Utorak 2. kolovoza ujedno je 160. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Posljednjih dana vidljivo su pojačana topnička djelovanja uzduž ukupne tamošnje bojišnice, a ruske snage su izuzetno intenzivno raznolikim topničkim te raketnim naoružanjem gađale i niz ukrajinskih gradova u pozadini fronte. Dok otpočinje praktična provedba sporazuma o pomorskome izvozu žita Crnim morem, pod nadzorom UN-a i Turske, put Ukrajine stiže i dodatna vojna pomoć saveznika. Posebno su tu bitne Sjedinjene Američke Države, koje su svojim novim paketom pomoći uglavnom obuhvatile dostavu streljiva za ukrajinske branitelje. Takva će roba biti itekako tražena, budući su se tijekom posljednjih dana nastavili ruski napadi i napredovanja oko grada Bahmuta u Donbasu, kao i oko separatističkog središta Donjeck, dok je sada očito i veliko pregrupiranje agresorskih resursa na jugozapadu države. Naime, izgleda da je većina snaga povučenih sa sjevera Donbasa, oko Izjuma i Slovjanska, završila kod Hersona – odnosno u okupiranom prostoru na zapadnoj obali rijeke Dnjepar, od Hersona na jugu, preko Snigurivke, pa do sjevernog pravca prema velikom ukrajinskom gradu Krivi Rih. Dok se još nedavno za te prostore spominjalo mogućnost pokretanja nekakve ukrajinske ofenzive, sada je to najednom postao prostor koncentracije oko 30 raznolikih ruskih borbenih skupina razine bojne, koje bi u nadolazećim danima možda i same mogle krenuti u nekakav širi napad.

Nakon što je prije 12 dana, u petak 22. srpnja, u Istanbulu bio sklopljen sporazum o izvozu ukrajinskog i ruskog žita te umjetnih gnojiva, jučer je konačno počela i njegova praktična provedba. Naime, iz Odese je isplovio brod „Razoni“, koji pod pogodovnom zastavom države Sierra Leone nosi oko 26.527 tona kukuruza put grada Tripolija u Libanonu. Taj ujedno i prvi trgovački brod koji je napustio ukrajinsku luku Odesa od 26. veljače 2022. godine kretat će se koridorom čiju sigurnost jamče garanti sporazuma UN i Turska. Njegova ruta pod nadzorom bespilotnih letjelica i satelita prvo vodi do Istanbula, gdje bi trebao stići do sutra, 3. kolovoza, i gdje bi taj brod trebao biti posebno provjeren. Ako njegovo isplovljavanje na Mediteran prođe dobro, to bi trebalo biti prvo u nizu plovila na takvoj izvoznoj ruti, budući da u Odesi već mjesecima stoji zarobljeno 16 brodova natovarenih žitom, koji su prvi na redu za odlazak, i od kojih se isplovljavanje njih 5 očekuje tijekom iduća dva tjedna. Nakon toga dolaze na red neka druga plovila, čije su prijave za dolazak u Ukrajinu tamošnje vlasti već započele prikupljati. No, usprkos izglednom otvaranju pomorskog izvoza žita Crnim morem, koje će koristiti i Ukrajina i Rusija – sama tema ikakvog masovnijeg izvoza ukrajinskog žita itekako ima i svoju ratnu pozadinu koja pomaže usmjeravati ili ograničavati takav izvoz. S jedne strane, paralelno s otvaranjem nove izvozne rute (koja je pod međunarodnom kontrolom, uz uvid i ruskih inspektora), u nedjelju 31. srpnja bio je zabilježen i čudan pomorski incident na ušću rijeke Bistre u Dunav – što je pomorski pravac iz Ukrajine u Rumunjsku, kojim se od oslobađanja Zmijskog otoka pomorski izvoz provodi mimo ikakvoga ruskog uvida ili nadzora. Na toj ruti se jedno plovilo sudarilo s „nepoznatim objektom“, nakon čega je došlo do eksplozije i spašavanja preživjelih od strane ukrajinske Pomorske straže.

Smrt “kralja žita”

S druge strane, nakon što se ukupna pažnja fokusirala na ponovno pokretanje masovnog izvoza žita iz Ukrajine, teško je posljednjih dana bilo previdjeti i događanja vezana uz ukrajinsko poduzeće Nibulon – najveći tamošnji poljoprivredni koncern, koji je uz sve proizvodno posjedovao još i vlastitu flotu teglenica i brodova, namjenske žitne terminale, te lučke komplekse i brodogradilište. Njegov vlasnik Oleksij Vadaturski osnovao je u Mikolajivu ovaj koncern 1991. godine s poslovnim partnerima iz Mađarske i Velike Britanije – da bi neprekinuti rast ovo poduzeće doveo na vrh tamošnje poljoprivrede, a njegovog osnivača među najbogatije Ukrajince. Reputacija osobe otporne na korupciju, privržene EU perspektivi Ukrajine, kao i njegovo aktivno zalaganje za otpor ruskoj agresiji, stavilo je Vadaturskog na popis posebnih meta. No, on ne samo da nije napustio domovinu, već se krenuo i praktično baviti otvaranjem izvoznih pravaca za ukrajinske prehrambene proizvode u aktualnome sukobu, mimo blokirane luke Odesa. Sve je to prekinuto u nedjelju 31. srpnja, pogotkom precizne ruske rakete u njegovu vilu u Mikolajivu. Napad, koji je navodno pogodio spavaću sobu ovog ukrajinskog poduzetnika, komentiran je s vrha politike u Ukrajini kao „ne nesreća, već dobro smišljeno i organizirano namjerno ubojstvo“, dok je s ruske strane karakteriziran potezom za „tekuću denacifikaciju“ Ukrajine, ujedno za smrt optužujući političke krugove oko predsjednika Zelenskog. Sve se to događa u okružju aktivnih borbi za ovladavanje žitnom infrastrukturom poduzeća Nibulon na poprištima ratovanja – gdje se s ruske strane aktivno otima pojedine dijelove flote od preko 80 plovila ovoga poduzeća, dok Ukrajina aktivno nastoji onesposobiti njihove žitne terminale na okupiranim područjima.

AHS Krab na istočnom bojištu Ukrajine

Što se vojne pomoći Ukrajini tiče, iz Poljske se u subotu 30. srpnja čulo da je dovršena proizvodnja prvih osam samohodnih haubica AHS Krab temeljem obrambenog ugovora kojim je početkom lipnja bila dogovorena prodaja 60 takvih oružja Ukrajini, u vrijednosti oko 3 milijarde zlota ili oko 700 milijuna USD. Za to vrijeme se u Poljskoj dovršava i obuka dodatnih skupina ukrajinskih vojnika za korištenje ovog topničkog sustava kalibra 155 mm, čijih je prvih 18 primjeraka Poljska već ranije, u svibnju ove godine, donirala Ukrajini. No, za aktualna borbena događanja barem jednako bitna će biti i nova runda vojne pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država – koje su ovoga puta ne u petak, već u ponedjeljak 1. kolovoza objavile slanje ukupno 17. paketa PDA (Presidential Drawdown Authority). Riječ je tu opet o povlačenju opreme iz zaliha američkih tijela državne vlasti, kojim se ovoga puta put Ukrajine šalje oko 550 milijuna USD vrijedna pošiljka – ovoga puta pretežito sastavljena od streljiva. Konkretno, šalje se oko 75.000 komada topničkih granata kalibra 155 mm, te velika (ali ne i specificirana) količina dodatnih raketa za višecijevne raketne lansere M142 HIMARS te M270. Riječ je o raketnim lanserima koji su tijekom proteklih mjesec dana vidljivo utjecali na ritam te provedbu ruskih borbenih djelovanja na bojištima širom Ukrajine, kuda je prvo postupno pristiglo 16 lakših i pokretljivijih lansera HIMARS na kamionima, a onda i nekoliko težih lansera M270 na gusjenicama – prvo iz Velike Britanije, a od 1. kolovoza i iz Njemačke (varijanta MLRS MARS II). Svo to naoružanje će braniteljima Ukrajine itekako trebati u nadolazećem periodu, kako za zaustavljanje upravo tekućih napadnih djelovanja vojnih snaga Ruske Federacije, tako i za potencijalnu vlastitu ofenzivu o kojoj se nagađa već neko vrijeme.

Aktivno svih 1.100 km bojišta

Što se događanja na terenu tiče, svih oko 1.100 km bojišta u Ukrajini bilo je aktivno – ali ne na isti način. Kao prvo, uz čitavu bojišnicu bilježe se intenzivna topnička djelovanja obje zaraćene strane, koja su se nakon dužeg zatišja počela vidljivo intenzivirati posljednjih dana. Pri tome, dok Ukrajina nastoji svojim preciznim djelovanjima prvenstveno uništavati protivnička zapovjedna mjesta i raznolika vojna skladišta, a tek onda sustave protuzračne obrane ili koncentracije protivničkih napadajnih snaga, ruska su djelovanja izgleda više koncentrirana na gađanje kako civilnih ciljeva u pozadini bojišnice (bilo dublje u zaleđu, ili bliže crti), tako i pokušaje uništavanja ukrajinskih koncentracija snaga – sve s naglaskom na masu nepreciznije vatre. Prema ukrajinskim navodima od 31. srpnja, tijekom pet mjeseci rata Rusija je civilne ciljeve napadala oko 60 puta češće nego vojne, budući je zabilježeno oko 17.300 udara na civilne objekte, a samo oko 300 udara na čiste vojne ciljeve. S druge strane, u očekivanju ruskih pojačanja temeljem vala ustrojavanja novih borbenih postrojbi širom Ruske Federacije – čiji se početak pristizanja prema Ukrajini očekivao oko 6. kolovoza, ali izgleda kasni – agresori su krenuli u ponešto ozbiljnija preslagivanja vlastitih postrojbi. Oko Bahmuta i Donjecka (gdje se sada ukupna snaga ruskih i separatističkih postrojbi procjenjuje na oko 15 raznoliko snažnih borbenih skupina razine bojne) nastavljena su ruska napadna djelovanja, dok su navodno zamrli njihovi veći kopneni napadi oko Harkiva, Izjuma i Slovjanska.

Naime, iz tih se zona bojišta izgleda zadnjih dana izvlači ljudstvo i tehnika, bilo za oporavak ili premještanje na jug Ukrajine, dok su djelovanja masivnijih postrojbi tu učestalo zamijenjena uporabom manjih diverzantsko-izviđačkih grupa koje posljednjih dana Ukrajina uočava u povećanom broju. Kako smo već napomenuli i krajem prošloga tjedna, postrojbe koje su premještane širom bojišta izgleda da su prvenstveno završile na jugu Ukrajine, da bi onda mimo očekivanja pretežno bile poslane preko rijeke Dnjepar, u okupirani dio Hersonske oblasti na zapadnoj obali ovog vodotoka.

Bitka za Bahmut

Ruske snage na putu za Bahmut

Što se aktivnih zona bojišta tiče, treba napomenuti da su agresori oko Bahmuta posljednjih dana bilježili niz manjih uspjeha na bojištu, kojima se crta sukobljavanja primakla većim ukrajinskim uporištima na račun dosadašnjeg šireg obrambenog pojasa u okolnim selima. Taj je trend izgleda započeo krajem prošloga tjedna, kada je od branitelja bilo ispražnjeno uporište Berestove, na oko 25 km sjeveroistočno od Bahmuta, da bi onda do nedjelje 31. srpnja agresori i prišli na istočni rub gradića Soledar, na oko 13 km sjeveroistočno od Bahmuta, te osvojili i nešto južnije smješteno selo Pokrovske (oko 11 km od Bahmuta). Na to su se nadovezali i pomaci jugoistočno od Bahmuta, gdje je zauzeto selo Veršina (oko 11 km od Bahmuta) te selo Semigirja, na oko 16 km jugozapadno od grada. U teoriji, ako bi se takva napredovanja nastavila, pa onda bila i ponešto uspješnija nego do sada, moglo bi tu u neko buduće vrijeme biti riječi o opasnosti opkoljavanja za Bahmut.

Slična načelna agresorska nastojanja bilježe se i kod grada Donjecka, centra tzv. Donjecke Narodne Republike – gdje crta bojišta ide neposredno sjeverno i zapadno uz urbani prostor ovoga grada, a Ukrajina već dugo uspješno drži otporne točke u njegovim predgrađima. Posljednjih tjedan dana traju nastojanja separatističkih snaga da naprave nešto po pitanju zauzimanju ukrajinskih uporišta Avdivka (9 km sjeverozapadno od ruba grada) te Piski (4 km zapadno od ruba grada) i Marinka (oko 10 km jugozapadno od ruba grada) – od kojih se bilježe manji pomaci sjeverno od Avdivke, te na istočnom rubu mjesta Piski, dok oko Marinke izgleda nije bilo ni najmanjeg pomaka bojišnice.

Situacija u Hersonu

Trenutno jedini način za prijelazak Dnjepra kod Hersona

Za to vrijeme, posebno treba obratiti pažnju na događanja na krajnjem jugozapadu bojišta – na prostoru Hersonske oblasti. Za to se područje posljednjih tjedana učestalo najavljivalo nekakvu ofenzivu ukrajinske vojske, među ostalim potaknuto i slabljenjem agresorskih snaga čiji je dobar dio s tog kraja bio otposlan u operacije na bojištu sjeveroistoka Donbasa, oko Severodonjecka i Lisičanska. No, ako je do ikakvog jačanja ukrajinskih napada u Hersonu i došlo, nije tu još bila riječ o ikakvom strateškom preokretu – iako su se polagano počeli pojavljivati obrisi njegovih preduvjeta. Konkretno, radilo se o postupnom napredovanju osloboditelja, kojima je ujedno napredno američko raketno naoružanje dalo mogućnost uništavanja velikog broja ruskih vojnih skladišta – i, što je još i bitnije, kvalitetnog gađanja malog broja prometnih prijelaza preko rijeke Dnjepar. Tim uništavanjem svih širih logističkih zaliha protivnika, kombinirano sa sredstvima kontrole dostave njihove zamjene ili dopune – još je nedavno izgledalo da ruska vlast na zapadnoj obali Dnjepra, u prostoru širine oko 40 i dužine oko 130 kilometara, itekako postaje upitna. No, posljednjih dana je tu došlo do velikih novosti. Iako su im pristupni putovi ograničeni na tri više ili manje teško oštećena mosta (koja se u praksi krenulo dopunjavati pontonskim prijelazima preko Dnjepra) – na dotadašnjih do 15 ruskih borbenih skupina razine bojne (5 oko Hersona i 10 raspoređenih sjeverno), sada je Rusija izgleda na brzinu dodala još oko 15 takvih borbenih skupina.

Željeznička stanica Kalanchak nakon susreta s HIMARS-om

Njihovo ljudstvo i tehniku se posljednjih dana intenzivno prevozilo s Krima preko dvije pruge – od kojih je ona kraća, prema Hersonu, 31. srpnja barem privremeno zaustavljena, kada se iz sustava HIMARS uspjelo pogoditi vlak s ljudstvom, opremom i streljivom na kolodvoru u mjestu Briljivka. Time je glavnina ruskih vojnih transporta na kraju izgleda odrađena preko Melitopola, pa onda Nove Kahovke i tamošnje brane – prugom koja je većinom svog prostiranja uz frontu na dometu i pogledu ukrajinskih snaga. Pri svemu tome nije jasno ni što točno Rusi namjeravaju raditi sa svim tim pojačanjima, od kojih je većina završila na zapadnoj obali Dnjepra – navodno od mjesta Snigurivka, pa na sjever prema velikom ukrajinskom gradu Krivi Rih – niti je jasno kako se tu skupinu od sada oko 30 borbenih skupina razine borbe (25 do 30 tisuća boraca) misli snabdijevati u predstojećim operacijama. Naime, njihova kompletna opskrba, kako smo već napomenuli, u dometu je ukrajinskih sustava HIMARS, a ovisi o samo nekoliko uvelike oštećenih prometnih uskih grla na velikoj rijeci Dnjepar.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 2. kolovoza 2022. pod nazivom “Pomorski izvoz ukrajinskog žita počinje u sjeni nove ruske ofenzive na jugozapadu zemlje” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/pomorski-izvoz-ukrajinskog-zita-pocinje-u-sjeni-nove-ruske-ofenzive-na-jugozapadu-zemlje-15230728