„Mislio sam da mogu, da sam mlađi. Sada vidim da u isto vrijeme ne mogu igrati i na poziciji centarfora i centarhalfa“, dramatično je sinoć Aleksandar Vučić popratio davanje svoje ostavke na mjesto ministra obrane. Ostavku je, doduše, dao na sjednici Glavnog odbora Srpske napredne stranke, baš na onu od svojih dužnosti koju je u posljednjih godinu dana najmanje želio i obnašao. Ako i prestane biti ministar obrane Srbije, ostaje mu mjesto prvog potpredsjednika Vlade, glavnog Vladinog borca protiv korupcije, tajnika državnog Savjeta za nacionalnu sigurnost, i predsjednika srpskih naprednjaka, što je naslijedio kada je Tomislav Nikolić postao predsjednik Srbije. Vučićevu ostavku na mjesto ministra obrane trebaju još potvrditi i Predsjedništvo i Glavni odbor stranke, ali o tome će se razgovarati tek nakon što se vide reakcije ostalih koalicijskih partnera u Vladi Srbije.
Vučićeva ostavka, naime, nema puno veze ni s njegovim godinama (tek se lagano primiče polovici 40-tih), ni s njegovim brojnim funkcijama. Dio je njegovog pokušaja da isforsira temeljitu rekonstrukciju Vlade, pa je tako ostavka pala na simboličan datum – na dan uoči prve godišnjice Dačić-Vučićeve Vlade. Osim Vučića, ostavke su podnijeli i ministar poljoprivrede Goran Knežević, ministar kulture Bratislav Petković i ministrica sporta Alisa Marić. Njihove je ostavke Glavni odbor SNS-a prihvatio, ali, navodno, nije raspravljao o ljudima koji će ih zamijeniti, već će to napraviti za tjedan dana.
„Ovo je bila naša poruka jasne odgovornosti i spremnosti da ustanovimo nove standarde na političkoj sceni. Nadam se da će nas drugi razumjeti. Mi nikome nismo prijetili ni danas. Nismo bahati ni osorni, ali besmisleno je da mi smijenimo četiri ministra, a netko drugi nikoga ili da se ne pristane na drugačiju raspodjelu nadležnosti“,
rekao je Vučić.
Mlađan Dinkić i Ivica Dačić: I što ćemo mi sad?!
Druge dvije najveće koalicijske stranke, Socijalistička partija Srbije aktualnog premijera Ivice Dačića i Ujedinjeni regioni Srbije ministra financija i gospodarstva Mlađana Dinkića puno su manje skloniji Vučićevoj ideji temeljite rekonstrukcije. SPS je do sada ponudio samo smjenu ministra prometa Milutina Mrkonjića, dok se Dinkić i njegov URS zalažu tek za smanjenje broja ministarstava na način da se svaka koalicijska stranka odrekne po jednog ministra (sadašnja Vlada ima 17 ministarstava, jednog ministra bez portfelja, i premijera koji je ujedno i ministar). Dačić, međutim, od URS-a traži da pristanu na razdvajanje Ministarstva financija i gospodarstva na dva resora, čime bi se i Dinkić, ostane li ministar, morao odreći jednog od dva ključna ministarstva. Iako SNS ima 8 ministara u Vladi, Vučić na samo smanjivanje kakvo predlaže URS ne pristaje, jer
„nemoguće je da oni koji danas imaju 45 posto podrške predlažu promjene 4 ministra,a oni s manjom podrškom ne. Vrijeme je za rezove, ili ćemo se razići i imati izbore“.
Razlaz mu je druga opcija, a adut kojim bi to mogao postići su ostavke još nekih ljudi iz SNS-a na državnim funkcijama, o kojima će se, kako je najavio Vučić, čuti za tjedan dana (ne isprse li se u međuvremenu koalicijski partneri s velikim smjenama svojih ljudi).
Vučićeva teatralna ostavka na mjesto ministra obrane inscenirana je kako bi njegov glavni koalicijski partner, Ivica Dačić, napravio isto i odrekao se funkcije ministra unutarnjih poslova, položaja na kojem je bio i u prethodnoj Vladi Demokratske stranke. Iako Dačić tvrdi da je „spreman“ na tako nešto, dodaje i da je to ministarstvo, otkad mu je on na čelu, ocjenjivano kao „najbolje u Vladi“.
Javna je tajna da bi Vučić najradije uskočio u premijersku fotelju, no taj zahtjev još se uvijek ne usudi javno i jasno iznijeti. Zato tu glavnu ulogu imaju istraživanja javnog mnijenja – baš na dan kada je Vučić davao ostavku objavljeno je ispitivanje agencije „Faktor plus“ prema kojem bi 40,9 posto ispitanika glasalo za SNS u slučaju izvanrednih parlamentarnih izbora, dok čak 74 posto ispitanika smatra da bi čelnik SNS-a Aleksandar Vučić trebao biti premijer zbog svojih dosadašnjih zalaganja u borbi protiv korupcije. Prema tom ispitivanju, aktualni premijer Dačić uživa tek 15 posto povjerenja. Nekoliko dana prije objave ovih rezultata, i predsjednik Skupštine Srbije Nebojša Stefanović, također član SNS-a, izjavio je da bi bilo najbolje da Vučić postane premijer, jer „ima najviše autoriteta“. Prozvani predsjednik Naprednjaka odmah je odgovorio da
„… nikada neće biti premijer političkim i kalkulantskim igrama, već samo ukoliko bi to neki izbori na takav način odredili“.
Prvi korak prema tome već je napravio, isforsiravši ostavke 4 ministra SNS-a, uključujući i svoju. Sljedeći je korak ili natjerati Dačića da odstupi s mjesta premijera i promijeniti koalicijski sporazum, ili putem SNS-ovih zastupnika u Skupštini zatražiti glasanje o povjerenju Vladi. Ako bi premijer dao ostavku, ili ako bi se izglasalo nepovjerenje cijeloj Vladi, predsjednik Srbije Nikolić mogao bi izabrati novog mandatara Vlade ili eventualno raspisati izvanredne izbore. U oba slučaja, čini se kao da bi Aleksandar Vučić bez većih problema mogao izvesti operaciju „JA PREMIJER“.
