U petak i subotu, 11. i 12. prosinca, na niškom aerodromu „Konstantin Veliki“ bilo je neuobičajeno živo – na radost tamošnjih spottera, a potom i novinara, na taj su aerodrom u petak sletjela 2 američka transportna zrakoplova C-17 Globemaster. Prvi takav avion, s oznakom leta RCH559, sletio je na pistu u Nišu točno u podne, a drugi, s oznakom RCH202, u 15:37 sati. Oba zrakoplova poletjeli su iz američke baze u Ramsteinu, u jugozapadnoj Njemačkoj, kamo su se i vratili, u kasnijim popodnevnim satima toga petka. U subotu oko 13:10 sati u Niš je sletio još jedan takav zrakoplov, s oznakom RCH443, da bi u 15:10 poletio natrag za Ramstein. Službenih objašnjenja o ovom neobičnom posjetu nije bilo, a neslužbeno se moglo saznati da su američke zračne grdosije bile angažirane za prijevoz „proizvoda srpske namjenske industrije“, što je u konačnici priopćenjem priznao i sam niški Aerodrom.
Budući se radilo o najvećim cargo zrakoplovima koji su sletjeli u nišku zračnu luku od njenog otvaranja 1986. godine, pa čak i u usporedbi s „redovnim“ korisnicima tog aerodroma – ruskim IL-76 – tako da novinarskoj znatiželji nije bilo kraja. Tim više što u službenom redu letenja Aerodroma „Konstantin Veliki“ nije bilo naznaka njihovog slijetanja i polijetanja. Večernje novosti pišu da su 3 zrakoplova iz sastava američkog Ratnog zrakoplovstva bila nakrcana pješačkim naoružanjem (automatskim puškama i pištoljima) i pripadajućim streljivom za kupca iz SAD-a. No krajnje odredište ovog tereta ostalo je nepoznato. Iako su Amerikanci redovni kupci automatskog oružja iz kragujevačke „Crvene zastave“, koje se u SAD-u nerijetko prepravlja u sportsko i lovačko naoružanje, opće je uvjerenje da ova pošiljka neće otići u te svrhe. „Američka vojska nabavlja i transportira oružje i streljivo ne samo za sebe, već i za više oružanih snaga zemalja u kojima SAD ima vojne baze, kao što su Afganistan ili Irak. U pitanju su partnerske vojske, koje Amerika podržava svojom logistikom. Riječ je o tzv. FMS (Foreign Military Sales)misijama, čiji je cilj siguran transport osjetljivog tovara“, prenijele su Večernje novosti izjavu anonimnog sugovornika upućenog u trgovinu naoružanjem.
Ovaj slučaj uvelike podsjeća na onaj hrvatski iz 2013. godine, kada je Hrvatska formalno prodala svoje neperspektivno naoružanje Jordanu, koje je potom završilo u rukama sirijskih pobunjenika. Priču su isto tako prvi potegnuli spotteri, kojima su pažnju plijenili zrakoplovi IL-76 u vlasništvu tvrtke Jordanian International Air Cargo, koji su na zagrebački Pleso sletjeli 14. i 23. prosinca 2012., te 06. siječnja i 18. veljače 2013. godine. Hrvatska Vlada i predsjednik RH Ivo Josipović najprije su negirali, a potom potvrdili da je oružje otišlo za Jordan, a što se s njime dogodilo kasnije – nije njihov problem. Određeni podsmijeh Vlada RH izazvala je i odlukom iz srpnja 2012. godine, kada je darovala 1200 jurišnih pušaka AK-47 mađarske proizvodnje Marinskom korpusu SAD-a. Kako je bilo sigurno da američkim marincima ne trebaju stari kalašnjikovi, bilo je jasno da je ta pošiljka namijenjena u neku od zemalja u kojima SAD „širi“ demokraciju. Pitanje je samo u kojoj je to zemlji završilo hrvatsko oružje, a to je pitanje koje si trenutno postavlja i javnost u Srbiji, zabavljena misterioznom putanjom srpskog naoružanja u američkim Globemasterima.
Ipak, Srbija po ovom pitanju ima nešto veće opterećenje od Hrvatske. Ustanovljeno je da je barem jedan komad oružja upotrijebljenog u nedavnim terorističkim napadima u Parizu proizvedeno u „Zastava oružju“ u Kragujevcu. To je potvrdio i direktor tvornice Milojko Brzaković, rekavši kako se serijski broj poluautomatske puške M92, korištene u napadima u francuskom glavnom gradu, podudara s brojem puške koju je „Zastava oružje“ u svibnju 2013. godine isporučila američkom online trgovcu naoružanja “Century Arms” iz Floride. U videu koje je ta tvrka objavila u prosincu 2013. godine oglašava se prodaja PAP M92, oružja u stilu AK-47, i to kao “potpuno novog oružja iz tvornice Zastava u Srbiji“. Među američkim dilerima oružja M92 poznata je kao “skraćeni Kalašnjikov“, i prodaje se za 460 dolara po komadu. Brzaković se pritom u izjavi za AP ogradio od moguće odgovornosti, napomenuvši da je oružje isporučeno legalnim putem, budući se radi o puški koja se koristi u sportske i lovačke svrhe, te se ne može koristiti za baražnu vatru, ali koje je kasnije moglo dospjeti u ilegalne kanale. Također, moguće je da je ta poluautomatska puška kasnije prepravljena u automatsku, no to je van svake kontrole proizvođača, naglasio je Brzaković.