U turbulentno doba odnosa NATO-Rusija, padobranci srpskih Oružanih snaga održali su vježbu sa svojim ruskim kolegama u lipnju 2017., a u studenom vježbe su održane s američkim padobrancima. Pogled javnog mnijenja razlikovao se tu od balansiranog pristupa obrambenoj politici – sudimo li prema izviješćima srpskih medija, ona se većinom oslanja na rusku vojnu potporu, ali ako analiziramo aktualne aktivnosti vidljivo je da Vojska Srbije dinamično surađuje s NATO članicama.
Obrambena politika Srbije zasnovana je na „vojnoj neutralnosti i neovisnoj izgradnji obrane, ali u isto vrijeme ona se oslanja na suradnju s drugim zemljama i međunarodnim organizacijama u skladu sa svojim vlastitim interesima, potrebama i principima“ – jedna je od službenih definicija pozicije ove zemlje „na prvoj liniji bojišnice“. Prema aktualnim pogledima, vanjska politika Srbije i obrambena suradnja prirodno su usmjerene prema SAD, Kini, Ruskoj Federaciji i EU kao vodećim globalnim silama. U odnosu prema NATO savezu, obrambena politika prepoznaje kao važan cilj razvoj suradnje unutar programa Partnerstva za mir (PfP) u svrhu postizanja sigurnosnih standarda potrebnih za EU integraciju.
U praksi, dnevna politika nameće fleksibilan pristup prema partnerskim državama na polju obrane i zato, npr. suradnja s Kinom raste „na papiru“, ali taj porast je ekstremno umjeren, gotovo simboličan, s obzirom na zemljopisnu udaljenost dviju država i izostanak stvarne potrebe za aktivnostima kao što su taktičke vježbe. U kontekstu odnosa s NATO i Ruskom Federacijom, vježbe su postale glavni javno vidljivi instrument razvijanja vojno-vojne suradnje.
Posebno ako se fokusiramo na simboličku poruku dviju vježbi padobranskih postrojbi, jasno je da Srbija želi otposlati ideju o održavanju partnerskih odnosa sa svojim partnerima- za to su i pripadnici Vojske Srbije sudjelovali na vježbi „Slavensko bratstvo 2017“, s ruskim i bjeloruskim padobrancima na bjeloruskom poligonu nedaleko Bresta u lipnju 2017. Američki padobranci i pripadnici VS iskakali su u studenom 2017. iz američkih aviona i prizemljivali se na napuštenom području zračne luke Lisičji Jarak, gdje je bio održan i završeni dio vježbe s „politički korektnim“ imenom „Zima 2017“ za srpsku stranu, i simboličkim „Double Eagle“ za američke padobrance. U strože vojnoj usporedbi ovih dviju vježbi, „Slavensko bratstvo“ je bila kompleksna aktivnost s više od 400 Bjelorusa, preko 300 Rusa i 50 Srba, uvježbanih za borbu protiv paravojnih formacija. Padobranci su koristili pješačke i borbene vještine, za razliku od „Zime“, koja je bila tek prezentacija padobranskih vještina 120 pripadnika Vojske Srbije i 96 pripadnika OS SAD-a.
Poruka iz službenog Beograda da se vojnu neutralnost potvrđuje vježbama s obje ove strane nije utišala kritičke tonove – posebno političke razine u EU otvoreno negativno gledaju na združene vježbe Srba s Rusima, a s druge strane, npr. vježba „Zima 2017“ je bila praćena izvještavanjem dvije vodeće svjetske novinske agencije, AP i Reuters, vrlo slično intoniranim kako je Moskva zabrinuta mogućnošću NATO ekspanzije na Balkanu. U regionalnom kontekstu, države koje su odlučne graditi sigurnosni model kao NATO članice i već su postale pune članice ili teže takvom članstvu, otvoreno su kritične prema poziciji Srbije, a na prenaraslu vojna suradnja Srbije i Ruske Federacije gleda se kao na izvor mogućeg proboja za ruski „hard power“.
Združene vježbe pripadnika Vojske Srbije s njihovim ruskim kolegama relativno su svježa tema, za razliku od aktivnosti organiziranih s NATO članicama koje su više rutinske, budući da se odvijaju od 2006. kada se Srbija pridružila programu „Partnerstvo za mir“.
Vojno-vojna suradnja između Rusije i Srbije je u prošlosti bila ograničena na obrazovne razmjene časnika i poneki tečaj. Prva zajednička aktivnost velikog opsega bila je vježba „Srijem 2014“ održana u studenom 2014. u Srbiji. Iako je inicijalno bila planirana kao vježba s antiterorističkim scenarijem, s podlogom u novim globalnim odnosima nakon izbijanja krize u Ukrajini, Rusi su pokazali potencijal strateškog manevra snagama za brzo djelovanje – ojačane zračno-pokretne postrojbe s 9 borbenih vozila BMD-2 prebačene su u Srbiju sa 6 Il-76TD četveromotornih zrakoplova. Obje su se strane inicijalno usuglasile održavati redovite godišnje bilateralne vježbe, ali se broj sudionica povećao na 3 – Bjelorusija se pridružila i vježbe su dobile simboličko ime „Slavensko bratstvo“. Prva vježba pod takvim imenom bila je održana u Rusiji 2015. Na vježbi „BARS 2016“, održanoj u studenom 2016. u Srbiji, pripadnici oružanih snaga Rusije, Bjelorusije i Srbije vježbali su antiterorističke aktivnosti. Domaćin BARS u 2017. godini su bili Bjelorusi.
Od 2015. vježbe usmjerene prema uvježbavanju pilota za MiG-29 i Mi-8/17 su održavane pod imenom BARS, koje su Rusi odabrali radi svojeg političkog i propagandnog značenja – to je akronim za „Bratstvo ruskih i srpskih zrakoplovaca“. Kao i u primjeru s padobrancima, domaćini vježbi su dvije države naizmjence – prva je 2015. bila održana u Rusiji, onda je 2016. domaćin bila Vojska Srbije, i konačno u 2017. godini ponovno je bio red na Ruse da ugoste vježbu.
Još jedna stalna aktivnost je sudjelovanje Vojske Srbije na vojnim igrama u Rusiji, na kojima su srpski tenkovi bili prisutni od 2014., a u 2016. su im se pridružili pripadnici protuzračnih postrojbi, i onda u 2017. i kuhari. Uz 3 redovite aktivnosti u 2017. još je dodatno i 70 pripadnika 37. mehanizirane bojne sudjelovalo u jednoj ruskoj vježbi kao sastavni dio jedne ruske mehanizirane bojne.
A u isto vrijeme…
Što se tiče aktivnosti s NATO i bilateralno s članicama Saveza, tu su deseci i deseci vježbi, i popis svih tih aktivnosti zauzeo bi previše mjesta. Općenito, redovito se sudjeluje u regionalnim vježbama, koje su dio NATO-odgovora na aktualnu krizu na Istoku i to je razlog zbog kojeg su postrojbe VS sudjelovale tijekom 2017. na takvim vježbama u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Osim toga, vrlo kvalitetna suradnja se održava sa susjedima iz okvira NATO saveza kroz bilateralne vježbe – s Mađarima se radi na uvježbavanju riječne flotile (obje države koriste identične brodove izgrađene u Beogradu), pontonjerske inženjerije i pješaštva, vježbe aktivnih snaga za kontrolu i nadzor zračnog prostora, uključujući tu i presretanja, održane su s rumunjskim kolegama, pripadnici postrojbi raketne protuzračne obrane VS ispaljivali su na poligonu Shabla u Bugarskoj, itd.
Dobar primjer kompleksnosti političke podloge takvih vježbi je ispaljivanje na poligonu Shabla u srpnju 2017. kada je vježba s bilateralne razine bila u hodu proširena i pridružili su se Amerikanci i Ukrajinci. Međutim, službena izviješća Ministarstva obrane Srbije odšutjela su tko je sve bio prisutan na poligonu Shabla, ali je bilo zamijećeno u profesionalnim krugovima kako su Srbi bili baš pokraj Ukrajinaca na toj vježbi, kao i na još jednoj NATO vježbi na bugarskom poligonu Novo Selo u kolovozu 2017. na kojoj je sudjelovalo više NATO i PfP članica.
Poseban tip suradnje između VS i NATO predstavlja implementacija koncepta operativnih sposobnosti (Operational Capabilities Concept – OCC), modela vježbovne provjere za NATO postrojbe i saveznike koji su potencijalni sudionici u NATO predvođenim operacijama. U kompleksnom mehanizmu provjera prilikom ulaska u OCC, deklarirane postrojbe se oprema i uvježbava u skladu s precizno definiranim NATO zahtjevima i podvrgava obučnim tečajevima tijekom razdoblja od 4 godine, za vrijeme kojeg konačnu riječ imaju NATO časnici. Sve aktivnosti s NATO pokrivene su u okvirom programa individualnog partnerstva i suradnje (Individual Partnership and Cooperation Program), koji se priprema svake godine, i kroz 4-godišnji NATO program vojne obuke i vježbi (trenutno, na snazi je plan 2014. do 2018.). Neovisno od tih planova, dogovara se i bilateralna obuka.
Uz to, posebno područje za analizu suradnje između VS i NATO je potpora izobrazbi i obuci osoblja, te donacije koje su omogućile razvoj nekih novih elemenata unutar Vojske Srbije – s podrškom SAD uspostavljen je Simulacijski centar u Beogradu za vježbe podržane računalnim simulacijama, i Obučni centar postrojbi za međunarodne operacije u bazi „Jug“ između Bujanovca i Preševa, koji će imati status „partnera“ iduće godine, što znači da će ugošćavati tečajeve i vježbe za NATO članice i članice programa Partnerstvo za mir. Amerikanci su donirali 40 HMMWV terenskih vozila za centar „Jug“ i pješačke postrojbe u okviru OCC, kao i strojeve za inženjerijske postrojbe iz okvira OCC.
Kao dio suradnje s NATO, treba također u obzir uzeti i sudjelovanje VS u misijama pod UN mandatom, budući da su ondje postrojbe angažirane kao dio viših formacijskih cjelina pojedinih članica Saveza – u Libanonu, u misiji UNIFIL, postrojba iz Srbije je dio španjolske bojne, a jedna druga je u sektoru pod talijanskim vodstvom. U misiji UNFICYP VS je dio združene bojne sastavljene od Slovaka, Mađara i Ukrajinaca. Također treba spomenuti međunarodnu suradnju i kroz sudjelovanje u EU misijama, budući da su one predvođene članicama NATO s vrlo skromnim prisustvom partnerskih zemalja. Traju pripreme za slanje inženjerijske postrojbe koju se oprema i priprema s podrškom SAD za sudjelovanje u jednoj od međunarodnih operacija. Vojska Srbije je dobila donacije iz Danske, Norveške, Velike Britanije itd.
S istočne strane 6 lovaca MiG-29 je prebačeno iz Rusije u Srbiju tijekom prvog tjedna listopada, ali to je jedan kompleksan ugovor s ekonomskim interesima ruskih kompanija koje će primiti 185 milijuna eura predviđenih za izvanproračunsko plaćanje MiG programa. Zbog svega toga, upitno je radi li se tu o kupovini zrakoplova pod povoljnim uvjetima ili o donaciji.
Što se tiče dodane vrijednosti, prva „prava“ veća donacija Ministarstva obrane Ruske Federacije trebala bi se ostvariti u bližoj budućnosti, i ona će obuhvatiti 30 tenkova T-72 i 30 izviđačkih vozila BRDM-2. Jedina do sada realizirana donacija iz studenog 2014. obuhvaćala je 10 padobrana D-10.
Kada se govori o ugovorima čisto komercijalne prirode, Srbija je iznimno orijentirana na kupovine od NATO saveza – nedavni ugovori o kupovini 9 helikoptera H145M (6 za VS, 3 za policiju), automatskih pušaka FN SCAR-L, i ostalog pješačkog naoružanja. Dva transportna helikoptera Mi-17V-5 kupljena su od Rusije na „komercijalnoj bazi“ u lipnju 2016.
Pregled suradnje s NATO i Ruskom Federacijom pokazuje da su odnosi s NATO bitno kompleksniji i dublji, budući se u njima prepliću razne forme suradnje zasnovane na obuci, opremanju i međunarodnim djelovanjima. Slika je dramatično drukčija ako se gleda medijsko pokrivanje u Srbiji, koje je pretežito fokusirano na razvoj odnosa s Ruskom Federacijom. Uz to, niz tabloida kreira ideju o punom strateškom osloncu na istok, koji obuhvaća i pribavljanje velikih količina naoružanja pod povoljnim uvjetima.
*tekst pod naslovom “Whom to rely on: Serbia between East and West” autora Aleksandra Radića, vojnog analitičara iz Beograda, objavljen je 06. prosinca 2017. na portalu European Western Balkans (https://europeanwesternbalkans.com/), na engleskom jeziku dostupan je na adresi: https://europeanwesternbalkans.com/2017/12/06/rely-serbia-east-west/