Subota 23. studenog ujedno je 1004. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je žestinu borbi tek donekle ublažilo hladnije vrijeme te jake padaline tijekom proteklih dana. No prvi ozbiljniji snijeg nažalost nije obuzdao i gotovo svakodnevne ruske zračne napade koji uglavnom ciljaju energetsku infrastrukturu – koja je ionako pod pojačanim opterećenjem radi potrebe za grijanjem. Zato i ne čudi da su redukcije struje uvedene nakon velikog zračnog napada u nedjelju 17. studenog sada samo pooštrene i produžene, dok nadležni nastoje popraviti što se može. Uz to, redovito se gase strujne mreže tijekom ruskih napada – što dodatno otežava život u sve više zimskim uvjetima. Slični problemi izgleda da pogađaju i pogranične ruske oblasti – tako da vlasti u Belgorodskoj regiji također nabavljaju manje generatore za slučaj nedostatka struje i plina, dok se u regiji Kursk izdvojilo 900 milijuna rublji (oko 8,3 milijuna eura) radi nabave dodatnih „modularnih kotlovnica“ za zimu.

Za to vrijeme i nadalje traju žestoke borbe, kako na jugozapadu ruske regije Kursk, tako i na istoku, jugoistoku i jugu same Ukrajine. Pretpostavlja se da Rusija za to angažira oko 60.000 ljudi u regiji Kursk, te još oko 520.000 vojnika u Ukrajini (što dopunjava barem još 35 tisuća pripadnika Rosgvardije i sličnih organizacija) – s tendencijom daljnjeg rasta ovih kontingenata. Nasuprot toga je usporediv i ukrajinski blok snaga, sada navodno sastavljen od otprilike 25 posto dragovoljaca te 75 posto mobiliziranog ljudstva (koje je sve teže obnavljati aktualnom praksom rada problematičnih Teritorijalno-regrutnih centara, čije greške redovito koristi ruska ratna propaganda).

Dok ostaje vidjeti učinak najavljenog preustroja ukrajinskih snaga (prelazak na sustav „korpus-brigada“), već je sada jasno da su to promjene usporedive s onima u ukrajinskom topništvu, koje je 2022. krenulo s oružjima u kalibrima 152 i 122 mm, da bi silom prilika sredinom 2022. počelo dobivati i oružja u kalibrima 155 i 105 mm. Međutim, dok je 2022. bilo potrošeno ukupno oko 1,5 milijun komada raznog težeg streljiva, oko pola toga je bilo u kalibrima 152 i 122 mm, a tek trećina 155 mm – 2023. je ukupno bilo potrošeno oko 3 milijuna komada topničkog streljiva, od čega 1,6 do 1,7 milijuna u kalibru 155mm (dok se očekuje da bi 2024. odnos 152 prema 155 mm trebao završiti u omjeru 1 prema 10). Time bi ukrajinsko topništvo trebalo imati primarni oslonac na kalibar 155 mm, pa onda 122 i 105, s tek minimalnim udjelom 152 mm. Sve to dobro ilustrira samo jedan od prijeloma s kojima Ukrajina izlazi na kraj usporedno s obranom od ruske agresije koja traje iz dana u dan.

Za to vrijeme nisu se stišale ni međunarodne reakcije na rusko angažiranje vojske Sjeverne Koreje u provedbi njihove agresije na Ukrajinu. Dok se u medijima lome koplja jesu li Sjevernokorejci osvanuli u sjevernoj ukrajinskoj regiji Harkiv ili na jugu u gradu Mariupolju (a spominju se i prve sjevernokorejske žrtve u ruskoj regiji Kursk) – sve je jasnije zašto se Sjeverna Koreja, uz već ranije isporuke streljiva i naoružanja, upustila u ovu avanturu. Navodno je u Sjevernu Koreju iz Rusije u proteklih 8 mjeseci bilo isporučeno preko milijun barela nafte, dok su do toga UN sankcije dopuštale kupovinu samo oko pola milijuna barela godišnje. Sve to je navodno prevezlo 12 sjevernokorejskih tankera u ukupno 43 ture prijevoza, od 7. ožujka ove godine pa nadalje. Uz to, izvori iz Južne Koreje navode i primjetno jačanje protuzračne obrane Pjongjanga, uz pojavu i sjevernokorejskih besposadnih letjelica rađenih po uzoru na ruske kamikaza-dronove ZALA Lancet. Naravno, to su sve počeci vidljivih učinaka vojne suradnje Ruske Federacije i Sjeverne Koreje, o kojima bi uskoro trebali u Seulu razgovarati i južnokorejski domaćini s delegacijom iz Ukrajine.

Ruski izvori slave lansiranje Orešnika kao “Putinov bijes s nebesa”

Ne stišavaju se ni reakcije na rusko lansiranje velike balističke rakete na ukrajinski grad Dnipro u ranim jutarnjim satima četvrtka 21. studenog. Naime, to se u mnogim krugovima nadovezalo na priče o potrebi „privođenja“ suverene Ukrajine za nekakav pregovarački stol – dok Ruska Federacija opet nastoji ikakve pregovore zapravo voditi samo sa Sjedinjenim Državama (u svjetlu njihove propagandne teze o tome da se rat ionako zapravo vodi samo protiv SAD i NATO saveza, dok je tu Europa siromašni rubni igrač, a Ukrajina tek marioneta stranih sila). No, nema bježanja od činjenice da je Ruska Federacija o lansiranju svog dalekometnog oružja izgleda unaprijed obavijestila Sjedinjene Države preko „Centra za smanjenje nuklearnog rizika” – o čemu su onda SAD promptno obavijestile i samu Ukrajinu te bliske saveznike. U povećanoj pripravnosti završile su i protuzračne obrane Poljske i Mađarske. Doduše, to je prilično patetično budući da obje te države jedva da imaju išta tehnologije koja bi mogla zaprijetiti ovim tipovima ruskog naoružanja – tako da se tu i dodatna pažnja svratila na sustav NATO proturaketnog štita, čija je dodatna postaja u mjestu Redzikowo na sjeveru Poljske postala operativna sredinom srpnja ove godine da bi 19. studenog bila uključena i u NATO obrambene sustave u Europi. Naravno, i otvaranje ove obrambene instalacije iz službene Moskve karakteriziralo se kao „još jedan provokativan korak Sjedinjenih Država, koji dovodi do povećanja strateških rizika” – bez da se to iole stavi u omjer s ruskim jačanjem protuzračnih kapaciteta u Bjelorusiji ili s najavama samog Vladimira Putina kako bi takvi sustavi mogli biti korišteni i protiv zapadnih zemalja koje su donacijama svog raketnog oružja dometa do 500 km pomagale Ukrajini. Pri tome, ostalo je sasvim nejasno je li na kraju lansirana bila raketa sustava RS-26 Rubež ili nekog novijeg sustava (Rusi spominju „Orešnik“ ili „Lijeska“, dok se iz ukrajinskih izvora navode eksperimentalne rakete modela „Kedr“ ili „Cedar“) – no jasno je da se radilo o balističkim raketama na prijelazu od projektila srednjeg dometa prema punim interkontinentalnim raketama.

Naravno, posebne osude ove najnovije ruske eskalacije u tijeku agresija na Ukrajinu stigle su i iz Europske unije te Ujedinjenih naroda, kao „novi alarmantan i opasan razvoj događaja koji ide u krivom smjeru“, a svoj rad u centru Kijeva ovih je dana otkazala i ukrajinska Vrhovna rada (zbog prijetnje daljnjih takvih napada i na vladinu četvrt u samom Kijevu). O svemu tome trebao bi se u utorak 26. studenog održati i zaseban sastanak Vijeća Ukrajina-NATO, na kojem će iz Kijeva prezentirati prikupljene podatke o događaju od 21. studenog, te zatražiti i dodatno jačanje ukrajinske protuzračne obrane – gdje se spominje i relativno malo vjerojatno raspoređivanje američkih proturaketnih sustava THAAD u Ukrajinu – a najavljene su i tematske rasprave u Vijeću sigurnosti UN-a na inicijativu Estonije. Posebno su zanimljive reakcije iz Sjedinjenih Američkih Država, koje su relativno mirno popratile promjene ruske doktrine nuklearnog odvraćanja provedene prije nekoliko dana. Kao prvo, sada i SAD počinju spominjati „prilagodbu nuklearne doktrine“ pred izazovima iz Kine i Rusije, te dodatnu modernizaciju arsenala – dok se ujedno pribjeglo i nizu brzih te konkretnih mjera. Kao drugo, SAD su odlukom predsjednika Joe Bidena krenule u otpis oko 4,65 milijardi USD ukrajinskih dugova „u nacionalnom interesu SAD i partnera“. Osim toga, 21. studenog su uvedene i dodatne sankcije za Gazprombanku, najveće takve ruske institucije koja je donedavno izbjegavala potpadanje pod slična ograničenja za brojne druge ruske banke. Uz to je dodatno sankcionirano oko 50 ruskih banaka, 40 registara vrijednosnih papira i 15 dužnosnika na polju financija – što se sve iz Kremlja karakteriziralo „nastavkom dolijevanja ulja na vatru ukrajinskog sukoba“. Ujedno se iz Washingtona potvrdilo i slanje modernih protupješačkih mina u Ukrajinu (uz obvezu korištenja isključivo na prostorima Ukrajine) – za što se čulo prosvjede iz međunarodnih mirovnih organizacija, te žaljenje i zabrinutost iz Njemačke i Japana.

Bivši zapovjednik grupe Jug Genadij Anaškin

Za to vrijeme je ruski ministar obrane Andrej Belousov jučer bio u posjetu ruskoj skupini snaga „Sjever“ koje se bore u ruskoj regiji Kursk i na sjeveru Harkivske oblasti u Ukrajini – gdje su se hvalili borbenim učincima bitno boljima od onih koje je navodio donedavni zapovjednik skupine „Jug“, general Genadij Anaškin – navodno smijenjen baš radi dezinformiranja viših zapovjedništava o nepostojećim borbenim uspjesima na bojišnici kod Siverska, što je prema pojedinim ruskim izvorima postalo „sinonimom za laži i neopravdane gubitke“. O sličnim ruskim uspjesima bilo je riječi i kasnije tijekom dana, na sastanku samog Putina s vrhom Ministarstva obrane i vojne industrije – kada je najavljena i masovna proizvodnja raketnih sredstava srednjeg dometa, kojima ruski neslužbeni izvori zadnjih dana aktivno prijete raznim državama Europe. Imajući u vidu takav razvoj stvari, ne čude onda ni pojačane obrambene pripreme kakve se može vidjeti širom Skandinavije, u Španjolskoj ili u Njemačkoj – što je kao prvo i osnovno pitanje organizacije, a tek onda kupovine vojne tehnike kakvoj se u Republici Hrvatskoj zadnje vrijeme hrli bez ikakvog ozbiljnijeg plana i programa.

O svemu tome se u Kijevu razgovaralo i s načelnikom Glavnog stožera oružanih snaga UK Sir Anthonyem Radakinom – koji je od ukrajinskog državnog te vojnog vrha dobio uvid u stanje na bojištima. To je posebno važno u svjetlu britanske dozvole da se rakete Storm Shadow koriste u tih nekoliko stotima kilometara njihovog dometa u prostor Ruske Federacije – što su iz Moskve ionako protumačili kao izravni ulazak Velike Britanije u rat (tvrdeći da tih lansiranja ne bi bilo bez rada britanskog NATO osoblja). Ujedno se čulo i o konačnom pristizanju u Poljsku (a uskoro i u samu Ukrajinu) novog protuzračnog sustava NASAMS, kojeg je Kanada kupila za Ukrajinu, te češkim tvrdnjama kako do kraja godine prema Ukrajini planiraju isporučiti 500.000 topničkih granata velikog kalibra o kojima se mjesecima pričalo i najavljivalo. Slično je dobro čuti da se nakon dugih najava u Ukrajini primilo i 2,1 milijardu USD iz Svjetskog programa za hranu (World Food Program) – kojim će se do 2027. podmirivati humanitarne potrebe, razminiranje te izvoz prehrambenih proizvoda – dok se iz Svjetske banke ugovorilo pomoć od 4,8 milijardi USD od Sjedinjenih Država s partnerima (također za socijalne te humanitarne rashode). Time je od početka ruske invazije u veljači 2022. godine Ukrajina iz inozemstva primila preko 100 milijardi USD razne financijske pomoći.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Nema spora da je bojište na jugozapadu ruske regije Kursk vrlo dinamično. Nakon ukrajinskog upada ondje 6. kolovoza, došlo se do možda i oko 1400 kvadratnih kilometara okupiranog prostora – gdje je bilo jako teško iscrtati neke jasnije linije bojišnice, budući se ukrajinsko djelovanje namjerno održavalo iznimno mobilnim, uz borbe u širokom krugu onih prostora koje se i čvršće okupiralo. Nakon skoro 4 mjeseca borbi i ruskog formiranja posebne skupine snaga od oko 60.000 ljudi – u ukrajinskim je rukama ostalo oko 800 kvadratnih kilometara prostora centriranog na grad Sudža te njemu sjeverne i sjeverozapadne prostore. Ondje borbe traju posebno žestoko od početka ruske ofenzive 10. rujna, koja je prvo ozbiljnije pomaknula ukrajinske položaje, da bi se onda ubrzo usporila te prerasla u vrlo polagano guranje ukrajinskih snaga s tek povremenim trajnijim „oslobađanjem“ pojedinih sela. Zadnja dva tjedna bilo je govora o nekoj novoj, jačoj ruskoj ofenzivi – no vijesti s terena izgleda da potvrđuju tek nastavak borbi i vrlo polagana ruska napredovanja uz velike žrtve.

Vremenski uvjeti počeli su utjecati na rusku ofenzivu

Iako iz ruske regije Kursk ima izuzetno malo vijesti (posebno malo iole pouzdanih), ipak izgleda da se ruski pritisak ondje nastavio koncentrirati na zapadni te sjeverozapadni rub od Ukrajinaca okupirane zone. Na zapadnom rubu se borbe vode od pograničnog sela Nikolaevo-Darino oko 1,5 km na sjeveroistok do sela Darino. Kako izgleda, tu su Rusi ponešto napredovali (uspješan upad u južni dio sela), te sada drže većinu ovog naselja. Iako nema pouzdanih informacija u tijeku borbi sjevernije – u selima Nižnjij Klin te Tolstij Lug, lako je moguće da je tu došlo do pomicanja bojišnice, budući se tu već nekoliko dana ustrajno spominju borbe i u ukrajinskom zaleđu (oko sela Sverdlikovo i Lebedevka, oko 6 i 7 km u pozadini). Jednako je žestoko i na čitavom sjevernom rubu od Ukrajine okupirane zone – uz selo Zeleni Šljah, posebno se navode borbe u malo istočnijem trokutu (sela Novoivanovka i Leonidovo, te lokalitet Aleksandrija). Kako izgleda, Ukrajinci su tijekom ovog tjedna bili poraženi oko 7 km sjeverozapadno od ove borbene zone (prostor južnih prilaza u sela Olgovka i Kremjanoe) – tako da zapravo ostaje za vidjeti i sudbinu sela Krugljenjkoe (oko 3 km sjeverno od sela Leonidovo), kojem bi Rusi sada lako mogli prilaziti s više strana. Ništa manje aktivno nije bilo ni na sjeveroistočnom dijelu ruba od Ukrajine okupirane zone – gdje se okršaji nadalje bilježe oko sela Malaja Loknja, ali i kod kilometar na jugozapad smještene Viktorovke, te oko 2 km južnijeg sela Nikoljskij. Nažalost, tu i dalje nije jasno s koje strane zapravo Rusi napadaju (sa zapada od Leonidova, sa sjeverozapada iz pravca Kremjanoe, sa sjevera iz Novaje Soročine ili sa sjeveroistoka od Marjevke).

Za to vrijeme iznimno se malo čulo o stanju na istočnom rubu okupirane zone (od sela Ruskoe Porečnoe preko Čerkaskoe Porečnoe do Martinovke i Mihailovke, i onda dalje do Ruskaje Konopeljke i Čerkaskaje Konopeljke), a nije jasno ni stanje oko 5 km južno od Čerkaskaje Konopeljke, kod sela Plehovo. Oko njega su dugo bile vođene ogorčene borbe čiji ishod nije jasan. Uz sve to, čitavo ovo bojište svakodnevno se nalazi i pod jakim zračnim napadima – obje strane žestoko koriste topništvo (klasično i raketno) te bespilotne letjelice, a ruska strana svakodnevno baca i desetine vođenih zrakoplovnih bombi.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Nakon najava zahlađenja te početka jakih padalina, tek se postupno u vijestima s bojišta nazire određeno usporavanje ritma kopnenih operacija. To je imalo utjecaja i na sjever Harkivske oblasti, gdje se čulo o borbama oko ukrajinskog naselja Kozača Lopan i kod okupiranog Gliboke, te oko 20 km na istok oko naselja Staricja i u Vovčansku. Slično je bilo i 80 km jugoistočno, gdje se čulo o borbama na prilazu ukrajinskom gradu Kupjansku te kod obližnjeg sela Petropavlivka – ali sve bez naznaka ozbiljnijeg pomicanja fronte. Ponešto je aktivnije bilo oko 17 km južnije – gdje Ukrajinci nadalje obuzdavaju ruski nalet zapadno od okupiranog sela Pišćane Donje. Riječ je o širenju čitave te okupirane zone kroz tamošnje poljoprivredne prostore, uz nalete sjeverno i južno od okupiranih sela Kolisnikivka i Krugljakivka uz rijeku Oskil. Sjeverno se bilježilo borbe prema ukrajinskom uporištu Gluškivka, a južno prema selu Zagrizove – šireći rusku zonu uz lijevu obalu rijeke Oskil. Slične novosti su bilježene i oko 17 km jugoistočno, gdje je nastavljen pritisak agresora zapadno od okupiranih sela Višneve i 2. studenog okupiranog Peršotravneve (prema selu Zeleni Gaj), ali i južno (ulazak u selo Kopani). Uz to, nastavljen je i niz napadnih operacija južnije, oko sela Tverdohlibove, kod Grekivke, u središnjem dijelu naselja Terni na rijeci Žerebec, te južnije na istočnim prilazima selu Torske.

Predsjednik Zelenski osobno se uvjerio u stanje u Harkivskoj regiji

Južno od rijeke Siverski Donjec čulo se tek o borbama na prilazima Siversku, te zapadno od okupiranog grada Bahmuta (kako u Časiv Jaru, gdje i dalje nije jasna sudbina ruskog prodora do tamošnje tvornice vatrostalnih proizvoda, tako i na prilazima južnijem selu Stupočki). Ipak, nove geolocirane snimke potvrdile su rusko izbijanje na trasu vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ oko 9 km južnije, u zoni zapadno od sela – potvrđujući da je ondje usprkos šutnji ukrajinske strane ipak bilo bitnijih pomaka bojišnice. Stanje je bitno manje jasno 13 kilometara južnije, u ukrajinskom gradu Torecka. Zadnjih dana vijesti o borbama ondje dolaze iz centra grada (dodatno manje napredovanje agresora), te u južnom predgrađu Zabalka – koje je posljednjih dana bilo posebno žestoko poprište sukoba, uz relativno nejasan tijek urbane bojišnice kroz sredinu četvrti. Uz to, čulo se i o ukrajinskim protunapadima kod prigradskog sela Nelipivka, te ruskim napadima prema Leonidivki i Šćerbinivki na jugozapadnim prilazima Torecku.

Dok se i nadalje drže ukrajinske linije od Torecka prema Pokrovsku, slično se može reći i za borbenu zonu na samim prilazima Pokrovsku. Usprkos gubitku niza manjih gradova i sela, izgleda da branitelji ondje uspijevaju već tjednima držati liniju poljskih fortifikacija dugu oko 10 km (uz poseban pritisak na sjeveru prema Miroljubivki i Grodivki, u centru prema selu Promin, i na jugozapadu oko naselja Suhi Jar i Lisivka). Samo malo južnije, žestoke borbe se i dalje vode na zapadnim prilazima okupiranom gradu Selidove – oko 6 km zapadno kod sela Grigorivka i Petrivka (sjeverno od pruge prema Pokrovsku), te jugozapadno (kod sela Pustinka, Juriivka i Puškine, južno od trase spomenute pruge). Iako su Rusi 18. studenog objavili okupaciju Novooleksiivke (koja je u njihovim rukama od 7. studenog), tu ukrajinske linije načelno odolijevaju, uz tek manje pomake agresora po otvorenim poljoprivrednim površinama.

Ukrajinski grad Kurahove – stanje

Oko grada Kurahove borbe se i nadalje vode na sjeverozapadnim, sjevernim, istočnim, jugoistočnim i južnim te jugozapadnim prilazima gradu – i za sve ove smjerove može se konstatirati napredovanje agresora. (1) Uz obranu prilaza okupiranoj Novooleksiivki, te položajima kod sela Zorja i Soncivka – ukrajinske snage tu tek teškom mukom zaustavljaju ruski prodor koji bi ujedno označio i okruženje za branitelje koji kilometar jugoistočnije. Naime, tu je u pitanju čitav prostor (2) sjeverno od Kurahove, gdje fronta ide od okupirane Novoselidivke južno, da bi se borbe bilježile u naselju Berestki na obali tamošnjeg vodnog rezervoara (koji to selo jedino dijeli od grada Kurahove). Gubitkom Soncivke i ruskim pomakom na jug u selo Stari Terni (oko 4 km zapadno od Berestki) – u okruženju bi se našao čitav preostali ukrajinski prostor sjeverno od Kurahove (oko 20 kvadratnih kilometara) kao i sve snage koje ga brane.

Jednako je neugodna situacija i (3) na istočnim prilazima gradu Kurahove – gdje su zadnjih dana Rusi napredovali kroz istočna predgrađa grada Kurahove, da bi se borbe sada vodile sjevernije na prostoru gradskog groblja i nedalekih žitnih silosa uz željezničku prugu, te jugoistočno u industrijskoj zoni. Nije jasno je li u ovoj zoni bilo pomaka bojišnice krajem tjedna ili je napredovanje agresora barem privremeno zaustavljeno. Iako su (4) jugoistočno od Kurahove agresori 21. studenog službeno objavili okupaciju prigradskog sela Daljnje (oko 3 km od Kurahove), ondje se i dalje izgleda vode borbe na jugozapadnim prilazima selu. Ipak, to ne samo da Rusima otvara prilaz u sam gradski prostor Kurahove s jugoistoka i juga, već ujedno intenzivno ugrožava i obrambene snage (5) južno od grada. Kliješta se ondje zatvaraju prema ukrajinskom naselju Uspenivka uz tok rijeke Suhi Jali – selo Daljnje je 3,3 km sjeverno od Uspenivke, a južno od sela su Rusi na oko 2 kilometra (osvojivši glavninu sela Trudove). Time se dodatno zaoštrava pozicija ukrajinske elitne 79. padobranske brigade koja već dugo čvrsto drži niz sela uz rijeku Suhi Jali, od Uspenivke na jugoistok (ukrajinski izvori i dalje navode borbe oko Elizavetivke, Katerinivke i Antonivke). Budući se zadnjih dana u čitavoj toj ograničenoj borbenoj zoni bilježilo i daljnje ruske pomake po poljoprivrednim površinama sjeveroistočno i južno od rijeke Suhi Jali (prilazi potezu naselja Elizavetivka-Veseli Gaj-Uspenivka-Kostjantinopoljske pa do sela Suhi Jali), čitava zona djelovanja spomenute 79. padobranske brigade OS Ukrajine postaje sve uža, a potreba za njihovom evakuacijom sve intenzivnija.

Za kraj napomenimo da se krajem ovog tjedna ostvarila situacija koju ističemo već tjednima – da raspadom fronte oko Kurahove u veliku opasnost postupno dođe i ukrajinsko uporišta Velika Novosilka, smješteno oko 30 km jugozapadno od Kurahove. Naime, u sklopu svojih napredovanja na krajnjem rubu zone južno od grada Kurahove, agresori su 8. listopada zauzeli selo Zolota Niva, a sjevernije od toga i grad Šahtarske (2. studenog) te selo Jasna Poljana (službeno objavljena okupacija 31. listopada). Od ove linije su ih tek otvorene poljoprivredne površine dijelile od desetak km zapadnijeg prometnog pravca koji je sjeverna opskrbna linija za Veliku Novosilku. Tijekom zadnja tri tjedna agresori su se postupno pomicali preko tih polja da bi sada osvanuli na prilazima Velikoj Novosilki u širokoj fronti dužine oko 20 km. Riječ je o napredovanju koje je Ruse zapadno od Zolote Nive dovelo uz rijeke Kašlahač i Šajtanka na tek oko 3 km istočno od gradskog prostora Velike Novosilke, da bi oko 7 km sjevernije osvanuli na prilazima selu Rozdoljne, te još 9 km sjevernije na prilazima selu Rozliv. Sve to je itekako lakši prilaz Velikoj Novosilki od onog s juga – kroz poprišta teških borbi tijekom 2022. i 2023. godine. Ako ovi ruski pomaci ostvareni zadnjih dana na istočnim prilazima Velikoj Novosilki ne budu zaustavljeni, lako bi tu moglo doći do nastavka velikog urušavanja i ostatka ukrajinske vlasti nad jugozapadom Donjecke oblasti (koja je ionako jedan od glavnih ruskih ratnih ciljeva).

Zračni napadi tijekom zadnjih dana

Srijeda 20. studenog započela je opet velikim ruskim zračnim napadom, kakvi postaju tipični te svakodnevni. Ovoga puta na Ukrajinu je bilo lansirano 122 kamikaza-drona sa sjevera (regije Kursk i Orel) i s juga kod Primorsko-Ahtarska (56 srušeno, 58 prizemljeno protumjerama, 6 vraćeno u Rusiju i Bjelorusiju), uz još jednu balističku raketu sustava S-300 na Harkiv, te 5 vođenih raketa Kh-59/69 (2 srušene). Uz sam Kijev, pod napadom su bile regije Černihiv i Hmeljnicki, a kasnije i okolica Kramatorska. Zauzvrat, 44 ukrajinske bespilotne letjelice su letjele iznad Rusije tijekom noći (potvrđena šteta na industrijskim pogonima u regiji Voronjež, te u regiji Novgorod, gdje se većinom tih letjelica gađalo veliko skladište streljiva kod sela Kotovo). Uz to, raketama Storm Shadow je izveden i udar u mjestu Marino u ruskoj oblasti Kursk, na kompleks dvorca knezova Baryatinsky – konkretno, na komunikacijski bunker istočno od dvorca. U spomenutom napadu na cilj oko 30 km od prostora ukrajinske okupacije izgleda da je stradalo nešto ruskih časnika, a spominje se i mogućnost ranjavanja i jednog sjevernokorejskog generala.

Ukrajinski napad na Marino raketama Storm Shadow

Četvrtak 21. studenog započeo je već spominjanim napadom balističke rakete velikog dometa na postrojenje koncerna JUŽMAŠ u ukrajinskom gradu Dnipro – gdje je oko 5:20 ujutro bilježen pad 6 bojnih glava (svaka sa 6 pojedinih oružja), doduše bez eksplozivnog punjenja, ali uz brzinu pada procijenjenu na 11 maha. Uz to, zabilježilo se i rusko lansiranje zračne hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ s aviona MiG-31K i 7 krstarećih raketa Kh-101 s bombardera Tu-95MS u Volgogradskoj oblasti (6 srušeno). Uz štete u gradu Dnipro (uz rubne dijelove gađane industrijske zone pogođen i obližnji rehabilitacijski centar te niz civilnih objekata), štete se bilježilo kod Kostjantinivke (vođene zrakoplovne bombe FAB-250), u Krivome Rihu (15 ozlijeđenih) te širom oblasti Sumi. Zauzvrat, bilježilo se napade ukrajinskih bespilotnih letjelica na sam ruski poligon za lansiranje raketa Kapustin Jar u Astrahanskoj oblasti (požari), te na prostor Konstantinovskog okruga u ruskoj Rostovskoj oblasti (požar na industrijskom objektu). Petak 22. studenog i opet je započet ruskim valom zračnih napada – 114 letjelica iz ruske regije Orel (barem 64 oborene, 41 prizemljena protumjerama, te 2 vraćene u Rusiju i Bjelorusiju). Štete su bile bilježene u gradu Sumi (2 mrtvih i 13 ozlijeđenih), te kasnije u danu na prostoru Harkiva te Zaporižja (niz šteta na civilnim objektima). Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice bilježilo se iznad pograničnih regija Brijansk, Kursk i Belgorod, te u ruskoj regiji Kaluga, no bez jasnih navoda o ciljevima ili štetama.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. studenog 2024. pod nazivom “Rusi u Kursku sporo napreduju, ali u Donbasu su stigli nadomak jednog od glavnih ratnih ciljeva!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusi-u-kursku-sporo-napreduju-ali-u-donbasu-su-stigli-nadomak-jednog-od-glavnih-ratnih-ciljeva-15525630