Ponekad se čuje izreka kako amateri studiraju taktiku, a profesionalci logistiku. Ako je tome zbilja tako, tada je “Opskrbljivanje rata, logistika od Wallensteina do Pattona” štivo za ozbiljne profesionalce. Naime, Van Creveldova knjiga predstavlja pionirski rad s područja povijesti vojne logistike, nastavši prije trideset i pet godina, kad je literatura na ovu temu bila krajnje oskudna. Moderno studiranje povijesti logistike, dakle, počinje upravo ovim djelom.
Knjiga je podijeljena u osam poglavlja, ne računajući tu i uvod te pogovor. Prvo poglavlje bavi se razdobljem 17. i 18. stoljeća i usponom magazinskog sustava, a drugo je posvećeno Napoleonovim pohodima i daljnjem razvoju logistike. Treće poglavlje obrađuje prusku logistiku u ratovima za ujedinjenje Njemačke, uz uvođenje željeznice. Željeznica doživljava zenit u četvrtom poglavlju koje se bavi otvaranjem Prvog svjetskog rata, dok tranziciju na kamionski prijevoz obilježava njemački pohod na SSSR 1941. godine, obrađen u petom poglavlju. Kao poseban slučaj, u šestom poglavlju obrađeni su problemi njemačke logistike u Sjevernoj Africi tijekom Rommelovog pohoda, dok sedmo poglavlje opisuje savezničke probleme u pohodu u Zapadnoj Europi. Naposljetku, osmo poglavlje daje određene zaključke.
Kako bi se moglo i očekivati, Van Creveld je usput srušio omanju hrpicu mitova. Primjerice, lijepo je objašnjeno kako se Napoleon oslanjao na magazine jednako kako i vojskovođe prije njega, a koji su se pak daleko više oslanjali na usputne rekvizicije i uopće furažiranje no što im se to redovito pripisuje. (Uzgred, priču kako je Napoleon napustio magazinski sustav razni autori, primjerice Tuhačevski, uporno prepisivahu od oca moderne vojne povijesti, pruskog povjesničara Delbrücka.) Nadalje, zapanjuje neučinkovitost pruske logistike u ratovima s Austrijom 1866. i Francuskom 1870., a sve zbog manjka centraliziranog željezničkog sustava, posljedice političke razjedinjenosti njemačkih zemalja. Spomenimo i pitanje opskrbe njemačke vojske u Sahari: Rommelove potrebe za motornim transportom bile su razmjerno deset puta veće u odnosu na broj kamiona dodijeljen njemačkim snagama za operaciju Barbarossa (a tu je licitiranje tek počelo). Međutim, usko grlo zapravo je bila luka Tripoli i njezin kapacitet prihvata tereta, te svega jedna obalna cesta u Libiji. Toliko o strategijama – primjerice onoj admirala Raedera – o zauzimanju Kaira i Aleksandrije, i onda daljnjeg njemačkog prodora na Bliski Istok.
Unatoč obilju podataka, knjiga je napisana vrlo pitko, s jasnim zaključcima iz poglavlja u poglavlje. Ovo djelo treba čitati kao pionirski (ali nikako početnički!) rad, budući je prije Van Crevelda jedini sustavni prikaz povijesti logistike nastao krajem 19. stoljeća u Austro-Ugarskoj. No, nakon Van Creveldove knjige nastala je proliferacija radova koji su – kako sam autor naglašava – krenuli što u širinu, što u dubinu. U prvom slučaju. pitanje logistike širi se na gospodarsku i financijsku podlogu vojski i ratova, dok u potonjem ide u subspecijalizaciju, primjerice u pitanja cesta i mostova. Van Creveld se ipak drži čiste opskrbe vojske; crta se negdje mora podvući. Ukoliko išta možemo zamjeriti ovoj knjizi, onda je to jednostrani prikaz svake pojedine kampanje, primjerice njemačkih (i donekle talijanskih) napora u Sjevernoj Africi. Bilo bi osobito zadovoljstvo čitati i o logističkim problemima Saveznika, posebice što je (i) britanski logistički sustav u Egiptu bio kolosalno neučinkovit, no o tome su napisane kasnije knjige. Sve u svemu, “Opskrbljivanje rata” Martina van Crevelda obvezna je lektira.
Podaci o knjizi:
SUPPLYING WAR, Logistics from Wallenstein to Patton, drugo izdanje, autor Martin Van Creveld, 313 stranica s indeksom, izdanje Cambridge University Press, UK, Cambridge 1977./2004.
Gost autor:
Boris Švel, pravnik, dugogodišnji stručni autor u časopisu Hrvatski vojnik
