Izbori u Srbiji - nikad neizvjesnijiPrema još uvijek neslužbenim podacima Republičke izborne komisije Srbije, prezentiranima danas u 13 sati, izlazak na predsjedničke, odnosno parlamentarne izbore iznosi 59,96, odnosno 59,98 posto. Iako rezultati još uvijek nisu konačni, potvrđena je mrtva trka između predsjedničkih kandidata – demokrata Borisa Tadića i „naprednjaka“ Tomislava Nikolića. Njih dvojica ulaze u drugi krug izbora s minimalnom razlikom u glasovima – Tadić je u prvom krugu Đurđevdanskih izbora dobio 24,81 posto, a Nikolić 24,71 posto glasova.Na prethodnim predsjedničkim izborima, 2008. godine, u prvom je krugu slavio upravo Nikolić, s 40 posto glasova, dok je Tadić dobio 5 posto manje. U drugom, pak, krugu Tadić je 2008. pobijedio s tek minimalno potrebnih 50,57 posto, dok je Nikolić zaostao s 47,7 posto glasova. U prvom obraćanju nakon tadašnje pobjede, Boris Tadić je obećao održati Srbiju na putu prema članstvu u EU, bez obzira na moguću neovisnost Kosova, koja se tada tek nadzirala na horizontu. Četiri godine kasnije, Boris Tadić ponovno je u drugom krugu predsjedničkih izbora, s istim protukandidatom (koji je u međuvremenu od radikala postao „naprednjak“), sa Srbijom koja je nedavno dobila status zemlje-kandidatkinje za EU, zločincima Mladićem i Hadžićem izručenim Haaškome sudu, neovisnim Kosovom, i brdom problema – od toga kako elegantno priznati gubitak te bivše pokrajine, pa do toga kako riješiti galopirajuću nezaposlenost.Privremeni rezultati za parlamentarne izboreParlamentarni izbori još su neizvjesniji od predsjedničkih. Trenutno slavi Toma Nikolić, čiji su naprednjaci s listom „Pokrenimo Srbiju“ (koalicija SNS-NS-PSS-PS) na čelnom mjestu, s 23,53 posto glasova. Slijedi ih Tadićeva, odnosno lista Demokrata, „Izbor za bolji život“ (koalicija DS-SDPS-LSV-Demokršćani Srbije-Zeleni-nacionalne manjine), s 22,09 posto glasova. Treći, ujedno i najveći dobitnik ovih izbora, koalicija je SPS-PUPS-JS, na čelu s dosadašnjim ministrom unutarnjih poslova, Ivicom Dačićem. Oni su dobili 16,02 posto glasova, što je gotovo duplo više nego na prethodnim parlamentarnim izborima. Dačić je dobro prošao i na jučerašnjim predsjedničkim izborima, gdje je također treći, s 15,76 posto glasova. Od stranaka i koalicija koje ulaze u Skupštinu Srbije, tu su još „Ujedinjeni regioni Srbije“ – lista Mlađana Dinkića sa 6,41 posto glasova, „Preokret“ Čedomira Jovanovića s 5,68 posto, pa i Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice sa 7,07 posto glasova. U predizbornim istraživanjima javnog mišljenja, za Koštunicu je bilo upitno hoće li uopće prijeći izborni prag, no glasanje je pokazalo da kod birača Srbije Koštunica ipak ima prolaz, za razliku od ultranacionalističkog pokreta „Dveri – za život Srbije“, koji je osvojio 3,49 posto glasova, te Šešeljevih „radikala“, koji su se nakon zatvaranja birališta borili da prijeđu prag od 5 posto, da bi trenutno bili ispod njega, sa 4,51 posto glasova. Tko prvi do djevojke…Nikolić i Tadić - tijesna borba i za Skupštinu i za Ured Predsjednika

Za formiranje vlasti, i Nikoliću i Tadiću potrebno je 50 posto plus jedan glas što, s obzirom na trenutno osvojene glasove (koji se neće bitno promijeniti do proglašenja službenih rezultata), zahtijeva veliko umijeće koaliranja. Uzimajući u obzir dosadašnje iskustvo, kao i  karakter stranaka koje su prešle izborni prag, Tadić je sa svojom Demokratskom strankom i pripadajućom koalicijom ipak u određenoj prednosti. Međutim, da bi dobili potreban broj glasova, Demokrati bi morali koalirati sa svima, osim s Nikolićevim SNS-om i Koštuničinim DSS-om.

Nikolić, pak, ima obrnutu situaciju – izbjegne li veliku koaliciju s Tadićevom Demokratskom strankom, ostaje mu najpoželjnija udavača ovih izbora, Dačićeva koalicija socijalista, umirovljenika i „Jedinstvene Srbije“. Osim toga, svakako mu treba koalicija s Koštunicom (što im obojici po habitusu nije strano, unatoč potpuno različitim stavovima o ulasku Srbije u EU), te sa Dinkićevim „Ujedinjenim regionima“. Koalicija Nikolića i Jovanovića gotovo je nemoguća, prije svega zbog Jovanovićeve netrpeljivosti prema šešeljevcima i bivšim šešeljevcima, no ako je on, takav kakav je, uspio za ove izbore sklopiti koaliciju s nekadašnjim Šešeljevim kumom Vukom Draškovićem i onime što je ostalo od Srpskog pokreta obnove, ne treba isključiti ni minimalnu mogućnost Jovanovićevog koaliranja s Nikolićem (iako je to ipak s onu stranu pameti). Nikolić ne može čvrsto računati ni na koaliciju s Mlađanom Dinkićem, koji mu je već poručio da ga „ne mora zvati“, no ona je ipak neznatno više moguća od one s Jovanovićem. S koalicijom u kojoj bi, uz socijaliste i umirovljenike, bili i Koštuničini Demokrati, te Dinkićevi Regionalisti, Nikolić bi dobio solidnih 53 posto glasova, u odnosu na potencijalnu Tadićevu koaliciju, koja bi – bez Koštunice – jedva izvukla 50,2 posto. Predstavnici manjinskih stranaka, kojima je zagarantirano mjesto u Skupštini, sa po jednim svojim glasom imaju premalu snagu da bi se na njih ozbiljno računalo.

Jesu li umiveni radikal i Slobin glasnogovornik budućnost Srbije ?!

Jedini koji može mirno spavati, sastavljajući listu svih mogućih i nemogućih želja, čelnik je nekadašnjih Miloševićevih Socijalista, Ivica Dačić, u narodu poznatiji kao Mali Sloba. Karijeru je započeo upravo kao glasnogovornik Miloševićeve Socijalističke partije, da bi ove izbore dočekao kao ministar unutarnjih poslova, u koaliciji sa strankama koje su prije više od 10 godina srušile i Haaškome sudu izručile Slobodana Miloševića. Uoči ovih parlamentarnih izbora, ali i nakon proglašenja prvih neslužbenih rezultata, Dačić je sasvim neskromno izjavljivao kako je upravo on novi srpski premijer. Mogućnost da mu se ta želja i ostvari leži u koaliciji s Tomislavom Nikolićem, čija stranka (i trenutno vodeća koalicija) oskudijeva kvalitetnim ljudima za izvršne pozicije koje su im na dohvat ruke. Za sada je izgledno jedino postavljanje Aleksandra Vučića, Nikolićeve desne ruke, na mjesto ministra vanjskih poslova (što je opcija još gora od dosadašnjeg vanjskoposlovnog ministra Vuka Jeremića). Postane li Toma Nikolić predsjednik Srbije, nije nimalo nemoguće da premijersko mjesto udijeli baš Dačiću, iako mu je bivši radikal još u izbornoj noći poručio „da nije lepo da ucenjuje stranke koje su dobile puno više glasova od njegove“.

Puno je neizvjesnije može li tu funkciju prvi čovjek socijalista dobiti obnavljanjem koalicije s Tadićem, kojem je već ponudio podršku u drugom krugu predsjedničkih izbora – u zamjenu za premijersko mjesto. Dačić je još jutros najavio kako planira o budućoj koaliciji najprije razgovarati sa svojim dosadašnjim koalicijskim partnerima, da bi mu samo koji sat kasnije Dragan Đilas, jedan od čelnih ljudi DS-a i novi/stari gradonačelnik Beograda, poručio kako „formiranje vlade nije pitanje trgovine, već konsenzusa oko najvažnijih političkih i ekonomskih pitanja“. Iako se iz oba tabora čuju najave o vrlo brzom postizanju dogovora oko postizborne suradnje, izglednije je da će se taj proces odužiti na naredna dva tjedna, kada pada odluka o novom predsjedniku Srbije u drugome krugu izbora. Onaj koji taj drugi krug izgubi, vjerojatno neće olako propustiti šansu da barem “za utjehu” preuzme izvršnu vlast u državi.