Četvrtak 29. svibnja ujedno je 1191. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje tjedan protječe u privremenom zahlađenju s mjestimično jakim vjetrom i padalinama prije nego za vikend opet zatopli. U takvim okolnostima bilo je dana koji su bili manje pogodni za korištenje taktičkih bespilotnih letjelica (što je onda vodilo i do manjeg intenziteta bilježenih borbenih gubitaka) – iako se početak ovog tjedna (posebno subota i nedjelja 24. i 25. svibnja) odlikovao jačim ritmom kopnenih sukobljavanja, koji tek pomalo opada od početka radnog tjedna. No, barem se zadnjih dana moglo konstatirati kako je ostvarena razmjena ratnih zarobljenika u formatu „1.000-za-1.000“, dogovorena u Istanbulu 16. svibnja.

Nakon prethodne razmjene popisa ljudi 22. svibnja, iz tehničkih je razloga bilo dogovoreno da sam postupak razmjene bude obavljen u više navrata. Zato je prva skupina od 390 vojnika i civila bila razmijenjena u petak 23. svibnja (u Ukrajinu je vraćeno 270 vojnika i 120 civila, od toga 3 žene i 387 muškaraca), druga skupina od 307 vojnika razmijenjena je u subotu 24. svibnja, dok je treća skupina od 303 zarobljena branitelja bila razmijenjena u nedjelju 25. svibnja. Dok se s ruske strane moglo čuti kako u zarobljeništvu drže gotovo 10.000 ukrajinskih vojnika, protivničku su stranu optuživali da nema koga razmjenjivati (pa da se zato u postupak uključilo i kvotu civila, a od njih 120 barem 20 je bilo iz ruske regije Kursk, dok navodno još 34 takvih izbjeglica ostaje u Ukrajini) – što sve svjedoči o spremnosti Rusije na pregovore nasuprot „spletkama Zapada“ koji, po njima, samo zagovara rat. Ipak, detalji naknadnih rasprava o razmjenama otkrivaju da Ukrajina još od 2014. nadalje nastoji razmijeniti niz civila u ruskim rukama (koje Ruska Federacija navodno ne pušta), dok se čulo i nezadovoljstvo iz redova postrojbi Azov – da nijedan od oko 800 pripadnika 12. brigade specijalnih snaga Azov nije vraćen, iako su bili razmijenjeni ljudi iz 14. brigade „Červona Kalina“ i 15. brigade „Kara-Dag“. Prema službenim navodima iz Kijeva, ovoga je puta bio prioritet na borcima iz 46 raznih postrojbi iz kojih većinom do sada nije bilo razmjena, uz naglasak na branitelje Mariupolja (od njih 175 ukupno, 81 je bio zarobljen u kompleksu Azovstala), a svaki treći zarobljenik bio je u ruskim rukama dulje od tri godine. Napomenimo da na popise s ukrajinske strane nisu bila stavljena dva sjevernokorejska zarobljenika, i to na službeni zahtjev Južne Koreje – budući da obojica izgleda planiraju u toj državi tražiti azil umjesto povratka u Rusiju, a onda i u Sjevernu Koreju.

Ujedno, nakon ponovljenih kašnjenja u nedjelju 25. svibnja bila je održana i nova izmjena promatrača Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) – gdje su na službu u okupiranoj nuklearnoj elektrani Zaporižje stupila 3 inspektora iz okvira 28. takve promatračke misije. Dok nije jasno kojim je prometnim pravcem izvedena ova izmjena promatrača, moglo se već u više navrata zadnjih desetak dana čuti o napadima dronova na tamošnji obučni centar (izvan kruga centrale), te djelovanjima protuzračne obrane – što sve Rusi prikazuju velikim kršenjima sigurnosti, dok im učestala potvrđena prisutnost njihovih dronova u prostorima svih ostalih ukrajinskih nuklearnih centrala nije problem. Jednako tako, otvoreno je i pitanje povezivanja okupirane nuklearne centrale Zaporižje na rusku strujnu mrežu – na što bi mogla ukazivati ruska gradnja dodatnih dalekovoda u okupiranim dijelovima regija Donjeck te Zaporižje (preko velike trafostanice kod okupiranog Berdjanska na obalama Azovskog mora, oko 180 km od Energodara i tamošnje atomske centrale).

Razmjene zarobljenika i pregovori

Uglavnom, nakon dovršetka spomenute razmjene ratnih zarobljenika između Rusije i Ukrajine, sada na dnevni red izgleda opet ne dolazi pitanje bezuvjetnog primirja – već usuglašavanje iduće runde pregovora. Prema ruskim nastojanjima, treba s jedne strane razmijeniti svojevrsne memorandume s vizijom uvjeta za prekid vatre i primirje – da bi onda bili nastavljeni i neposredni pregovori, vjerojatno u formatu delegacija (čiji sastavi će ovisiti o sadržajima tih prethodnih dokumenata). Dok je ukrajinska vizija pregovora navodno već predana posrednicima iz Sjedinjenih Država, ruski memorandum tek se očekuje, a u srijedu 28. svibnja izgleda da je u javnost procurio i njegov načelni sadržaj: traži se (1) “pismeno” obećanje najvećih zapadnih sila da se NATO savez neće širiti prema istoku (isključujući potencijalno članstvo Ukrajine, Gruzije, Moldove i preostalih republika bivšeg SSSR), (2) neutralnost Ukrajine, (3) ukidanje zapadnih sankcija, (4) odmrzavanje ruske suverene imovine na Zapadu, te (5) zaštita ruskih govornika u Ukrajini. Tek nakon ovih uvjeta koji kao da su postavljeni 2012. godine, a ne 2025. nakon preko tri godine opće agresije na Ukrajinu – valjda bi se prionulo konkretnim pregovorima o prekidu vatre, naravno, uz rusko inzistiranje za legalizacijom svih njihovih dosadašnjih osvajanja ili presizanja.

Nasuprot toga, do 26. svibnja jasno su se ocrtale i ukrajinske „crvene crte“ – (1) nema kompromisa oko teritorijalnog integriteta i suvereniteta, (2) Ukrajina nikada neće priznati privremeno okupirane teritorije kao ruske, (3) nema ograničenja ukrajinskih obrambenih sposobnosti, te (4) nema prava veta trećih zemalja na ukrajinski izbor o članstvu u međunarodnim savezima i organizacijama. Slična razmimoilaženja pokazala su se i oko izbora lokacije za buduće sastanke – gdje Rusi kao prihvatljive države-domaćine navode UAE, Saudijsku Arabiju, Katar, Oman i Tursku (s naglaskom na Istanbul, koji je ovoga mjeseca već ugostio takve razgovore), dok se iz Ukrajine, Sjedinjenih Država i Europe uz Tursku spominjalo još i Vatikan te Švicarsku. Iako je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov još 23. svibnja otklonio Vatikan (zbog navodne neugodnosti katoličkog ugošćavanja dviju pravoslavnih pregovornih strana), predstavnici SAD još su u utorak 27. svibnja spominjali baš Ženevu kao potencijalnu lokaciju susreta i pregovora Putina, Zelenskog i Trumpa. Umjesto toga, iz ruskih se izvora čuo tek prijedlog da se sastanak održi 2. lipnja u Istanbulu. Ukrajina je već predala drugoj strani svoj „Memorandum“, ali Rusija za sada inzistira svoj dokument o „vizijama primirja“ uručiti Ukrajincima tek 2. lipnja u Turskoj.

Međunarodna podrška nasuprot ruske ugroze

Dok se to pitanje još rješava, ukrajinski predsjednik Zelenski krenuo je u srijedu 28. svibnja u službeni posjet Saveznoj Republici Njemačkoj. Dane pred njegov dolazak obilježilo je razmimoilaženje njemačkog političkog vrha po pitanju dozvole za neograničeno korištenje doniranog naoružanja (novi kancelar Friedrich Merz je govorio o ukidanju svih dosadašnjih ograničenja na „vatre dugog dometa“, dok ga je njegov vicekancelar i ministar financija Lars Klingbeil demantirao, tvrdeći da nema sporazuma koji bi po tim pitanjima išao dalje od stava prethodne njemačke vlade) – ipak je bilo jasno kako će njemačka podrška ukrajinskim ratnim naporima biti osnova razgovora.

Pri tome, nije jasno kako su prošla ukrajinska traženja isporuke dalekometnih krstarećih raketa Taurus (mediji nagađaju o mogućnosti skore isporuke 100-150 komada, za koje treba i duža obuka) – te srijede se moglo čuti njemačku objavu o ovogodišnjem izdvajanju paketa vojne pomoći u vrijednosti od oko 5 milijardi eura (od toga oko 2,2 milijarde za ugovor s poduzećem Diehl Defence za isporuku dodatnih protuzračnih sustava i pripadajućih raketa IRIS-T, topničkog streljiva, te još kupovina iz ukrajinske proizvodnje oružja dugog dometa (dronovi i presretači), ukrajinske medicinske opreme, kao i „značajno“ financiranje rada sustava Starlink te remontnih kapaciteta za već isporučenu njemačku tehniku. Pri tome se iz Berlina službeno potvrdilo i da je posjet Zelenskog obavljen do kraja prema planu – opovrgavajući time medijske napise da je Volodimir Zelenski navodno otputovao ranije, prekidajući posjet radi otpočinjanja neke nove i velike ruske ofenzive na ukrajinsku oblast Sumi.

Spomenute vijesti o novom ruskom napadu zapravo se vežu na već prošlog četvrtka, 22. svibnja, prenesene izjave Vladimira Putina o predstojećoj uspostavi ruske granične „tampon-zone“ (vjerojatno na pograničnom prostoru ukrajinskih regija Černihiv, Sumi i Harkiv) – što se odmah nadovezalo i na ranije izjave pojedinih ruskih pregovarača o tome da Ukrajina mora Ruskoj Federaciji prepustiti svoje četiri regije ili će oni „sutra tražiti njih šest ili osam“ – da bi 25. svibnja Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, priču dopunio i objavom animacije u kojoj zbog nastavka zapadne vojne pomoći Ukrajina uskoro ostaje tek u uskom pojasu uz granicu s Poljskom, dok sve ostalo postaje ruskom „tampon-zonom“. Naravno, osnovni problem ove hipotetske situacije je u činjenici da se rat svo vrijeme razgovora žestoko nastavlja, tek s vrlo postupnim ruskim napredovanjem u pojedinim borbenim zonama – a stvar kompliciraju tek vijesti o velikom manjku protuzračnih sustava i njihovog streljiva u Ukrajini.

Posebno se tu spominje manjak raketa za američke sustave NASAMS i MIM-104 Patriot (koje bi Ukrajina silno željela makar i kupovati od SAD, vjerojatno europskim novcem, dok možda može uskoro računati tek na dobivanje starijih i manje učinkovitih raketa iz Njemačke), ali i francusko-talijanski sustav SAMP-T, te francuski sustav Crotale (prema francuskim medijima, za oba Kijev nije dobio rakete barem 18 mjeseci). Malo utjehe tu pruža i 23. svibnja oglašen početak rada Fonda za obnovu u sklopu gospodarskog ugovora o korištenju „podzemnih“ resursa sklopljenog između SAD i Ukrajine 30. travnja ove godine. Još je manje ohrabrujuća i odluka Europske unije od 22. svibnja da se neće dodatno produžiti bescarinski uvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda – što znači da se na taj promet od 6 lipnja ove godine vraća prijašnji sustav kvota i ograničenja. Navodno je to privremeno rješenje, koje bi trebalo trajati do kraja godine ne bi li se za to vrijeme poradilo na sklapanju „Duboke i sveobuhvatne zone slobodne trgovine između EU i Ukrajine“ (DCFTA) – čemu se nije protivila ni jedna EU država, iako su Češka, Danska, Estonija, Finska, Irska, Litva, Njemačka i Švedska bile suzdržane pri glasovanju.

Za to vrijeme, ruska strana – uz ratovanje na liniji bojišnice – zadnjih dana izvodi i vrlo intenzivne zračne napade na ukrajinske gradove – u nedjelju 18. svibnja lansirala je 273 kamikaza-drona (88 srušeno, 128 prizemljeno), u ponedjeljak 19. svibnja spominjalo se 112 kamikaza-dronova (41 oboren, 35 prizemljenih), u utorak 20. svibnja 108 kamikaza-dronova (35 oboreno, 58 prizemljeno), u srijedu 21. svibnja 76 kamikaza-dronova (22 oborena i 41 prizemljen), u četvrtak 22. svibnja 1 balistička raketa i 128 kamikaza-dronova (74 oborena i 38 prizemljeno), u petak 23. svibnja 1 balistička raketa i 175 kamikaza-dronova (91 oboren i 59 prizemljeno), u subotu 24. svibnja 14 balističkih raketa (6 oboreno kod Kijeva) i 250 kamikaza-dronova (128 oboreno i 117 prizemljeno), u nedjelju 25. svibnja 9 balističkih raketa, 56 krstarećih raketa (45 oboreno), 4 vođene rakete (2 oborene) i 298 kamikaza-dronova (139 oboreno i 127 prizemljeno), a u ponedjeljak 26. svibnja zabilježen je do sada i apsolutni rekord od 9 krstarećih raketa (sve oborene) te 355 kamikaza-dronova (233 oborene i 55 prizemljenih). Utorak 27. svibnja bilježio je 60 kamikaza-dronova (35 oboreno i 8 prizemljenih), a srijeda 28. svibnja svjedočila je ruskom lansiranju 5 balističkih raketa, 1 vođene rakete te 88 kamikaza-dronova (34 oborena i 37 prizemljenih).

Sve to je samo dio razloga zbog kojih Ukrajina od siječnja do kraja travnja ove godine prema izvješću organizacije Human Rights Watch bilježi 57 posto više civilnih žrtava nego lani u istom razdoblju – dok je prema izjavi visoke povjerenice EU za vanjske poslove Kaje Kallas baš travanj bio za civile jedan od najsmrtonosnijih mjeseci od početka velike ruske agresije 2022. godine. Riječ je o pojavi koja je postala toliko jasno vidljiva da je čak i američki predsjednik Donald Trump u ponedjeljak 26. svibnja zavapio prema Putinu: „Ne znam što mu je. Što mu se, dovraga, dogodilo? Što mu se dogodilo? Ubija puno ljudi. Ne sviđa mi se to!” (ujedno iz nekog razloga komentirajući i da Zelenski „sve što on kaže je problematično”) – da bi 27. svibnja navodno ipak krenuo razmatrati nekakve sankcije prema Rusiji (bankarstvo i energetika), ujedno upozoravajući ruskog predsjednika riječima: „Vladimir Putin ne shvaća da bi se, da nije bilo mene, Rusiji dogodilo mnogo loših stvari. Mislim, jako loših stvari. Igra se vatrom!“. Dok čitav taj njegov misaoni proces i niz izjava nije posebno impresionirao nikoga u službenoj Moskvi, Donald Trump još 28. svibnja nastavlja tvrditi kako ipak treba barem 2 tjedna za ustanovljavanje – da li ga Rusi po pitanju spremnosti na primirje ipak varaju ili ne, do kada nema ništa ni od mogućih novih sankcija.

Poseban problem tu rade i navodi kako je u zadnje vrijeme Rusija poboljšala svoje balističke rakete – pa tijekom leta izvode i manevre te kod približavanja cilju ispaljuju mamce (ne bi li zbunile protuzračne sustave Patriot) – jednako kao što se čuje i o ruskom korištenju raznih udarnih dronova na većim visinama te uz modificirane brže pogone ne bi li i time izbjegli barem dio ukrajinskih mjera protuzračne obrane. Naravno, sve to postaje i posebno neugodno ako imamo u vidu jasan porast takvih raspoloživih zračnih oružja, gdje pojedini zapadni mediji procjenjuju rusku proizvodnju kao sposobnu ove godine izraditi preko 150.000 kamikaza-dronova dugog dometa, uz oko pola milijuna komada taktičkih letjelica dometa do 30 kilometara. Time se dolazi i do procjena da će Rusija uskoro biti sposobna na noć lansirati put Ukrajine i do tisuću većih dronova (bilo kamikaza ili sve raznolikijih njihovih simulatora, kojima se također odvlači pažnja protuzračne obrane) – dok na taktičkoj razini tek treba naći odgovor na ruske FPV-letjelice upravljane putem optičkog vlakna. Koliki one problem predstavljaju za branitelje ne govori samo niz video-materijala o uništavanju ukrajinske tehnike, već i činjenica da se 26. svibnja po prvi put čulo o registriranju ruske FPV-letjelice s bojnom glavom protuoklopne rakete u prostoru samog grada Harkiva – dakle, preko 20 km od bojišnice (što je mnogo, bilo za letjelice upravljane radijski ili one vođene optikom).

No, čitavo to vrijeme ne spavaju ni razni ruski saveznici. Tako se iz ukrajinskih izvora moglo čuti, Kina isporučuje „specijalne kemikalije, barut i alatne strojeve u 20 ruskih vojnih tvornica”, uz spomen još i zrakoplovne suradnje te izvoza brojnih komponenti za dronove (kineski izvori su to sve 27. svibnja demantirali, nazivajući to „neutemeljenim i političkim manipulacijama“). Istodobno, iz istih se izvora čulo da je Sjeverna Koreja od početka agresije u Rusiju otposlala 6 milijuna granata kalibra 122 i 152 mm (dok sama Rusija sada godišnje proizvede oko 3 milijuna komada) – da bi se sada godišnji priljev iz Sjeverne Koreje ustalio na oko 2,5 do 3 milijuna komada (uz nedavno slanje i po 120 komada samohodnih haubica M1989 Koksan i višecijevnih lansera M1991 u kalibru 240 mm). Tu nije bilo nikakvih demantija, a pretpostavlja se da je zauzvrat sjevernokorejski režim od Rusije dobio hrane, goriva te prijenos pojedinih zrakoplovnih, raketnih i svemirskih tehnologija). Naravno, ne treba tu zaboraviti ni vojni doprinos Bjelorusije, koja svojem velikom susjedu pomaže u proizvodnji oružja (oko 80% bjeloruskih vojnih tvornica integrirano u ruski sustav, uz intenzivnu proizvodnju i streljiva za ruske potrebe). No, dok se tijekom 2022. godine iz svojih skladišta dalo sve što je Moskva tražila – streljivo, oklopna vozila T-72 i BMP-2, zaštitnu opremu i ciljnike, ali i alatne strojeve – zadnjih se dana čulo kako više i nema mnogo prostora za dodatnu pomoć, tako da su aktualni ruski zahtjevi za prodaju krumpira u Rusku Federaciju završili tek izjavom Lukašenka – „Već smo sve prodali Rusiji“.

Stanje na bojištima – Kursk, Belgorod i ukrajinska oblast Sumi

Usprkos pojačanim pričama o nekoj novoj ruskoj ofenzivi uz granice regija Černihiv, Sumi ili Harkiv, treba napomenuti da u toj pograničnoj zoni borbe traju neprekidno. Ipak, na pojedinim dijelovima tog bojišta vidi se pojačani pritisak ruske strane na regiju Sumi – kako u zoni južno od ruskog pograničnog sela Tetkino (kod ukrajinske Riživke), tako i pedesetak km istočnije (u zaleđu donedavnog ukrajinskog upada u regiju Kursk kod Sudže). Ondje se 28. svibnja službeno čulo o ruskoj okupaciji pograničnog sela Kostjantinivka, uz nastavak pritiska na drugu liniju ukrajinskih naselja Kindrativka-Volodimirivka-Vodolagi-Bilovodi-Loknja (gdje se Volodimirivku i Bilovodi službeno proglasilo okupiranima u ponedjeljak 26. svibnja, dok je Loknja službeno proglašena okupiranom još 24. svibnja). Time se pritisak postupno prenosi na treći niz ukrajinskih sela od granice – gdje se dnevno počinje izvještavati o borbama kod linije sela Oleksiivka-Varačine-Jablunivka-Junakivka-Sadki, sve oko 6 do 8 km od granice te oko 25 km sjeverno od regionalnog središta Sumi. Slično se stanje bilježi i malo jugoistočnije, oko ruskog pograničnog sela Gornalj („oslobođeno“ 26. travnja) – gdje se bilježi ruske napade na prvi red ukrajinskih pograničnih sela po liniji Sadki-Mogrica-Zapsilja-Miropilja-Oleksandrija, samo koji km od granice. Za to vrijeme, nije bilo novih vijesti o zoni oko 15 km na jugoistok, kod ruskih pograničnih sela Popovka i Demidovka u Belgorodskoj oblasti – gdje se prije desetak dana čulo o okupaciji ukrajinskog pograničnog sela Marijino, ali ne i o ikakvom nastavku tamošnjih ruskih operacija. Pretpostavlja se da ukupna površina okupiranog pograničnog dijela regije Sumi trenutno ne prelazi 100 km kvadratnih.

Usprkos ruskim tvrdnjama o konačnom izbacivanju ukrajinskih snaga iz regija Kursk i Belgorod 22. svibnja, nastavlja se svakodnevno čuti i o ukrajinskim napadima na ruska pogranična sela i logistički bitne gradove u graničnoj pozadini (posebno Rilsk i Ljgov, bilo vođenim bombama, raketama ili dronovima raznih vrsta) – baš kao i o masovnim ruskim napadima na slične ciljeve u pograničnim krajevima Ukrajine (posebno Šostka, Konotop i Sumi) sličnim sredstvima. Ruska strana i dalje radi na razminiranju te asanaciji donedavnih područja borbi u regiji Kursk, a u oblasti Belgorod se popravlja i oko 500 oštećenih baznih stanica – dok se od Moskve traži i novce za preseljenje kompletnog stanovništva iz 4 pogranična sela najviše izložena ukrajinskim napadima. Ukupno gledano, pretpostavlja se da će kompletna obnova ruske regije Belgorod koštati oko 157 milijardi rublji (oko 1,76 milijardi eura) – dok su novci potrebni za regiju Kursk vjerojatno i bitno veći. Ondje se, naime, preko 300 stanovnika bilježi poginulima i oko 700 ih je bilo ozlijeđeno, više od 8.000 kuća smatra nenastanjivima, dok je njih oko 17,5 tisuća oštećeno. Ponešto od svega toga vjerojatno je uočio i ruski predsjednik Vladimir Putin, čiji se helikopter tijekom posjeta regiji 20. svibnja navodno našao usred napada većeg broja ukrajinskih bespilotnih letjelica, iako se zadržavao daleko od pograničnih bojišta.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Usprkos nekoliko dana pojačanog spominjanja potencijalne ruske ofenzive uz granicu s Harkivskom oblašću u Ukrajini – ondje se bilježe tek pojedini okršaji uz granicu (Udi, Veterinarne, Graniv) te nastavak borbi u sjeveroistočnoj ruskoj prekograničnoj enklavi (Staricja, Vovčansk te oko sela Tihe i naselja Vovčanski Hutori) – sve s minimalnim pomacima bojišnice, ali dosta topničkih djelovanja (možda i kao priprema budućih borbenih nastojanja). Oko 80 km jugoistočno, na ruskom mostobranu po zapadnoj obali rijeke Oskil i oko ukrajinskog grada Kupjanska također nije bilo mirno. Naglasak ruskih djelovanja bio je ondje stavljen (1) na sjever ruskog mostobrana, gdje se 27. svibnja službeno objavilo okupaciju pograničnog sela Stroivka, dok su borbe nastavljene i malo južnije kod Kamjanke na zapadnoj obali Oskila (proglašena zauzetom 27. travnja, a mjesec dana kasnije poprište napredovanja agresora zapadno i jugozapadno od mjesta), te na prilazima sela Dvoričanske, Krasne Perše i Petro-Ivanivka. Jednako tako, početak tjedna su obilježile i (2) borbe tek malo južnije, u mjestu Dvorična (proglašeno okupiranim još 27. siječnja), kao i u nizu okolnih naselja (Figolivka, Dovgenjke, Kutkivka i Zapadne). No, zadnjih se dana gotovo ništa nije čulo s južnog kraja tog mostobrana, tako da nije jasno je li ondje nastavljen ruski pritisak prema Kupjansku sa sjeverozapada. Istočnije, u ukrajinskoj enklavi odmah preko Oskila – opet se čulo o borbama na tamošnjim prilazima Kupjansku i kod nedaleke Petropavlivke, kao i južnije kod sela Pišćane Gornje, te uz južni kraj čitave te enklave – kod sela Novoosinove i Krugljakivka.

Tek malo južnije nastavljeni su napadi agresora (1) niz rijeku Oskil prema gradu Borova sa sjevera (kod ukrajinskih sela Zagrizove i Nova Krugljakivka, oko 13 km sjeverno od Borova), (2) te s istoka (sela Zeleni Gaj, Kopanki, Nadija i Novosergiivka, sve načelno dvadesetak km istočno od Borova). još je aktivnije bilo (3) oko 25 km jugoistočno od grada Borova, gdje traje jaka ruska ofenziva na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck. Tu je 28. svibnja nastavljeno rusko približavanje selima Oljgivka i Grekivka s juga, od okupirane Novomihailivke. Uz to, nastavljeni su okršaji i oko okupiranog sela Nove, gdje se izgleda bilježio dolazak ukrajinskih pojačanja. Borbe su zato bjesnile (1) sjeveroistočno kod okupiranih naselja Novomihailivka i Katerinivka, kao i (2) jugozapadno kod sela Lipove (proglašeno okupiranim još 7. svibnja). Uz to, ukrajinski izvori navode i sukobe (3) u širem zapadnom i jugozapadnom luku oko okupiranog sela Nove – kod sela Novi Mir, Glušćenkove, Ridkodub (nakon prilaska agresora 12. svibnja, do 26. svibnja je naselje gotovo podijeljeno), te Karpivka, Seredne i Zelena Dolina. Ništa mirnije nije bilo ni prema jugu, u smjeru rijeke Siverski Donjec uz rijeku Žerebec – kod sela Kolodjazi, nedaleko okupirane Jampolivke, ali i južnije na prilazima selima Zarične i Torske (mimo 15. svibnja proglašene ruske okupacije), te kod Jampila i širom tamošnjeg prostora Serebrjanske šume uz rijeku Siverski Donjec.

Na potezu južno od rijeke Siverski Donjec, ukrajinski izvori i dalje spominju borbe kod Bilogorivke (iako ruska strana taj širi prostor od 21. svibnja smatra osvojenim), uz redovito spominjanje okršaja i zapadnije kod sela Grigorivka te Serebrjanka. Slična je situacija i oko 6 km južnije gdje se 20. svibnja lociralo ruske snage na zapadnom kraju uvelike srušenog sela Verhnokamjanske, da bi izgleda do 26. svibnja bila dovršena okupacija (prerano službeno proglašena još 2. listopada prošle godine). Zato i ne čudi da se zadnjih dana onda bilježilo i borbe na prilazima oko 4 km zapadnijem ukrajinskom gradu Siversku (jednako kao i južnije kod sela Viimka, Zvanivka i Pereizne). Slično tome, borbe su nastavljene i oko 35 kilometara jugozapadno kod ukrajinskog Časiv Jara – (1) u sjevernim selima (Vasjukivka, Minkivka, Orihovo-Vasilivka, Markove i Majske), (2) u samom centru grada gdje se opet čulo i o ukrajinskoj prisutnosti na prostoru tvornice vatrostalnih proizvoda, te (3) južno od Časiv Jara. Ondje se spominjalo borbe kod prigradskih naselja Ševčenko (Rusi proglasili okupiranim još 19. travnja), te Stupočki (službeno proglašeni zauzetima u nedjelju 25. svibnja), uz nastavak okršaja i južnije – kod sela Predtečine, kod Oleksandro-Šultine, te istočnije kod sela Bila Gora i južno kod Ozarjanivke.

Toreck i prilazi Pokrovsku

Nadalje traju borbe (1) na sjevernim prilazima Torecka, gdje se nakon ruskog napredovanja kod naselja Dačne uz prugu prema Kostjantinivki 23. svibnja i nadalje čuje o okršajima kod prigradskih mjesta Družba te Diliivka. Slično se stanje bilježilo i (2) sjeverozapadno od grada – gdje Rusi i dalje drže položaje kod rudnika „Svete Matrone Moskovske“, ali se bilježilo i borbe dalje na sjeverozapad, na putu prema oko 5 km udaljenoj Kostjantinivki (kod sela Ivanopilja i Nelipivka) – te (3) zapadno kod Katerinivke i jugozapadno kod sela Novospaske i Šćerbinivka. Iako se čulo i (4) o borbama u samome gradu Torecku, iz otvorenih izvora nije jasno kakvo je tamošnje stanje.

Nažalost, bitno je teže stanje dalje na zapad od Torecka, na oko 14 km poteza između rijeka Krivi Torec i Bičok (oko 10 km južno od već spomenutog ukrajinskog grada Kostjantinivka). Na istočnom rubu te zone Rusi su 24. svibnja zauzeli selo Romanivka u sklopu svog napredovanja prema sjeveru iz područja 22. travnja okupiranog naselja Suha Balka. Do svog pada je baš Romanivka predstavljala branik istočnog ruba ukrajinskog izboja fronte koji se na jug protezao barem do sela Stara Mikolaivka (oko 5 km dubine), dok se njegov zapadni rub oslanjao na poljske fortifikacije prema istočnijim naseljima Zelene Pole i Oleksandropilj – a sjeverni je izlaz čuvalo ukrajinsko naselje Zorja. Problemi su tu počeli na zapadnoj strani ovog izboja – gdje je Zelene Pole bilo okupirano do 5. ožujka, a onda i Oleksandropilj do 17. svibnja (iako se i do danas kod ta dva naselja bilježe borbe) – da bi stanje postalo kritično naglim ruskim prodorom u zaleđe ukrajinskog izboja, pristizanjem na domak sela Zorja 14. svibnja. Dok je Zorja od tada poprište žestokih borbi (sada praktično podijeljena po toku rijeke Kalinivke koja ide kroz naselje, gdje agresori drže zapadni dio, a branitelji i nadalje istočni dio naselja) – time se postupno počeo zatvarati i čitav izlaz iz već spomenutih južnijih ukrajinskih položaja, iz kojih od 25. svibnja na sjever vodi koridor maksimalne širine oko 3 km. Stvari su se dodatno pogoršale kada je na južnom kraju izboja službeno u agresorske ruke pala Stara Mikolaivka 27. svibnja, a onda i obližnje malo selo Gnativka (službeno proglašeno zauzetim baš danas, 29. svibnja) – kao zorni pokazatelj postupnog ukrajinskog izvlačenja iz čitave ove neugodne borbene situacije tijekom prve polovice tjedna.

Ništa bolja nije ni situacija desetak km zapadnije, na sjeveroistočnom prilazu Pokrovsku. Ondje se nastavio ruski proboj kako (1) na sjever od Tarasivke i 19. svibnja službeno okupirane Novoolenivke, uz istočnu obalu rijeke Bičok. Kako izgleda, agresori su tu do 27. svibnja pristigli na rub sela Jablunivka, gdje sada traju borbe (ukupno tek 8 km južno od Kostjantinivke). Osim toga, nastavljen je i ruski prodor (2) od Tarasivke prema sjeverozapadu – preko 19. svibnja okupirane Nova Poltavka, pa sve do ukrajinskih sela Popiv Jar (agresori prišli 25. svibnja, selo je sada podijeljeno) i Poltavka. Uz to, bilježe se okršaji i u širem luku nedalekih ukrajinskih naselja – od Volodimirivke na zapadu, preko Rusin Jara na sjeveru, sve do Stepanivke na sjeveroistoku. Uz to, borbe se bilježe i (3) zapadno od okupiranih sela Tarasivka i Vodjane Druge – na prostoru uvelike okupirane Malinivke, te sela Ševčenko Perše (danas službeno proglašeno okupiranim). Tu branitelji općenito teško pariraju agresoru, koji je opsežno prešao trasu strateški bitne magistrale T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka), ujedno prenoseći borbe prema obližnjim ukrajinskim naseljima – prema već spomenutoj Volodimirivki na sjeveru, Mirne i Mikolaivki na zapadu, te okupiranoj Miroljubivki na jugozapadu (kod koje i dalje bjesne borbe). Sve to uvelike ugrožava sjeveroistočni prilaza nedalekom ukrajinskom uporištu Pokrovsk. Ponešto je manje dinamično bilo na istočnim prilazima Pokrovsku, gdje se čulo za borbe kod naselja Grodivka, na prilazima Mirnogradu i oko Lisivke, kao i južno od Pokrovska – gdje se spominju okršaji kod sela Dačenske i Novoukrainka, na prilazima Pokrovsku sjeverno od naselja Ševčenko, te kod sela Zvirove i Kotline.

Jugoistok i jug bojišta u Ukrajini

Treba napomenuti da su borbe nastavljene i jugozapadno od Pokrovska, na potezu dugom oko 25 km prema jugu, gdje tek po nekoliko sela dijeli ruske agresore od administrativne granice ukrajinskih regija Donjeck i Dnjepropetrovsk. Tu su nastavljeni okršaji kod sela Udačne te oko 4 km južnije kod Novosergiivke, zatim kod Novomikolaivke (na samoj granici s Dnjepropetrovskom oblasti), te južnije prema Muravki i Kotljarivki (službeno proglašena okupiranom 12. svibnja, ali i dalje navodno poprište žestokih borbi i protunapada). Oko 4 km južno od Kotljarivke bilježilo se ruska nastojanja za obilazak ukrajinskog sela Troicke. Iako se to naselje službeno objavilo zauzetim još 8. svibnja, kod njega i dalje traju žestoke borbe, a agresori ga nastoje zaobići (prvo sa sjevera do 27. svibnja, a onda i s juga 28. svibnja). Ujedno se zapadnije i dalje drži ukrajinsko selo Gorihove, dok se o borbama čuje i kod južnijeg 24. travnja službeno okupiranog naselja Bogdanivka. Spomenuta zona blizine administrativne granice Donjecke i Dnjepropetrovske oblasti praktično završava u zoni ukrajinskog uporišta Oleksiivka, koje nadalje odolijeva napadima – dok je samo oko 2 km vjerojatno u rukama agresora završilo selo Bagatir (iako je službeno proglašeno okupiranim još 18. svibnja), na čijim se prilazima vode teške borbe. Slična je situacija i 5 km jugozapadno kod sela Odradne, gdje su agresori do 23. svibnja zauzeli naselje te to onda i službeno objavili 25. svibnja (iako se borbe ondje i dalje nastavljaju). Samo 6 km zapadno od okupiranog sela Odradne i dalje se drži ukrajinski grad Komar, kojem agresori već tjednima nastoje prići s juga (iz smjera okupiranog sela Dniproenergija), te s jugozapada – gdje prilaz i dalje brani selo Fedorivka. Oko 8 km južnije i dalje se čuje o borbama kod okupiranih sela Burlacke i Vilne Pole, kao i na prilazima sjeverozapadnom naselju Ševčenko (do čijih su prilaza agresori stigli sredinom svibnja). Još oko 5 km jugozapadno moglo se nadalje pratiti okršaje kod okupiranog sela Novosilka, dok je nedaleko pod okupacijom završilo ukrajinsko selo Zelene Pole (nakon prilaska agresora 20. svibnja, glavnina naselja je zauzeta 25. svibnja, da bi okupacija bila službeno proglašena u srijedu 28. svibnja), a usprkos nastavku borbi još se drži ukrajinski Novopilj.

Konačno, u Zaporižju se i dalje čulo o borbama kod ukrajinskih uporišta Gulajpolje i Červone/Visoke, baš kao i na prilazima Orihivu (kod Male Tokmačke, Robotine, Novodanilivke i Novoandriivke) – sve bez vidljivih promjena bojišnice. Slično je stanje bilježeno i desetak kilometara zapadnije, kod naselja Šćerbaki, Mali Šćerbaki i Stepove, te na prilazima ukrajinskom gradu Kamjanske (na bivšim obalama akumulacijskog jezera na Dnjepru, a sada u dubokom zaleđu rijeke). Pri tome, za agresore nije bilo ništa uspješnije ni u zoni ušća Dnjepra u Crno more, gdje se i nadalje bilježe sporadični okršaji bez vidljivih utjecaja na tijek bojišnice.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 30. svibnja 2025. pod nazivom “Postoje videa kao dokaz. Iznimno je zabrinjavajuće što su Rusi uspjeli proizvesti. Zbunjen je i moćan američki raketni sistem” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/postoje-videa-kao-dokaz-iznimno-je-zabrinjavajuce-sto-su-rusi-uspjeli-proizvesti-zbunjen-je-i-mocan-americki-raketni-sistem-15589528