Petak 24. studenog ujedno je 639. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon izuzetno hladnog i snježnog početka tjedna, zadnji su dani ondje donijeli određeno zatopljenje – koje bi idućih dana uz naglo topljenje snijega trebalo donijeti i dodatne jake padaline. Naravno, sve to će dodatno otežati prohodnost na bojištu te bitno usporiti svako kretanje vozila na kotačima. Time možemo reći da je u Ukrajini „jesenska rasputica“ u punome jeku, a bit će još i neugodnija, barem do ozbiljnijih novih zahlađenja i smrzavanja vodom natopljenih krajolika.
Ipak, već i prethodni hladni dani doveli su početkom tjedna do ustrajnih deficita električne energije, koje se nadomjestilo interventnim uvozom struje iz Poljske, Rumunjske i Slovačke. Dok ovih dana još nije zabilježen bitniji početak očekivanog vala ruskih zračnih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine, treba napomenuti i da se tijekom ove godine u tu zemlju slilo mnoštvo skupe i specijalizirane opreme te rezervnih dijelova nužnih za popravke strujne mreže. Konkretno, u 2023. godini primljeno je 496 pošiljki humanitarne pomoći za energetski sektor, teških preko 5.938 tona. Donatorima generatora, transformatora, prednaponskih zaštita, raznih prekidača i druge specijalne opreme bilo je oko 120 poduzeća iz 34 države, a preko 5.200 tona primljene robe već je raspoređeno u regijama Mikolajev, Donjeck i Herson, uz Harkiv, Zaporižje, Odesu, Černihiv i Sumi. Sve će to uskoro itekako dobro doći, budući da zatopljenje bilježeno od srijede 22. studenog naovamo sigurno neće potrajati.
Stanje na terenu
Avdiivka sve više počinje ličiti na Bahmut
Nakon više dana početkom ovoga tjedna, tijekom kojih je snijeg usporio borbene aktivnosti, krajem ovog tjedna bilježi se ozbiljno intenziviranje sukoba – posebice oko Avdiivke. Ondje ukrajinske vlasti govore o trećem velikom ruskom napadu, koji je navodno obuhvatio gotovo sve dijelove ove enklave. Iako izgleda kako ruski napadi nisu postigli mnogo na terenu, ipak su itekako digli razinu dnevnih gubitaka agresora, kako u tehnici, tako i u ljudskim životima. Konkretno, ondje se spominje napade sjeverno od Avdiivke, uz prugu prema Novobahmutivki, ali i preko pruge – na prostor naselja Stepove, prema koksari na sjeverozapadu grada, te izgleda i pokraj nje u načelnom smjeru sela Lastočkine. Ova zadnja vijest ukazivala bi na ruske pokušaje mimoilaženja prostora koksare, a možda i okupacije sela Stepove – gdje baš kroz Lastočkine i Orlivku ide i jedina cesta koja još spaja Avdiivku s pozadinom. Ponešto je bolja situacija južno od Avdiivke, gdje ni intenzivna nastojanja agresora nisu osigurala prolaz mimo sela Tonenke i Severne, pa na sjever prema Lastočkine. Ipak treba napomenuti da je prostor na jugoistok od Severne, pa sve do ukrajinskih položaja na lokalitetu bivše baze protuzračne obrane, zadnjih dana bio intenzivno gađan zrakoplovnim kasetnim bombama RBK-500 – za koje se iz pojedinih izvora čulo da su braniteljima nanosile ozbiljne štete, iako nisu dovele i do pomaka bojišnice. Ponešto je drugačija situacija na krajnjem jugoistoku ukrajinske enklave Avdiivka, gdje stambena naselja na jugoistoku prelaze u manju industrijsku zonu Promka prije dolaska do trase negdašnjeg autoputa Gorlivka-Donjeck. Dok izgleda kako je prostor zone Promka podijeljen uz stalne borbe, jučer su ruski izvori slavodobitno javljali i o ruskome ulasku u postrojenje za pročišćavanje vode oko 2 km sjeverno od Promke, da bi danas odande bili izbačeni ukrajinskim protunapadima. No stanje ondje je itekako ozbiljno, iako još uvijek bez velikih promjena bojišnice.
Vrijeme je rasputice
Samo malo mirnije je na jugoistoku okupiranog Donjecka, na potezu ukrajinskih uporišta Marinka-Pobeda-Novomihailivka, gdje također traju ustrajni ruski napadi. Usprkos manjim napredovanjima agresora oko same Marinke, i ondje bojišnica nadalje odolijeva, iako se borbe uglavnom vode u uništenim naseljima te na prostorima poljskih fortifikacija koje su već dugo pod gotovo konstantnim napadima teške vojne tehnike. Nije mnogo bolje ni oko okupiranog Bahmuta, gdje su borbe završile koncentrirane južno od grada, uz masovno korištenje bespilotnih letjelica te minimalne pomake fronte. Doduše, treba spomenuti posljednjih dana pokrenute napadne operacije ukrajinske strane, centrirane na potez oko 26 km južno od Bahmuta – iz smjera Toretska (naselja Šumi i Pivdenne) – pa prema sjeverozapadnim predgrađima Gorlivke. Ondje su izgleda Ukrajinci uspjeli pomaknuti bojišnicu oko kilometar na istok, a borbe se vode i oko najvećeg od tamošnjih brda industrijskog otpada (još jedan „Terekon“). Ujedno se bilježilo i ukrajinske napade na sjeveroistok, prema selu i željezničkoj stanici Majorsk – gdje se dodiruju trase kanala „Siverski Donjec – Donbas“ i pruge Bahmut-Gorlivka (većinom trase poprišta žestokih borbi južno od Bahmuta) – čijim bi se oslobađanjem s južne strane otvorio prilaz ruskim uporištima koja odolijevaju južno od Bahmuta.
Za kraj napomenimo kako se zadnjih dana bilježilo i borbe na prostorima ljetne ukrajinske ofenzive, južno od Velike Novosilke (ruski napadi na osobođeno selo Staromajorske), te južno od Orihiva (ruski napadi na ukrajinsko uporište Robotine) – na spoju Donjecke oblasti i Zaporižja. Uz to, nastavljene su po lošem vremenu i borbe oko ukrajinskih mostobrana na donjem toku Dnjepra, ali također bez većih ili bitnijih pomaka bojišnice.
Zračna djelovanja
Eksplozija u toplani u Sakiju
Nakon što se u utorak 21. studenog na udaru protubrodskih projektila Kh-31P, ispaljenih iz ruskih borbenih aviona, našla Odesa, a onda i Zaporižje – na Krimu se čulo o eksploziji u obalnom mjestu Jevpatorija, zadnjih dana pogođenog i velikim poplavama. Navodno je ondje kod obližnjeg mjesta Saki, oko 15 km jugoistočno (poznatog i po obližnjem vojnom aerodromu), došlo do eksplozije i požara u toplani – što su ruski izvori, doduše, uskoro krenuli opovrgavati, usprkos video-materijalima.
U noći na srijedu 22. studenog, s 14 ruskih kamikaza-dronova lansiranih s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji) bili su napadnuti gradovi širom središnje Ukrajine, a usprkos navodima o rušenju svih 14 takvih letjelica, iz ruskih se izvora čulo o pogotku u infrastrukturu ukrajinskog vojnog aerodroma kod Hmeljnickog. Istodobno se spominjalo i rusko lansiranje jedne krstareće rakete tipa Kh-22 sa strateškog bombardera Tu-22M3, koja je navodno relativno neškodljivo pala u oblasti Zaporižje. Također, na Crnome moru su navodno bila presretnuta 4 ukrajinska besposadna plovila usmjerena prema Krimu, kao i još tri bespilotne letjelice, možda na istom zadatku. Napomenimo da je 22. studenog i službeno s ukrajinske strane potvrđen raketni napad od nedjelje 19. studenog – kada je raketom sustava HIMARS bila pogođena ruska vojna svečanost povodom „Dana topnika“ u organizaciji 810. brigade marinaca u regiji Donjecka, oko 60 km iza linije fronte. Tom je prilikom – uz mnogo mrtvih i ranjenih vojnih osoba stradala i ruska umjetnica Polina Menših, koja je ondje nastupala za okupljenu vojsku – a mnogi na ukrajinskoj strani su taj napad karakterizirali svojevrsnom odmazdom za slični ruski napad na osoblje 128. brigade, 3. studenog iza bojišnice u Zaporižju. Četvrtak 23. studenog započeo je vijestima o ruskom raketnom napadu na „infrastrukturni objekt“ kod Krivog Riha, da bi se uskoro čulo i o eksploziji i požaru na prostoru trafostanice u mjestu Litkarino, oko 26 km jugoistočno od Moskve – što je dio tamošnjih naselja ostavilo bez struje na nekoliko sati. Ukrajinske bespilotne letjelice se tog jutra rušilo i iznad Belgorodske oblasti u Rusiji, ne bi li noć na petak 24. studenog ipak obilježilo rusko lansiranje 3 krstareće rakete Kh-59 i tri kamikaza-drona Shaheed-136/131 (koji su svi navodno bili uspješno srušeni).
Pri svemu tome ipak treba napomenuti vijesti o ruskome korištenju do 50 raznih taktičkih bespilotnih letjelica na pravcima oko Bahmuta, te na sjeveru Donbasa od Kremine do Kupjanska – gdje se posebno čulo i o korištenju ruskih noćnih kamikaza-letjelica, čija je masovna pojava najednom počela izazivati neugodnosti za logistiku i probleme za osoblje na borbenim crtama.
Saveznici, pomoć i „Ramstein sastanak“
Ukrajinski vojnici na obuci održavanja M-113 u španjolskoj brigadi Extremadura
Budući da je zbog ruskih napada problem izvoditi obuku ukrajinskog ljudstva u samoj Ukrajini, zapadni saveznici su u manje od dvije godine priskočili s obukom ukupno više od 100.000 ukrajinskih vojnika u 32 države kroz dvije obučne misije (Grupe za sigurnosnu pomoć Ukrajini (SAG-U) i Misije Europske unije za vojnu pomoć Ukrajini (EUMAM)). Pri tome se posao koncentrirao na 4 temeljna profila: (1) temeljnu obuku novoprimljenih novaka, (2) stručno osposobljavanje, posebno za doniranu tehniku, te deficitarne vještine, (3) obuku vođa, posebno niže razine, te (4) kolektivno pripremanje postrojbi i stožera za provedbu napadnih djelovanja. No, istodobno, opskrba Ukrajine raznim obećanim materijalnim sredstvima zapravo je vidljivo kaskala za obukom ljudstva.
Dok se još nagađa hoće li Ruska Federacija od Irana – uz dronove i granate – dobiti i balističke rakete kratkog dometa, Ukrajina je od Sjedinjenih Država već krenula tražiti i posebne radare kratkog dometa tipa Sentinel, specijalizirane baš za praćenje balističkih projektila u dolasku. I dok se takve donacije još promišlja, u Ukrajinu je iz Litve stigla pošiljka s 3 milijuna komada pješačkog streljiva 7,62*51, kao i zimske opreme, dok je Njemačka transferirala dodatnih 20 oklopnjaka Marder, inženjerijsko vozilo Wisent-1, 5 gusjeničara Warthog Ambulance, 2 šlepera MAN 8*8 HX81 s prikolicama, preko 2.400 kriptiranih telefona i samo 2.380 granata kalibra 155 mm. Sve je to još i dobro uzme li se u obzir kako Bugarska, nakon više mjeseci birokratskih postupanja, tek postupno radi papirnatu podlogu za slanje stotinjak prastarih oklopnjaka BMP-1, koje je prije više desetljeća tamošnji komunistički režim pribavio iz Sovjetskog Saveza.
Ipak, bitno je napomenuti kako se na 17. po redu virtualnom sastanku tzv. „Ramstein skupine“, održanom u srijedu 22. studenog, moglo od ukrajinskog generala Valerija Zalužnog čuti kako zapadni saveznici ipak razmišljaju i o pribavljanju onih ključnih elemenata vojne opreme koje je taj časnik i izrijekom spomenuo u svom tekstu za britanski tjednik The Economist početkom ovoga mjeseca – prvenstveno sustava protuzračne obrane, topništva i pripadajućeg streljiva, te sredstava za elektroničko ratovanje (EW). Tom je prilikom izgleda usuglašeno i formiranje svojevrsne „koalicije za razvoj ukrajinske protuzračne obrane“ s oko 20 država na čelu s Njemačkom i Francuskom – koja bi trebala pomoći i obrani ukrajinske kritične infrastrukture pred skoro očekivanim valom ruskih zimskih napada. Naravno, i ti su planovi trenutno pod pritiskom niza operativnih problema: kako (1) nesposobnosti EU da ispuni obećanja o proizvodnji milijun komada granata 155 mm do ožujka 2024. godine (što će možda biti postignuto ako se na kraju ipak dozvoli i kupovina barem dijela potrebnih granata iz trećih zemalja izvan EU, posebno Turske), tako i (2) njemačkim problemima s proračunom, koji bi mogli omesti provedbu obećanih donacija, te (3) neželjenim učincima poljske blokade cestovnog prometa na granici s Ukrajinom, koja već polagano otežava i isporuke vojnih tereta i drugih kritično bitnih roba.
Blokada granice poljskih prijevoznika i EU
Kolona na poljsko-ukrajinskoj granici – granični prijelaz Dorohusk
Spomenuta blokada cestovnog prometa između Ukrajine i Poljske započela je 6. studenog kao prosvjed poljskih prijevoznika protiv „Sporazumu o liberalizaciji“ kojim se početkom ruske agresije na Ukrajinu ukinulo dotadašnje obveze licenciranja ukrajinskog komercijalnog prijevoza tereta. Te su aktivnosti blokirale više tisuća kamiona, a do danas se bilježi i smrt dvojice ukrajinskih vozača – čije su kolege već gotovo tri tjedna primorani živjeti nedaleko blokiranih kontrolnih točaka. Ujedno, danas se moglo čuti procjene kako ta poljska igra – započeta u predizborno vrijeme, ali nastavljena i nakon izbora usprkos neskladu poljskih zahtjeva s EU propisima – Ukrajinu košta preko 400 milijuna eura neposrednih gubitaka, dok se skupne posredne štete procjenjuje i na više milijardi eura. Zato i ne čudi da se ukrajinska strana za pomoć i posredovanje obratila kako svom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, tako i čelnici Europske komisije Ursuli von der Leyen, te potpredsjedniku EK, povjereniku za trgovinu Valdisu Dombrovskisu – ne bi li i oni svi pomogli da se u pregovorima s Poljskom i njenim vođama postigne što skoriji prekid ove blokade. Dobar je znak tu činjenica da je slična blokada na granici sa Slovačkom, započeta u utorak 21. studenog, ipak okončana samo dan kasnije – kada je barem privremeno deblokirana točka Vyshnye Njemetske – Užgorod, dok Savez prijevoznika Slovačke za daljnje mjere zapravo čeka ishode pregovora Poljske, Ukrajine i Slovačke.
Za to vrijeme preostale članice Europske unije užurbano raspravljaju o nizu drugih tema vezanih uz Ukrajinu – koje bi se sve valjda trebale skupno naći i na dnevnom redu EU summita zakazanog za sredinu prosinca. No, dok Mađarska već naveliko prijeti obustavom svih inicijativa koje traže suglasje svih država članica – zanimljivo je kako Češka zadnjih dana ustrajno zaoštrava svoje odnose prema Ruskoj Federaciji. Naime, ne samo da se krenulo u zamrzavanje ruske imovine u zemlji, već se planira i uspostava radne skupine koja bi trebala pripremiti njenu buduću nacionalizaciju – dok se iz Praga na opću EU razinu šalje i prijedlog o ograničenju kretanja preostalih ruskih diplomata preko teritorija Unije. Time bi se u okviru predstojećeg (itekako još spornog) 12. paketa EU sankcija prema Rusiji pokušalo ruske diplomate ograničiti samo na onu zemlju za koju imaju vizu, bez prava prelaska granica drugih država schengenske zone – bez da je ujedno objašnjeno i kako bi se planiralo praktično provoditi takvu mjeru u zoni načelno bez unutarnjih graničnih kontrola. No na spomenute planove o korištenju silne ruske imovine zamrznute u Europskoj uniji kao sredstva pomoći Ukrajini, službeni Kijev je već reagirao i početnim potezima za uspostavu mehanizma kojim bi se takve zahvate izvodilo. Prvo je izabrano sedam ljudi za članove „Upravnog odbora Registra gubitaka“. Tim bi se Registrom evidentiralo ukrajinske ratne štete, zatim bi posebna komisija razmatrala odštetne zahtjeve koji bi odobreni išli u „Kompenzacijski fond“ na isplatu. Za sada se očekuje da bi spomenuti „Registar šteta“ trebao zaživjeti u prvom kvartalu iduće godine, dok na njegovoj uspostavi navodno – uz Ukrajinu – rade 43 države i Europska unija.
Ruski problemi
Zatvaranje granica – nema više ulaza u Finsku
Kao da mogući transfer prema Ukrajini sve ruske imovine blokirane u Europskoj uniji nije dovoljan, službenu Moskvu se tijekom noći od četvrtka 23. na petak 24. studenog pritisnulo i finskom mjerom zatvaranja niza kontrolnih točaka na njihovoj državnoj granici. Ova ograničenja prometa, koja su krenula mjerama za ograničenje prometa automobila, pa bicikala, a sada i kompletnom obustavom, navodno predstavljaju odgovor na rusko puštanje preko 700 tražitelja azila iz Jemena, Afganistana, Kenije, Maroka, Pakistana, Somalije i Sirije u Finsku – što je ondje protumačeno „osvetom“ Rusije za finski ulazak u NATO savez. Kako još niz drugih EU država pažljivo promatra ove finske mjere – lako bi tu moglo doći i do njihove bitno šire primjene, te kompletnog zatvaranja prometa iz Rusije prema EU.
Za to vrijeme, navodno je širom Ruske Federacije tijekom zadnjih godinu i pol obustavljeno preko 500 tisuća ovršnih postupaka prema sudionicima specijalne operacije u iznosu većem od 50 milijardi rubalja. To dobro govori o razmjerima mobilizacije ljudstva, kao i o profilu osoba koje su do sada pretežito završavale u „Specijalnoj vojnoj operaciji“. Ujedno se radi i na širenju opsega beneficija, do sada rezerviranih za kategoriju „vojnika po ugovoru“ i na dragovoljce rata u Ukrajini – gdje se potvrde o veteranskom statusu krenulo uručivati i plaćenicima negdašnjeg poduzeća“Wagner“, koji su time također stekli prava iz okvira obrambenog sustava. No dok se rusko gospodarstvo sve intenzivnije prebacuje na ratni kolosijek, a troškovi za vojne potrebe se planirabni na oko 6 posto BDP-a u 2024. godini (68 posto porasta obrambenog proračuna prema 2023. godini) – ipak se čuje da ima sektora koji itekako trpe pod međunarodnim sankcijama. Tako su u javnosti osvanuli (aktivnostima hackera) službeni dokumenti Ministarstva prometa Ruske Federacije, odnosno njihove Federalne agencije za zračni promet – koji navodno ilustriraju stanje na rubu kolapsa za civilno zrakoplovstvo Rusije. Naravno, je li to istina ili ne – tek će se vidjeti u ratnim mjesecima koji dolaze.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 25. studenog 2023. pod nazivom “Rasputica je u punom jeku, Rusi pokrenuli veliki napad na Avdiivku, a Poljska nastavlja igru…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rasputica-je-u-punom-jeku-rusi-pokrenuli-veliki-napad-na-avdiivku-a-poljska-nastavlja-igru-15398025
