Srijeda 26. ožujka ujedno je 1127. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi gdje proljetno vrijeme i povremene kiše postupno ograničavaju mobilnost izvan uređenih prometnica te urbanih sredina. Dok je kraj prošlog tjedna bio borbeno vrlo žestok, početka ovog tjedna donio je lošije vrijeme te manji smiraj okršaja, a obje strane nastoje obnoviti snage i dopuniti zalihe. Ujedno, nema ni traga ikakvom primirju, bilo po pitanju zračnih djelovanja (gdje Rusi i dalje masovno napadaju svake noći), ili na kopnu – gdje je uz bojišnicu u Ukrajini i dalje aktivan ostatak bojišta u ruskoj regiji Kursk, a zahuktalo se i ratovanje u ruskoj regiji Belgorod. Naime, ondje su Ukrajinci proširili svoj okupirani prostor u operaciji koja je započela prije tjedan dana, u utorak 18. ožujka.

Međunarodna arena

Nakon telefonskih razgovora Trumpa i Putina 18. ožujka, a onda i Trumpa te Zelenskog 19. ožujka, ostatak tjedna prošao je u nagađanjima. Dok se Ruska Federacija nada ispunjenju većine svojih ratnih ciljeva, Europa tek polagano izlazi na kraj s činjenicom da nije dio razgovora i dogovaranja. Dobro se to vidjelo do 23. ožujka, kada je na red došlo održavanje nove runde susreta tehničkih delegacija pregovarača, opet u Saudijskoj Arabiji, no ovoga puta ne u Jeddah na Crvenom moru već u glavnome gradu Rijadu (u tamošnjem hotelu Ritz-Carlton). Doduše, određene probleme je napravio i intervju američkog pregovarača Steve Witkoffa s Tuckerom Carlsonom u petak 21. ožujka, gdje se opet od nominalnih posrednika moglo čuti mnoge stavove službene Moskve (npr. priznavanje namještenih referenduma u okupiranim dijelovima ukrajinskih regija tijekom kojih su glasovi bili uz naoružanu vojnu pratnju skupljani po kućama lokalnog stanovništva). Uz to, Sjedinjene Američke Države su navodno obustavile i dio protuobavještajnih operacija usmjerenih prema Rusiji, dok se čulo i da je sam Donald Trump naložio administraciji (posebno State Department, Pentagon i CIA) intenziviranje veza s Ruskom Federacijom.

U takvim će okolnostima biti teže opovrgavati i glasine – poput one o masivnom okruženju ukrajinskih snaga u ruskoj regiji Kursk 14. ožujka (koju je Trump širio i nakon što su je opovrgle američke obavještajne službe) ili o rušenju ukrajinskog F-16 nad ukrajinskom regijom Sumi od 19. ožujka (što su opovrgnuli i ukrajinski vojni izvori i predsjednik Volodimir Zelenski). Na pregovorima se ovoga puta namjeravalo obuhvatiti više tehnička pitanja – od pitanja otete ukrajinske djece te ratnih zarobljenika, pa do produženja praktično nepostojećeg primirja (gdje Trump tvrdi: „Vrlo brzo ćemo postići potpuni prekid vatre između Ukrajine i Rusije“), te ukrajinske opskrbe strujom (uz pitanje američkog vlasništva nad nuklearnim elektranama). U tu svrhu bi Rusima trebali biti predani i popisi infrastrukture koju bi Ukrajina željela zaštititi u okviru potencijalnog primirja (bilo tek na ratovanje u zraku i na moru, ili općenito). Naravno, i tu je dnevno ratovanje praktično odmah otvorilo nove probleme – među ostalim i 21. ožujka izvedeno teško oštećenje plinske mjerne postaje kod Sudže, smještene na otvorenom, samo 500 metara od međudržavne granice Ukrajine i Rusije. Ne treba ni posebno napominjati kako su obje strane za tu štetu izazvanu topništvom optuživale onu drugu stranu (bilježeći i dosadašnje ruske napade na ovaj kompleks vođenim zrakoplovnim bombama). Jednaki problem zapravo predstavljaju i dojmovi Donalda Trumpa o tome koliko su do sada SAD pomogle Ukrajini – gdje on i nadalje redovito spominje 350 milijardi USD, dok su sada i američki mediji vlastitom analizom došli do 123 milijarde (u vojnoj robi i novcu).

Ruska delegacija na prregovorima u Saudijskoj Arabiji

Na pregovorima su Rusiju predstavljali senator Grigorij Karasin i savjetnik direktora FSB-a Sergej Beseda, ukrajinski tim je bio predvođen ministrom obrane Rustemom Umerovim i Pavlom Palisom, zamjenikom šefa predsjedničkog ureda, dok su američki tim predvodili Michael Anton iz State Departmenta i Andrew Peak iz Vijeća za nacionalnu sigurnost. Usprkos prvotnim najavama da će odvojeni pregovor SAD s Ukrajinom i Rusijom teći paralelno, na kraju se sastanak SAD i Ukrajine odradio kasno navečer u nedjelju 23. ožujka, da bi onda sastanak SAD-Rusija bio održan u ponedjeljak 24. ožujka. Dok izgleda da je blizu bio sporazum o prekidu borbi u Crnom moru i zabrani napada na energetske objekte (što Rusija tvrdi da je na snazi već danima), navodno se pričalo i o mehanizmima verifikacije prekida vatre, uspostavi mirovne misije, zamrzavanja neprijateljstava po linijama koje sada postoje te razmjeni teritorija za trajni i dugotrajni mir – na kraju se konkretno nije dogovorilo praktično ništa. Dapače, nije bilo čak ni zajedničke izjave triju angažiranih strana, jer ono što su uglavili SAD i Rusija na kraju navodno nije bilo prihvatljivo za Ukrajinu (tako da su objavljene tek odvojene izjave SAD i Rusije, te SAD i Ukrajine). Tek ostaje vidjeti kako će proći ruski zahtjevi za barem djelomičnim skidanjem raznih sankcija (što je njihov preduvjet već i za primirje na Crnom moru).

Čitavo to rusko izbjegavanje bezuvjetnog primirja na koje je Ukrajina odavno pristala itekako opterećuje postizanje općeg cilja SAD – sporazuma o prekidu vatre u Ukrajini do 20. travnja ove godine – gdje čak i iz usiljeno optimističnog Washingtona priznaju kako je velika vjerojatnost odgode takvih planova. No dok se Europa već neko vrijeme lomi oko sastavljanja i formacije nekakvih mirovnih snaga koje bi se potencijalno rasporedilo u Ukrajinu ili uz njene granice – predstavnici Mađarske jednostavno opisuju preostatak poratne Ukrajine kao svojevrsnu tampon-zonu između Rusije i EU. Što se tiče pristupa Ukrajine u Europsku uniju, i tu se Mađarska pokazala posebnom – sada uvjetujući povlačenje svoga veta „vraćanjem prava“ koja su po njima 2015. bila oduzeta mađarskoj manjini u Zakarpatju, što smatraju „nedopustivim i potpuno protivnim paneuropskim pravilima i vrijednostima“. Iako nije bilo ni traga dogovoru o novoj vojnoj pomoći EU za Ukrajinu (kako izgleda, nipošto 40 milijardi eura, niti 20 milijardi, a možda ni 5 milijardi samo za topničko streljivo) – barem je prema Kijevu otposlana milijarda eura temeljem prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine (prema planu G7 Extraordinary Revenue Acceleration – ERA). Time je Unija ove godine Ukrajini isplatila 4 milijarde eura od za ovu godinu planiranih ukupno 18,1 milijarde – dok se iduća takva uplata očekuje u travnju ove godine. Pri tome, EU je za sada ostala pri stavu kako ne namjerava zaplijeniti samu sankcijama zamrznutu rusku imovinu u Europi (među ostalim i radi održanja povjerenja u bankarski sustav Unije) – ali će itekako nastojati jačati pritisak na Rusku Federaciju putem postojećih i nadolazećih paketa ciljanih sankcija.

Petr Pavel u Odesi

Dok su Ukrajinci bili u radnoj posjeti Norveškoj, u Odesu je 21. ožujka pristigao češki predsjednik Petr Pavel, taman da uz razgovor o pomoći svjedoči i masivnom ruskom zračnom napadu koji je ostavio velike štete u centru grada. O tome, ali i o konkretnim dodatnim modalitetima pomoći Ukrajini razgovarat će se ponovo u četvrtak 27. ožujka u Parizu. Ondje je francuski predsjednik Emmanuel Macron sazvao novi „Summit o miru i sigurnosti u Ukrajini“ – dok bi samo koji dan kasnije trebalo sličan skup održati i u Velikoj Britaniji. Kako se danas čulo iz službenih izvora u Zagrebu, na sastanku u Parizu trebao bi sudjelovati i hrvatski premijer Andrej Plenković – iako se u javnosti još ni ne nazire usklađeni stav Vlade RH i predsjednika države Zorana Milanovića. Naravno, pri tome ostaje sasvim otvorenim pitanje – misli li itko ozbiljan da brojni skupovi političara ujedno znače i jaču podršku Ukrajini, tim više kad te iste države u EU-formatu nisu uspjele dogovoriti ikakve brze i konkretne korake u pružanju vojne pomoći ratom svakodnevno ugroženoj Ukrajini. Ipak, sve to nije omelo ukrajinskog predsjednika Zelenskog da 22. ožujka posjeti pozadinu bojišnice prvo u Donjeckoj, a onda i Harkivskoj oblasti, dok je s protivne strane bivši ruski ministar obrane Sergej Šojgu u svojoj sadašnjoj ulozi tajnika ruskog Vijeća sigurnosti posjetio Sjevernu Koreju. Uz to, dok neki pričaju o miru ili nekakvim mirovnim snagama, treba napomenuti i nastojanja iz obrambenog resora u Litvi da granice NATO saveza prema Rusiji i Bjelorusiji trebaju biti općenito utvrđene i minirane po uzoru na Poljsku, i sve to, po mogućnosti, uz financijsku pomoć EU.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Usprkos svakodnevnim navodima o nastavku borbi u ruskoj regiji Kursk, izgleda da se ondje od 15. ožujka drastično usporilo rusko napredovanje. Dakle, i dalje govorimo o okupiranom pograničnom prostoru Rusije dužine oko 20 km, podijeljenom na dvije veće zone. Sjeverna zona oslonjena je na selo Olešnja uz granicu, te izgleda i dalje selo Gogolevka, smješteno oko 3 km od granične crte na sjevernoj obali tamošnje rječice Olešnja. Kroz sjeverni dio te zone prolazi i trasa međunarodnog plinovoda Urengoj-Pomari-Užgorod na kojoj se nedaleko granice nalazi i mjerna postaja Sudža – koja je 21. ožujka bila teško oštećena. Dakle, izgleda da tu plinovod neće biti korišten za skriveno prebacivanje ruske vojske, kako je to 8. ožujka bilo izvedeno oko 12 km istočnije, na sjevernom rubu grada Sudža koji je sada opet pod ruskom kontrolom. Južni dio ukrajinske okupirane zone malo je masivniji (oko 30 kvadratnih kilometara), te je oslonjen na pogranično naselje Gornalj te veće selo Guevo u dolini rijeke Psjol. Ova dva dijela ukrajinske okupirane zone prilično dobro razdvaja prostor osvojen od kombinacije ruskih i sjevernokorejskih snaga 5. i 6. ožujka, koji je zadnje vrijeme bio ponešto proširivan, ali ipak nije uspio do kraja razdvojiti dva spomenuta dijela pod ukrajinskom okupacijom. Ipak, kako izgleda, upravo se iz tog šumovitog prostora koji ide od ruskog sela Kurilovka oko 6 km na jugozapad, sada izvode i napadi na jug prema selu Guevo. Pri tome, treba napomenuti da za sada nema potvrde ukrajinskog gubitka sela Gogolevka na sjeveru, baš kao što nije vidljivo ni ukrajinsko povlačenje iz sela Guevo, koje ruski izvori već neko vrijeme uzastopno spominju. U čitavoj se zoni zato redovito bilježe intenzivna topnička djelovanja te brojni napadi iz zraka (bilo vođenim zrakoplovnim bombama ili raznim dronovima) – kako s ruske, tako i s ukrajinske strane.

Borci Ahmata u Sudži

Osim same bojišnice i okupiranog prostora, žestoko se napadaju i prilazi bojištu u ukrajinskoj regiji Sumi, gdje je u tijeku šira evakuacija civila. Pri tome treba napomenuti kako se samo nekoliko kilometara sjeverozapadno od preostatka ukrajinske okupirane zone nadalje bilježi i manji prostor uz granicu gdje su Rusi uspjeli izvesti svoj upad u Ukrajinu tijekom suzbijanja glavnine ukrajinske okupacije. Ova zona obuhvaća pogranična sela Žuravka i Novenjke, uz borbe i oko sela Basivka (oko 4 km od granice, navodno podijeljeno). Kako izgleda, tu je i nadalje na djelu ideja u ruskom prilasku još uvijek logistički bitnoj trasi ceste Sumi-Sudža, u pozadini već spomenutog sjevernog dijela preostale ukrajinske okupirane zone.

Do 19. ožujka Rusi su krenuli pregovarati o povratku oko 75 civila evakuiranih u Ukrajinu iz Sudže, a s donedavnog bojišta je evakuirano oko 525 civila, da bi se ta brojka do 22. ožujka digla na 571 osobu (njih 223 u privremenom smještaju, a 348 kod rodbine). Uz to je zabilježeno i ukupno oko 6.500 borbama interno raseljenih Rusa, te 116 kuća uništenih ukrajinskim napadima. Napomenimo da u većini nedavno oslobođenih naselja (koja se do toga intenzivno nastojalo sravniti sa zemljom) sada spominje i navodne ukrajinske zločine (posebno pripisane „stranim plaćenicima“ iz Velike Britanije, Gruzije, Paragvaja, Danske, Perua, Kolumbije i drugih zemalja), doduše sve to bez mnogo ikakvih ozbiljnijih dokaza.

Stanje na bojištima – ruska regija Belgorod

Ruski vojnici sada vode bitke i u Belgorodskoj regiji

Zadnjih su dana borbe nastavljene i oko 20 km jugoistočno od preostatka ukrajinske okupirane zone u regiji Kursk – doduše, na prostoru susjedne ruske regije Belgorod. Ondje se 18. ožujka bilježio prekogranični upad ukrajinskih snaga (1) prvotno na sjever od ukrajinskih pograničnih sela Prohodi i Marine, u generalnom smjeru ruskog sela Demidovka. Nakon početnih problema u prelasku tamošnjih ruskih pograničnih utvrđenja, do 23. ožujka je izgleda uspjela okupacija Demidovke, sela na oko 3 km od granice. (2) Samo dan kasnije borbe su registrirane i južnije, na potezu od granice prema ruskom naselju Grafovka (gdje je 24. ožujka uništen i most preko obližnje riječice Grjaznji, sjeverno od sela), a onda i prema oko 5 km južnijem ruskom naselju Repjahovka. Na tom je potezu prvo bilo okupirano pogranično selo Lipci, a borbe se vode kod malo daljeg sela Prilesje. Ipak, ondje je zadnjih dana bilo malo vijesti o bitnijim borbenim uspjesima. Zato se (3) u ponedjeljak 24. ožujka čulo o dodatnom ukrajinskom upadu preko granice, samo oko 3 km zapadno od Demidovke – gdje su Ukrajinci iz smjera naselja Miropiljske prešli granicu te izgleda uspjeli okupirati nedaleko rusko selo Popovka i obližnje šume. Ruska strana navodno topništvom i zrakoplovstvom napada ukrajinsku pozadinu čitave ove nove borbene zone (posebno sela Turja, Ugroidi i Krasnopilja).

Do utorka 25. ožujka tu se ukupno radilo o okupiranom potezu uz graničnu crtu dugom oko 12,5 km i maksimalne dubine do 3 km u pojedinim dijelovima – ukupne površine oko 36,5 kvadratnih kilometara. Ukupno gledano, i dalje nije jasno je li tu riječ samo o manjem skretanju ruske pažnje s posla lomljenja preostatka nedaleke okupirane zone u regiji Kursk – ili je tu u pitanju ipak veća operacija s ponešto opsežnijim borbenim ciljevima. Za sada treba konstatirati kako su ruske vlasti regije Belgorod krenule s evakuacijom civila iz šire zone oko samog područja borbi.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Kupjansk

I zadnjih nekoliko dana smjenjivali su se dani izuzetno žestokih i brojnih okršaja s danima manje borbene aktivnosti. Na sjeveru Harkivske oblasti to je značilo povremene borbe oko sela Gliboke i zapadnije u prostoru uvelike srušenog grada Vovčanska, no sve bez vidljivih promjena tijeka bojišnice. Ponešto se više čulo oko 80 km na jugoistok, nadomak ukrajinskog grada Kupjanska, gdje se nastavljaju borbe oko ruskog mostobrana zapadno od rijeke Oskil. Na njegovoj sjevernoj strani bilježen je manji ruski napredak jugozapadno od pograničnog naselja Topoli – kao i nastavak ruskog pritiska na mjesto Kamjanka (sada ne samo s jugozapada nego i s istoka, gdje je izgleda agresorima uspio dodatni prijelaz rijeke Oskil). Uz to, oko 20 km na jugozapad bilježene su i borbe u naselju Dvorična – gdje Rusi izgleda drže sjevernu polovicu, a Ukrajinci imaju pod kontrolom jugozapad mjesta. Ujedno, dalje na jugozapad se čulo i o borbama oko naselja Zapadne, kao i na sjeverozapadnim prilazima samom Kupjansku (kod sela Mala Šapkivka, Tišćenkivka, Kindrašivka i Golubivka). Tek je malo manje aktivno bilo preko Oskila, na prostoru ukrajinske enklave istočno od Kupjanska (kod Petropavlivke, Stepove Novoselivka, te na prilazima ukrajinskom selu Pišćane Gornje). Ipak, bitno je aktivnije bilo područje oko 23 km južnije od Kupjanska, uz samu rijeku Oskil – gdje bojišnica leluja između sela Zagrizove i Boguslavka, te oko 11 km jugoistočno, na potezu kod sela Zeleni Gaj, Šijkivka, Kopanki, Černešćina i Stepove. U nedjelju 23. ožujka se čulo da je ukrajinska 3. desantno-jurišna brigada oslobodila selo Nadija, a borbe su zabilježene i oko 14 km južnije, u široj okolici okupiranog sela Novoljubivka – gdje se spominjalo okršaje kod Novomihailivke, te sela Nove i Zelena Dolina, kao i kod sela Kolodjazi, Jampolivka i Zarične na rijeci Žerebec.

Ponešto južnije, preko rijeke Siverski Donjec – nekoliko se dana ustrajno spominjalo borbe kod Bilogorivke, Verhnokamjanske i Ivano-Darivke, no to je onda utihnulo, uz preostali spomen samo napada prema lokalnom središtu Siversk (izgleda bez bitnijeg proboja tamošnje ukrajinske fronte). Na nedalekim sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jar čulo se opet o borbama kod sela Novomarkove i Markove, da bi 24. ožujka bili spomenuti i okršaji kod sela Viroljubivka (oko 5 km zapadno od Časiv Jara, gdje se od lanjskog listopada povremeno bilježe pokušaji ruskog prilaska). Uz to, borbe su nastavljene i u samom Časiv Jaru, gdje također navodno nije bilo promjena bojišnice. Nakon pritiska prema naseljima Stupočki, Predtečine i Oleksandro-Šultine krajem prošlog tjedna, naglasak agresora je izgleda svrnut južnije, gdje se iz smjera Kurdjumivke pritišće na zapad prema Diliivki (koja je pod napadima i s jugoistoka). Uz to, žestoke se borbe bilježe i malo južnije, u zoni uvelike okupiranog grada Torecka. Ondje se čuje o okršajima (1) sjeverno od grada (prigradska sela Diliivka i Dačne te sjeverna četvrt Krimske), ali i (2) u samom centru Torecka, te (3) u njegovom južnom dijelu (četvrt Zabalka). Uz to, redovito se čulo i o sukobima u prigradskom selu Šćerbinivka jugozapadno od Torecka, da bi se na tom dijelu bojišnice zadnjih dana čulo i o borbama kod Panteleimonivke – zajedno s prodorom južno od tog naselja 24. ožujka, čime su ispali ugroženi ukrajinski položaji u samo malo južnijem selu Oleksandropilj.

Žestoke borbe su bile vođene i (1) na sjeveroistočnim prilazima Pokrovsku – gdje se uz borbe kod sela Zelene Pole te južno od Tarasivke moglo agresore locirati i u selu Vodjane Druge (formalno okupirano još 13. veljače), kao i zapadnije kod Malinivke i Elizavetivke. Iako je ovo problematična zona, izgleda da je usprkos učestalim borbama bilo tek malo konkretnih pomaka bojišnice. Slično je bilo i (2) na istočnim prilazima Pokrovsku, gdje su agresori pritiskali Miroljubivku, Promin i rubne dijelove Mirnograda te Lisivku. Konačno, (3) na južnim prilazima Pokrovsku – uz ruski pritisak na sjevernu liniju obrane (Novopavlivka, Novoukrainka, rub Pokrovska i Zvirove), bilježeni su i ogorčeni protunapadi agresora malo južnije, uz niz naselja gdje su zadnjih tjedana imali uspjeha ukrajinski protunapadi (Dačenske, Ševčenko, Pišćane, Kotline). Jednako su tako aktivni i sukobi na potezu dugom oko 17 km južno od sela Udačne – kod Uspenivke, Novosergiivke, Kotljarivke, Preobraženke i Bogdanivke. Bilježilo se tu i jačanje ruskih položaja oko zauzetog sela Zaporižja, kao i koji kilometar istočnije, na prilazima 17. veljače okupiranog sela Sribne (službeno proglašeno okupiranim u nedjelju 23. ožujka). Slično je aktivno bilo i desetak km južnije, gdje se i nadalje svakodnevno vode borbe kod okupiranih sela Andriivka i Konstantinopilj (u čiji su zapadni dio branitelji izgleda uspjeli nanovo ući 18. ožujka) – ali i južnije na prilazima ukrajinskom uporištu Rozliv (kojem Rusi postupno prilaze s istoka i jugoistoka). U neposrednoj pozadini ove linije bilježi se pritisak agresora i prema naseljima Oleksiivka (sjeverno od rijeke Vovče) te Bagatir (južno od Vovče) – no bez vidljivog učinka.

Jugozapad i jug bojišta u Ukrajini

Zaporižje trpi jake ruske napade

Na jugozapad od ukrajinskih naselja Bagatir i Odradne nalazi se šira borbena zona oko 27. siječnja službeno okupiranog grada Velika Novosilka. (1) Sjeverno od Velike Novosilke navode se borbe oko okupiranog sela Dniproenergija i na prilazima selu Vesele – smještenom oko 2,5 km na zapad, s druge strane rijeke Mokri Jali. Uz to, (2) sjeverozapadno od Velike Novosilke borbe su se od okupiranih sela Burlacke i Priviljne pomakle dalje na zapad prema ukrajinskim naseljima Ševčenko te Vilne Pole (na čijem su rubu agresori locirani u ponedjeljak 24. ožujka, pod napadima ukrajinskih dronova). Konačno, (3) zapadno od Velike Novosilke sukobi nadalje traju kod okupiranih sela Novosilka i Novopilj te prema ukrajinskom selu Temirivka.

Što se tiče Zaporižja, ondje se i nadalje čuje o borbama južno od Orihiva (Novodanilivka), dok za ukrajinske branitelje sve neugodnijom postaje situacija oko 20 km zapadnije. Ondje ne samo da su Rusi u naseljima Mali Šćerbaki i Stepove (21. ožujka službeno objavili okupaciju), već se koji kilometar južnije može govoriti i o zauzimanju sela Pjatihatki te ulasku agresora u selo Lobkove u utorak 25. ožujka. Tek treba vidjeti hoće li tu ukrajinski protunapadi uspjeti stabilizirati bojišnicu i izbaciti agresore iz ovih naselja – ili je to tek osnova za neke opsežnije ruske ofenzivne akcije nedaleko starog toka rijeke Dnjepar, zapadno od ukrajinskog grada Kamjanske.

Zračni napadi

Posljedice ruskog napada na Kropivnicki

Samo dan nakon telefonskog razgovora Trumpa i Putina, jutro u srijedu 19. ožujka počelo je ruskim napadom na kliničku bolnicu u ukrajinskom gradu Sumi te eksplozijama u Kijevu i Hersonu (vodovodna mreža). Gađana je bila i energetska osnova željezničkog sustava u regiji Dnjepropetrovsk (Dnipro i Pavlograd), te ciljevi u regiji Poltava. Ukupno se radilo o 2 balističke rakete „Iskander-M“, 4 rakete protuzračnog sustava S-300 i još 145 kamikaza-dronova (72 srušene, te 56 prizemljeno drugim sredstvima). Na Kupjansk je bilo bačeno preko 20 vođenih zrakoplovnih bombi, a gađana je pozadina fronte i u regiji Sumi, te u Zaporižju (balističke rakete na grad Kamjanske). Što se ukrajinskog djelovanja tiče, nad Rusijom je navodno srušeno 57 bespilotnih letjelica, s naglaskom na regije Kursk (36 komada), Orel (13 komada), Belgorod (3 komada), te Brijansk i Tula (po jedna). Ipak, glavni zgoditak se bilježio u selu Kavkaskaja na Kubanu (Krasnodarski kraj) – gdje je pogođeno skladište nafte (izbio veliki požar koji je bjesnio danima). Četvrtak 20. ožujka počeo je ruskim masovnim napadima na Kropivnicki (željeznica, tamošnje poduzeće JSC Gidrosila APM, ali i stambeni kvartovi) – kao dio učinka oko 171 lansiranog ruskog kamikaza-drona (75 oboreno, i još 63 prizemljeno). Na udaru vođenih zrakoplovnih bombi našla se regija Herson (17 komada) i gradovi Kupjansk (preko 30 komada) i Krasnopilj u regiji Sumi (6 komada) te Kramatorsk. Zauzvrat, čulo se o djelovanju ukrajinskih bespilotnih letjelica u ruskim regijama Saratov (54 komada), Voronjež (40 komada), Belgorod (25 komada), Rostov (9 komada), Kursk i Krim (po 3) i Lipeck (jedna letjelica). Cilj napada u oblasti Saratov bio je vojni aerodrom Engels-2, gdje je došlo i do velikih eksplozija dijela tamošnjih skladišta ubojnih sredstava (možda oštećeni i pojedini ondje stacionirani strateški bombarderi) – a u čitavom je okrugu bilo uvedeno i izvanredno stanje. U zoni ukrajinskog upada u ruskoj regiji Belgorod pogođeno je i zapovjedno mjesto ruske motostreljačke divizije u pograničnom selu Demidovka, što je vjerojatno pomoglo kasnijem tijeku ukrajinskih napada. Ipak, dan je završio masovnim ruskim napadom bespilotnih letjelica na Odesu, gdje je nova taktika s okupljanjem i onda skupnim napadom dovela do velikih šteta u samome centru grada.

Uz sve to, petak 21. ožujka bilježio je i napade na regiju Sumi, te gradove Kijev, Čerkasi i Zaporižje (2 mrtvih i 14 ranjenih, štete na stambenim zgradama i plinskim instalacijama) – sve to kao dio vala od 214 kamikaza-dronova (114 oboreno, i još oko 81 prizemljen drugim sredstvima). Nasuprot toga, ukrajinske letjelice djelovale su po ruskoj regiji Volgograd (34 komada po Kalačevskom okrugu), Kursk (5 komada), Rostov i Belgorod (po 4 komada), te iznad okupiranog Krima (3 komada). Otvoreno je pitanje i strane koja je tog dana oštetila plinsku mjernu stanicu kod Sudže. No subota 22. ožujka zato je donijela val od 179 ruskih kamikaza-dronova (100 srušeno i još 63 prizemljena) – gdje se gađalo Zaporižje, Harkov, Kijev i regiju Sumi (opet Krasnopilja). Zauzvrat, ukrajinske dronove se rušilo iznad ruske regije Voronjež (12 komada), Belgorod (11 komada), Rostov (6 komada), Volgograd (4 komada), Astrahan (3 komada), te Brijansk, Kursk i Samara (po 1 komad) – kao i 8 letjelica iznad Crnog te Azovskog mora.

Nedjelja 23. ožujka započela je eksplozijama u Kijevu (3 mrtvih i 7 ozlijeđenih) – dok se bilježio val od 147 ruskih kamikaza-dronova (97 srušeno, još oko 25 prizemljeno) – a štete su bilježene i u regijama Harkiv, Sumi (2 vođene zrakoplovne bombe po Krasnopilji), Černihiv, Odesa i Donjeck. Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice rušene su iznad oblasti Rostov (29 komada), Astrahan (20 komada), Voronjež i Volgograd (po 3 komada), Kursk i Saratov (po 1 komad) i iznad okupiranog Krima (7 komada). Ponedjeljak 24. ožujka započeo je napadima na Kijev i Zaporižje, te Harkiv i Sumi (88 ozlijeđenih) – sve to u okviru ruskog vala od 99 kamikaza-dronova (57 srušeno i oko 36 prizemljeno). Nasuprot tome se čulo o ukrajinskom masovnom napadu bespilotnim letjelicama na ruske regije Rostov i Brijansk (barem po 12 letjelica), te napadima na Krasnodarski kraj (3 komada) te okupirani Krim (2 komada). Osim toga, čulo se o napadu na kamufliranu rusku helikoptersku bazu u Belgorodskoj oblasti (navodno uništena 4 helikoptera, 2 Mi-8 i 2 Ka-52), kao i o napadu na pumpnu stanicu Kropotkinskaja u okviru ruskog Kaspijskog naftovoda. Ipak, dan je završio ruskim napadima na grad Izjum u Harkivskoj regiji u kojem je zabilježeno desetak eksplozija i požar.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 26. ožujka 2025. pod nazivom “Prioritetni rok Washingtona je ugrožen, rašomon Mađarske u Europi, sutra je veliki dan u Parizu – stiže i Plenković!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/prioritetni-rok-washingtona-je-ugrozen-rasomon-madarske-u-europi-sutra-je-veliki-dan-u-parizu-stize-i-plenkovic-15566959