Trend uspostavljanja aktivne pričuve širi se regijom. Nakon nedavnog postrojavanja pričuve u Hrvatskoj i najava skore uspostave ugovorne pričuve OS RH, i Ministarstvo obrane Srbije pokrenulo je prošloga tjedna istraživanje o zanimanju građana za službu u aktivnoj pričuvi, te sudjelovanje u mirovnim misijama kroz ovu strukturu. Troškovi uspostave takve aktivne pričuve bit će osigurani iz proračuna Republike Srbije, a plan je da se, nakon gotovo 5 godina najava, tijekom 2015. godine napokon potpišu i prvi ugovori. Dakle, barem na prvi pogled, u ovome je slučaju riječ o uspostavi onoga što aktualna hrvatska vojna terminologija naziva “ugovornom pričuvom”. Za takve aktivne pričuvnike organizirat će se godišnja obuka u trajanju do 45 dana, nakon čega kandidati dobivaju potvrdu o osposobljenosti za službu u aktivnoj pričuvi. Uz to, predviđeno je i maksimalno 3-mjesečno obučavanje te pripreme za razne misije i zadatke, s time da je sudjelovanje takvih pričuvnika u mirovnim misijama ograničeno na najviše 6 mjeseci.
Aktivnu pričuvu regulira članak 54. Zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obvezi iz 2013. godine, prema kojem je ona definirana kao obučeni pričuvni sastav Vojske Srbije koji se angažira za popunu jedinica Vojske Srbije i Ministarstva obrane u određenom vremenskom razdoblju, te čija su prava i dužnosti regulirani zakonom i zaključenim ugovorom. Potpisivanjem ugovora pričuvnik izražava spremnost i za sudjelovanje u mirovnim misijama te operacijama van Srbije, pokaže li se za to opravdana potreba.
Obuka rezervista Prve brigade VS
Istraživanje o zainteresiranosti za pričuvu provodi Institut za strategijska istraživanja (inače u sastavu Sektora za politiku obrane Ministarstva obrane RS), na čijoj se web-stranici nalazi i upitnik za sve potencijalne kandidate za pričuvu. Uz opće podatke, Upitnikom se propituje i razina informiranja o vojnoj službi – prije svega o aktivnoj pričuvi kao o jednom za Vojsku Srbije relativno novom konceptu. Od potencijalno zainteresiranih kandidata očekuje se i da se izjasne o tome da li za svoj angažman očekuju nekakvu novčanu naknadu, te koliko bi ona, po njihovom mišljenju, trebala iznositi – odvojeno, za aktivnosti u Srbiji, i za sudjelovanje “u mirovnim operacijama van Republike Srbije“. Ponuđeni odgovori kreću se od onih entuzijastičnih „ne očekujem novac“, pa sve do „više od 3 tisuće dolara“ (za mjesečnu naknadu tijekom boravka u misijama i operacijama u inozemstvu).
Najave o uspostavi prve aktivne pričuve u Srbiji i skorom raspisivanju prvog javnoj natječaja mogle su se čuti još početkom prošle, 2013. godine. Početne brojke bile su vrlo skromni – prvi probni kontingent trebao je brojati 55 vojnika, s konačnom godišnjom brojkom do 2 tisuće, kako stoji u Uredbi Vlade Srbije iz sada već davne 2011. godine. Aktivni pričuvnici – vojnici i dočasnici – tu mogu biti svi sposobni vojni obveznici koji su odslužili vojsku pod oružjem, a osnovni je uvjet da ne budu stariji od 40 godine, odnosno časnici – ne stariji od 50 godina života. Tijekom svoje pričuvne službe neće imati pauzu u radnome stažu, a ni u poslu kojim se inače bave. Tada nije bilo upitno ni da će im vrijeme provedeno u vojarni biti plaćeno – navodilo se da će tokom takve službe u postrojbama naknada odgovarati redovnim primanjima u Vojsci Srbije, dok je bilo riječi i o planovima da oni ponešto smanjenu naknadu primaju i za vrijeme provedeno van garnizona.
Obuka rezervista Druge brigade Vojske Srbije
Iako mediji navode da bi, prema obrambenim dokumentima Srbije, u slučaju rata vojnu uniformu teorijski moglo obući više od 1,7 milijuna građana Srbije (koji čine tzv. pasivnu pričuvu) – publikacija The Military Balance za 2014 spominje tek 50.150 deklariranih rezervista Vojske Srbije. Kako god bilo, tu se pričuvu načelno razvrstava u osam pričuvnih pješačkih brigada teritorijalno raspoređenih širom Srbije. Ove postrojbe – navođene kao (1) Bačka, (2) Banatska, (3) Beogradska, (4) Braničevska, (5) Drinska), (6) Rasinska, (7) Timočka i (8) Jablanička brigada – u doba mira navodno imaju status centara za obuku (Sombor, Valjevo, Leskovac i Požarevac), te namjenskih zapovjedništava za razvoj brigada (Pančevo, Jakovo, Kruševac i Zaječar). U miru su njihove strukture popunjene profesionalnim vojnim sastavom, a sastoje se od zapovjedništava s pripadajućim pristožernim postrojbama te logistike. Iako bi ove brigade u slučaju potrebe trebale biti popunjavane upravo mobilizacijom spomenute “pasivne pričuve” Vojske Srbije, s po nekoliko tisuća ljudi u svaku takvu pričuvnu brigadu – čitavoj toj strukturi baš i nije bilo traga na terenu tijekom ovogodišnjih katastrofalnih poplava.
