Petak 9. svibnja ujedno je 1171. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se vrijeme pokvarilo te je zahladilo opet na proljetnu razinu uz podosta naoblake i padalina. Pri tome, bolje vrijeme na kraju prošlog tjedna i tijekom proteklog vikenda bilo je praćeno i iznimno aktivnim ritmom sukobljavanja – dok se tijekom ovoga tjedna moglo uočiti postupno opadanje ritma s nadolaskom lošeg vremena i primicanjem 8. svibnja. Naime, barem na simboličkoj razini je s početkom 8. svibnja trebalo nastupiti rusko jednostrano primirje, koje je predsjednik Vladimir Putin proglasio 28. travnja i koje je – prema tvrdnjama službene Moskve – još jedan njihov „test spremnosti“ Kijeva za mirovni proces. Nažalost, kako izgleda, i tu je pretežito bila riječ tek o ruskoj propagandnoj gesti – budući je u prvih 12 sati njegova prvog dana ukrajinska strana uvelike bilježila nastavak ruskih ofenzivnih djelovanja u brojnim zonama bojišnice. Konkretno, spominjalo se ukupno 63 kopnena napada, 586 topničkih i raketnih napada, 176 napada raznim taktičkim dronovima te 10 zračnih napada s ispuštanjem 16 vođenih zrakoplovnih bombi – dok još ostaje za vidjeti kako će teći preostala dva dana ruskog primirja. Pri tome određena nit vodilja mogu biti i podaci Ujedinjenih naroda o tome da je od početka ukupnih ovogodišnjih mirovnih pregovora Rusija bitno pojačala zračne napade na Ukrajinu, uz bitno više civilnih žrtava – dok ove godine nije bilo ni jednog dana bez poginulih ili ranjenih civila.

Tenkovski postroj na paradi u Moskvi

Ujedno, već danima traju i učestali napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica kako na prostor ruskog glavnog grada, tako i na razne vojne objekte u njegovoj okolici (recimo, zračne baze Kubinka i Šajkovka) u kojima se pretpostavljalo prisustvo vojnih resursa planiranih za sudjelovanje u predstojećoj tradicionalnoj vojnoj paradi, zakazanoj za 9. svibnja u Moskvi. No, dok su se postupno okupljali strani gosti za tu uvelike propagandnu proslavu – napomenimo i posebne mjere sigurnosti koje je Ruska Federacija tom prilikom postavila. Stotine pojedinih sustava protuzračne opreme navodno je raspoređeno oko Moskve u 4 ešalona. Uz dokumentiranu izgradnju niza tornjeva za PZO, te postavljanja protuzračnih sustava na brojne zgrade, uz timove snajperista spominjalo se čak i raspoređivanje dodatnih izviđača s dalekozorima na krovove širom ruskog glavnog grada. Tijekom trajanja priredbe izvodi se i kompletno gašenje tamošnjeg interneta (time i bankomata), te mreža mobilne telefonije – što je građanima izazivalo brojne probleme već tijekom ovoga tjedna, za vrijeme višekratnih proba čitave priredbe. Za razliku od dosadašnjih parada, i svečani uzvanici nisu bili pod otvorenim nebom nego pod posebnim zaštitnim krovom, radi potencijalne opasnosti napada iz zraka.

Ne samo da je 9. svibnja u Moskvi održana najveća takva parada od početka ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine, uz najveći broj stranih gostiju još od 2015. godine – kao posebnog znaka izlaska Ruske Federacije iz međunarodne izolacije. Napomenimo i da je u Moskvu na 80. proslavu Dana pobjede ipak pristigao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, dok je slovački premijer Robert Fico imao prometnih problema (zabrane brojnih EU država za prelazak njihova zračnog prostora), tako da je u Moskvu stigao tek kasno u četvrtak 8. svibnja. Pri tome, Fico je bio jedini čelnik države članice Europske unije, usprkos žestokim EU-nastojanjima da se od takvog odlaska ipak odustane (što su izgleda izbjegla poštovati i dva zastupnika Njemačke u Europskom parlamentu iz stranke Sahre Wagenknecht). Uglavnom, svjetla međunarodnih reflektora uvelike su završila na predsjednicima Kine, Xi Jinpingu, i Brazila, Luli da Silvi, uz čelnika Venezuele Nicolasa Madura, Egipta Abdela Fattaha el-Sisija, i predstavnike većine sastavnih dijelova bivšeg SSSR-a (osim Ukrajine, Azerbajdžana i baltičkih republika) te njihova klasičnog interesnog kruga. Pri tome su propale i pojedine najave o dolasku visokih gostiju iz Sjedinjenih Država – bilo samog predsjednika Trumpa ili ministra vanjskih poslova Marca Rubia, radi regionalnih napetosti izostao je indijski premijer Narendra Modi, a jednako tako je brojne promatrače iznenadila i odluka iz službene Budimpešte da se na ovu vojno-propagandnu priredbu ipak ne ide. Što se tiče samog mimohoda, na njemu je sudjelovalo ukupno oko 11.500 vojnih osoba, uz strane postroje iz Azerbajdžana, Bjelorusije, Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Vijetnama, Egipta, Kine, Laosa, Mongolije i Mjanmara. Zadnji dio priredbe bio je posvećen mimohodu vojne tehnike – opet predvođenim povijesnim postrojem tenkova T-34 i lovaca na tenkove Su-100. Moderni dio zaista je bio fokusiran na tehniku koju se koristi u tzv. „Specijalnoj vojnoj operaciji“ u Ukrajini – razna oklopna vozila na kotačima i gusjenicama (od starijih i moderniziranih do novih tipa Kurganec), tenkovi T-72B3M, T-80BVM i T-90M, samohodne haubice na gusjeničnim i kotačnim podvozjima, moderni višecijevni raketni lanseri i termobarički sustavi na kotačima (Tornado-S i TOS-2), raketni sustavi „Iskander-M“, razne bespilotne letjelice (tipa Orlan, Lancet, Geranj/Shaheed), protuzračni sustavi S-400, te interkontinentalne rakete tipa RS-24 Jars. Kao i lani, i ove godine je za kraj održan svečani prelet zrakoplovne tehnike – akrobatskih skupina na avionima Su-30 i MiG-29, te još i 6 jurišnih aviona Su-25 (koji su puštali dim u bojama zastave).

Ukrajinski vojnici pred kraljem Charlesom III.

Na drugoj strani treba spomenuti i da su pripadnici Oružanih snaga Ukrajine sudjelovali na vojnoj paradi u Londonu 5. svibnja, na događanju kojim se otvorilo tamošnjih 4 dana proslava 80. godišnjice savezničke pobjede u Drugom svjetskom ratu. Isti ti Ukrajinci su 9. svibnja objavili i razbijanje mađarske vojne špijunske skupine u ukrajinskom Zakarpatju, koja se bavila izviđanjem tamošnjih zaštitnih mjera i protuzračne obrane – sve u svrhu podrške mogućem mađarskom djelovanju. Kako izgleda, za dvoje osumnjičenih (bivša vojna lica) prijeti dugogodišnji zatvor i konfiskacija imovine – iako o čitavoj situaciji mađarski ministar vanjskih poslova navodno ne zna ništa, objavljene materijale ukrajinskog protuobavještajnog rada karakterizira „propagandom“, te upozorava na oprez – budući da po njemu ukrajinska strana „često širi bezrazložne anti-mađarske narative“.

Gospodarski sporazum SAD i Ukrajine

Uhićenje jednog od navodnih mađarskih špijuna u Zakarpatju

Nakon što je „Sporazum o rijetkim zemnim metalima i mineralima“ između SAD i Ukrajine bio potpisan 30. travnja, podosta je još ostalo za odraditi. Kao prvo, budući se tu zapravo radilo o paketu dokumenata, izgleda da je tada u Washingtonu zapravo bio potpisan sam sporazum, ali i još dva njegova provedbena (tehnička) dokumenta. Rasprava se, naravno, otvorila o tome koji će sve dokumenti iz paketa biti predstavljeni parlamentarnim zastupnicima – navodno s prednošću za sam osnovni sporazum, uz potencijalno zaobilaženje njegovih bitnih provedbenih dokumenata. Kao drugo, sve to što je bilo potpisano barem je načelno trebalo biti i potvrđeno glasovanjem u ukrajinskoj Vrhovnoj Radi. I tu je raspored završio poprilično ubrzan – što god se trebalo ratificirati, bilo je podneseno u petak 2. travnja, zaprimljeno 3. svibnja, uz konzultacije s političkim frakcijama i odborima u Vrhovnoj radi tijekom utorka 6. i srijede 7. svibnja. Nakon kratke rasprave glasovanje je bilo provedeno već u četvrtak 8. svibnja – pri tome, „Za“ je glasalo 338 zastupnika, nitko nije bio protiv ili suzdržan, ali je 9 zastupnika izostalo. Sve to ne čudi, budući su vladajući u Ukrajini nastojali da se ukupni postupak dovrši što prije, očekujući dodatne isporuke američkog protuzračnog naoružanja (koje bi se vjerojatno onda brojile pod doprinos Sjedinjenih Država u novi Fond za provedbu ove gospodarske suradnje) utemeljene na netom potpisanom spoarzumu. Dok bi se time uspostavio sustav obnovljenog primanja američke vojne pomoći, otplata primljenih sredstava zasigurno bi bila dugotrajna (s početkom prikupljanja konkretnih prihoda ne prije 2030. godine). Naravno, time i čitav sporazum Ukrajine i SAD zapravo ne rješava aktualne američke probleme pristupa pojedinim rijetkim zemnim elementima čiju je trgovinu ograničila Kina u okviru međudržavnog carinskog rata, a ostalo je potpuno nejasno i kako se sav taj novi paket sporazuma o iskorištavanju ukrajinskih „podzemnih“ bogatstava pod okriljem SAD zapravo odnosi i prema sličnom sporazumu kojeg je Kijev još 2021. godine potpisao s Europskom unijom. Ipak, zanimljivo je i da se oštre prigovore na ovaj novi gospodarski odnos SAD i Ukrajine suglasno čulo kako s radikalnog ruba američkih republikanaca, tako i od pojedinih Rusiji sklonih europskih političara. Za sada treba kao dobru stvar barem zabilježiti činjenicu da se Sjedinjene Države barem privremeno ne povlače iz procesa mirovnih pregovora o miru u Ukrajini, kako su to krivim tumačenjem službenih izjava iz Washingtona prošloga tjedana zaključili pojedini mediji. Naravno, to ne znači da do takvog povlačenja neće doći ubuduće, kako je to 8. svibnja ponovio američki potpredsjednik JD Vance (gdje će se itekako gledati „tko je kriv“ za ovaj razvoj događaja i njegove posljedice).

Ministri vanjskih poslova EU u Lvivu

Jednako tako treba spomenuti i činjenicu da međunarodne klirinške tvrtke Euroclear iz Belgije te Clearstream iz Luxembourga namjeravaju provesti sudske odluke i povući ukupno oko 3 milijarde eura sankcijama zamrznutih ruskih sredstava kako bi njima naknadila štete od prošlogodišnje konfiskacije usporedivog iznosa pojedinih zapadnih poduzeća u Ruskoj Federaciji (čime se ondje naknadilo dio troškova koje su ruskim investitorima izazvale međunarodne sankcije). Dok ovaj potez predstavlja novu stepenicu u nizu europskih financijskih pritisaka na Rusiju kao agresora u Ukrajini, tu se navodno još ne misli dirati oko 200 milijardi eura sankcijama zamrznutih rezervi ruske Središnje banke. Sve to bilo je tek uvod u sastanak EU-Ukrajina na razini ministara vanjskih poslova u ukrajinskom gradu Lvivu 9. svibnja, kojem je prisustvovao i ministar David Lammy iz Velike Britanije. Tom su prilikom domaćini i gosti obilježili Dan Europe, 9. svibnja, a ukrajinski predstavnici potpisali su i sporazum s delegacijama Danske, Italije te Francuske o dodjeli milijardu eura iz prihoda od sankcijama zamrznute ruke imovine za potrebe ukrajinske vojne industrije. Istodobno je potvrđena i spremnost za početak konkretnog ustrojavanja posebnog europskog tribunala koji bi se uskoro bavio ruskom agresijom na Ukrajinu, nakon više od 2 godine priprema za osnivanje ovoga tijela.

Još neke ratne novosti

Magura V7 s raketama Sidewinders – lovac na borbene avione

Dok su početak tjedna obilježili ukrajinski zračni napadi bespilotnim letjelicama na Moskvu, te su aktivnosti stale krajem tjedna – kao i usporedivi ruski napadi na Ukrajinu. Slično je bilo i na pomorskom dijelu bojišta – gdje treba posebno spomenuti i 3. svibnja objavljeno rušenje ruskih borbenih aviona Su-30, izvedeno besposadnim plovilom Magura-7 nedaleko ruske istočne luke Novorusijsk. Riječ je o verziji kamikaza-plovila Magura-5, ali opremljenoj zapadnim protuzračnim raketama AIM-9 Sidewinder. Ove se rakete navodno počelo koristiti tek početkom siječnja ove godine, dok je već prethodno bilo objava o takvim uspješnim rušenjima ruskih helikoptera nad Crnim morem, ali korištenjem mornaričkih dronova s raketama sovjetskog podrijetla. Od dva navedena Su-30, pad jednog je bio zabilježen kamerama (posada je uspješno iskočila i bila spašena komercijalnim plovilom), dok se za drugi takav slučaj čulo tek 4. svibnja iz ukrajinskih vojnih izvora.

U utorak 6. travnja bila je izvedena i još jedna razmjena ratnih zarobljenika, ponovno dogovorena uz posredovanje Ujedinjenih Arapskih Emirata. U 64. dosadašnjoj razmjeni (petoj po redu u 2025. godini) razmijenjeno je bilo 205 Ukrajinca za 205 Rusa – branitelji Mariupolja i niza ukrajinskih oblasti, iz praktično svih grana OS i službi sigurnosti. Prema dosadašnjim iskustvima, i dio njih bi se nakon oporavka mogao opet pridružiti obrani zemlje, baš kao i oko 400 mladih ljudi u dobi između 18 i 24 godine, koji su od veljače do početka svibnja dragovoljno potpisali ugovore o vojnoj službi temeljem ukrajinskog programa posebnih poticaja. Sve to dolazi u doba kada se iz Velike Britanije 9. svibnja čulo o uvođenju sankcija za preko 100 dodatnih tankera iz ruske tzv. „sive flote“ za izvoz nafte i derivata mimo međunarodnih sankcija. Nažalost, pri svemu tome još je otvoreno i početkom tjedna spominjano pitanje pribavljanja dodatnih protuzračnih sustava MIM-104 Patriot za Ukrajinu.

Razmjena zarobljenika

Riječ je o barem dvije bitnice (nadomjestak za dvije ukrajinske koje su navodno oštećene) – budući da se Sjedinjene Države već duže nećkaju osigurati takvu opremu, riječ je o naoružanju koje bi nakon popravaka trebalo u Ukrajinu vjerojatno stići iz Izraela (barem jedna bitnica), dok se za davatelja još jedne bitnice spominjalo Njemačku ili Grčku (što je Grčka odmah požurila demantirati). Ujedno je zanimljivo spomenuti i dodatne dogovore Ukrajine s Češkom, koja već daje bitni doprinos organiziranjem međunarodne kupovine topničkog streljiva za ukrajinske ratne potrebe. Sada se tu spominje i organiziranje obuke zrakoplovnih kadrova u češkim bazama, prvo na češkim školskima avionima L-39, a onda i na američkim borbenim zrakoplovima F-16. Kao dodatak na takvu suradnju, u Češkoj bi bio otvoren i „Centar nacionalnog jedinstva – Unity Hub“ kao sredstvo održavanja veze s iseljenim Ukrajincima ne bi li se pomoglo povratku izbjeglica u domovinu nakon rata. Takav centar u Pragu bio bi uvod u osnivanje sličnih ustanova i u Njemačkoj, Španjolskoj te Ujedinjenom Kraljevstvu, a onda možda i u većini država s većim brojem izbjeglih građana Ukrajine.

Stanje na bojištima – Kurske, Belgorod i ukrajinska regija Sumi

S jedne strane treba konstatirati da Ukrajinci izgleda i nadalje drže tek rubne pogranične poteze kod donedavno okupiranih prostora u ruskim regijama Kursk i Belgorod (gdje je taj prostor i dodatno bio smanjen do 5. svibnja, kada je učvršćena ruska kontrola nad selima Popovka i Demidovka, a Ukrajini je ostao tek uski potez uz granicu oko tamošnje riječice Udava). U isto vrijeme, izgleda da je u nedjelju 4. svibnja bilo obnovljeno i ukrajinsko nastojanje za okupacijom prostora oko pograničnog naselja Tetkino, na krajnjem jugozapadu ruske regije Kursk (oko 70 km zapadno od Sudže i tamošnjih poprišta donedavnih većih borbi). Zadnji pokušaj ovakve akcije bilježio se u rujnu prošle godine, no usprkos izvedenom prodoru preko granice na barem dva smjera, izgleda da je ova akcija s nekoliko stotina vojnika i dvadesetak vozila opet dospjela tek do prvih kuća sela Tetkino (oko 2 km od granice) – da bi se tu napad zaglavio. Kako izgleda, zadnjih su dana obje strane dovodile pojačanja, bilježilo se brojne napade iz zraka, no nije jasan ishod ove borbene situacije.

I Rusi i Ukrajinci tvrde da napreduju u Kurskoj i Belgorodskoj oblasti

Naravno, i oko sela Tetkino, kao i istočnije u oblasti Kursk nedaleko grada Sudža, te jugoistočno u regiji Belgorod i dalje se bilježe brojna djelovanja bespilotnih letjelica, granatiranja i raketiranja, kao i bacanja vođenih zrakoplovnih bombi. Uz to, učestalo se čuje i o ukrajinskom borbenom miniranju prilaza granici i logističkih pravaca – vjerojatno također primarno bespilotnim letjelicama. Srušen je i pozadinski most na rijeci Sejm, a čulo se i o ruskim pozivima za evakuaciju obližnjeg okružnog središta Gluškovo. Zauzvrat, s ruske strane se sličnim sredstvima ustrajno napada veća pogranična mjesta u ukrajinskoj regiji Sumi, uz bilježenje tek manjih prodora preko granice – posebno u ukrajinskom nastavku na donedavno okupirana područja u ruskoj regiji Kursk (zapadno od Sudže). Kako izgleda, tu se borbe i nadalje vode na liniji ukrajinskih sela Volodimirivka-Bilovodi-Loknja, s pojedinim prodorima i u pozadinu ove obrane (do naselja Jablunivka i Junakivka).

Stanje na bojištima – Ukrajina

Na sjeveru Harkivske oblasti u Ukrajini ovoga se tjedna bilježilo okršaje u pograničnom mjestu Kozača Lopan na zapadu, kod ukrajinskog uporišta Lipci (gdje je do 8. svibnja oslobođena i šuma sjeveroistočno od mjesta), u gradu Vovčansku, te istočno od njega (sela Tihe i Vovčanski Hutori). Jednako je aktivno bilo i oko 80 km jugoistočno, na ruskom mostobranu po zapadnoj obali rijeke Oskil nedaleko ukrajinskog grada Kupjanska. (1) Na sjeveru ruskog mostobrana bilježilo se jačanje ruskih položaja južno od 27. travnja okupiranog naselja Kamjanka na zapadnoj obali Oskila, jednako kao i (2) na prilazima 21. siječnja okupiranom naselju Zapadne oko 23 km južnije. Dakle, tu ukrajinska obrana ima ustrajnih problema, ruski mostobran se polagano širi i tek je pitanje vremena kada će ova situacija postati stvarno neugodna. Među ostalim, tome će vjerojatno doprinijeti i jačanje pritiska (3) na sam grad Kupjansk sa sjeverozapada – gdje se i ovoga tjedna odbijalo ruske napade kod Moskovke i Golubivke (na samo kilometar ili dva od Kupjanska). Slično se čulo i istočnije, u ukrajinskoj enklavi odmah preko Oskila – gdje su borbe opet bjesnile na tamošnjim prilazima Kupjansku, te kod Petropavlivke i sela Pišćane Gornje. Osim toga, agresori su opet pojačano nastojali napadati na južnom kraju te enklave – kod sela Novoosinove, Gluškivka i Kolisnikivka uz rijeku Oskil. Samo koji kilometar južnije nastavio se i ruski pritisak prema gradu Borova na Oskilu sa sjevera (prostor ukrajinskih sela Zagrizove i Nova Krugljakivka udaljen oko 13 km od Borova), te s istoka (sela Zeleni Gaj, Kopanki i Nadija).

Obuka ukrajinskih vojnika

Bitno je žešća borbena situacija oko 25 km jugoistočno od grada Borova, gdje već neko vrijeme očigledno traje jaka ruska ofenziva. Uz napade prema selu Druželjubivka i Grekivka, gdje se agresori postupno približavaju naseljima, nastavljene su i borbe kako pri selima Novomihailivka, Katerinivka i Nove okupiranim krajem travnja – tako i zapadnije od tih naselja, pri ukrajinskim selima Novi Mir, Ridkodub, Lipove (7. svibnja službeno oglašena ruska okupacija), Karpivka i Zelena Dolina. Riječ je o administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk (jedan od zadnjih dijelova pod ukrajinskom vlašću) i Donjeck – krajem kojim Rusi zadnjih tjedana intenzivno nastoje ovladati. Nažalost, ništa mirnije nije bilo ni u neposrednom nastavku na tu borbenu zonu, južno u smjeru rijeke Siverski Donjec. Ondje se čulo o borbama kod sela Kolodjazi, Mirne, južno od Jampolivke i na prilazima Torske, gdje branitelji tek teškom mukom zaustavljaju pokušaje ruskog približavanja gradu Limanu (oko 10 km jugozapadno od bojišnice).

Slično postupno rusko napredovanje traje i ponešto južnije – preko rijeke Siverski Donjec. Ondje se vidi nastavak ruskog napredovanja uz južnu obalu Siverskog Donjeca, zapadno od Bilogorivke (kod koje su, osim toga, Ukrajinci 6. svibnja priznali gubitak zadnjih nedalekih položaja). Ove novosti omogućile su početkom tjedna postupan ulazak agresora u većinu uvelike srušenog sela Grigorivka – što je očigledno dio šireg ruskog pomaka, koji se tek postupno očituje u javno dostupnim izvorima. Slična je situacija i oko 6 km južnije, gdje se agresore 7. svibnja lociralo na sjevernim prilazima prostoru srušenog sela Verhnokamjanske, gdje također nije jasno da li se tu radi o naznaci skorog povlačenja tamošnje inače vrlo ustrajne ukrajinske obrane. Oko 35 kilometara dalje na jugozapad, u zoni ukrajinskog uporišta Časiv Jara, spominju se okršaji (1) u sjevernim selima (Minkivka i Majske). Osim toga, treba napomenuti i bilježenje ruskih pomaka 7. svibnja u šumovitom te izlomljenom kraju neposredno sjeverno od samog Časiv Jara, kao i (2) u samome centru grada dan ranije. Riječ je tu o ruskim navodima prema kojima je u ruke agresora pao veći dio otvorenih prostora sjeverno od jezerca Dniprovskij – čime bi braniteljima ostao tek dio gusto urbanizirane zone oko Nove pošte na jugozapadu centra grada s bliskim šumovitim prilazima na jugozapad i jug. Za razliku od toga, nema promjena na bojišnici (3) južno od Časiv Jara – kod sela Stupočki, Predtečine, Bila Gora – iako se opet spominju i okršaji kod istočnijeg naselja Kurdjumivka.

Zadnjih tjedan dana ustrajno se čuje i o borbama u zoni uvelike okupiranog grada Torecka. Tu je riječ o njegovim (1) sjevernim prilazima (naselja Družba, Dačne i Diliivka), te rubovima sjeverne gradske četvrti Krimske (smjer prema Diliivki, do čijeg se južnog ruba stiglo 5. svibnja) – gdje se bilježe brojna postupna napredovanja agresora. (2) Na sjeverozapadnom izlazu iz grada bojišnica izgleda i dalje ide oko rudnika „Svete Matrone Moskovske“, gdje su agresori uspjeli stabilizirati svoje položaje, dok (3) u samom centru grada izgleda da su Ukrajinci postupno izbačeni (iako je prostor po njima i dalje svojevrsna urbana „siva zona“). Uz gubitak rubnog dijela južne gradske četvrti Zabalka 7. svibnja, (4) na jugozapadu grada se i dalje drže ukrajinski položaji kod prigradskih sela Novospaske, Šćerbinivka, Leonidivka i Romanivka – iako se samo 6 km južnije nastavljaju veliki problemi za branitelje. Rusi su tu dodatno učvrstili svoje položaje oko do 22. travnja konačno osvojenog sela Suha Balka, a u nedjelju 4. svibnja agresori su s juga prodrli i na rub ukrajinskog naselja Stara Mikolaivka (dok se borbe navodno vode i oko 3 km južnijeg sela Kalinove, koje su Rusi još 16. travnja proglasili okupiranim), tu u okolici malo zapadnijeg sela Zelene Pole (gdje su Rusi 4. svibnja napredovali sjeverno od naselja). Slično je problematično bilo i ukupno 10 kilometara na zapad – gdje je Rusima do 2. svibnja uspjela okupacija Tarasivke, da bi ukrajinski izvori do 7. svibnja priznali rusko napredovanje i prema sjeveroistoku do sela Oleksandropil (oko 2,8 km udaljenosti). Jednako tako, prodorom na sjever iz Tarasivke, agresori su stigli i do 4 km udaljene Novoolenivke – u kojoj su 6. svibnja podizali zastave, da bi se do 8. svibnja počeli hvaliti i zauzimanjem naselja. Svime time se dodatno pojačava ugroza uzduž čitave spojnice borbenih zona kod gradova Torecka i Pokrovska, a počinje se formirati i novi smjer ruskog napredovanja – načelno na sjever i prema oko 20 km udaljenoj Kostjantinivki. Kako izgleda, sve to je bio učinak pristizanja određenih ruskih pojačanja u ovu borbenu zonu, kojima branitelji za sada teško pariraju (iako je tu napredovanje agresora još uvijek dosta postupno).

Na samim prilazima ukrajinskom gradu Pokrovsku nastavljene su borbe (1) na sjeveroistočnim prilazima – oko okupiranih sela Vodjane Druge i Berezivka (s manjim prodorom preko stateški bitne trase magistrale T-0504 prema Novoj Poltavki 4. svibnja), a 5. svibnja je zabilježeno i napredovanje agresora prema Malinivki (u prostoru okupirane petlje na već spomenutoj prometnici T-0504). Uz nastavak borbi kod okupiranih sela Elizavetivka i Novotorecke, 5. svibnja se čulo i za ruski napredak na jugoistočnom kraju Miroljubivke (u čiji su središnji dio agresori već provalili oko 20. travnja) – no sve to za sada nije bilo praćeno vijestima o bitnijim pomacima bojišnice. (2) Na istočnim prilazima Pokrovsku nastavilo se bilježiti borbe kod Grodivke i sela Promin, kao i na prilazima Mirnogradu – dok su 5. svibnja Ukrajinci spominjali i manje napredovanje na istoku sela Lisivka. Za to vrijeme, (3) južno od Pokrovska i nadalje stoji obrambena linija među selima Novopavlivka-Dačenske-Novoukrainka-Ševčenko-Zvirove, dok se tu čulo o manjem ruskom napredovanju u prostoru samog naselja Ševčenko 3. svibnja, te na jugozapadu sela Zvirove do 8. svibnja. U prostoru (4) jugozapadno od Pokrovska opet se čulo o sukobima kod sela Kotline i Udačne, a oko Uspenivke se bilježilo rusko napredovanje sjeverozapadno od prostora naselja (uz borbe kod zapadnijeg sela Novosergiivka i jugozapadno u Novooleksandrivki, do čijeg su neposrednog ruba agresori izveli cestovni prodor iz Uspenivke 5. svibnja). Južnije od toga nastavljeni su okršaji kod okupiranog sela Nadiivka, kao i na istočnom te južnom rubu sela Kotljarivka (uz borbe prema nedalekoj Muravki) – sve u sklopu ruskog pritiska u smjeru oko 4 km udaljene administrativne granice ukrajinske oblasti Dnjepropetrovsk. Slična je situacija i par kilometara južnije, gdje se borbe vode zapadnije od okupiranih sela Preobraženka i Zaporižja – kod Troicke (na čiji su istočni rub agresori stigli 7. svibnja), te južnije oko Bogdanivke (usprkos 24. travnja službeno objavljenoj ruskoj okupaciji).

Jugoistok i jug bojišta u Ukrajini

Desetak kilometara južno od Bogdanivke nastavljene su borbe na prilazima okupiranim naseljima Andriivka i Konstantinopilj, kao i malo zapadnije na prilazima ukrajinskim uporištima Oleksiivka i Bagatir – posebno na jugoistočnom dijelu Bagatira, kuda su s jugoistoka agresori prišli krajem travnja da bi se zadnjih dana postupno krenuli približavati i s juga. Nastavno na to dolazimo do borbene zone oko okupirane Velike Novosilke. Ondje se i dalje čuje o okršajima (1) sjeverno od okupiranih sela Dniproenergia i Vesele (na prilazima selu Fedorivka i ukrajinskom uporištu Komar), dok se (2) zapadno od Velike Novosilke – borbe vode kod okupiranih sela Burlacke i Priviljne, te malo zapadnije kod ukrajinskog sela Ševčenko, u Vilne Pole (podijeljeno, Rusi 5. svibnja dodatno napredovali u sjevernom dijelu) i kod okupirane Novosilke. Južnije od toga bilježilo se 4. svibnja rusko napredovanje oko okupiranog Rivnopilja, koje je ojačalo tamošnju okupaciju naselja – jednako kao i na prilazima malo zapadnijim ukrajinskim selima Zelene Pole te Novopilj (kojima se agresori sada već vidljivo primiču).

Za kraj treba napomenuti kako se u regiji Zaporižje ustrajno spominju borbe kod grada Gulajpole i pri obližnjem selu Visoke/Červone, kod kojih su Rusi intenzivno pokušavali napredovati. Osim toga, oko ukrajinskog uporišta Orihiv opet se čulo o napadima na Malu Tokmačku, Novodanilivku i Novoandriivku – ali bez promjena bojišnice. Slično je bilo i desetak kilometara zapadnije, kod linije naselja Šćerbaki, Mali Šćerbaki i Stepove – uz učestalo bilježenje borbi u smjeru oko 5 km sjevernijeg sela Pavlivka. Izgleda da je tu bilo ukrajinskih protunapada baš kao i u zoni sela Lobkove i Pjatihatki, te oko ukrajinskog grada Kamjanske (nekad na obalama jezera na Dnjepru, a danas 20 km istočno od tog vodotoka) – sve bez bilježenja bitnijih promjena bojišnice.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 9. svibnja 2025. pod nazivom “Fico i Vučić pod posebnim zaštitnim krovom, raskrinkani mađarski špijuni i povijesni udar na Ruse dosad neviđenim oružjem” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/fico-i-vucic-pod-posebnim-zastitnim-krovom-raskrinkani-madarski-spijuni-i-povijesni-udar-na-ruse-dosad-nevidenim-oruzjem-15582493