Vladimir Putin je 16. listopada boravio u Beogradu. Primio je visoko odličje Republike Srbije, koje mu je predao predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić – uz pokušaj komunikacije na ruskom, dostojan engleskih rečenica Jadranke Kosor ili Ingrid Antičević Marinović, kojima se svojedobno smijala šira hrvatska javnost. Nakon susreta sa čitavom svitom tamošnjih visokih dužnosnika Putin je pogledao i vojni mimohod koji je za njega priređen (uz ponešto kontroverzan komentar analitičara Miroslava Lazanskog uživo). Iako je povod mimohodu pronađen u obilježavanju godišnjice iz vremena Drugog svjetskog rata, čitavo je događanje itekako bilo aktualno i motivirano današnjim povodima. Tijekom spomenutog mimohoda, inače prve takve priredbe u Beogradu još od doba zrele SFRJ, padala je kiša. Za razliku od protokolarnoga dijela događanja, kada su svi bili suhi i sretni, na kraju prigodnog programa dio opsežnog kora koji je ugostio predsjednika Ruske Federacije završio je poprilično mokar, i ne baš ekstatičan. Sve se ovo posljednjih dana moglo čuti iz čitavog niza regionalnih medija.
Potpisivanje sporazuma o vojno-tehničkoj suradnji – tako sretan početak protokola
Ono što je u čitavoj toj stvari prošlo ponešto tiše – predstavlja činjenica da je između Ruske Federacije i Republike Srbije tog dana bilo potpisano i ukupno sedam različitih sporazuma, memoranduma i protokola. Među njima je u Beogradu sklopljen i novi “Sporazum o vojno-tehničkoj suradnji”. Za taj akt je aktualni ministar obrane Srbije Bratislav Gašić izjavio: “Sporazum o vojno-tehničkoj suradnji Srbije i Rusije je krovni sporazum, na osnovu kojeg će se razvijati vojna suradnja dvije zemlje“. Ujedno je Gašić za Radio-televiziju Srbije (RTS) napomenuo i:
“Ovo je prvi sporazum koji je Srbija potpisala sa Ruskom federacijom kao samostalna država i to je temelj da krenemo u pregovore o modernizaciji Vojske Srbije, kupovini opreme, rezervnih dijelova za naša sredstva, možda i avione o čijoj smo kupovini razgovarali 2012. godine“.
Budući da, po njemu, taj sporazum predstavlja osnovu i za vojno-medicinsku, tehničku, te vojno-obrazovnu suradnju ove dvije države – bit će da se isplatilo gostima pokazati koje su tu potrebe, što je to čime Vojska Srbije raspolaže i koja tehnika čeka neka bolja vremena, više novaca i pomoć u modernizaciji. Ako se pita Gašića, s nastavkom reformi će “Srbija biti spremna da 2016. kupi nove avione, da uđe u robni kredit o kojem smo razgovarali 2012“. Ujedno, “jako je bitno i razvijanje namjenske industrije Srbije jer, vrativši se na mjesto koje joj pripada, ona može biti pokretač reindustrijalizacije” – budući je “u periodu od 2000. do 2012. vojska smanjivana, prodavala je svoja sredstva i, da se nastavilo tim tempom, VS bi od nekada velike vojske 2016. postala samo civilna zaštita“.
Na kraju, doslovni hladni tuš obilježio je kraj protokola 16. listopada i povratak u svakodnevicu Republike Srbije
U tu je svrhu mimohod od 16. listopada odradio svoj posao, a Gašić se zahvalio svima koji su u njoj sudjelovali riječima: “Svi su svoje zadatke obavili na najvišem nivou. Zahvalio bih svima koji su učestvovali u organizaciji, od protokola, preko Vojske, do grada Beograda i njegovih komunalnih poduzeća. RTS-u sam poslao zahvalnicu za pravi podvig koji su napravili prenoseći paradu“. Ujedno je ministar obrane RS najavio i podrobniju analizu te manifestacije, ne bi li se utvrdilo je li u njoj bilo propusta, ali je istovremeno izbjegao pitanja medija o cijeni čitave predstave nazvane “Korak pobjednika 1914 – 1944 – 2014”. Po Gašiću, to “nije najvažnije pitanje” i ona će sigurno koštati manje nego neke druge manifestacije. No, uz sve priče o vječnome bratstvu i razne sentimente, zanimljivo je podsjetiti da postoji i drugi pogled na odnose Srbije i Rusije, kojeg je za portal Obris.org svojedobno zanimljivo sažeo Bojan Dimitrijević, bivši pomoćnik ministra obrane Republike Srbije. Dakle, po ovome pitanju vrijedi potpuno ista uzrečica koja obilježava i suradnju Hrvatske sa Sjedinjenim Američkim Državama – “Ne postoji besplatan ručak“!
