Nakon malo više od godinu dana, okončana je istraga nesreće helikoptera Gazela Zrakoplovstva Vojske Crne Gore. Ta je letjelica pala 2. rujna prošle godine, na oko 500 metara od uvale Dobreč (kod poluotoka Luštica, na ulazu u Boku Kotorsku), navodno tijekom redovnog trenažnog leta. U nesreći su smrtno stradala 3 člana posade: piloti, nastavnici letenja major Ivan Obradović i potpukovnik Belhadin Šahbaz, te tehničar-letač, vodnik prve klase Vidoje Tomić.
Pad helikoptera Gazela - najveća zrakoplovna nesreća Vojske CG
Komisija za ispitivanje nesreće helikoptera H-42 Gazela ev. broj 12752, oformljena temeljem zapovijedi načelnika Generalštaba Vojske CG, viceadmirala Dragana Samardžića, izdala je svoje priopćenje 5. studenog 2012. godine, a u kojem se opisuju okolnosti i mogući uzroci pada letjelice. Uz to, na poziv Ministarstva obrane CG, u cilju nezavisnog mišljenja,u Crnoj Gori je od 12. do 14. prosinca 2011. godine boravio i ekspertni tim tvrtke „Eurocopter“ (nasljednika konstruktora i prvobitnog proizvođača helikoptera tipa „Gazela“, francuske tvornice „Aerospatiale“), kojem je predočen rad Komisije, kao i sav dokazni materijal. Nakon analize te pregleda dijelova pale Gazele, stručnjaci Eurocoptera izuzeli su određene dijelove i poslali ih na vještačenje u specijalizirane laboratorije u Francuskoj. Analiza je pokazala da ti izuzeti dijelovi nisu uzrok nesreće.
Bez pravog uzroka i bez krivca za nesreću
Na temelju video-zapisa napravljenog iz helikoptera koji je letio zajedno s palom Gazelom, izjava očevidaca i tragova na terenu, Komisija je rekonstruirala kritičnu fazu leta, utvrdivši da nesreća sasvim sigurno nije prouzročena ljudskom pogreškom, bilo kao posljedica greške posade u tehnici pilotiranja, bilo zbog radnji u „eksploataciji helikoptera“, tj. nediscipline ili neke druge vrste ugrožavanja sigurnosti letenja od strane posade. Uzrok nesreće je gubitak kontrole nad helikopterom, što je najvjerojatnije posljedica neke vrsti otkazivanja u sustavu komandi leta letjelice. Zbog velikog oštećenja i brojnih lomova na dijelovima helikoptera, nije bilo moguće utvrditi koja je konkretna komponenta zakazala. Također, Komisija nije uspjela sa sigurnošću utvrditi koji je pilot (od moguće dvojice) u kritičnim trenucima upravljao helikopterom.
Posljednje trenutke prije pada Gazele Komisija je vidjela ovako:
„Od plaže Dobreč vođa para helikoptera leti u kursu 205° iznad linije obale, paralelno sa obalom, na visini oko 30-40 metara i brzinom 130 – 150 km/h. Pratilac u toj fazi leta nastoji sustići vođu kako bi se vratio na zadate norme, leteći u desnom razmaknutom stepenu (odstojanje 150 m i rastojanje oko 40 m) u blagom snižavanju i povećavajući brzinu. Na oko 4 sekunde prije udesa, vođa kreće u blago penjanje uz istovremeno primjetno „klizanje“ ulijevo i kretanje u lijevi nagib od preko 60° (prema kopnu). Pratiocu pažnju privlači to što vođa daje energičan, velik lijevi nagib. U tom momentu se nalazi iznad vode i na visini većoj od pratioca, svakako iznad 40 m. Od momenta postizanja nagiba prestaje da penje, nastavlja da se kreće u lijevom nagibu u blagom uglu na dolje skrećući ulijevo ka obali, brzo gubeći visinu. Udara u stijene na 30-tak metara od obale na visini od 11 metara nad morem. U momentu udara o stijene helikopter se nalazio u kursu 105°-110°, u lijevom nagibu od 45° i uglom poniranja oko 10°. Ovo kretanje helikoptera podsjeća na manevar karakterističan za avion – „lijevo poluprevrtanje za 90°“.
Od momenta otpočinjanja nepravilnog kretanja helikoptera (posljednje 4 sekunde leta) na video snimku i po izjavama pratioca, nije bilo vidljivih naglih promjena položaja helikoptera po bilo kojoj osi, koje bi navele na zaključak da je posada komandama leta pokušala uraditi bilo što da spriječi ovakvo kretanje i udes.
Međutim, materijalni dokazi govore da je posada pokušala da spriječi nekontrolisano kretanje helikoptera i to: posada je pred udar o zemlju dala punu snagu, odnosno povukla kolektivnu palicu do krajnjeg gornjeg položaja, što je trebalo između ostalog da dovede do kretanja helikoptera na gore. Ciklična palica nalazila se otklonjena udesno (lijeva pilotska palica praktično se preslikala na lijevo sjedište, otklonjena udesno), što znači da je posada i ovom komandom leta pokušala „vaditi“ helikopter iz lijevog nagiba, odnosno preći u desni nagib. Inače, pri pomjeranju ciklične palice helikopter trenutno reaguje na zadatu komandu promjenom svog položaja u prostoru. U odnosu na dokazano, video snimak i izjave pilota drugog helikoptera nema znakova o bilo kakvim promjenama položaja helikoptera pogotovo ne u stranu otklonjene ciklične palice. Ovo navodi na zaključak da je helikopter bio praktično neupravljiv jer u kritičnim momentima nije „odgovarao“ na zadatu komandu od strane posade.
Na osnovu nedvosmislenih tragovima na zemlji, koje su ostavili sva tri kraka glavnog rotora, evidentno je da jedan od krakova nije pratio putanju druga dva. U normalnom motornom letu sva tri kraka su podešena da se putanje poklapaju uz maksimalno dozvoljeno odstupanje terminezona kraka do 1,5 cm.“
Rat Ministarstva obrane CG s medijima
Poginula posada Gazele
Od djelomične objave nalaza Komisije za istraživanje pada Gazele, ne prestaju medijske analize i komentari rezultata istrage, kao i dosadašnjih saznanja o okolnostima nesreće. Tako se tvrdi da nije bila riječ o „redovnom trenažnom letu“, već o oproštajnom letu jednog od pilota, koji je uskoro trebao biti umirovljen. Zato su se, tvrde crnogorski mediji, digla dva helikoptera kako bi se, poštujući staru praksu iz JNA, za kolegu pred penzijom snimio kratki film o njegovom posljednjem letu i posljednjem zadatku za Vojsku Crne Gore. Upravo je to razlog što su helikopteri letjeli iznad ulaza u Boku Kotorsku, u vrijeme kada je tamošnji akvatorij prepun čamaca i brodova, dok se redovni trenažni letovi uglavnom provode iznad Skadarskog jezera. No, postoje naznake da nije tu sve išlo normalno!
Prilikom „egzibicija“ u tom letu, Gazela je navodno naletjela na stari stup navigacijske oznake za ulazak brodova u bokokotorski zaljev, a njegovo je izbjegavanje dovelo do manevara koji su rezultirali padom. Dnevnik „Dan“ piše da su probni piloti tri puta prijavljivali kvar upravo na Gazeli koja je kasnije pala kod Luštice. Na čelu helikopterske jedinice tada je navodno bio pukovnik Vladislav Vlahović, ujedno i zapovjednik Zrakoplovne baze Vojske Crne Gore, koji je u međuvremenu imenovan vojnim savjetnikom u Misiji CG pri NATO-u.
Ministarstvo obrane Crne Gore u svojim je priopćenjima demantiralo sve medijske navode, a naročito one o neprovođenju remonta helikoptera. Tvrde kako takav termin ne postoji u sustavu održavanja: „Na helikopterima Gazela, po propisima konstruktora (Eurocopter), kao najveći stupanj u održavanju helikoptera provodi se C-2 pregled, koji se vrši svakih 12 godina eksploatacije helikoptera“. Na paloj Gazeli posljednji takav C-2 pregled izvršen je 2009. godine, u ovlaštenom avio-servisu „Ikar“ u Banja Luci. Nakon probnog leta, koji je izvršio vojni pilot Zrakoplovstva Vojske Crne Gore, helikopter ev. br. 12752 primljen je kao ispravan, i on je 13. kolovoza 2009. godine preletio iz Banja Luke u Podgoricu. No, 2 mjeseca prije nesreće, točnije 8. srpnja 2011. godine, na helikopteru koji se kasnije srušio uočene su određene vibracije. Letjelica je opet završila na servisu u banjalučkom „Ikaru“, izmjerene su i podešene vibracije na rotirajućim sklopovima, obavljeno je 13 probnih letova, i 11. srpnja, temeljem potpisa o ispravnosti probnog pilota Zrakoplovstva Vojske CG, Gazela se ponovno vratila u Podgoricu. Dva mjeseca kasnije, sa sobom je u smrt odnijela 3 ljudska života.
Godinu dana poslije
Dok Ministarstvo obrane tvrdi da svojim „stručnim zaključcima“ mediji samo podgrijavaju vlastiti senzacionalizam, sedma sila uzvraća plasiranjem informacija o tome kako je MO CG pokrenulo internu istragu zbog curenja informacija. Pitaju se i zašto, ako ništa ne skriva, Ministarstvo obrane ne prikaže video-uradak na koji se poziva istražna Komisija, no Ministarstvo tvrdi da obitelji poginulih nisu dozvolile prikazivanje filma iz pijeteta prema žrtvama. Izvještaj Komisije, sa svom dokumentacijom, dostavljen je nadležnom državnom odvjetniku na daljnje postupanje.
Istraga o padu prepuna je nepoznanica
U međuvremenu traju i rasprave o potpuno neučinkovitom sustavu uzbunjivanja i spašavanja u Crnoj Gori. Zbog brojnih manjkavosti, spasiocima je trebalo više od 40 minuta da dođu do mjesta nesreće, a helikopter MUP-a CG, u kojem je bio i pomoćnik ministra za izvanredne situacije i civilnu sigurnost, Zoran Begović, naposljetku je navođen mobitelima sa zemlje. Dva vojna helikoptera koja su, primivši informaciju o nesreći, s aerodroma u Golubovcu krenula put Luštice, ignorirali su radio-pozive na kanalu 6, međunarodnom kanalu za komunikaciju sa zrakoplovima i brodovima u operacijama traganja i spašavanja. Oni su se rukovodili signalima iz ELT-a (Emergency Locator Transmitter), zbog čega su odletjeli puno južnije nego što je trebalo.
Od trenutka nesreće do danas prizemljene su i sve ostale Gazele kojima raspolaže Zrakoplovstvo VCG. Iznimka je napravljena jedino u veljači ove godine, kada su se Gazele kao jedini helikopteri u naoružanju crnogorskih oružanih snaga zbog proglašenja izvanrednog stanja ponovno digle u zrak kako bi mogle kratkotrajno pružati pomoć u snijegom zametenim dijelovima zemlje. Temeljem preporuka Eurocoptera, na njima su izvršeni svi potrebni pregledi, nakon čega se letjelice mogu ponovno staviti u operativnu upotrebu. No još uvijek nema naznaka da je ijedna od njih poletjela.
Uoči prve godišnjice nesreće, na poprište u uvali Dobreč postavljena je spomen-ploča stradaloj posadi. Sama ideja o ploči, potekla od kolega poginulih pilota, u početku nije naišla na podršku u Vojsci CG, koja se branila da za to „jednostavno nema novaca“. Potom su pripadnici helikopterske jedinice sami počeli prikupljati donacije, da bi već pri kraju te akcije Generalštab ipak obećao osigurati 500 eura za samo postavljanje spomen-ploče. Na dan prije njenog svečanog otkrivanja, ploča je postavljena i još brže i uklonjena, jer je tekst bio ispisan – ćirilicom. Generalštab je potom dao još nešto novaca za hitnu izradu novog natpisa na latinici, koji je konačno svečano otkriven 29. kolovoza ove godine.
