Rat u Ukrajini traje već dva tjedna, a njegov četrnaesti dan, srijedu 9. ožujka 2022. godine, obilježilo je djelomično usporavanje ruskih operacija praćeno još jednim pokušajem organiziranja humanitarnih evakuacija civila uoči sutrašnjeg sastanka ukrajinskog i ruskog ministra vanjskih poslova u Turskoj. Naravno, kao i do sada, dio tih evakuacija je lakše provediv, posebice na sjeveru Ukrajine, gdje ionako prostorne veze s područjima borbi nisu kompletno prekinute, dok se problematičnima pokazuju ikakvi kontakti s opkoljenim gradom Mariupoljem, te nedalekim mjestom Volnovaha.

Istodobno, dok se itekako čuju vijesti o pojedinim ofenzivnim djelovanjima i bombardiranjima, Ruska Federacija s ponosom ističe i oko 2 milijuna Ukrajinaca koji se navodno nastoje evakuirati na njihovu, rusku stranu, iako nije jasno od kuda bi ti ljudi zapravo na takav put kretali. Uz sve to, danas je teško ne spomenuti navodne zarobljene dokumente koje je prije nekoliko dana prezentirala ukrajinska strana i prema kojima je već sredinom siječnja ove godine Rusija izgleda odlučila operaciju u Ukrajini voditi od 20. veljače do 6. ožujka – dakle, kako se u startu kasnilo 4 dana, onda bi prema tom planu baš danas trebao biti svemu kraj.

Naravno, o bilo kakvom okončanju rata nema ni govora – osim što je, eto baš aktualno te prigodno, i ruska strana danas otkrila navodno zarobljene ukrajinske dokumente s kraja siječnja, koji su navodno za mjesec ožujak najavljivali nekakvu ukrajinsku operaciju u Donbasu. Gledajući tu razmjenu, sa sigurnošću se može konstatirati tek da Rusi stvarno kaskaju u svekolikim informacijskim djelovanjima tijekom ove svoje agresije.

Prikupljaju se pojačanja

Ujedno, postaje jasno da se pripremaju daljnje operacije, užurbano se premještaju postrojbe i prikuplja pojačanja. To u Ukrajini prvenstveno znači nastavak opće mobilizacije praćen daljnjim dizanjem Teritorijalne obrane, jačanje Međunarodne obrambene legije Ukrajine koja bi mogla brojiti i do 20.000 pripadnika, te jučer naloženo povlačenje oko 300 ukrajinskih sudionika iz raznih mirovnih operacija UN – s posebnim naglaskom na misiju MONUSCO u Demokratskoj Republici Kongo, gdje su Ukrajinci uz oko 270 ljudi držali i 8 helikoptera.

S druge strane, slične su aktivnosti primjetne i na strani Ruske Federacije, koja je nakon jučerašnjih izjava Vladimira Putina kako se ne misli mobilizirati pričuve i slati ročnike u borbu – ipak priznala prisutnost i ročnika i pričuvnika u snagama „sigurnosne operacije“ u Ukrajini, koji su onda prema tvrdnjama ruskog Ministarstva obrane – brzo i demonstrativno povučeni kući. Izgleda da i Rusi – uz angažiranje raznih postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova i Rosgvardije – kreću aktivno pribjegavati i povlačenju djelatne vojske iz pojedinih „mirovnih“ misija širom bivšeg prostora SSSR-a ne bi li njima dopunili svoje borbene snage, a ukrajinski izvori spominju i slično angažiranje formalno privatnih snaga kompanije „Liga“ (donedavno „Wagner“).

Dok se od ukupno 10 mjesta spominjanih za humanitarne evakuacije njih 5 nalazi na sjeverozapadu i zapadu Kijeva, ondje se dnevni pokušaji izvlačenja civila smjenjuju s bombardiranjima i ruskim pokušajima kopnenih napredovanja. Kako izgleda da u tom sektoru nisu do kraja riješeni problemi koji su posljednjih desetak dana mučili rusku logistiku, ne čude ni najave skorog postavljanja terenskih produktovoda koji bi trebali osigurati dostavu goriva ruskim snagama na tom dijelu prilaza Kijevu. Kako se jučer čulo iz američkih izvora, ne bi li ipak ojačali pritisak na glavni grad Ukrajine, i u pozadini ruskih snaga na istočnim prilazima gradu uočeno je prilaženje logističkih i doknadnih kolona.

Pri tome, njihov prilazak sa sjeveroistoka tu otežava postojanje prostora ogorčene ukrajinske obrane u širem prostoru Černihiva, tako da su ubrzo po objavi tih ruskih kretanja u javnost krenule stizati i slike ondje uništenih ruskih vojnih konvoja. Zbog takve izloženosti pozadine ruskih pravaca napredovanja ukrajinskim obrambenim snagama, ne čude i sve jasnije naznake da se agresori itekako spremaju u skorije vrijeme krenuti u pokušaje opkoljavanja i gušenja kako grada Černihiva na sjeveru, tako i grada Sumi na sjeveroistoku Ukrajine (iz kojeg je i danas trajala evakuacija).

Neuspješni diverzantski napadi

U međuvremenu je drugi po veličini grad u državi, Harkiv, opet bio bombardiran, a nisu uspjeli ni manji pokušaji desantiranja na rubove mjesta, kao ni diverzantskih napada na pojedine manje položaje branitelja u neposrednoj okolici grada. No, glavnina borbi je posljednjih sati izgleda bila koncentrirana oko grada Severodonjecka i njegovih prilaza iz regije Harkiva, kod mjesta Izjum. U tim se krajevima čulo i o više uspješnih ruskih forsiranja pojedinih riječnih tokova pontonskim mostovima, što sve ukazuje kako je i nadalje bitan cilj čitavog ruskog djelovanja baš zauzimanje kompletnih administrativnih područja ukrajinskih oblasti Luhansk i Donjeck, koje Ruska Federacija nastoji uključiti u okvir tzv. „Narodnih Republika“ priznatih od službene Moskve taman pred početak agresije. Upravo u svrhu zaokruživanja prostora tzv. „Donjecke Narodne Republike“ služi i opkoljavanje te sustavno uništavanje lučkog grada Mariupolja na Azovskome moru, koje se nastavlja i tijekom sad već višekratno neuspješnih pokušaja dostave humanitarne pomoći i evakuacije civila. Ondje navodno neprekidno traju i borbe u predgrađima širom mjesta; nema struje, vode ni grijanja, a žestina bombardiranja je bila takva da stanovnici ne uspijevaju ni uklanjati mrtve s ulica ili uopće iole točnije brojiti žrtve.

Niz čudnih događanja

No, dok na tom bojištu zapravo za Ruse nema napredovanja, njihove su snage bilježile kretanja ponešto više zapadno – gdje se već danima postupno primiču gradu Zaporožju, osvajajući okolna mjesta i pripremajući se za neposredni prilazak ovom velikom gradu na rijeci Dnjepar. Za to vrijeme, u njegovom jugozapadnom zaleđu nastavlja se niz čudnih događanja oko grada i nuklearne elektrane u Energodaru, još jednog ishodišta ukrajinskog humanitarnog evakuiranja. Nakon zauzimanja grada i borbi, prvo su se osvajači iz grada Energodara povukli – što je prekjučer otvorilo priliku i za javni oproštaj mase stanovnika s poginulim braniteljima tih prostora – da bi se danas od ruskih dužnosnika čulo kako je tek sada ruska vojska ipak ovladala nuklearnom elektranom koju su navodno uzurpirali „ukrajinski diverzanti“. Tih 200-tinjak „diverzanata“ je, tvrde ruski dužnosnici, na kraju ispregovaralo predaju elektrane u ruske ruke i nekakav „neškodljivi odlazak kući“. Taj pristup – „sami se gađali, sami se pogodili“ – još je jedan upitno uspješan dodatak ranije spomenutom informacijskom ratovanju.

Konačno, nema novosti ni o ruskim kretanjima u smjeru Odese, gdje su agresori izgleda ostali zaglavljeni u širem području grada i luke Mikolajevo. Iako je to mjesto i dalje u ukrajinskim rukama, na rubovima grada i širom njegove okolice bilježe se borbe – ipak se iz ukrajinskih izvora vidi da te prostore Rusi uvelike smatraju „mirnim okom“ u središtu oluje. Tako se kod Mikolajeva i obližnjeg Hersona odvija pozadinsko odmaranje trupa iz okolne borbene zone, dok u javnost stižu i vijesti kako u Hersonu sad i Rosgvardija nastoji izaći na kraj s nezadovoljnim ukrajinskim pučanstvom. Kako? Pa navodno masovnim hapšenjima, te intenziviranjem propagandnih aktivnosti, koje prate i demonstrativne vožnje nekakvog oklopnog vlaka – sredstva više za predstavu nego za borbu.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 9. ožujka 2022. pod nazivom “Vojna analiza Igora Tabaka: Ukrajincima stiže ozbiljna pomoć iz Afrike, a niz je čudnih zbivanja oko najveće nuklearke” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/vojna-analiza-igora-tabaka-ukrajincima-stize-ozbiljna-pomoc-iz-afrike-a-niz-je-cudnih-zbivanja-oko-najvece-nuklearke-15168189