359. dan rata u Ukrajini – Rusija u problemu: Ofenziva zapela, saveznici ih napuštaju, a Kijevu priskače i Izrael

 

Petak 17. veljače ujedno je bio i 359. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Vrijeme na tamošnjim bojištima je hladno, s ponešto snježnih padalina – koje će tijekom idućih dana zamijeniti povremena kiša. Pa ipak, za sada je tlo (posebno na istoku i sjeveru Donbasa) smrznuto do dubine od oko pola metra što omogućava neometani promet lakšim vozilima. Sve to, doduše, malo pomaže provedbi ruske ofenzive uzduž većeg dijela tamošnje bojišnice – koja se ipak sada općenito koncentrira na uzastopna jurišna djelovanja manjih pješačkih postrojbi praćena topništvom umjesto na masovnije pokrete mehaniziranih snaga.

Konkretno, naglasak borbi tijekom zadnjih dana na sjeveru Donbasa opet je bio oko Kupjanska i na potezu Kupjansk-Svatove, pa oko 39 km južnije oko okupiranog grada Kremina, te zatim oko 12 km južnije (preko rijeke Siverski Donjeck) oko ukrajinskog uporišta Bilogorivka. Kako izgleda, usprkos stalnim naporima te koncentriranju brojnog ljudstva i tehnike, ni u jednom od navedenih borbenih zona agresori nisu zadnjih dana ostvarili bitnijih prodora. Dapače, zapadno od Kremine (potez prema Limanu) izgleda da se zaglavilo njihovo glavno nastojanje u ovome prostoru.

Pala Krasna Gora

Ponešto je uspješnija bila ruska ofenziva oko Bahmuta, oko 40 km južnije, gdje su agresori zadnje vrijeme navodno koncentrirali između 30 i 35 tisuća vojnika te oko 400 komada teške vojne tehnike. Naime, sjeverno od grada Bahmuta (kojeg i dalje čvrsto drže Ukrajinci) ipak izgleda da je agresorima uspjelo zauzimanje sela Krasna Gora, čija je sudbina početkom ovoga tjedna bila neizvjesna. To je napadačima omogućilo pomak od oko 1,5 km jugozapadno – gdje su se zadnjih dana ogorčene borbe vodile za selo Paraskovivka, na oko 4 km sjeverno od Bahmuta. To se naselje našlo izloženo ruskim napadima s tri strane (istok, sjever i zapad), te je od sjevera prema jugu postupno padalo u ruke ruskih napadača.

Dok se u četvrtak 16. veljače spominjalo rusko zauzimanje sjevernih dijelova, u petak 17. do javnosti su stigle i slike osvajanja centra ovog naselja u zavali toka tamošnje rijeke Bahmutovke. Kad to uporište i bude kompletno napušteno od ukrajinskih branitelja, za očekivati je da će se linija bojišta ondje skratiti, prateći cestu M-03 na sjeverozapadu (sjeveroistočno od sela Berhivka), i od velikog raskršća južno od Paraskovivke, onda uz cestu T-0513 na jug u Bahmut. Naime, upravo je to linija koja se južnije nastavlja i na zeleni pojas rijeke Bahmutovke, koji dijeli grad na zapadni dio u ukrajinskim rukama (i gdje su mostovi već neko vrijeme srušeni), te manji istočni dio Bahmuta u kojem se već neko vrijeme bilježe ogorčene urbane borbe. Navodno je ponešto bolje stanje u samom gradu, gdje je izgleda zaustavljeno agresorsko napredovanje, kao i južno od grada. Posebno se posljednjih nekoliko dana napominje ukrajinski uspjeh oko 6 km jugozapadno od Bahmuta, gdje su protunapadi uspjeli odbaciti agresorske snage na više od kilometar istočno od strateški važne ceste T-0504 (Bahmut-Kostjantinivka) – na šumovitom prostoru uzvisine između prigradskih sela Ivanivske i Stupočki – što je pozicija koja je prijetila ne samo fizičkim prekidom već spomenute ceste T-0504, već i otvaranjem pogleda za vatreno dominiranje nad oko 3 km udaljenom cestom Bahmut-Časiv Jar, koja je za sada jedina koliko-toliko sigurna veza grada Bahmuta sa zaleđem. Dok su barem te komunikacije prohodne, teško je očekivati nekakvo naglo ukrajinsko povlačenje iz Bahmuta, o kojem se u pro-ruskim krugovima intenzivno sanja već tjednima.

Novobahmutivka – poprište borbi još od 2014.

Vrlo borbeno i žestoko je zadnjih dana bilo i oko 55 km jugozapadnije, oko okupiranog grada Donjecka – iz kojeg traju napadi na čitav niz ukrajinskih uporišta na sjeverozapadu (Avdiivka), zapadu (Marinka) i jugozapadu mjesta (Vugledar, na oko 40 km jugozapadno). Usprkos žestokim borbama i razmjenama topničke vatre, ondje se bilježe tek manji pomaci bojišnice – od kojih treba posebno napomenuti borbe oko Novobahmutivke (oko 8 km sjeverno od Avdiivke), te pokušaj zaobilaženja ukrajinskog uporišta u sada već kompletno razrušenom mjestu Marinka sa sjevera – koji je možda imao i određenog uspjeha, iako branitelji i dalje izgleda čvrsto drže jugozapadni dio tog negdašnjeg naselja. Kod Vugledara, gdje su Rusi zadnjih tjedana bilježili ogromne gubitke uz minimalne promjene bojišnice, i dalje se nastavlja jednaki pritisak agresora – bez neke bitnije promjene metode i pristupa, te bez efekata. Slično je stanje izgleda i uzduž bojišta u oblasti Zaporižje, te dalje uz tok rijeke Dnjepar, gdje se manjim napadima oprobava obranu zaraćenih strana, a topničkim djelovanjima nastoji se nanijeti šteta u pozadini neprijatelja.

Struja više nije problem?

Usprkos nastavku ruskih napada na ukrajinsku strujnu infrastrukturu, izgleda da je tijekom ovoga tjedna pređena određena granica – s jedne strane su popravci vrlo intenzivni, dok je ponešto toplije vrijeme smanjilo potrošnju te ojačalo proizvodnju struje iz ukrajinskih obnovljivih izvora – tako da barem 6 dana za redom tamošnja proizvodnja, dopunjena uvozom struje iz Slovačke, uspijeva pokrivati sve potrebe. Ta je pojava bila primjetljiva neposredno nakon zadnjeg velikog vala ruskih raketnih napada na elektro-mrežu u petak 10. veljače, a nastavila se ovoga tjedna usprkos bilježenju šteta od ruskih napada – gdje se posebnim slučajem pokazuje samo redukcijama i nadalje pogođena Odesa, radi tamošnjih teških šteta na transportnoj strujnoj infrastrukturi. Dapače, u Kijevu je tijekom četvrtak 16. veljače nanovo bio obnovljen i gradski promet na struju (tramvaji i trolejbusi), nakon pauze od ukupno 56 dana, budući se te sustave ugasilo 23. prosinca lanjske godine zbog tadašnje opće nestašice električne energije.

Na ovome stanju nije mnogo promijenio ni novi, makar ponešto manji val ruskih zračnih napada u ranim jutarnjim satima četvrtka, 16. veljače, izveden mješavinom raketa i besposadnih letjelica. Iako je određenu novost predstavljalo rusko korištenje raketa po jutarnjemu mraku – od ukupno 32 rakete (12 tipa Kh-101/555 ispaljene s bombardera Tu-95MS, 8 raketa 3M-54 „Kalibr“ s broda na Crnome moru, 2 vođene rakete Kh-59 s aviona Su-35, te 12 Kh-22 s bombardera Tu-22M3), ukrajinske su snage protuzračne obrane uspjele srušiti tek oko 16 raketa. Poseban problem za ukrajinski PZO tu su predstavljale mornaričke rakete Kh-22, za koja još nema efikasne obrane, pa zato i ne čudi da se bilježilo razne štete širom Ukrajine, od Lviva i Kremenčuka, do Poltave i Krivoga Riha te Pavlograda – doduše ne samo na strujnoj infrastrukturi, već i po industrijskim pogonima vojne namjene, drugim kritičnim ciljevima i civilnim zgradama. Sve to ipak nije dovelo do dodatnih redukcija struje, razni popravci svih tih sustava i nadalje traju, dok Europska unija štetu na ukupnoj ukrajinskoj infrastrukturi tijekom ovih godinu dana intenzivnog sukobljavanja procjenjuje na ukupno oko 129 milijardi eura.

Jednako je bolno i dalje funkcioniranje tzv. „žitne inicijative“ – nastojanja da se Crnim morem osigura sigurne koridore za brodski izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda, uz posredovanje Turske i UN, te pod zajedničkim nadzorom posrednika i zaraćenih strana. Upravo se posljednje vrijeme posebno problematičnima tu pokazuju inspektori iz Ruske Federacije u sastavu inspekcijskih skupina pri Zajedničkom koordinacijskom centru ove inicijative u Istanbulu. Oni zadnjih mjeseci odgađaju i usporavaju inspekcije brodova na prolazu kroz Bospor – tako da se od oko 10 planiranih inspekcija dnevno uglavnom ne odradi ni polovica. Sve to rezultira zastojem od oko 140 brodova usmjerenih prema ukrajinskim lukama (od kojih većina čeka na pregled i više od mjesec dana), dok istodobno promet brodova iz ruskih luka teče neometano i bez inspekcija – tako da obiluju i sumnje kako svojim plovilima Ruska Federacija neometano po volji prevozi i vojne terete.

Zapadna pomoć za Ukrajinu

Ukrajinski ministar obrane Reznikov – dobar posao u Bruxellesu

Iako su posljednji dani protekli u kontekstu sastanka tzv. „Ramstein skupine“ u utorak 14. veljače, a onda i nadovezanog dvodnevnog skupa ministara obrane NATO članica – na repertoaru svih tih država nije se našlo pitanje donacije borbenih aviona za Ukrajinu. Pa ipak, kako se tada čulo, prvih 14 francuskih oklopnjaka AMX-10RC već je uvelike na putu u Ukrajinu, a osoblje za tu donaciju najavljenu početkom siječnja dovršilo je program obuke u toj zemlji prije slanja tehnike. Uz to, iz Francuske je prema bojištima u Ukrajini navodno bila hitno upućena i pošiljka protutenkovskih raketnih sustava 5. generacije Missile Moyenne Portee, poznatih i kao MMP ili Akeron MP – čije slanje nije bilo unaprijed najavljivano. Još će korisnija na terenu biti dva moderna protuzračna sustava IRIS-T, kojima se Njemačka obvezala idući mjesec dopuniti svoje dosadašnje donacije – uz jednako bitno rješavanje i masovnije proizvodnje streljiva kalibra 30mm za oklopnjake Gepard, koji su se također pokazali iznimno korisnima u protuzračnoj obrani Ukrajine.

Američka oprema za Ukrajinu u njemačkoj luci Bremerhaven

Osim toga, u njemačke luke i vojne baze počeli su 14. veljače pristizati i deseci američkih oklopnih vozila Bradley te Striker za ukrajinske potrebe, čiji se daljnji transport i pripremanje onda bilježi i narednih dana – sve bliže skoroj predaji u ruke konačnih korisnika, čijih je više stotina vojnika već i izučeno za njihovo korištenje. Iako se izgleda, usprkos prvih najava, iz Nizozemske i Danske ipak neće prema Ukrajini slati tenkove Leopard 2, te dvije države su na sebe preuzele financiranje obnove gotovo 200 tenkova Leopard 1 za Ukrajinu, zajedno s odvajanjem i dodatnih sredstava za pribavljanje raznih rezervnih dijelova te topničkog streljiva putem lani uspostavljenog sustava „Međunarodnog fonda za Ukrajinu“. To je bilo jednom od bitnijih tema tijekom posjete nizozemskog premijera Kijevu u petak 17. veljače, zajedno s uspostavom proizvodnje lakih protuzračnih sustava koje Nizozemska izgleda kreće financirati u Češkoj – po istom sustavu kojim ondje već sada zajedno sa SAD financiraju modernizaciju 90 tenkova T-72 za ukrajinske potrebe.

Izraelci se uključili?

Izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen – vlakom do Kijeva

Ponešto suzdržanije, ali ipak dobre vijesti, Ukrajina je dobila i od Elia Cohena, izraelskog ministra vanjskih poslova koji je Kijev posjetio u četvrtak 16. veljače. Osim ponovnog otvaranja izraelskog veleposlanstva u Kijevu, navodno je tu bilo riječi i o 200 milijuna izraelskih kreditnih jamstava za obnovu zdravstvene i druge civilne infrastrukture, ali navodno i o pomoći pri uspostavi „pametnog sustava ranog upozoravanja“ na razne prijetnje iz zraka, kakav je današnjoj Ukrajini prijeko potreban. Sličnu razinu pomoći, iako ponešto konkretniju, Ukrajini pruža i Švedska, čiji je premijer tijekom posjete Kijevu ove srijede, 15. veljače, napomenuo slanje paketa pomoći vrijednog oko 420 milijuna USD – u kojem je među ostalim i 51 borbeno vozilo CV-90, te samohodni topnički sustavi na kotačima tipa Archer, kalibra 155 mm. Uz to registrirana je i donacija čamaca/pontona iz Švedske za ukrajinsku civilnu cestogradnju na ratom pogođenim područjima – što bi trebalo biti samo dio ovogodišnje planirane pomoći iz Švedske vrijedne ukupno oko 1,2 milijarde USD. Posebno treba napomenuti i činjenicu da Švedska u prvoj polovici ove godine predsjeda Vijećem EU – što je za Ukrajinu bilo i ostalo posebno bitno, ne samo radi vlastitih aspiracija Kijeva prema EU članstvu, već i zbog EU podrške tzv. „Ukrajinskoj mirovnoj formuli“ za okončanje rata, kao i tematici pripreme 10. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji.

Prosvjed poljskih poljoprivrednika na graničnom prijelazu Dorohusk

I dok Europska komisija u raspravu unosi prijedlog odluke o ukidanju roaminga za mobilno komuniciranje Ukrajinaca u EU, a poljski poljoprivrednici već počinju idući u nizu prosvjeda zbog valova jeftinog ukrajinskog žita koje im je rušilo cijene – spomenute nove sankcije za Rusiju sve su samo ne laka tema. Dok nije teško u njihov okvir uglaviti mjere protiv iranskih proizvođača bespilotnih letjelica koje Rusi koriste na bojištima, bitno je teže riješiti sporove oko obuhvaćanja ruske nuklearne industrije – čemu su se do sada otvoreno protivili tek Mađari i Bugari, da bi im se sada tu javno pridružila i Francuska – ili daljnje ograničavanje ruskog izvoza nafte kopnenim naftovodom Družba. Izgleda da još jedno polje prijepora predstavlja i pitanje zabrane uvoza ruske sintetičke gume – gdje se Poljska zalagala za sankcioniranje, a Italija i Njemačka su se izjasnile protiv takve mjere. Kako god bilo, više je suglasja oko dodatnog ograničavanja ruskog bankarskog sektora, uskrate pristupa tehnologijama dvostruke namjene, te dodatnom sankcioniranju niza osoba odgovornih za ruske vojne, političke i propagandne aktivnosti. O svemu tome će se stavovi bistriti do 20. veljače, kada bi ta tema trebala osvanuti na rasporedu sastanka ministara vanjskih poslova EU članica – da bi se onda, ako bude sreće, nešto službeno i prihvatilo do idućega petka 24. veljače, kad pada simbolička prva godišnjica opće ruske agresije na Ukrajinu.

Ruska posla

Do tada treba primijetiti kako se sve više oko Ruske Federacije steže i obruč sankcija koje su usvojile države iz skupa G7, posebno po pitanju uvođenja maksimalne cijene za međunarodnu prodaju ruske nafte. No dok će se o tome dodatno raspravljati na skupu G7 u Njemačkoj, zakazanom pod japanskim predsjedanjem za danas, u subotu 18. veljače – zanimljivo je napomenuti kako se i mimo toga itekako vidi djelovanje raznih pritisaka za ograđivanje Rusije iz međunarodne zajednice. Zadnji vidljivi primjer takvih kretanja je i pridruživanje Bangladeša mjerama protiv Rusije, uključujući tu i zabranu uplovljavanja ruskih brodova u njihove luke. Tako zadnjih dana nije bio dopušten uplov ni ruskom brodu s materijalom za nastavak tamošnje gradnje nuklearne elektrane pod okriljem Rosatoma, brodu kojem je bilo uskraćeno i pravo vezivanja u obližnjim indijskim lukama – tako da nije preostalo drugo nego da se okrene i vrati kući u Rusiju.

Lukašenko i Putin – još jedan u nizu “srdačnih” susreta

O svemu tome, ali i općenito o supstituciji stranih proizvoda vlastitom proizvodnjom, razgovarali su u petak 17. veljače nedaleko Moskve i Predsjednici Ruske Federacije i Bjelorusije, Vladimir Putin i Aleksandar Lukašenko. Uz objave ruskih narudžbi bjeloruskih informatičkih tehnologija u vrijednosti većoj od 300 milijuna USD, te diskusije o nizu novih zapovjednika u četiri ruske vojne oblasti (središnjoj, zapadnoj, istočnoj i južnoj – ali ne i sjevernoj, kao ni u novoosnovanoj moskovskoj i lenjingradskoj vojnoj oblasti), možda su se dva diktatora ondje zabavljali i vijestima o tome da posljednjih dana misteriozne balone nad svojim državnim prostorom ne love samo Sjedinjene Američke Države, već i Ukrajina.

Oleksiy Reznikov i ruski kutni reflektor

Kako izgleda, riječ je tu o nedavnoj ruskoj praksi lansiranja balona promjera oko 1,5 metara punjenih helijem, koji pod sobom nose opremu ili obješene kutne reflektore za ometanje radara protuzračne obrane. Takve letjelice, koje se bez vlastitog pogona relativno polagano kreću nošene zračnim strujama, mogu poslužiti i za zračno izviđanje – a pri tome su, ukupno gledano, bitno jeftinije od besposadnih letjelica kakve se donedavno uvelike koristilo za takve poslove. Iako je takva leteća sredstva lani počela koristiti i sama Ukrajina, posljednjih dana su se toga učestalo prihvatili Rusi – pa je barem 6 takvih zračnih ciljeva bilo oboreno iznad Kijeva, dok je izgleda u tu kategoriju spadao i balon koji se početkom ovoga tjedna pobrinuo za kratkotrajno zatvaranje zračnoga prostora iznad čitave Ukrajini susjedne Republike Moldove.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. veljače 2023. pod nazivom “Rusija u problemu: Ofenziva zapela, saveznici ih napuštaju, a Kijevu priskače u pomoć i – Izrael!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusija-u-problemu-ofenziva-zapela-saveznici-ih-napustaju-a-kijevu-priskace-u-pomoc-i-izrael-15307211

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.