Što je veleposlanika Srbije pri NATO-u, dugogodišnjeg karijernog diplomata Branislava Milinkovića natjeralo da pred očima kolega skoči s nadzemne garaže međunarodnog aerodroma u Bruxellesu? Na to pitanje zasad nema odgovora, a neposredni svjedoci tragedije kažu da ništa nije ukazivalo na Milinkovićevu konačnu odluku.
Samoubojstvo u općoj diplomatskoj gužvi
Branislav Milinković na jednom od prošlih sastanaka u Bruxellesu
Utorak, 4. prosinca, u glavnom gradu Belgije bio je vrlo buran – veleposlanik Milinković cijeloga je dana sudjelovao na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja-članica NATO-a, gdje je jedna od tema bio i Zapadni Balkan. Nedaleko od NATO-a, premijer Srbije Ivica Dačić vodio je treću rundu političkih razgovora o i oko Kosova. Predvečer je Milinković na aerodromu dočekao delegaciju iz Beograda na čelu s Zoranom Vujićem (pomoćnikom ministra vanjskih poslova Srbije za NATO i poslove obrane), koja je idućeg dana trebala sudjelovati na sastanku u NATO-u. Odlazeći s njima prema automobilu, parkiranom na nadzemnom parkingu za VIP-goste, Milinković se u jednom trenutku izdvojio, popeo na ogradu, i skočio. Pad s visine od 10-ak metara bio je poguban, a ubrzo pristigla Hitna pomoć mogla je samo konstatirati smrt. Briselska policija odmah je otvorila istragu, a nakon što su ustanovili da je nepobitno riječ o samoubojstvu – istraga je obustavljena.
Branislav Milinković bio je diplomat od siječnja 2000. godine, a prije NATO-a službovao je kao stalni predstavnik Srbije pri OESS-u i Ujedinjenim narodima. Milinković je bio veleposlanik Srbije pri NATO-savezu od 2009. godine. No, to mu je bio drugi mandat u Bruxellesu – prvi mu je započeo 2004., kada je imenovan za specijalnog izaslanika ministra vanjskih poslova tadašnje države Srbije i Crne Gore pri Sjevernoatlantskoj alijansi. Glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen poručio je preko glasnogovornice Saveza Karmen Romero da je „veleposlanik Branislav Milinković bio izuzetno poštovan predstavnik svoje zemlje, i da će nedostajati svima u sjedištu NATO-saveza“. O motivima samoubojstva za sada nema nikakvih jasnih naznaka.
Poprište tragedije – kompleks nadzemnih garaža pri zračnoj luci u Bruxellesu
U vrijeme kada je Milinković imenovan za veleposlanika pri NATO-u, u Srbiji je već dvije godine bila na snazi bila tzv. odluka o vojnoj neutralnosti. Tu je odluku Skupština Srbije donijela u okviru Rezolucije o zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Republike Srbije, 26. prosinca 2007. godine. Rezolucija se prije svega odnosi na Kosovo i Metohiju, a tek u jednom njenom članku utvrđuje se vojna neutralnost države. Taj članak u cjelini glasi: “Zbog ukupne uloge NATO-a, od protupravnog bombardiranja Srbije 1999. godine bez odluke Vijeća sigurnosti, do Aneksa 11 odbačenog Ahtisaarijevog plana, u kojem se određuje da je NATO ‘konačan organ’ vlasti u nezavisnom Kosovu, Narodna skupština Republike Srbije donosi odluku o proglašavanju vojne neutralnosti Republike Srbije u odnosu na postojeće vojne saveze do eventualnog raspisivanja referenduma na kojem bi se donijela konačna odluka o tom pitanju“. Referendum je potom pao u zaborav – no, svaki put kada bi se spomenuo NATO, političari bi kao adut iz rukava izvlačili “rezoluciju o vojnoj neutralnosti“.
NE NATO-u, DA Putinu
“Rusi i Srbi – zauvijek braća”
Dok se po pitanju NATO saveza Beograd voli pozivati na neutralnost, ima glasova koji na te stvari gledaju i ponešto drugačije. Tako je još od dolaska na vlast koalicije Nikolić-Dačić, Srbija sve bliža Rusiji, a upravo jučer, preko stranica Pressa, Miroslav Lazanski čak zagovara i pristupanje Srbije ruskoj Organizaciji dogovora o kolektivnoj sigurnosti – ODKB (Collective Security Treaty Organization – CSTO, jedno od okupljanja država nastalih na ruševinama Sovjetskoga saveza) kao odličnu ideju. „Kolektivna sigurnost u Europi ne može postojati bez Rusije. Budući je OESS, kao organizacija koja je garantirala sigurnost, odavno postala gomila birokrata koji samo uzimaju novac, treba postojati neka organizacija koja će zaista garantirati integritet svojim članicama. Zato je suradnja s ODKB veoma dobra. ODKB je organizacija koja garantira teritorijalni integritet svojim članicama i mi, slanjem parlamentarne delegacije, što je put ka članstvu, stvaramo uvjete za takvu podršku“, tvrdi Lazanski. Navodo je o slanju parlamentarne delegacije Srbije u ODKB ovih dana razmišljao i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, nakon sastanka sa zamjenikom ruskog premijera Dimitrijem Rogozinom. A sve oduševljene takvom idejom ne smeta ni činjenica da ODKB čine tek Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgizija, Armenija i Tadžikistan (dok su Azerbajdžan, Gruzija i Uzbekistan bile članice, a onda se povukle iz toga sastava). Komentator Lazanski, štoviše, smatra da je to dobra prilika da Srbija plasira svoju vojnu opreme upravo na tržišta spomenutih zemalja.
Crna Gora pred vratima NATO-a, Makedonija i BiH sve dalje
Mini anti-NATO prosvjed na ovogodišnjem airshowu na Batajnici
Suradnja službenog Beograda s NATO-savezom svedena je, pak, na Partnerstvo za mir (čija je Srbija članica od Summita u Rigi 2006.), a da se kojim slučajem sada provodi referendum o pristupanju Savezu, taj bi prijedlog glatko bio odbijen. Danas, navodno, tek oko 10 posto građana Srbije podržava ulazak te zemlje u Sjevernoatlantski savez. U svibnju ove godine SAD su Srbiji nudile proširenje suradnje s NATO-om, po modelu kakav imaju Finska ili Švedska. Preko tadašnjeg ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića SAD-u i Bruxellesu poručeno je da „Srbija ima adekvatan nivo suradnje s NATO-savezom“, te da „nema razloga za žurbu u trenutku dok ljudi iz NATO-a, kao i međunarodna analitička javnost, raspravljaju o budućnosti Alijanse“.
Što se tiče odnosa NATO s ostalim zemljama regije, na netom završenom sastanku ministara vanjskih poslova zemalja-članica Saveza istaknuta je važnost daljnjeg proširenja organizacije na 28. članicu. Pritom je izražena jasna podrška Crnoj Gori i Makedoniji, pri čemu su Makedoniji veliki uteg bilateralni problemi s nekim zemljama-članicama NATO-a. Iako Savez zastupa politiku otvorenih vrata, Bosna i Hercegovina sve je dalje od njih, zbog loših rezultata u ispunjavanju zadanih uvjeta. Srbija se tu uvelike gleda kroz dijalog s Kosovom, a od prvog siječnja 2013. veleposlanstvo Slovačke u Beogradu preuzima ulogu kontakt-veleposlanstva NATO-saveza u Srbiji.
