Utorak 28. studenog ujedno je 643. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koje se tek donekle našlo prigušeno iznimno lošim vremenom tijekom proteklih nekoliko dana. Naime, nakon relativno kišnog vremena krajem prošlog tjedna, s istoka Balkana promjena je prvo stigla na obale Crnog mora, a onda preko Moldove te juga Ukrajine i na Krim, kao i na područja aktivnih borbi. Pri tome se na Krimu spominjalo “oluju stoljeća“, s valovima koji su praktično otplavili sve dosadašnje ruske pokušaje vojnog utvrđivanja tamošnje obale – da bi se na prostorima južne Ukrajine spominjalo i nakupljanje novih 20 do 30 cm snijega koje su donijele velike snježne oluje. Svi ti objektivni problemi nipošto nisu značili da su ondje zamrle sve borbe, budući da se na većini bojišnice i dalje bilježilo ruska napadna djelovanja – doduše, ponešto otežana, koncentrirana više na pješaštvo, te usmjerena na prostore blizu većih urbanih središta (s barem ostacima ili naznakama cestovne mreže pogodne za kretanje po lošem vremenu).
Stanje na terenu
Super oluja na Crnom moru poplavila je Krim i okolicu
Od kraja prošlog tjedna bilježi se nastavak ruskih napada na sjeveru Donbasa (istočno od Kupjanska, zapadno od okupiranog grada Svatove, te zapadno od Kremine) – iako su ti napadi bili manjeg intenziteta i više sporadični. Pri tome, iz ukrajinskih su se izvora mogle čuti pretpostavke o preraspoređivanju snaga, dodatnom opremanju i pripremama za neka buduća opasnija djelovanja agresora – o čemu se u subotu 25. studenog izvijestilo i generala Sirskog koji je posjetio tamošnje bojišnice. Oko okupiranog Bahmuta nastavljene su borbe sjeverozapadno od grada (Bogdanivka), te južno od grada gdje su Ukrajinci prešli u defenzivu. To obuhvaća kako odbijanje ruskih napada iz jugozapada urbanog prostora Bahmuta prema prigradskom naselju Ivanivske (cesta T-0504 prema Kostjantinivki), tako i držanje dostignutih položaja na potezu Klišćivka-Andriivka (mjesta teškom mukom oslobođenih tijekom proteklih mjeseci, u sklopu ljetne ofenzive). Izgleda da se istodobno nastavio i ukrajinski pritisak oko 15 km južnije, od Toretska na istok – iz naselja Šumi i Pivdenne prema sjevernim predgrađima Gorlivke – kojeg se povremeno bilježi tijekom ovog mjeseca, ali s iznimno umjerenim uspjehom.
Borbe oko Donjecka
Fosforom na Avdiivku
Glavnina bilježenih borbi odvijala se zadnjih dana oko okupiranog grada Donjecka. Pri tome, posebno treba pogledati stanje oko naselja Avdiivka, nekoliko km sjeverozapadno od Donjecka, gdje već sedam tjedana traju žestoki ruski pokušaji napredovanja. Iako ondje stanje nije ni blizu opkoljavanju ove ukrajinske tvrđave, kako su se to agresori nadali – ipak je nastavak svakodnevnih žestokih borbi postupno doveo i do manjih promjena bojišnice. Zadnjih dana se tako bilježe ruska napredovanja na sjevernim kliještima, doduše ne po pitanju njihovog produljenja ili zatvaranja (budući da se i dalje drže ukrajinski položaji oko sela Stepove te na prostoru tamošnje koksare Avdiivka), već više po pitanju širenja poteza ruskog napredovanja dodatnim osvajanjima prostora na sjever (od okupirane Krasnogorivke prema ukrajinskom uporištu Novokalinove), te na sjeverozapad (od Krasnogorivke, uz trasu pruge, pa prema ukrajinskim uporištima Očeretine i Novobahmutivka). Na prostoru južnog kraka kliješta koja bi mogla opkoliti Avdiivku (na sjever od Vodjane i Opitne), bilježilo se zadnjih dana bitno manje uspjeha za agresora – začinjeno i vijestima o uništenju više mehaniziranih kolona koje su baš kretale prema pozicijama za napad kad ih je zaustavila vatra ukrajinskih branitelja. Iako se zadnjih dana na čitavom prostoru Avdiivke radi lošeg vremena navodno bilježilo bitno manje korištenja bespilotnih letjelica, te ponešto manje uporabe topništva i zrakoplovstva – ipak se aktivno nastavilo učestalo slanje manjih skupina jurišnog pješaštva kao glavnog napadnog sredstva.
Rusi su imali određenih uspjeha na području nekadašnje Promke
Pri tome, više uspjeha za rusku stranu bilježilo se na krajnjem jugoistoku ukrajinske zone Avdiivka, na prostoru tamošnje industrijske zone “Promka”. Nakon desetak dana intenzivnih borbi, izgleda kao da se ukrajinska strana krenula iz tog kraja povlačiti na zapad prema obližnjim stambenim naseljima Avdiivke, dok su ruske mehanizirane upadne snage završile ojačane dodatnim pješaštvom, nastojeći se utvrditi u ovim osvojenim prostorima. Kako izgleda, riječ je tu o pomaku bojišnice dubokom oko kilometar – ako se tamošnje stanje ne promijeni ukrajinskim protunapadima. Naime, spominjalo se rotiranje snaga i pristizanje većih pojačanja za branitelje, iako utjecaj tih promjena nije odmah postao i vidljiv u borbenoj praksi, a Ukrajina i nadalje kontrolira koridor širine oko 7 km kojim se opskrbljuje Avdiivku. Slično je takvo, privremeno-statičko stanje bilježeno i na potezu jugozapadno od Donjecka (Marinka-Pobeda-Novomihailivka) gdje se također dnevno spominjalo brojna kopnena sukobljavanja u prostoru obilježenom iznimnom razinom uništavanja svih negdašnjih građevina i infrastrukture koja ljudstvu može pružiti zaklon za lošeg vremena.
Konačno, usprkos brojnim topničkim duelima i zračnim napadima, slično stanje obilježeno učestalim kopnenim sukobljavanjima, ali malim ili nikakvim pomacima bojišnice, moglo se bilježiti i na ostatku fronte u južnoj Ukrajini – kako na potezu Vugledar-Prečistivka-Zolota Niva-Velika Novosilka (uz napomenu manjih ruskih napredovanja sjeverno od Prijutne, na oko 16 km jugozapadno od Velike Novosilke), tako i u Zaporižju te sve do Dnjepra. Konačno, napomenimo da je iznimno loše vrijeme (pa onda i otežano korištenje bespilotnih sustava i ratnog zrakoplovstva), navodno bilo korisno ukrajinskoj strani za rotiranje snaga i ojačavanje niza manjih mostobrana na lijevoj obali donjeg toka Dnjepra. Ondje se tako čulo o daljnjem opstanku mostobrana kod sela Krinki (usprkos neprekidnim ruskim napadima), te možda i širenju mostobrana kod željezničkog mosta Antonivski (oko tamošnjeg sela Poima).
Zračni napadi
Nakon razmjene zračnih napada u petak 24. studenog, gdje se s ruske strane na kraju spominjalo uništavanje 16 ukrajinskih bespilotnih letjelica, 13 iznad Krima i 3 iznad regije Volgograd), subota 25. studenog započela je obilježena najvećim valom ruskih bespilotnih letjelica u napadu na Ukrajinu do sada. Konkretno, u napad je bilo lansirano ukupno 75 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 sa sjevera (oblast Kursk) i jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk), od kojih je većina bila usmjerena prema Kijevu, te nizu regija središnje i sjeverne Ukrajine. Niz odvojenih skupina kamikaza-dronova napadao je tijekom 6 sati protuzračnih uzbuna, da bi na kraju srušene bile 74 napadačke letjelice (od toga njih barem 50 iznad Kijeva). Dok se na više mjesta bilježilo manje štete (dobrim dijelom i od krhotina uništenih dronova), upućeni izvori nagađaju kako je svrha ovog napada bila ne samo uništenje zadanih ciljeva, već i izviđanje te kartografiranje rasporeda ukrajinske protuzračne obrane pred očekivane buduće raketne napade na kritičnu infrastrukturu Ukrajine. Dok je ujedno iznad ukrajinske regije Dnjepropetrovsk bila srušena i jedna krstareća raketa Kh-59, ipak treba napomenuti kako se baš tog dana u Kijevu obilježavalo sjećanje na genocid Holodomora, a glavni grad Ukrajine je pod jutarnjim napadima ugostio i međunarodni skup o sigurnosti hrane (na kojem su sudjelovali i predsjednici Latvije i Švicarske, premijerka Litve, te niz drugih stranih gostiju). Paralelno s tim događanjima moglo se čuti o užurbanim popravcima oštećene elektro-infrastrukture (navodno, nadzemnih vodova 330 kV) – ali i o ruskom korištenju “crnih dronova Shaheed“. Riječ je o prekrivanju tih letjelica slojem ugljika, koji je smanjio njihovu vidljivost i radarski odraz ne bi li im omogućio bolje preživljavanje ukrajinske protuzračne obrane.
Nasuprot svemu tome, jutro u nedjelju 26. studenog obilježio je svojevrsni uzvrat – masovni napad bespilotnim letjelicama na Moskvu (uz rušenja takvih letjelica i po putu u ruskim oblastima Brjansk, Tula i Kaluga). Ukupno oko 20 letjelica (u dva vala) izazvalo je manje štete u moskovskoj oblasti (Naro-Fominsk, oko 67 km jugozapadno od Moskve, i Podolsk, oko 35 km južno od grada), te u gradskoj četvrti Odincovo – što je na neko vrijeme omelo i promet u više zračnih luka Moskve (13 letova odgođeno, 3 otkazana). U ukrajinskim medijima uskoro se čulo kako je to sve bila posebna operacija Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine, a slično je vjerojatno vrijedilo i za napad pomoću dvije modificirane rakete sustava S-200 na Krim – koje su bile uništene iznad Azovskog mora, ali su izazvale niz zračnih uzbuna oko Sevastopolja, kao i privremeno zatvaranje Krimskog mosta u tjesnacu Kerč. Zauzvrat se tog dana bilježio i ruski napad s 9 kamikaza-dronova Shaheed s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji), od čega je njih 8 bilo srušeno u dolasku od ukrajinske protuzračne obrane.
Misteriozne eksplozije protresle su tvornicu “ČTZ-URALTRAKT” u Čeljabinsku
Ponedjeljak 27. studenog započeo je vijestima o uspješnom napadu ukrajinskih dronova na ruski zrakoplovni pogon u Smolensku (usprkos tvrdnjama tamošnjih vlasti kako se uspješno uništilo ukrajinsku letjelicu) – jednako kao i nejasnim slikama velikog niza eksplozija na prostorima Čeljabinskog traktorskog zavoda u gradu Čeljabinsku, oko 1.500 km istočno od Moskve. Dok ostaje nejasna potencijalna veza tih eksplozija s Ukrajinom (kojoj bi to bio naveliko najdublji napad u Rusiju), nema spora kako je spomenuta tvornica intenzivno radila vojnu opremu i motore za oklopna sredstva. I dok su daljnje ukrajinske bespilotne letjelice bile rušene u oblastima Rostov i Rjazanj, iz ukrajinskih se izvora čulo o još jednom ruskom napadu na termoelektranu kod grada Kurahove (oko 16 km zapadno od fronte kod Marinke, te oko 35 km zapadno od okupiranog Donjecka). Ovo je bio peti napad na ukrajinske termoelektrane nedaleko bojišnice u mjesecu studenom, a tamošnja oprema je navodno završila ozbiljno oštećena. Konačno, utorak 28. studenog završio je obilježen nizom ruskih napada po ciljevima u Ukrajini – kako kamikaza-dronovima (Hmeljnicki), tako i raketama (Krivi Rih i Zaporižje) – gdje ne bi čudilo da su na meti opet bile pojedine ukrajinske zračne baze blizu tih pojedinih većih gradova.
Otrov u hrani
Prije bilo čega ostaloga, napomenimo i da je u utorak 28. studenog na svjetlo dana izašla i činjenica manje ili više uspješnog napada na sam vrh ukrajinske Glavne uprave za obavještajne poslove Ministarstva obrane Ukrajine. Naime, u javnost su tada dospjele vijesti o trovanju teškim metalima Marianne Budanove, supruge čelnika ove službe Kirila Budanova – koja je završila hospitalizirana nakon dugotrajnog pogoršanja zdravlja, a sada dovršava liječenje. Naime, bračni par Budanov od početka ruske agresije na Ukrajinu živi zajedno na radnom mjestu Kirila Budanova (kojeg su Rusi navodno već desetak puta pokušali lišiti života) – da bi se baš ondje i ustanovilo trovanje tvarima koje se “ni na koji način ne koriste u svakodnevnom životu ili u vojnim poslovima“. Gospođa Budanov je uspješno obavila prvu fazu liječenja od pretpostavljenog oralnog trovanja – čije je simptome pokazala vrlo brzo radi svoje sitne tjelesne građe – za razliku od niza drugih zaposlenika na istoj lokaciji, čije je trovanje ustanovljeno tek naknadnim ciljanim testiranjima. Dakle, bit će da se nešto loše događalo u procesu pripreme hrane za vrh ukrajinske vojne obavještajne službe, koja je zadnjih mjeseci na glasu kao izvorište niza posebno bolnih napada na agresorske snage Ruske Federacije u Ukrajini, baš kao i u samoj Rusiji.
Ne čudi to ni kad se ima na umu i brojne sudske postupke koje su države širom Europe zadnjih godina i mjeseci vodile protiv ruskih profesionalnih ubojica i špijuna. No, dok nema mnogo slučajeva kakav su bila trovanja bojnim otrovom novičok u Velikoj Britaniji 2018. godine, Poljska je krajem prošlog tjedna krenula procesuirati skupinu od 16 stranih državljana za koje se smatra da su predstavljali rusku špijunsku grupu. Cilj njihovog djelovanja početkom ove godine bila su mjesta uz poljsku granicu s Ukrajinom, gdje su oni snimali lokalnu kritičnu infrastrukturu, te postavljali Internet-kamere na mjestima s dobrim pogledom na transportne pravce za međunarodnu vojnu pomoć Ukrajini.
Ukrajina i ratni problemi
Puno je posla pred ukrajinskim ministrom obrane Rustemom Umerovim
Nije sporno da Ukrajina nakon okončanja svoje ljetne ofenzive itekako razmišlja o popuni Oružanih snaga ljudstvom za daljnju obranu. Međutim, dok su pojedini incidenti gotovo pa prisilne mobilizacije ipak završili predmetom istraga – jednako kao i sumnjive aktivnosti mnogih mobilizacijskih komisija oko oslobađanja pojedinaca službe na bojištu – sve to će tek sredinom prosinca biti predmetom zakonodavnog postupka u Vrhovnoj Radi, koja se sprema na donošenje ujedinjenog “Zakona o mobilizaciji”. Ovo je posebno bitno u svjetlu očekivanog dužeg trajanja rata, izvanrednog stanja u državi, kao i opće mobilizacije (koju se periodično produljuje u parlamentu, zajedno s izvanrednim stanjem). Iako je Ukrajina čitavo vrijeme uspijevala barem donekle rotirati svoje borbeno ljudstvo na frontama, ipak se uređivanjem opće materije nacionalne mobilizacije planira posebno urediti i sustav demobiliziranja boraca nakon nekog vremena na bojištu – sve to u sklopu “sveobuhvatnog plana i matrice mobilizacije“, koja će u raspravu vjerojatno krenuti vrlo skoro.
Radi dužeg trajanja rata ne čudi ni početak sustavnog rješavanja problematike izgradnje vojnih fortifikacija – koje se do sada ipak više gradilo na mah, po potrebi, i bez općeg plana. Pod okriljem ministra obrane Umerova je baš za to formirana zasebna radna skupina, koja treba koordinirati vojne i civilne, središnje i lokalne vlasti – ne bi li se organizirala sustavna izgradnja utvrda na tzv. “drugim i trećim linijama obrane” (dok na “prvim linijama” utvrde gradi sama vojska). Cilj je pri tome organizirati sudjelovanje i privatnih organizacija koje bi se uključivale temeljem ugovora. Slični se napori izvode i po pitanju intenziviranja vojne proizvodnje u samoj Ukrajini, o čemu će za koji dan biti riječi i u Sjedinjenim Državama, na specijalnom skupu američke i ukrajinske vojne industrije. Do tada ostaje tek činjenica kako Ukrajina u 2024. godini namjerava za kupnju raketnog oružja i streljiva utrošiti oko 5 milijardi USD, dok se za raznu drugu vojnu opremu izdvaja još oko 2.2 milijarde USD domaćih sredstava.
‘Tri pobjede‘
Do tada, barem prema riječima Volodimira Zelenskog, Ukrajini trebaju “tri pobjede“: (1) potpora američkog Kongresa, (2) dijalog o budućem članstvu Ukrajine u Europskoj uniji, te (3) potpora novom paketu EU sankcija za Rusku Federaciju. Što se financijske i vojne pomoć iz SAD tiče, ta je tematika trenutno zaglavljena u močvari američke unutarnje politike – gdje sada izgleda da republikanci u Kongresu masivnu pomoć Ukrajini sadržajno vežu uz popuštanje Bijele kuće po pitanju dubljih postrožavanja politike azila i odnosa prema migrantima na južnoj granici SAD. Pri tome, dok se Senat sprema o zahtjevu Bijele kuće (oko 61 milijarda USD za Ukrajinu) raspravljati i glasovati početkom prosinca – Zastupnički dom i tamošnji republikanci predviđaju kako ta tema na njihov dnevni red teško može doći prije kraja ove godine (a i onda vjerojatno treba posebno provoditi usuglašavanje njihovog dokumenta s onim pristiglim iz procedure u Senatu).
Vijeće Ukrajina-NATO: Dmytro Kuleba,David Cameron i Antony J. Blinken (Photo: NATO)
Do postizanja ikakvih uvjeta koji bi Ukrajini faktično omogućili približavanje članstvu u Europskoj uniji ili NATO savezu treba još mnogo, pa i međunarodnih sastanaka kakav je prvo ministarsko okupljanje Vijeća Ukrajina-NATO u formatu ministara vanjskih poslova, zakazano od 27. do 29. studenog ove godine. Očekuje se da će do kraja tog skupa biti usuglašen određeni popis “reformskih zadataka” koje Ukrajina mora ispuniti za buduće pristupanje Savezu – popis preporuka o prioritetnim reformama kako njihovih Oružanih snaga, tako i širih sigurnosnih područja. Naravno, riječ je o mjerama koje će biti kompatibilne i zahtjevima za EU članstvo Ukrajine – gdje se do diskusija o početku pregovora zakazanih za sredinu prosinca ove godine očekuje da Ukrajina barem još ojača prava tamošnjih nacionalnih manjina, te bitno ojača svoje antikorupcijske institucije. Do tada ostaje otvoreno još i pitanje usvajanja 12. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji – mjera koje se s više ili manje detalja najavljuje već mjesecima, no bez mnogo uspjeha oko njihovog usvajanja. Naravno, dok se opet čulo kako Europska komisija ima namjeru svoj novi prijedlog po ovom pitanju predstaviti kasno navečer u utorak 28. studenog – opet je već unaprijed postalo jasno kako barem Mađarska (a vjerojatno i niz drugih članica sklonih Vladimiru Putinu) tu ima brojne primjedbe. Među ostalim, iz Budimpešte su ponovo najavili stavljanje veta na sve mjere koje “ugrožavaju energetsku sigurnost europskih zemalja“, baš jednako kako se sabotira i niz drugih poteza i mjera inspiriranih izazovima tekućeg rata u Ukrajini. Dakle, mnogo je još posla ostalo do postizanja “tri pobjede” kojima se nadaju predsjednik Zelenski i službeni Kijev.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 29. studenog 2023. pod nazivom “Napad na sam vrh ukrajinskih obavještajaca, eksplozije tresle vojnu tvornicu duboko iza Urala” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/napad-na-sam-vrh-ukrajinskih-obavjestajaca-eksplozije-tresle-vojnu-tvornicu-duboko-iza-urala-15399206
