Utorak 8. srpnja ujedno je 1231. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje 41. mjesec rata protječe u nadolasku toplinskog vala vrlo sličnog onome koji je zadnjih dana Hrvatsku grijao do +36 i +37 Celzijusa. Takvo vrijeme s malo padalina tijekom nadolazećeg tjedna načelno je dobro za prohodnost i provedbu kopnenih operacija, iako će naglasak vjerojatno biti na noćnim djelovanjima – sada jasno vidljivim brojnim borbenim sustavima opremljenim IC kamerama. Ujedno se na okupiranom jugu Ukrajine i na poluotoku Krimu već čuje i o brojnim požarima šuma te trave – a tijekom nadolazeće suše vjerojatno će se opet borbeno koristiti i tzv. “Drakaris-dronovi”, koje smo već vidjeli u akciji prošlog ljeta, kada su mlazovima zapaljivih tekućina brzo postali nezaobilazan element tamošnjeg ratovanja. Pri tome treba napomenuti da je nakon intenzivnijih sukoba krajem lipnja protekli tjedan zapravo ostao obilježen određenim intenziviranjem okršaja sredinom tjedna, i onda opet na samom kraju tjedna – da bi naglasak okršaja redovito bio stavljan na prostor oko Pokrovska i Kostjantinivke, na prilaze Kupjansku i Limanu, na sjeveroistok regije Sumi, te zapadno od okupirane Velike Novosilke.

Što se tiče ruskih zračnih napada tijekom proteklog tjedna, situacija je za Ukrajinu bila posebno neugodna. Ne samo da je nedjelja 29. lipnja donijela do tada najmasovniji napad raketama i kamikaza-dronovima (537 raznih oružja, posebno po Kremenčuku, Zaporižju, Ivano-Frankivsku te rafineriji u Drogobiču kod Lviva) – već je taj nemili rekord probijen pet dana kasnije, u petak 4. srpnja (ukupno 550 oružja). Nažalost, ni ostali dani prošlog tjedna nisu bili nipošto mirni – u ponedjeljak 30. lipnja bilježilo se 107 raznih dronova dugog dometa (64 oborena i 10 prizemljeno drugim sredstvima, s ciljevima posebno oko Harkiva i Krivog Riha), u utorak 1. srpnja čulo se za 52 kamikaza-drona (14 oboreno i 33 prizemljeno), u srijedu 2. srpnja bilježilo se 4 rakete sustava S-300 iz regije Kursk te još 114 dronova (40 oboreno i 39 prizemljeno, s ciljevima oko Harkiva). Ipak, izgleda da je velika eksplozija kod mjesta Berezina u Zaporižju ipak bila posljedica nesreće pri ilegalnoj proizvodnji eksploziva, a ne ruskog napada na koji su prvotno sumnjalo. U četvrtak 3. srpnja bilo je govora o 52 drona (22 oborena i 18 prizemljeno, s posebnim usmjerenjem prema lučkoj infrastrukturi i civilnim ciljevima širom Odese). Kako smo već spomenuli, petak 4. srpnja svjedočio je napadu s 539 raznih dronova (268 srušeno i 208 prizemljeno), 1 hipersoničnom raketom Kh-47M2 “Kindžal”, 6 balističkih raketa “Iskander-M”/KN-23, te 4 krstareće rakete “Iskander-K” (2 oborene) – glavni cilj napada bio je Kijev, uz vijesti o uništenju Patriota kod aerodroma Borispil, te poneke udare i širom ostatka Ukrajine. Konačno, subota 5. srpnja bilježila je napad s dodatna 322 razna drona dugog dometa (od toga navodno 157 srušeno, te 135 prizemljeno), a nedjelja 6. srpnja još 4 rakete sustava S-300 i 157 raznih dronova (od toga navodno 98 srušeno i 19 prizemljeno).

Što je ostalo od TCC-a u Kremenčuku?

Napomenimo da se tijekom radnog dana u četvrtak 3. srpnja bilježio i ruski napad bespilotnim letjelicama na prostor Teritorijalnog centra za novačenje (TCC) u Poltavi, koji je tijekom radnog dana pogodio cilj u gradskoj zoni te izazvao 3 mrtvih i 59 ozlijeđenih. Sličan napad bespilotnim letjelicama na prostore TCC u Kremenčuku u nedjelju 6. srpnja navodno nije izazvao žrtve, da bi onda 7. srpnja ovaj trend bio nastavljen i napadom na regionalne TCC-ove u Harkivu (4 ozlijeđenih), te u Zaporižju (navodno 1 ranjena osoba). Dok već neko vrijeme traje reorganizacija rada takvih teritorijalnih centara za novačenje, zanimljivo je da su te institucije donedavno bile tek na posrednoj meti ruskih agresora –bilježilo se brojne navode o ukrajinskim problemima u radu takvih centara i njihovom grubom prikupljanju ljudstva za rat. Ipak, do 1. lipnja se iz vojnih izvora čulo da se od 263 prijave o incidentima u radu TCC-a tijekom svibnja 2025. godine njih tek 30 pokazalo opravdano, što je onda popraćeno disciplinskim postupcima i kaznama. Kako izgleda, nakon lošeg djelovanja ruske ratne propagande na ukrajinski sustav za mobilizaciju, sada se pribjeglo i direktnim napadima na takve lokacije ne bi li se što temeljitije omeo njihov rad i jačanje brojnosti ukrajinskih obrambenih snaga.

Telefonski razgovori

Elbridge Colby – inicijator potpunog ukidanja pomoći Ukrajini?

Posebnu su ulogu po pitanju rata u Ukrajini zadnjih dana izgleda imali i telefonski razgovori. Dok razgovor francuskog predsjednika Emmanuela Macrona s ruskim kolegom Vladimirom Putinom u utorak 1. srpnja (prvi od 2022. godine) barem na prvi pogled nije imao posebnih učinaka – sličan razgovor američkog predsjednika Donalda Trumpa s Putinom 3. srpnja (šesti u zadnjih nekoliko mjeseci) bio je povodom brojnih prigovora. Ne samo da tom prilikom Trump nije uspio postići ništa po pitanju traženja primirja ili mira, već mu je Putin i izričito objasnio kako u ovom sukobu “neće odustati od uklanjanja njegovih temeljnih uzroka” – da bi samo nekoliko sati kasnije pokrenuo monumentalni zračni napad na Kijev i ostatak Ukrajine. Posebno je neugodno da je u tom trenutku barem već 2 dana trajala oko 1. srpnja uvedena (treća po redu ove godine) blokada američke isporuke vojne pomoći za Ukrajinu – za koju zapravo nije jasno je li je inicirao pomoćnik ministra zadužen za obrambenu politiku Elbridge Colby ili ipak sam ministar obrane SAD Pete Hegseth. Iako je trebalo samo tri dana da bi se do kraja tjedna neistinitima pokazali službeni argumenti o ispražnjenosti američkih zaliha konkretnog streljiva i raketa potrebnih Ukrajini – ostala je i činjenica da se od početka ovog tjedna Ukrajina radi svega toga ipak morala posebno štedljivo koristiti svojim zalihama takvih obrambenih oružja. Nažalost, još nije jasno kada bi Sjedinjene Države mogle stvarno obnoviti svoje slanje takve ključne vojne pomoći Ukrajini, kako je od Donalda Trumpa bilo najavljeno u Washingtonu tijekom večeri 07. srpnja. Ali, zato je jasno da čitavu ovu situaciju – blokadu u slanju američke vojne pomoći, te oklijevanje Trumpa da najavljenim sankcijama podupre svoja traženja od Ruske Federacije – Rusi ovih dana itekako koriste, i nastavljaju koristiti.

Što se tiče ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama dugog dometa po ciljevima u Rusiji – u subotu 28. lipnja bilježilo se rušenje barem 45 letjelica širom Rusije, s vijestima o uspješnom napadu na velika vojna skladišta u regiji Brijansk (1060. logistički centar, bivši 120. arsenal Glavne raketno-topničke uprave Ministarstva obrane RF), te na prostor vojnog aerodroma Kirovske na okupiranom Krimu (navodno uništeni helikopteri Mi-8, Mi-26, Mi-28 i PZO sustav Pancir-S1). Nedjelja 29. lipnja bilježila je odbijanje ogromnog ruskog napada te samo desetak ukrajinskih dronova nad Rusijom, dok se u ponedjeljak 30. srpnja spominjalo tridesetak ukrajinskih dronova nad Rusijom, uz posebno navođenje napada na ciljeve po okupiranom Krimu (vojni aerodrom Saki, te prostor Sevastopolja i Krimskog mosta), kao i napad na zapovjedništvo 8. gardijske kombinirane armije u okupiranom Donjecku (dok su istodobno Rusi balističkim raketama pogodili zapovjedništvo ukrajinske 110. brigade u Zaporižju, mjesto Gulajpole, gdje je poginuo i zapovjednik spomenute brigade). Utorak 1. srpnja donio je vijesti o rušenju preko 60 ukrajinskih dronova iznad prostora Rusije – s uspješnim napadom barem 2 letjelice na vojno poduzeće “IEMZ Kupol” kod Iževska u Udmurtiji (požarom ometena proizvodnja protuzračnih sustava “Tor” i “Osa” te dronova Harpija-A1), gdje se bilježilo i 3 poginula te 35 ranjenih. Osim toga, u prostoru okupiranog Luganska je korištenjem barem 40 letjelica bilo napadnuto veliko skladište goriva, što je izazvalo požar. Srijeda 2. srpnja bilježila je dvadesetak ukrajinskih dronova iznad Ruske Federacije i barem 115 letjelica iznad okupiranih dijelova Donjecke oblasti, dok se u četvrtak 3. srpnja spominjalo barem 70 ukrajinskih dronova iznad Rusije – da bi se čulo o uspješnom napadu na poduzeće JSC “Energia” u Jelecu (regija Lipeck), gdje se proizvode baterije i akumulatori za niz ruskih oružnih sustava, o ponovljenim udarima na već spomenutu tvornicu “IEMZ Kupol” kod Iževska u Udmurtiji, te uništenje velikog skladišta streljiva kod mjesta Veliki Orihiv, istočno od Donjecka, u okupiranom dijelu ukrajinske regije Donjeck.

Jednako tako, tog je četvrtka ponovljen i napad na zapovjedništvo ruske 8. gardijske kombinirane armije u Donjecku, po drugi put u tjedan dana, kao i nedaleko zapovjedništvo 20. gardijske motostreljačke divizije, baš kao i na ruska zapovjedna mjesta u pograničnoj zoni ruske regije Kursk – no sve bez mnogo navoda o konkretnim učincima tih napada. U petak 4. srpnja spominjalo se oko 140 ukrajinskih bespilotnih letjelica nad nizom ruskih regija, uz posebno isticanje ponovljenog napada prema Iževsku u Udmurtiji, te napada na poduzeće JSC “FNPC Istraživački institut primijenjene kemije” u mjestu Sergiev Posad oko 60 km sjeveroistočno od Moskve. Riječ je o pogonu za proizvodnju raznih termobaričkih bojnih glava, koji je doživio eksplozije i požar. Uz to, uspio je i napad na pogon ruske kemijske industrije u mjestu Šebekino, regija Belgorod (veliki požar). Konačno, subotu 5. srpnja obilježili su ukrajinski napadi na ruski vojni aerodrom Borisoglebsk u regiji Voronjež (čulo se o požarima u skladištu ubojnih sredstava, te mogućim oštećenjima pojedinih aviona) i aerodrom Engels u regiji Saratov, kao i ponovljeni napad na poduzeće “VNIIR-Progres” u mjestu Čeboksari, regija Čuvašija (proizvodnja specijaliziranih antena za razne vojne sustave). Napomenimo da su svi spomenuti napadi bespilotnim letjelicama izazivali i serije obustava letova s međunarodnih aerodroma u ruskim regijama koje su bile na putu ukrajinskih dronova – a često se čulo i o ruskim gašenjima sustava interneta i mobilne telefonije u regijama ukrajinskih bespilotnih djelovanja, budući je prilično izvjesno da barem dio takvih borbenih letjelica spomenute civilne sustave koristi u letu bilo za opću navigaciju ili korektivno vođenje.

Europska posla

Dok se Mađarska i Slovačka i nadalje aktivno protive otvaranju ozbiljnih pregovora o EU-članstvu s Ukrajinom (sada tvrdeći kako se za Ukrajinu ne znaju državne granice, kao ni broj stanovnika), dok navodno ne blokiraju isto za Moldovu – treba spomenuti da tijekom proteklog tjedna nije bilo pomaka ni po pitanju 18. paketa EU-sankcija prema Ruskoj Federaciji. Nakon što taj uglavnom usuglašeni paket sankcija nije bio donesen krajem lipnja na Europskom vijeću, zbog veta Slovačke i tek malo tišeg protivljenja Mađarske – proteklog se tjedna čulo o dolasku visoke delegacije iz Bruxellesa u Bratislavu u četvrtak 3. srpnja. Nažalost, kako se čulo dan kasnije, u petak 4. srpnja, ti dodatni pregovori još nisu dali rezultata – što nije ni čudo ako znamo da slovački premijer Robert Fico i dalje tvrdi kako je Ukrajina “Slovačku opljačkala za 500 milijuna (eura) kada je zaustavila tranzit ruskog plina“, dok njegovi savjetnici i stranački kolege povremeno odlaze u Rusiju i kontaktiraju s tamošnjim obavještajnim službama. Odraz takve politike vidio se i u televizijskim izjavama slovačkog ministra vanjskih poslova Juraja Blanara od 29. lipnja, koji je bez pardona objašnjavao kako bi Zapad trebao “pronaći način suradnje s Rusijom“, a vlastima u Moskvi “možda čak i oprostiti sve što se dogodilo“. Uglavnom, dok se nekakav kompromis o prijedlogu REPowerEU ne postigne sa Slovačkom (a onda i Mađarskom), ni preostali veleposlanici država članica neće dalje raspravljati 18. po redu paket sankcija Europske unije prema Ruskoj Federaciji.

Dok su pristupni pregovori praktično blokirani baš kao i nove sankcije za Putinovu Rusiju, ipak se može reći da je Ukrajina od 24. do 27. lipnja uspješno dovršila službeni screening svog zakonodavstva za dva pregovaračka poglavlja (“Promet” i “Transeuropske prometne mreže”) – pa bi tematsko izvješće Europske komisije tu moglo poslužiti za početak razgovora, jednom kad se steknu uvjeti. Ujedno su do 30. lipnja bili dovršeni i pregovori Ukrajine i EU o reviziji “Sporazuma o dubokoj i sveobuhvatnoj slobodnoj trgovini (DCFTA)” – kojima se radi na usklađivanju Ukrajine s proizvodnim standardima EU, određuju zaštitni mehanizmi u slučaju trgovinskih razmirica, te općenito šire međusobni trgovinski tokovi (uz rješavanje dosadašnjih prigovora o prometu pojedinih prehrambenih roba, koji su zadnjih godina rezultirali i pojedinim nacionalnim blokadama). Dok je trgovina između EU i Ukrajine porasla od 26 milijardi eura 2016. na oko 67 milijardi 2024. godine, cilj je ukrajinske standarde poljoprivredne proizvodnje približiti standardima EU do 2028. godine. Povećane su kvote za izvoz iz Ukrajine jaja, šećera i pšenice, dok je liberalizirana prodaja nekih mliječnih proizvoda, gljiva, soka od grožđa i još niza artikala – kao i uvoz u Ukrajinu europske svinjetine, peradi i šećera. Sve ove odredbe će se i dodatno redovito preispitivati. Nažalost, zadnjih dana nije bilo takvih dobrih vijesti po pitanju EU-financijske pomoći za Ukrajinu, iako je 1. srpnja barem Međunarodni monetarni fond odobrio svoj deveti po redu kreditni paket vrijedan oko 500 milijuna USD, u okviru četverogodišnjeg programa EFF financiranja.

Vojna pomoć na dugom štapu

Johann Wadephul u Odesi

Dok Sjedinjene Države najavljuju smanjena izdvajanja za vojnu pomoć Ukrajini u okviru Fonda za potporu koalicijama i Inicijative za sigurnosnu pomoć – teško je reći hoće li biti išta od navodno odobrenog transfera pet bitnica protuzračnog sustava MIM-104 Patriot, koje su nedavno otpisane u Izraelu. Jednako je neizvjesna i navodna inicijativa iz Njemačke koja nastoji za Ukrajinu kupiti barem dvije bitnice tih istih Patriota – koji su se višekratno pokazali jednim od rijetkih oružja sposobnih za proturaketnu borbu. O svemu tome vjerojatno su se pokušavali dogovoriti Donald Trump i Volodimir Zelenski tijekom njihovog telefonskog razgovora u petak 4. srpnja, a uz pitanje obustave američke blokade isporuke vojne opreme, vjerojatno će baš i pitanje opskrbe Kijeva kako lanserima tako i raketama za sustav Patriot biti velika tema za njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa kada uskoro osvane u Washingtonu, u skorom radnom posjetu svom američkom kolegi Pete Hegsethu. Ipak, izgleda kao da općenita industrijska suradnja Ukrajine i Europske unije na polju obrane počinje jačati. Dok je francuski predsjednik Macron na NATO summitu krajem lipnja navodno s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim dogovarao potencijalnu proizvodnju dronova za Ukrajinu u poduzeću Renault, tijekom nenajavljene posjete njemačkog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula Odesi 1. srpnja moglo se čuti i da je potpisan ugovor prema kojem će Savezna Republika Njemačka financirati proizvodnju preko 500 dronova dometa do 1.200 km za Ukrajinu. Sve to će vjerojatno biti odrađeno u okviru programa zajedničke proizvodnje oružja u koji vlasti iz Kijeva ulaze s nizom međunarodnih partnera – kako u samoj Ukrajini, tako i u nizu država iz tzv. “Ramstein inicijative”. Da bi to sve moglo zaživjeti, Ukrajina je krenula u prilagodbe svog poreznog zakonodavstva, Zakona o carinama, proračunskih propisa i Kaznenog zakona.

Sve to vjerojatno će ubrzo biti stavljeno i na praktičnu provjeru na temelju sporazuma kojeg su u petak 4. srpnja u Kopenhagenu potpisali danski ministar industrije Morten Bødskov i ukrajinski ministar za stratešku industriju Herman Smetanin. Prema tom okviru uskoro bi trebalo krenuti otvaranje ukrajinskih proizvodnih pogona obrambene industrije na teritoriju Danske – kao prve EU-države s takvim formaliziranim dogovorom. Ne bi čudilo da se ondje krene proizvoditi i bespilotnu tehniku na temelju paralelno u Danskoj potpisanog sporazuma kojeg su sklopili ukrajinski ministar obrane Umerov i predstavnici američke tvrtke Swift Beat – kojim se regulira proizvodnja stotina tisuća bespilotnih letjelica za ukrajinske potrebe već u ovoj godini, a onda i rast takve proizvodnje u 2026. godini. Dok je sama ukrajinska vojna industrija u zemlji sposobna proizvoditi oko 4 milijuna bespilotnih sustava godišnje – ove je godine na frontu navodno već isporučeno oko 1,5 milijuna bespilotnih letjelica, dok se na mjesečnoj razini za takve namjene sada izdvaja oko 2,5 milijarde UAH (gotovo 51 milijun eura). Prema izvorima iz ukrajinskog Ministarstva obrane, već sad bi ukrajinska industrija bila teorijski u stanju proizvoditi i do 10 milijuna dronova na godinu kada bi se našli programi odgovarajućeg financiranja takvog napora – za što se navodno vode aktivni razgovori s europskim i drugim partnerima.

Stanje na bojištima – Sumi i susjedni prostori Ruske Federacije

Oleg Apostol, zapovjednik Zračno-jurišnih snaga i zapovjednik obrane Sumija

Iako je prema navodima obiju zaraćenih strana sjeveroistok ukrajinske regije Sumi poprište žestokih borbi (a vlasti iz Kijeva navode i nastavak borbi u nekim pograničnim krajevima Rusije) – iz tog područja zadnjih dana dolazi vrlo malo konkretnih vijesti (ukrajinska strana i nadalje daje tek sumarne numeričke podatke). Ipak, kako izgleda, ruski pokušaj uspostave svojevrsne tampon-zone uz granicu ponešto je zaglavio – kako je to još krajem prošlog tjedna izrazio i ukrajinski vrhovni zapovjednik general Oleksandar Sirski. Mogućim daljnjim promjenama tijeka bojišnice mogla bi pomoći navodna ruska vojna pojačanja na putu iz Zaporižja u Ukrajini, ako se i tu ne radi tek o još jednom potezu ratne propagande. S ukrajinske se strane čulo i osnivanju posebnog Zapovjedništva za obranu regije Sumi, kojem je izgleda na čelu brigadni general Oleg Apostol, časnik bogatog borbenog iskustva tek prije mjesec dana postavljen i na dužnost ukupnog zapovjednika Zračno-jurišnih snaga Ukrajine. Ustrajno se čuju i glasine o lošem izvođenju fortifikacijskih radova u graničnom pojasu regije Sumi, gdje navodno sada treba jačati utvrde i postavljati minska polja paralelno s odbijanjem napada umjesto da je veći dio posla bio obavljen ranije (prije primicanja bojišnice te jakog jačanja prijetnje od ruskih besposadnih sustava vođenih optičkim vlaknima).

Uglavnom, na tzv. “Sjeverno-slobožanskom i kurskom” borbenom smjeru i dalje okupirani prostor veličine oko 120 kvadratnih kilometara navodno veže oko 53.000 ruskih vojnika. Usprkos povremenih sukoba u okolici pograničnog naselja Tetkino na jugozapadu ruske regije Kursk (recimo, kod Riživke, ili oko 7. srpnja navodno zauzetog ukrajinskog pograničnog lokaliteta Bezsalivka) glavnina borbi se ipak vodi na prilazima prema ukrajinskim općinskim središtima Hotinj i Junakivka. Kako izgleda, ukrajinska strana na zapadu ove borbene zone (sjeverno od naselja Hotinj) nastoji odbaciti agresore od linije Hotinj-Pisarivka-Korčakivka-Hrapivšćina prema sjeveru – da bi se sada opet bilježili okršaji na liniji sela Kindrativka-Andriivka-Oleksiivka-Varačine, oko 4 km od granice (a tek ponekad i južnije od toga). S druge strane, ukrajinska je situacija ponešto teža na istočnom dijelu te borbene zone (oko općinskog središta Junakivka). Iako se ondje i dalje drži ukrajinsko uporište Varačina, samo malo istočnije je do sredine lipnja dovršena okupacija Jablunivke (uz ruske prodore na jug oko 5 km, do sela Nova Sič i Hrapivšćina) – dok se na oko 4 km jugoistočno i dalje drži spomenuto općinsko središte Junakivka (podijeljeno od četvrtka 19. lipnja i poprište sukoba), te dalje na jugoistok i uporište Sadki.

Mihail Gudkov poginuo je u ukrajinskom napadu

Treba napomenuti da se u čitavoj ovoj borbenoj zoni i dalje vidi naglasak na korištenje malih pješačkih jedinica, uz iznimno skromne količine oklopne tehnike. Uz to, bilježi se i jak pritisak besposadnim sustavima, uz čestu uporabu vođenih zrakoplovnih bombi te nevođenih raketa. Dok je na usporavanje ruskog borbenog ritma vjerojatno imao utjecaja ukrajinski napad na zapovjedno mjesto u Korenjevu (oko 35 km iza fronte), tijekom kojeg je poginuo ruski general Mihail Gudkov, bivši zapovjednik 155. gardijske brigade mornaričkog pješaštva ruske Pacifičke flote – i dalje se bilježe žestoka djelovanja obje strane po pozadini bojišta. Dok Rusi redovito gađaju Šostku, Konotop i sam Sumi, učestalo se čuje i o ukrajinskim udarima na Ljgov, Korenjevo i Sudžu. Velike probleme za rusku stranu i nadalje radi ukrajinsko miniranje donedavno okupiranih prostora u ruskoj regiji Kursk – gdje se spominje uklanjanje preko 550 tisuća raznih zaostalih ubojnih sredstava.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Usprkos fokusa na već spomenuti sjeveroistok ukrajinske regije Sumi, i prostor dvije ruske okupirane pogranične enklave sjeverno od Harkiva nadalje je poprište redovitih borbi. Uz borbe oko okupiranog sela Gliboke, te istočnije kod okupiranog sela Zelene – čulo se i o okršajima kod okupiranog sela Gatišće, zatim kod 3 km istočnijeg Vovčanska, kao i dalje na istok kod sela Vovčanski Hutori te Ohrimivka. Tijekom proteklog tjedna su bitno žešće borbe bile bilježene oko 60 km jugoistočno, na zapadnoj obali rijeke Oskil, gdje Rusi i nadalje šire svoj mostobran. Kao prvo, (1) na sjeveru te borbene zone proširio se prostor operacija, budući da su Rusi uspjeli izvesti dodatni prekogranični prodor oko 16 km sjeverozapadno od dosadašnjeg prostora pograničnih odmjeravanja. Prvo je ondje od početka mjeseca pa do 3. srpnja bilo zauzeto selo Milove na samoj granici, da bi se ubrzo čulo i o širenju okupirane zone u ukupnu širinu oko 7,5 km i dubinu od oko 3,5 km od granice. U nastavku se čulo i o neuspješnim ruskim napadima na nedaleka ukrajinska sela Hatnje i Ambarne, 5 do 7 km od granice. Bliže rijeci Oskil se tijekom zadnjeg tjedna čulo o dodatnim borbama na dosadašnjem sjevernom kraju ruskog mostobrana – kod okupiranih sela Stroivka, Topoli, Kamjanka i Krasne Perše, kao i kod nedalekih ukrajinskih sela Dvoričanske, Mitrofanivka te Petro-Ivanivka. (2) U središnjem dijelu ruskog mostobrana čulo se o borbama sjeverozapadno od okupiranog naselja Dvorična – kod Putnikove, Dovgenjke (navodno okupirano 19. lipnja) i kod Kutkivke.

Zatvaraju li Rusi prilaze Kupjansku?

Kako izgleda, (3) na južnom dijelu ruskog mostobrana borbe zadnjih dana bjesne na prilazima zapadnom dijelu Kupjanska – i to sa sjevera (Golubivka), sa sjeverozapada (od Male Šapkivke, preko navodno okupiranih sela Kindrašivka i Radkivka, sve do Moskovke koja je navodno okupirana 20. lipnja) – kao i zapadno od Kupjanska kod sela Sobolivka (koju su Rusi proglasili okupiranom u nedjelju 6. srpnja). Ovo zadnje je posebno opasno jer prijeti postupnim zatvaranjem opskrbnih pravaca u Kupjansk i s jugozapada te juga – što bi u pitanje dovelo ne samo grad Kupjansk, nego i oveću ukrajinsku enklavu koja se i dalje drži istočnije, preko rijeke Oskil. Spomenutih oko 80 kvadratnih kilometara ukrajinske enklave istočno od Kupjanska i dalje je bilježilo borbe na sjeveroistočnom prilazu Kupjansku i kod Petropavlivke (uz manje napredovanje agresora sjeveroistočno od naselja), istočno kod Stepove Novoselivke (kojoj su agresori nakon dugih borbi prišli 30. lipnja), jugoistočno na prilazima selu Pišćane Gornje, te jugozapadno kod Novoosinova i Gluškivke (u kojoj Rusi od 27. lipnja drže sela), kao i kod južnije okupirane Kolisnikivke.

Na južnoj strani tamošnjeg ruskog prodora do rijeke Oskil i dalje se čulo o (1) borbama niz tok Oskila prema gradu Borova sa sjevera (posebno kod podijeljenog Zagrizova i Borivske Andriivke, dok nema jasnih vijesti iz Nove Krugljakivke, za koju su Rusi proglasili okupaciju u petak 27. lipnja), te (2) na prilazu Borova s istoka (sela Zeleni Gai, Kopanki, Nadija, te južnije na potezu naselja Šijkivka, Novosergiivka, Černešćina, te Červonij Stav), kao i (3) oko 25 km jugoistočno od grada Borova, na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck. Ondje se intenzivne borbe bilježe na istoku kod sela Novovodjane te nedaleko okupirane Grekivke (23. lipnja) – uz nastavak sukobljavanja južnije kod Oljgivke i na jugozapad kod sela Novij Mir i Glušćenkove. Samo oko 2,5 km južnije traju okršaji i na rubovima manjeg ruskog izboja fronte između okupiranog Ridkoduba te sela Karpivka i Lipove – kao i još koji kilometar na jug (Zelena Dolina), pa dalje na jugozapad (prema selima Serednje i Šandrigolove). (4) Dalje na jugoistok vode se i borbe uz tok rijeke Žerebec, kod sela Kolodjazi, Mirne (zapadna obala) i Jampolivka (istočna obala), kao i oko 5 km južnije kod sela Torske na istočnoj obali rijeke (mimo navodne okupacije od 15. svibnja) i na prostorima Serebrjanske šume – sve to bez navoda o vidljivim ruskim pomacima.

Rusi polako, ali sigurno napreduju u Donjeckoj oblasti

Uz južnu obalu rijeke Siverski Donjec i zadnjih je dana nastavljen ruski pritisak prema zapadu (preko Grigorivke, prema selu Serebrjanka), uz 4. srpnja dokumentirano daljnje postupno odmicanje od okupirane Bilogorivke na istoku, ne baš uspješnim napadom manje oklopne kolone. Uz to, samo malo južnije bilježio se početkom i opet krajem tjedna nastavak borbi kod uvelike uništenog sela Verhnokamjanske, uz nastavak pritiska i mimo ovog prostora prema zapadu i ukrajinskom gradu Siversku. Na jugoistoku ove borbene zone i dalje se čulo o borbama nedaleko okupiranih i temeljito razrušenih sela Ivano-Darivka i Viimka, jednako kao i na južnim prilazima Siversku (kod Zvanivke i Fedorivke). Ponešto je mirnije bilo stanje oko 20 km jugozapadno, kod ukrajinskog grada Časiv Jara. Ondje se zadnjih dana opet bilježilo borbe (1) u sjevernim selima (Bondarne, Minjkivka i Markove). Što se tiče (2) samog grada Časiv Jara, 3. srpnja su Rusi navodili manji pomak na sjevernom rubu mjesta, uz nastavak okršaja i u nedalekoj prigradskoj četvrti Mikolaivka te ponešto veći ruski pomak u okviru južnog naselja Ševčenko (kod bivšeg pogona br. 2 tamošnje tvornice vatrostalnih materijala, što je bilo i vizualno potvrđeno u petak 4. srpnja). Nažalost, nastavljen je i pritisak agresora (3) južno od grada – gdje se uz sukobe u selu Stupočki (proglašeno zauzetim još 25. svibnja), u četvrtak 3. srpnja moglo čuti i tvrdnje agresora o zauzimanju i malo južnijeg sela Predtečine. Nadalje, čulo se i o nastavku borbi u naseljima Bila Gora, te Diliivka (Rusi proglasili okupaciju 23. lipnja, a geolocirani podaci pokazuju i zauzimanje sjevernog dijela naselja do 28. lipnja, da bi 1. srpnja počelo i čišćenje uske “sive zone” između ova dva dijela naselja Diliivka uz dovršetak okupacije nedalekog naselja Dačne).

Sve to ukazuje da se bojišnica tu nalazi tek (1) oko 5 km istočno (kod Stupočki i Predtečine), te (2) oko 9 km jugoistočno (kod Bile Gore i Diliivke) od ukrajinskog grada Kostjantinivke – mjesta koje je zadnjih tjedana postalo velika meta daljnjih ambicija ruskih agresora. Također, jugoistočno od Kostjantinivke je i prostor donedavnog ukrajinskog uporišta Toreck (za koje Rusi još od 7. veljače ove godine tvrde okupaciju, što je sada i uvelike dokazano). Na sjeverozapadnom izlasku iz Torecka bojišnica izgleda ide uz ukrajinska sela Ivanopilja i Plešćiivka, pa onda zapadno prema selima Kleban-Bik i Katerinivka (linija obrane Kostjantinivke koja je lokalno oslonjena na tok rijeke Krivi Torec). Dok ondje ukrajinske snage izgleda i nadalje drže prostor rudnika “Svete Matrone Moskovske” istočno od Kleban-Bika, bitno je nejasnija borbena situacija samo malo dalje, jugozapadno od Torecka. Ondje ukrajinski branitelji barem naizgled još drže Torecku nedaleka sela Novospaske, Šćerbinivka i Leonidivka, dok se fronta polagano izravnava (uz 3. srpnja započeto ukrajinsko priznavanje postupnog gubitka prostora i na samom jugozapadu urbanog prostora Torecka). (3) Južno od Kostjantinivke i dalje se govori o borbama na istoku – u okolici okupirane Romanivke, na sredini tamošnje obrambene linije (kod sela Oleksandro-Kalinove), te zapadno unutar sela Jablunivka (koje je već duže podijeljeno). Čitav taj dio bojišnice oko 10 km južno od Kostjantinivke nalazi se pod jakim pritiskom agresora, a obrana poteza dužine oko 14 km oslonjena je na tamošnji tok rijeka Krivi Torec na istoku, te Bičok na jugu i jugozapadu. Napomenimo da primicanje bojišnice gradu Kostjantinivka tako blizu na istoku, jugoistoku i jugu zapravo ruskim snagama omogućava da sam grad – ali i njegove logističke prilaze – temeljito pokriju bespilotnim letjelicama vođenim optičkim vlaknima, čime je ukupna logistika branitelja ondje jako otežana.

Borbena zona oko grada Pokrovska i jug Ukrajine

Bojište oko Pokrovska je jako aktivno

Zapadno od Jablunivke nastavlja se prostor sjeveroistočne spojnice prema borbenoj zoni ukrajinskog grada Pokrovska – gdje se proteklog tjedna također bilježilo izuzetno aktivnu borbenu situaciju. Riječ je o (1) zoni u kojoj su agresori prešli trasu magistrale T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka), a borbe su bilježene od sjeverozapada prema zapadu (po potezu uz sela Rusin Jaru, Poltavka, preko podijeljenog Popiv Jara, pa dalje do Volodimirivke, Novotorecke i Boikivke). Južno od toga su agresori do 1. srpnja učvrstili okupaciju sela Koptjeve i Ševčenko Perše), a usprkos službenoj objavi okupacije oko 3,7 km zapadnijeg sela Razine 3. srpnja, tek su do 5. srpnja geolocirano počeli ulazak u to naselje pod vatrom ukrajinskog topništva. Slično je nejasna situacija i dalje jugoistočno i južno – gdje su agresori do 1. srpnja navodno učvrstili okupaciju naselja Malinivka, Mirne, Jelizavetivka, Novotorecke i Miroljubivka, a onda su navodno u tom kraju i dodatno napredovali 6. srpnja – iako se u većini tih naselja svih tih dana s ukrajinske strane bilježilo nastavak borbi. Manje je dvojbi da prednji rub ruskog napredovanja ondje sada ide od okolice sela Razine južnije do Novoekonomične i Mikolaivke. Ništa mirnije nije bilo ni (2) na istočnom prilazu Pokrovsku – gdje se čulo za borbe u Grodivki, kod sela Promin, na južnom rubu Mirnograda i u Lisivki. Slično je bilo i (3) na južnim prilazima Pokrovsku – uz borbe u Novopavlivki i Novoukrainki, registriralo se okršaje na južnim prilazima Pokrovsku oko naselja Ševčenko, te kod podijeljenih sela Zvirove, Kotline i Udačne. Dalje od Pokrovska na jug, u duljini od oko 25 km, (4) bojišnica teče uz administrativnu granicu ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk. Naime, južno od Udačne fronta prolazi sjeverozapadno i zapadno od naselja Novosergiivka (okupirano 26. lipnja, učvršćeno do 2. srpnja), pa onda i oko 18. lipnja zauzete Novomikolaivke – gdje snage agresora u sve širem pojasu izbijaju na administrativnu granicu ukrajinske Donjecke i Dnjepropetrovske oblast po tamošnjem toku rijeke Solona. Iako na jugozapad od toga još odolijeva ukrajinsko selo Muravka u Donjeckoj oblasti, ono je sad u izboju fronte – gdje izgleda da Rusi iz pravca južnijih okupiranih sela Kotljarivka i Gorihove (usprkos ukrajinskog otpora) nastoje napadati na zapad u prostor Dnjepropetrovske oblasti, prema naseljima Novopavlivka i Filija.

Posebno je neugodna situacija oko 7 km južnije, gdje se polako smanjuje još jedan ukrajinski izboj bojišnice – na čijem je dnu sada i dalje podijeljeno naselje Oleksiivka (proglašeno okupiranim 12. lipnja, gdje Ukrajinci možda nadalje drže njegov sjever i zapad). Jednako je neugodna situacija i dalje na zapad uz tok rijeke Vovče, gdje se tijekom zadnjeg tjedna dnevno bilježilo borbe u selima na sjevernoj obali rijeke, iako ruski izvori i ondje navode svoje postupno napredovanje: Zeleni Kut proglašen okupiranim 14. lipnja, Novoukrainka proglašena zauzetom 29. lipnja – agresori prišli do 1. srpnja i oba sela izgleda okupirana do 4. srpnja – dok je još oko 3 km zapadnije selo Dačne u Dnjepropetrovkoj oblasti proglašeno okupiranim u ponedjeljak 30. lipnja, a nakon prelazaka iz ruke u ruku izgleda da je stvarno zauzeto do ponedjeljka 7. srpnja. Zanimljivo je napomenuti i kako se tek koji km jugozapadnije, na utoku rijeke Mokri Jali u Vovču, čulo o okupaciji čitavog prostora i tamošnjih sela Zaporižja (21. lipnja), Jalta (25. lipnja) i Zirka (28. lipnja), a čitavog proteklog tjedna Ukrajinci i dalje navode tamošnje žestoke borbe. Time ostaje još teže objasniti i 6. srpnja geolocirane podatke o ruskom prodoru dalje zapadno preko rijeke Mokri Jali, sve do sela Tolstoi – paralelno s okupacijom oko 2,5 km južnijeg sela Piddubne (u koje su agresori navodno počeli ulaziti 30. lipnja, da bi 6. srpnja digli zastave na više mjesta u selu). Ujedno, do 1. srpnja ojačana je tijekom lipnja proglašena okupacija gradića Komar, oko 4,5 km jugoistočno, te njemu sjevernijeg sela Perebudova na rijeci Mokri Jali – uz okupaciju čitave istočne obale rijeke Mokri Jali do 6. srpnja.

Ipak, izgleda da se i dalje drži obrana zapadnijeg naselja Mirne uz nastavak borbi južno, na širim prilazima do okupiranih sela Fedorivka i Vesele, te zapadnije, u zaleđu kod Voskresenke. Južno od toga bojišnica sve više konsolidirano ide zapadno od okupiranih sela Ševčenko, Vilne Pole, Novosilka, Zelene Pole i Novopilj – da bi se fronta nastavila dalje i u oblast Zaporižje (uz borbe kod Temirivke, ali i dalje na jugozapad, kod Levadne, Oljgivske, Poltavke i Malinivke, koja je podijeljena). Što se ostatka Zaporižja tiče, bilježile su se borbe oko gradova Gulajpole i Orihiv (kod Bilogirje i podijeljene Male Tokmačke te oko Novoandriivke). Oko 16,5 km zapadnije spominju se i borbe kod sela Stepove, napredak agresora sjeverno od okupiranog sela Lobkove 6. srpnja, te ruski upad u sjeverni dio ukrajinskog grada Kamjanske preko zapadnog mosta na bujičnoj rijeci Jančekrak u nedjelju 29. lipnja (postupno ozbiljnije šireno do četvrtka 3. srpnja).

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 8. srpnja 2025. pod nazivom “Masovni udari iz zraka, Rusi polako idu na zapad, na bojište stižu ‘Drakaris-dronovi‘, a pazite što su sve pogodili Ukrajinci…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinsko-bojiste-gori-novi-dronovi-masovni-udari-i-blokirana-pomoc-mijenjaju-ratnu-igru-15601768