Petak 2. prosinca ujedno je i 282. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Budući da stanje na terenu sve bitnije obilježava zahlađenje, pa onda i problemi koje hladnoća, snijeg i smrzavanje vlažnih terenskih položaja stavljaju pred vojnike – ne čudi ni da se vojne operacije još nisu ponovno razmahale. Iako se i dalje bilježi inicijativa ukrajinske strane na sjeveru Donbasa, ondje se i usprkos svakodnevnim sukobljavanjima ne bilježe bitniji terenski pomaci. Ukrajinska strana i dalje se nastoji približiti ruskom uporištu Svatove, jednako kao što se spominju i njihovi napori za približavanje južnom osloncu tamošnje ruske linije kod mjesta Kremina s dvije strane. Jedno je prilazak cesti P66 sjeverno od Kremine – gdje ruski izvori spominju ukrajinske postrojbe kod sela Žitljivka (oko 5 km sjeverno), Červonopopivka (oko 10 km sjeverno) te Plošćanka (oko 19 km sjeverno), iako izgleda da niti jedno od njih nije oslobođeno. Drugi smjer prilaska izgleda ide s jugozapada, kroz šume oko mjesta Dibrova (udaljeno oko 6 km), iako nije jasno o koliko ozbiljnoj prijetnji ruskom okupatoru se tu zapravo radi. Ujedno se bilježe i ruski protunapadi na zapad, prema ukrajinskim linijama, gdje se preko “ničije zemlje” aktivno razmjenjuje i topnička vatra.
Hoće li škola u Andriivki ikada više dočekati svoje učenike?
Slična je situacija i južnije, od rijeke Siverski Donjec na jug prema Bahmutu – gdje izgleda da ruske snage, usprkos velikim naporima i koncentraciji oko 40 borbenih skupina, nemaju nikakvih radikalnijih terenskih pomaka. Dok se već danima s ruske strane spominje napredovanje južno od Bahmuta – te zauzimanje sela Andriivka (oko 9 km južno), Kurdjumivka i Zelenopilja (oko 12 km južno) i Ozarjanivka (oko 14 km južno) – s ukrajinske se strane čuje kako je tu barem najveće od spomenutih mjesta (Kurdjumivka) protunapadima branitelja zapravo ostalo podijeljeno. Time onda ne bi bilo ni govora o ikakvom većem ruskom prodoru na zapad, preko tamošnjeg kanala koji čini uporište obrane u načelnom smjeru sjever-jug, a kamoli dalje na sjeverozapad u pozadinu Bahmuta. Slično su upitne i ruske tvrdnje o napredovanjima oko okupiranog grada Donjecka, 65 km južnije, gdje se uz redovite napade na čitav niz ukrajinskih položaja na sjeverozapadu i zapadu grada opet posebno spominje i napredovanje agresora u ukrajinskom uporištu Marijinka (oko 20 km jugozapadno od Donjecka). Doduše, s obzirom na to koliko puta se s ruske strane spominjalo da je ta točka ili većinom zauzeta ili tik pred “konačnim čišćenjem“, teško je takve navode uzeti ozbiljno.
Posebno je to bitno u vrijeme kad se s ukrajinske strane čuje kako su u protunapadima branitelja nanovo oslobođeni veći dijelovi nedavno okupiranog sela Pavlivka (odmah južno od Vugledara, oko 47 km jugozapadno od Donjecka) – što bi značilo propisan udar ruskim nastojanjima da pošto-poto zauzmu taj kraj i time Ukrajince bace dalje od željezničkog pravca koji od Donjecka ide na jug i jugozapad, ne bi li se tom prugom opskrbljivalo sve one okupirane prostore do kojih više ne dopire željeznica preko već gotovo dva mjeseca oštećenog Krimskog mosta. Taj manjak opskrbe za okupirane dijelove Zaporiške te Hersonske oblasti uz istočnu obalu rijeke Dnjepar lako bi mogao biti uzrokom i premještanja ruskih trupa – koje ondje već neko vrijeme grade pozadinske utvrđene linije, da bi zadnjih dana počele i odmicati pojedine rezervne snage dublje u okupirani prostor i bliže većim naseljima (koja su izvan dometa ukrajinskog topništva, a u kojima bi za brojno mobilizirano ljudstvo te neiskusne i generalno slabo opremljene vojske moglo biti i lakše prezimiti).
Problemi s vojnim ljudstvom
Trenutno suho i hladno vrijeme, koje temperaturama ispod 0 stupnjeva počinje zahvaćati čitavu Ukrajinu, radi probleme svim zaraćenim snagama – posebno ako je riječ o postrojbama koje drže linije poljskih fortifikacija u inače jako mokrim ravnicama. Specijalan izazov tu ima ruska strana, koja već duže muku muči sa svojim ljudstvom – resursom kojeg prema sve učestalijim vijestima nema dovoljno za obnovu taktičkih skupina razine bojne, tako da se na terenu uglavnom barata sličnim postrojbama razine satnije. Takve su snage pojačano izložene lošem vremenu, ne samo zbog loše obuke ili opremljenosti, već i zbog (1) dokazane prakse iznimno neurednog logorovanja koja je tijekom ove godine bila dobro ilustrirana (kako uz bojišnicu, tako i dublje u pozadini, u krajevima oslobođenih tijekom nedavnih ukrajinskih ofenziva), i (2) zbog činjenice da na pravcima nekih od najžešćih borbi u Donbasu oni iza sebe nemaju pravu pozadinu, već razrušene krajeve koje su proteklih mjeseci sami intenzivno devastirali prije osvajanja. Imajući u vidu takvu situaciju, ne čudi ni jučer objavljena odluka okupacijskih vlasti, da ipak krenu s određenom djelomičnom obnovom razrušenog mjesta Popasna, koje su Rusi osvojili 8. svibnja – ne bi li ondje potpunije osposobili željeznicu te dio vodoopskrbe.
Bitno je manje jasna situacija s ukrajinske strane. Naime, dok ukrajinski branitelji nemaju nikakvih ograda u procjenama ruskih ratnih gubitaka – koje se jučer procijenilo na gotovo 90.000 mrtvih, odnosno blizu 200.000 mrtvih i ranjenih vojnika – o svojim takvim brojkama oni su bitno suzdržaniji u objavama. Dok se čulo da s ukrajinske strane takve “osjetljive informacije” mogu u javnost dati samo vrhovni zapovjednik, ministar obrane ili sam predsjednik – posebno treba spomenuti neugodnost u koju je u srijedu 30. studenoga ugazila predsjednica EU komisije Ursula von der Leyen. Ona je, naime, svoj tadašnji govor završila navodom o ukrajinskim ratnim gubicima od oko 100.000 vojnika i oko 20.000 civila – što je odmah pokrenulo bitno veću buru, nego nedavni slični navodi hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji je doduše spomenuo samo procjene o 100 tisuća poginulih vojnika. Ovaj navod Ursule von der Leyen bio je dovoljno neugodan da gotovo momentalno bude povučen iz teksta i videosnimke njezine izjave, praćeno i aktivnim ograđivanjima njezinih PR kadrova kako se tu radi o netočnim brojevima, koji se navodno odnose zbirno i na ukrajinske mrtve, ali još i na njihove ranjene. Sve to je jučer na izlazak u javnost potaknulo i predsjedničkog savjetnika Mihaila Podoljaka, koji je broj mrtvih ukrajinskih vojnika postavio “od 10 do 12,5 ili 13 tisuća” – što je višestruko manje makar i od konzervativnih inozemnih procjena, koje su sve složne da Ukrajina bitno više vodi računa o svom ljudstvu od Ruske Federacije. No dok su takve brojke ovoga sukoba ipak nejasne te uvelike otvorene za informativno ratovanje i nagađanja – bitno je jasnije ovih dana bila definirana strana pomoć agresijom pogođenoj Ukrajini, koju se sad procjenjuje na oko 22,9 milijarde USD financijske pomoći te još ukupno oko 40 milijardi USD vojne pomoći iz NATO i drugih savezničkih izvora.
Razna pomoć iz inozemstva
Među svim tim velikim brojkama uklopljena je i svježa financijska injekcija iz Litve, čijih će 13 milijuna eura biti raspoređeno na makroekonomsku podršku, obnovu infrastrukture, podršku ukrajinskim izbjeglicama u Moldovi te litavsko sudjelovanje u izvoznoj inicijativi “Žito iz Ukrajine” za pomoć gladnima Azije i Afrike putem kupovine ukrajinskih prehrambenih proizvoda. Ponešto opsežnija je aktualna kanadska inicijativa, financirana izdavanjem oko 500 milijuna dolara vrijednih državnih obveznica s dospijećem za pet godina – kojima Kanada pomaže funkcioniranje ukrajinske države u nadolazećoj zimi, isplatu mirovina, kupnju goriva te obnovu tamošnje energetske infrastrukture. Za razliku od toga, konkretniji je ispao jučerašnji doprinos Njemačke – koja se obvezala na isporuku u Ukrajinu još tri mostopolagača tipa Biber (gusjeničara zasnovanih na podvozju tenka Leopard 1), kao i 8 brodica, 12 vozila za graničare, 7 dodatnih protuzračnih gusjeničara Gepard, 100 tisuća kompleta prve pomoći, 4000 vreća za spavanje i niza rezervnih dijelova za borbene helikoptere Mi-24.
Etiopija_- prvi brod iz inicijative “Žito iz Ukrajine”
Za razliku od pojedinih država saveznica, ali i članica Europske unije koje pod normalno pomažu Ukrajini, ovoga je tjedna bitno neizvjesnije tekla borba same EU za postizanje nekakvog dogovora po pitanju ograničavanja maksimalne izvozne cijene ruske nafte. Naime, usprkos višekratno postavljanim rokovima, do sredine ovoga tjedna nije se uspjelo postići dogovor – koji je usprkos usuglašavanju većine teksta buduće odluke izgleda stao na protivljenju Poljske. Toj državi u sadržaju prijedloga načelno nisu odgovarale dvije stvari – (1) činjenica relativno visoko postavljene cijene po barelu te (2) odvajanje ove zapravo kaznene mjere od konteksta usuglašavanja budućeg, ukupno 9. po redu paketa EU sankcija protiv Ruske Federacije. No dok je kompromis o ovotjednom početku ozbiljnih pregovora o daljnjim sankcijama postiglo relativno brzo, tek u srijedu se čulo o simboličkome sniženju predložene maksimalne cijene za rusku naftu – od 65 na 60 USD po barelu, što bi ipak trebalo otvoriti put za usvajanje čitave te mjere. Za to vrijeme slični problemi more i provedbu režima pomorskog izvoza ukrajinskih prehrambenih proizvoda Crnim morem, putem tzv. “žitnih koridora” – sustav uspostavljen ljetos, kojega Rusija već neko vrijeme aktivno usporava, ako već ne i blokira. Iako se nedavno čulo o produženju ovog izvoznog aranžmana, postignutog posredovanjem UN i Turske, trenutno je čak 96 brodova zaglavljeno u Bosporu, gdje čekaju komisijske preglede prije nastavka puta. Kako se čuje, radi ruskih otezanja tek 3 broda dnevno prolaze kontrolu, dok ukrajinska strana očekuje prolazak između 25 i 30 plovila dnevno. No sve to je sad još i dobro u usporedbi s prošlim mjesecom, kad je za pregled čekalo i po 150 brodova, koji su znali ondje mirovati i do 30 dana.
Energetske i telekomunikacijske glavobolje
Nažalost, dok pomoć neprekidno pristiže, a ukrajinski pomorski izvoz još nekako i teče – bitno je neugodnije stanje po pitanju ukrajinske elektro-infrastrukture, temeljito potresene valovima ruskih zračnih napada. Kako se vidi, niti protek desetak dana nije bio dovoljan da se bitnije sanira stanje koje su ostavili zadnji takvi napadi od 23. studenoga. Naime, od tad civilnom sektoru Ukrajine ustrajno nedostaje oko 30 posto proizvodnih kapaciteta kojima bi se pokrilo nacionalne potrebe za električnom strujom. I dok popravci svakodnevno traju, a navodno je pristiglo i nešto interventne pomoći u potrebnom materijalu – hladno vrijeme sili građane na postupno jače korištenje struje za grijanje, što onda diže i potrošnju te održava manjak. Dapače, ne samo da Ukrajina još dugo neće prestati s planskim redukcijama struje, već se posljednjih dana ustrajno pokazuje da uz ona planirana te periodična isključenja potrošača, nadležni opskrbljivači ipak povremeno moraju posezati i za dodatnim, neplaniranim isključenjima.
Nažalost, činjenica je kako to stanje samo može biti lošije nastupom očekivanog nastavka ruskih zračnih napada na ukrajinsku infrastrukturu – za koje se smatra kako još nisu došli samo zbog ruskih potreba za (1) temeljitim izviđanjem postignutih šteta, (2) planiranjem budućih meta te (3) pripremom potrebnih projektila, koje treba skupiti i provjeriti prije korištenja. Sve to je inozemne saveznike Ukrajine potaklo na uspostavu međunarodne radne skupine koja bi se ukrajinskim elektro-sustavom bavila na sličan način kako se tzv “Ramstein skupina” bavi prikupljanjem vojne pomoći – i taj bi skup trebao tijekom ovoga mjeseca imati svoj prvi sastanak u Parizu. Za to vrijeme vlastima u Ukrajini ne ostaje ništa drugo osim aktivnog rada na popravcima te užurbanog uspostavljanja tzv. “točaka nepobjedivosti” – lokacija na kojima se osigurava izvore struje i grijanja za građane, koji usput ondje mogu i jesti, napuniti strujom svoje uređaje te koristiti internet. Takvih je točaka dosad širom Ukrajine postavljeno oko 5.000 – kako od lokalnih vlasti, tako i od institucija centralne države, poput Državne službe za hitne situacije koja je jučer postavila 1.057 takvih punktova (753 u postojeće fiksne objekte te još 302 u posebno pripremljene šatore).
Zahvaljujući Starlinku, i Herson ima internet
Naravno, u svemu tome posebnu ulogu igra i dostupnost interneta, kojom se u Ukrajini osigurava rad velikog broja državnih administrativnih sustava. Po tom pitanju Ukrajina dobiva veliku potporu američke tvrtke Amazon, koja je na svoje distribuirane sustave preuzela više od 100 raznih ukrajinskih javnih registara podataka te ih održava i osigurava uz trošak koji je dosad dosegao više od 74 milijuna USD. Uz korištenje postojećih veza, kad su one dostupne, pristup takvim podacima u Ukrajini uvelike se oslanja i na sustav Starlink – privatnom američkom satelitsku uslugu u vlasništvu famoznog Elona Muska. Dok se i ovoga tjedna čulo kako će cijena te usluge za Ukrajinu poskupjeti, navodno sa 60 na 75 USD mjesečno po terminalu – održavanje pojedinačnog terminala navodno košta od 2,5 do 4,5 tisuće USD mjesečno, što je trošak koji sad snosi sam Musk, a uskoro bi se trebao nanovo podijeliti između Ukrajine i njezinih međunarodnih saveznika. Iako službeni Pentagon tvrdi da razgovori o tome i dalje traju, Ukrajina je već najavila kako će trebati velik broj dodatnih Starlink terminala, dok se samog Elona Muska pozvalo u službenu posjetu da se i na terenu uvjeri u korisnost uporabe svoje opreme. Naravno – ne treba posebno napominjati da je sasvim otvoreno pitanje ruskog odgovora na takvo ukrajinsko oslanjanje na satelitsku tehnologiju. Zato nije bilo ni posebno čudno u srijedu 30. studenoga čuti iz Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije kako bi svi ti strani civilni sateliti itekako mogli biti legitimnom metom ruskih Oružanih snaga, ako ih koriste ukrajinske trupe u svojim operacijama – što je nedvojbeno slučaj sa satelitima sustava Starlink postavljenim u nisku orbitu Zemlje.
Dok se napadima na komunikacijske satelite zasad iz Ruske Federacije tek prijeti, dosad je već postalo jasno da toj državi uslijed međunarodnih sankcija ipak počinje nedostajati pojedinih vrsta specijaliziranih roba. Tako se, navodno, iz Indije tražilo podršku u pribavljanju dijelova za avione, helikoptere, vlakove i cestovna vozila – za koja se izgleda ukinulo i ponegdje važeću zabranu korištenja neoriginalnih dijelova. To je samo dio ustanovljenih posljedica međunarodnih sankcija, koje su dovele do toga da je BDP Ruske Federacije ovoga listopada bio 4,4 posto manji nego lani, kao što je i proizvodnja nafte i plina bila oko 3 posto manja nego lani – usprkos dobroj zaradi na visokim cijenama ovih energenata. Naime, problem je postalo smanjivanje prometa u trgovini od oko 10 posto prema 2021. godini, dok je pad u ruskoj autoindustriji završio na oko 64 posto. Sve to je još i dobro kad se vidi ovogodišnji pad uvoza mikroprocesora od 90 posto, s obzirom na predratno vrijeme – što posebno pogađa kako civilnu tako i vojnu industriju Ruske Federacije, kojoj teško može pomoći i najavljeno povećanje nacionalnog vojnog proračuna od 1,5 puta radi podmirivanja troškova tekućeg ratovanja u Ukrajini.
‘Krvavi paketi‘
Iako službeni ruski izvori ipak pršte od usiljenog optimizma, o pravom stanju stvari ponešto govore i međunarodni incidenti koji se po pitanju Ukrajine bilježe posljednjih dana. Sve je počelo u srijedu 30. studenoga, kad je na adresu ukrajinskog veleposlanstva u Madridu (Španjolska) stiglo pismo-bomba i ranilo jednog tamošnjeg zaposlenika. Lakše ozljede desne ruke te osobe pokazale su se kao dio širega plana – a paket naslovljen na veleposlanika Ukrajine osobno pokazao se samo dijelom serije od barem četiri takve bombe. Uz veleposlanstvo Ukrajine te španjolskog premijera Pedra Sancheza, na meti terorističkog napada našla se i španjolska privatna tvrtka Instalaza, koja proizvodi protuoklopno oružje koje se posebno isporučuje Ukrajini te baza španjolskog ratnog zrakoplovstva u Torrejon de Ardosu (dobro poznata i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu). Konkretno, u ovoj španjolskoj vojnoj bazi meta je bio tamošnji “Satelitski centar Europske unije” (Satcen) koji zadnjih mjeseci Ukrajini pruža strateške informacije. Srećom, sve ostale bombe se izgleda uspjelo presresti prije dospijeća te su bile planski uništene, a njihovi dijelovi iskorišteni u istrazi ovog napada.
Dmitro Kuleba: “Uštedite novac za koverte i markice, vaša pisma neće nas uplašiti!”
Već sad se čulo da su sva ta pisma izgleda poslana iz same Španjolske, možda i od jedne te iste osobe – s obzirom na njihov usklađen sadržaj. No dok je brzo postalo jasno da Ukrajina za ove incidente odgovornom drži Rusiju, a da sve to Španjolsku nije pokolebalo u daljnjoj podršci Kijevu – već jučer se onda čulo kako pismo-bomba nije bila i jedina neugodna pošiljka koja je posljednjih dana stigla na adrese više ukrajinskih veleposlanstava. Te nejasne najave detaljnijih navoda dobile su svoj konkretniji obris danas, kad je objavljeno da su ovih dana ukrajinska veleposlanstva u Mađarskoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Hrvatskoj i Italiji te generalni konzulati Ukrajine u Napulju i Krakovu, kao i konzulat u Brnu, primili “krvave pakete” natopljene krvlju i ispunjene životinjskim očima. Konačno, danas popodne se čulo kako je takav paket stigao i u ukrajinsko veleposlanstvo u Španjolskoj, paralelno pristizanju pisma-bombe, a očito će o svemu tome još biti dosta istraga – kako u inozemstvu, tako i u Hrvatskoj. Nadajmo se samo da – za razliku od hrvatske pomoći za Ukrajinu, ili misterije drona koji je početkom godine pao u Zagrebu – ova istraga ipak neće završiti vječno obavijena velom tajne, puna NATO klasificiranih podataka, te vojnih teorija u stilu aktualnog hrvatskog ministra obrane.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 2. prosinca 2022. pod nazivom “Neugodna izjava šefice EK o ukrajinskim gubicima, krvavi paketi i incidenti širom Europe” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/neugodna-izjava-sefice-ek-o-ukrajinskim-gubicima-krvavi-paketi-i-incidenti-sirom-europe-15282347
