Dok Republika Hrvatska na petak 5. kolovoza obilježava 27. godišnjicu pobjede u VRO “Oluja” i sloma vojne agresije Srbije, Ukrajina broji 163. dan intenzivne obrane od napada Ruske Federacije. Iako Ukrajina nije pod sankcijama kakvima je međunarodna zajednica jednako pokrila i napadače i žrtve u Domovinskome ratu, ipak se suprotstavljanje ruskome agresoru teško može i zamisliti bez intenzivne pomoći brojnih saveznika Ukrajine. No to u prvome redu znači pomoć država NATO i Europske unije, dok se šira suzdržanost država svijeta dobro ocrtava i u činjenici da već u krugu država G20 njih oko pola baš i nisu za sankcioniranje Rusije ili beskompromisnu pomoć Ukrajini. Što se stanja na bojišnici tiče, i dalje se može govoriti o polaganom napredovanju snaga Ruske Federacije i njihovih marionetskih snaga s istoka Ukrajine. To napredovanje koncentrirano je na prostore oko gradova Bahmuta i Donjecka, dok su zone oko Harkiva na sjeveru, prostori od Izjuma do Siverska uz rijeku Siverski Donjec, te Zaporižje – nešto mirniji.

Posebno je pitanje stanja i razvoja događaja u Hersonskoj oblasti na jugozapadu ukrajinskoga bojišta, koja suštinski obuhvaća dva segmenta – prostor sjeverno od Krima, otprilike zapadno od linije Geničesk na Azovskom moru do Energodara na Dnjepru, i onda dio preko rijeke Dnjepar gdje je sam grad Herson pa sjeverno prema Krivome Rihu kojeg drže Ukrajinci. Kako izgleda, ondje su agresori krenuli ojačavati svoj borbeni postav zapadno od rijeke, iako su im do tamo logistički putevi itekako otežani i nesigurni. S druge strane, izgleda da su ponešto ojačali i svoje snage na istoku Dnjepra, valjda računajući kako bi im one mogle poslužiti bilo za priskakanje u pomoć preko Dnjepra, ili za pružanje pomoći na sjeveroistok – u slučaju da do potrebe dođe na bojištu u oblasti Zaporižje.

Ništa od Leoparda 2A4 za Ukrajinu

Što se međunarodne pomoći za Ukrajinu tiče, treba spomenuti kako izgleda neće biti ništa od slanja tenkova Leopard 2A4 iz Španjolske put Ukrajine. Iako se o slanju prvo 40, a onda samo 10 takvih tenkova pričalo već tjednima (a nagađalo se i kako za takav transfer prvo te osnovno nedostaju njemačka dozvola), sada se iz Madrida čulo nešto sasvim drugo. Naime, tamošnja ministrica obrane Margarita Robles je za novine El Mundo izjavila da je razlog španjolskog odustajanja od ovog transfera što oni “u Zaragosi već dugo godina nisu korišteni, zbog toga što su u apsolutno žalosnome stanju”. Navodno je testovima ustanovljeno da bi bili opasni i po korisnike. Što god da to značilo, ipak izgleda ostaje barem najava te iste Španjolske da će u Ukrajinu poslati 20 komada žestoko rabljenih oklopnih transportera M113 američke proizvodnje – koje je ionako Ukrajina već dobivala s više strana, tako da tu neće biti riječ o donaciji koja bi dodatno komplicirala zastrašujuće široku lepezu doniranih stranih vozila. Jednako tako, izgleda da će se u arsenal Oružanih snaga Ukrajine bez problema uklopiti i dodatna donacija o kojoj se priča u Makedoniji. Naime, nakon nešto tenkova T-72A, izgleda da iz Skopja za Kijev sada na put kreću i 4 komada Suhoja Su-25 Grač, aviona za blisku potporu kopnenim snagama. Riječ je o letjelicama – tri jednosjeda i dvosjed – koje je Makedonija od te iste Ukrajine kupila u lipnju 2001. godine, navodno za protuvrijednost od 4 milijuna eura. Oni nisu bili u službi od proljeća 2003. godine, nego su završili konzervirani te pripremljeni za prodaju – do koje nije došlo. Nego, eto, sada su te letjelice dio paketa koji za sada još uvijek najmlađa članica NATO saveza (budući da Švedska i Finska još skupljaju ratifikacije i sada su na 23 od 30, gdje su zadnje to odradile Sjedinjene Američke Države u srijedu 3. kolovoza) šalje kao svoju pomoć Ukrajini.

Blokada Njemačke

No, dok treba spomenuti kako je ostalo kompletno nejasno je li Španjolska za svoj propali transfer tenkova, u kojem god stanju oni bili, dobila potrebnu dozvolu iz Njemačke – ta ista Njemačka i dalje izgleda nastavlja blokirati već najavljenu EU makro-financijsku pomoć Ukrajini, te se nastavlja i nadalje sramotiti po pitanju vlastitih energetskih odnosa s Ruskom Federacijom. Naime, iako je još u svibnju bilo odlučeno da EU stavi na raspolaganje Ukrajini 9 milijardi eura za savladavanje groznih financijskih posljedica rata, ta država je do ovoga tjedna od te ukupne sume dobila tek 1 milijardu eura u dvije rate. Ostatak iznosa izgleda je završio blokiran trvenjem država članica oko načina plaćanja tog iznosa – gdje neki izgleda taj rashod tretiraju zajedničkim za Uniju, dok drugi (a među njima izgleda i Njemačka) nastoje postići da se dug izričito podijeli među individualnim državama – bez obzira što razaranja i troškovi vođenja rata Ukrajinu ostavljaju s 5 do 7 milijardi USD deficita mjesečno. Jednako jalov bio je i “turistički posjet” Moskvi bivšeg kancelara Gerharda Schrödera kao pregovarača s Vladimirom Putinom, a izgleda da se bez ikakvih promjena nabolje nastavlja i drama po pitanju turbina za plinovod “Sjeverni tok 1”. Riječ je o opremi koju se na remont poslalo u Kanadu, gdje su ostale zarobljene uvođenjem niza međunarodnih sankcija Rusiji, da bi ih tek njemački pritisak opet vratio u Europu. No, kako izgleda, sada ih Ruska Federacije zapravo izbjegava primiti iz Njemačke, dok njihov nedostatak ujedno koristi kao izvor za održavanje radikalno smanjenih kvota plina Njemačkoj. Te ruske mjere vjerojatno će pomoći vlastima u Berlinu u daljnjem rješavanju nacionalne ovisnosti o ruskome plinu (čiji je uvoz, po riječima ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock, zadnjih mjeseci smanjen s 55 na 26 posto).

Vješti Erdogan

Ponešto vještijim u međunarodnoj diplomaciji pokazuje se turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. On ne samo da svjedoči uspjehu svog plana za otvaranje pomorskog izvoza žita i umjetnog gnojiva preko Crnoga mora, već je danas i osobno u posjeti ruskome Sočiju ne bi li ondje s Putinom diskutirao o stanju u Siriji, gdje Turska već godinama nastoji igrati samostalne vojno-političke igre. Što se otvaranja “žitne inicijative” tiče, nakon prolaska prvog broda s ukrajinskim žitom, koji je u Tursku stigao u utorak kasno navečer, te onda u srijedu 3. kolovoza bio i pregledan od zajedničkih inspektora te propušten u Mediteran – sada izgleda kreće i masovnija primjena ovoga mehanizma od kojeg se očekuje da razbije zastoj u opskrbi skoro trećinom svjetskoga žita. Kao prvo, riječ je tu o jutrošnjem isplovljavanju tri broda iz Ukrajine (dva iz luke Čornomorsk, i jedan iz Odese), koji su u karavani krenuli do turskih voda i tamošnje kontrole. Brodovi za prijevoz rasutog tereta NAVI STAR, ROJEN i POLARNET konačno su usmjereni prema tržištima Turske, Velike Britanije i Irske, a ukupno nose oko 57 tisuća tona ukrajinskog kukuruza. Za to vrijeme se primaju i prijave brodara za budući ukrcaj takvih tereta – gdje je danas izvršena i prva kontrola praznoga broda “FULMAR S” pod zastavom Barbadosa, koji bi se trebao uputiti u luku Čornomorsk po žito.

Žestoke borbe na istoku

Ruske snage sve su bliže Soledaru

Za to se vrijeme stanje na oko 1100 km bojišnice u Ukrajini ne smiruje, a posebno je žestoko zadnjih dana bilo oko gradova Bahmuta, koji je u ukrajinskim rukama, i Donjecka koji je centar separatističke tzv. “Donjecke Narodne Republike”, gdje je bojišnica na tek oko 4 km sjeverno i zapadno od ruba grada. Borbe se već duže vode sjeveroistočno od Bahmuta, uz cestu T1302 prema sada okupiranom Lisičansku, a ondje i dalje odolijevaju ukrajinski položaji od sela Spirne (oko 30 km od Bahmuta), preko Berestove (koje je prelazilo iz ruke u ruku) pa sve do Soledara, mjesta na oko 12 km sjeveroistočno od Bahmuta. Soledaru su se ruske snage primakle posljednjih dana, pa izgleda da se borbe vode na istočnim prilazima ovom utvrđenome mjestu koje ima i masivne podzemne komplekse u bivšim rudnicima soli, po kojima je grad i dobio ime. Nakon što je južno od Soledara u ruske ruke palo selo Pokrovske početkom ovoga tjedna, agresori su postupno uspjeli prići samom Bahmutu sa sjeveroistoka, gdje se sada također vode borbe. Na jugoistoku tog grada i dalje se izgleda drže pojedina naselja iz vanjskog obrambenog pojasa (Veršina, a možda i Kodema na oko 12 km jugoistočno), dok su južno izgleda u ruske ruke pala mala sela Travneve i Gladosove – čime je izravnata te skraćena linija obrane na oko 19 km južno od Bahmuta. Iako izgleda da se tu načelno radi o pokušajima prvo primicanja Bahmutu, pa onda i nekog budućeg zaokruživanja ovog ukrajinskog uporišta – agresorima do toga treba još itekako mnogo posla te uspjeha.

Slična je situacija i oko Donjecka, gdje snage lokalnih separatista zadnje vrijeme pojačano nastoje napredovati oko ukrajinskog uporišta Avdivka, smještenog oko 5 km sjeverno od grada, te kod ukrajinskog uporišta Piski (na oko 3 km zapadno od grada). Dok se oko Avdivke agresori polagano pomiču na sjeveru, iako tu još nema ni govora o nekom ozbiljnome zahvatu, zadnjih je dana do pomaka došlo i južno od Avdivke – gdje su branitelji izgubili kontrolu nad srušenim ostacima rudnika ugljena Butovka, na ravnici između Donjecka i Avdivke, tako da se fronta formalno primakla južnim krajevima same Avdivke. Što se tiče sela Piski, tu je stanje prilično nejasno. Ruski izvori ovo mjesto tijekom ovoga tjedna postupno proglašavaju sve temeljitije frontalnim napadima osvojenim ili “očišćenim”, no iako izgleda ondje borbe i dalje traju – nema konkretnih slikovnih dokaza napredovanju separatista. Dapače, ukrajinski izvori –koji priznaju stanovito napredovanje agresora – navode kako su određena pojačanja ondje stabilizirala stanje. Koja strana više govori istinu – vidjet će se nadolazećih dana.

Što se događa u oblasti Herson?

Antonivski most – postojana meta ukrajinskih HIMARS-a – štete od napada 27. srpnja

Jednako tako je nejasno i stanje na jugozapadu Hersonske oblasti, gdje već tjednima Ukrajina najavljuje nekakvu ofenzivu (od koje se ne vidi mnogo), a ruska je strana zadnjih dana izgleda odgovorila slanjem ovećih pojačanja u ljudstvu i tehnici. Naravno, pri tome izgleda da Ukrajinci i usprkos tom jačanju neprijatelja ondje prvo i osnovno uspijevaju držati svoje položaje – kako nedavno osvojena pojedina sela, tako i mostobran preko rijeke Ingulec (male pritoke na zapadu Dnjepra) koji je poseban trn u ruskome oku. No, svo to bojište je posljednjih mjesec dana temeljito u dometu preciznih višecijevnih lansera raketa M142 HIMARS, kojima se nastavlja uporno ukrajinsko gađanje kako lokalnih ruskih skladišta streljiva i goriva, tako i malog broja cestovnih i pružnih prijelaza preko velike rijeke Dnjepar – koji nužno prolazi sva logistika ruskih postrojbi, bilo u obrani ili kakvom budućem napadu. Iako je posljednjih dana zabilježeno aktivno popravljanje cestovnog mosta Antonivski kod Hersona, kraj kojeg voze dvije ruske motorne vojne skele – ipak se u međuvremenu čulo i o daljnjim raketnim napadima na istoimeni željeznički most, smješten samo 6 km uzvodno na Dnjepru.

Dakle, kakvi god bili ruski napori za osiguravanje prometnih prijelaza preko Dnjepra na tom bojištu – ipak izgleda kao puko pitanje trenutka kada će Ukrajina sve te veze temeljito prekinuti i napadače zaostale na zapadnoj obali Dnjepra dovesti u gotovo bezizlaznu logističku poziciju. Upravo zbog toga čitav ruski postav u Hersonskoj oblasti neki promatrači uspoređuju s nesretno ojačanim lijevim krilom rusko-austrijske vojske u bitci kod Austerlitza 1805. godine – kada je Napoleon iz čvrste obrane uspio prijeći u napad baš nakon što je protivnik promijenio težište svojih snaga u početku bitke i oslabio svoj centar. Time, široko gledano, onda fiksirano desno krilo Rusa i Austrijanaca kod Austerlitza odgovara aktualnim sukobljavanjima kod Donjecka, dok oslabljeni centar (uzvisine Pratzen) odgovaraju ponešto slabijem aktualnom odsjeku ukupnoga bojišta u Zaporiškoj oblasti.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 5. kolovoza 2022. pod nazivom “Žestoke borbe na istoku, Njemačka zagorčava život Kijevu, a avione im šalje Sj. Makedonija!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zestoke-borbe-na-istoku-njemacka-zagorcava-zivot-kijevu-a-avione-im-salje-sj-makedonija-15231881