Nedavno ponašanje američkog predsjednika Trumpa po pitanju odnosa sa saveznicima, ali i njegove prijetnje o izlasku Sjedinjenih Američkih Država iz Sporazuma o nuklearnim oružjima srednjega dometa (Intermediate-Range Nuclear Forces Treaty – INF Treaty), izrečene 20. listopada ove godine, odjekuju svijetom. Jedna od svjetskih reakcija je i prestrojavanje u Europi po pitanju zasnivanja vlastite ozbiljne obrane – diskusija poznata pod općim nazivom “Europska vojska”. Po tom su pitanju i dalje vidljive stare podjele: dok Francuska još uvijek zagovara “pravu europsku vojsku“, Njemačka to sve vidi mogućim samo u okvirima nekave šire “strukture obrambene suradnje”, a Ujedinjena Kraljevina (iako na izlasku iz EU) podržava postojanje nekakvih upotrebljivijih snaga, iako se protivi pojmu “europske vojske” kao mogućem takmacu NATO u Europi. Ne bi li pokrenuo stvari, francuski predsjednik Emmanuel Macron ljetos je pokrenuo osnivanje Europske intervencijske inicijative, kao sredstva bržeg i operativnijeg djelovanja u krizama, što je u lipnju podržala i njemačka kancelarka Angela Merkel, iako se njene stavove uvelike tumačilo i nastojanjem da se u taj sustav uvedu dodatne sistemske kočnice.
Posljednjih je dana ova diskusija prerasla u novo međunarodno prepucavanje – ovoga puta između dva predsjednika Francuske i SAD-a, Macrona i Trumpa. Naime, u utorak 6. studenog, tijekom posjete bojištima Prvog svjetskog rata, Emmanuel Macron se u Verdunu osvrnuo na Rusku Federaciju kao potencijalnu prijetnju, od koje se Europa mora biti sposobna obraniti i sama – što nije moguće bez tzv. “prave Europske vojske”. No, ti francuski pozivi na jačanje europskih obrambenih sposobnosti zapravo potiču iz dvije osnove: (1) iz ideje francuskog predsjednika Macrona o potrebi jačanja “Europskog projekta”, ali i (2) iz užasa koji među europskim političarima izaziva antiglobalno ponašanje Donalda Trumpa u Washingtonu. Doduše, pri tome ne treba zanemariti ni unutarnju politiku Francuske, gdje je Emmanuel Macron izložen direktnom izazovu s desnog političkog spektra, a istraživanja javnog mnijenja govore da pred europske izbore u svibnju 2019. godine njegova stranka LREM (La République En Marche!) po prvi put zaostaje za radikalno desnom Nacionalnom frontom Marine Le Pen.
Od koga braniti Europu?
Macron je tu za francuski radio Europe1 izjavio: “Autoritativne snage se ponovno pojavljuju i naoružavaju posvuda… a napadi se događaju i u cyber-prostoru, i moramo se zaštititi od Kine, Rusije, pa čak i od Sjedinjenih Američkih Država. Kad vidim Trumpa kako objavljuje, kao što je učinio prije par tjedana, da se povukao iz velikog sporazuma o razoružanju, koji je, podsjećam, potpisan nakon krize s europskim projektilima, usred 1980-ih, kad je to pogodilo Europu, tko je tu glavna žrtva? Europa i njena sigurnost. Dakle, nimalo ne pretjerujem. Samo sam lucidan, promatram situaciju u kojoj se nalazimo, u jednoj EU koja se tako dugo spajala ali je danas razlomljena nacionalizmima, u svijetu koji vjeruje da je stigao do kraja povijesti i u kojem se ponovno pojavljuje naoružavanje i uzdižu se ‘velike sile’, i zato nam treba jača Europa. To je borba koju ja vodim“. Uz to je dodao i: “Nećemo zaštiti Europljane ako ne odlučimo imati pravu europsku vojsku. Naspram Rusije koja nam je na granicama i koja je pokazala da može biti prijetnja, moramo imati Europu koja se više brani sama, ne oviseći samo o SAD-u, i na suvereniji način“. No, dok nije sporno kako nema europskih država koje bi svojom političkom voljom i ekonomskom snagom na obranu potrošile dovoljno da nadomjeste snagu Sjedinjenih Američkih Država, slanje snaga na teren ostaje u suverenoj domeni svake pojedine države. Tako ni NATO ne raspolaže ikakvim NATO-snagama, već se tu radi tek o savezu nacionalnih komponenti koje su uvježbane i navikle djelovati zajedno.
Ovaj poziv na jačanje obrambene suverenosti svoj je odgovor dobio već 9. studenog, kada je Donald Trump ubrzo po dolasku u Francusku, povodom proslave kraja Prvog svjetskog rata, na mreži Twitter ispalio: “Francuski predsjednik Macron je baš predložio da Europa izgradi svoju vlastite oružane snage ne bi li se zaštitila od SAD, Kine i Rusije. Vrlo uvredljivo, no možda bi Europa prvo trebala platiti svoj pravedan udio u NATO, kojeg uvelike subvencioniraju SAD“. Zanimljiva je tu bila kombinacija svojevrsne zgroženosti idejom da se SAD u Europi prestaje doživljavati bezuvjetnim partnerom i osloncem, bez obzira na postupke tog istog Trumpa posljednjih godina, ali i inzistiranje na faktično pogrešnoj ideji o principima financiranja Sjevernoatlantskog saveza – koje je obojalo i dosadašnje nastupe Donalda Trumpa na nedavnim velikim NATO skupovima.
Samo dan kasnije, u subotu 10. studenog 2018. godine, predsjednici Trump i Macron u Parizu su održali i zajedničku izjavu za medije, u kojoj su pokušali donekle ublažiti ovo masivno političko razmimoilaženje. Tako je Trump izjavio: “Slažemo se, s gledišta fer-odnosa… Mi želimo da to bude fer, da vam pomognemo, ali to mora biti fer. Do sada je podjela tereta većinom bila na Sjedinjenim Državama, kao što će to i predsjednik (Macron) reći. I on to razumije. I on razumije da Sjedinjene Države mogu napraviti samo toliko – da je to pošteno i za Sjedinjene Države. Mi obnavljamo svoje vojne snage, baš smo odobrili 716 milijardi USD. Godinu ranije smo imali 700 milijardi. Dakle, mi gotovo kompletno obnavljamo naše vojne snage, s najnovijom i najizvrsnijom… I želimo… mi samo želimo… mi apsolutno želimo biti tu. Mi želimo pomoći. Mi želimo biti dio svega toga. Ali, i druge zemlje moraju također pomoći. Jedino je to pošteno. A i predsjednik – mi smo to već diskutirali, i predsjednik i ja se tu slažemo“.
Na to se nadovezao Macron: “Ja se slažem. Mislim… mi vrlo usko surađujemo, u Siriji. Predsjednik Trump vas je podsjetio što se dogodilo 13. travnja ove godine. Mi smo vrlo usko surađivali da obavimo…da izvedemo sjajnu operaciju protiv tamošnjeg kemijskog naoružanja. I, mi usko surađujemo na Bliskome Istoku, u Africi i drugdje… Ali, nije pošteno imati europsku sigurnost danas, koju jamče samo Sjedinjene Države. Mi trebamo mnogo bolja jamstva – i zato vjerujem da trebamo više europskih sposobnosti, više europske obrane, baš da bi preuzeli dio tog tereta. Kada predsjednik Trump mora štititi ili obraniti neku od saveznih država u SAD, on za to ne mora tražiti prijatelje… ili Njemačku, ili koju drugu europsku vladu, da mu to financiraju. Zbog toga ja vjerujem da trebamo više investiranja – a to je točno ono što mi radimo u Francuskoj… To je, kao prvo, podizanje proračuna za obranu u nadolazećim godinama… Dostići ćemo 2 posto… Ali to je i zašto ja vjerujem da trebamo više europske obrane“. No, ni ovo objašnjavanje stavova nije bitno pomoglo – Donald Trump je propustio dio protokola nakon ovog zajedničkog druženja (komemoracije na američkom groblju u francuskom mjestu Aisne-Marne), navodno zbog lošeg vremena, da bi se držao odvojeno i u nizu kasnijih protokolarnih aktivnosti. Konačno, Trump je odlučio izbjeći i sudjelovanje na tzv. “Pariškom mirovnom forumu”, koji je u nedjelju 11. studenog popodne u Parizu okupio preko 60 visokih međunarodnih uzvanika. Kako se čulo od njegovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, uzrok tome je bio Trumpov dnevni red popunjen drugim bitnim temama (odlaskom na još jednu, pretežito američku komemoraciju). Ovaj su potez mnogi na licu mjesta simbolično usporedili i s izostankom SAD iz rada Lige naroda nakon Prvog svjetskog rata, dok su se u medijima natjecale usporedne snimke Trumpa s komemoracije (Suresnes American Cemetery and Memorial) i Macrona s Mirovnog foruma.
Ipak teško do suglasja
Za to vrijeme, francuski predsjednik Macron je u nedjelju popodne za televiziju CNN ponovio dio svojih stavova o obrani Europe: “Mislim da je nova realnost, proizašla iz prošlog desetljeća… nije ona započela prije samo dvije godine… Posljednje su godine uvelike bile karakterizirane smanjivanjem prisutnosti SAD u određenim regijama. I, ja mislim da SAD ostaju naš prvi saveznik, svugdje, i vrlo važan te ključan partner u Siriji, na Bliskome istoku, u Africi, i na raznim drugim mjestima, i posebno u borbi protiv terorizma. Ali nakon Drugog svjetskog rata SAD su igrale vrlo važnu ulogu za europsku sigurnost, posebno kroz NATO. I to se sada mijenja. To se mijenja zbog činjenice da vaš predsjednik želi podjelu tereta… I ja mislim, želim reći da ja dijelim njegov pogled. Ja dijelim njegovo gledanje, jer ako smo nakon Drugog svjetskog rata mi trebali da SAD budu prisutne, za našu sigurnost – mislim da je sada došlo vrijeme da Europa izgradi svoju vlastitu sigurnost i suverenost. I ja mislim da to nije nešto usmjereno protiv Sjedinjenih Država, da se to sve baš dobro nadopunjava. Očigledno, mi dijelimo zajedničke vrijednosti, moramo surađivati za zajedničko dobro, protiv nejednakosti i klimatskih promjena, protiv svih destabilizacija u trenutnom okolišu. Ali ono što Europa treba – je izgraditi svoje vlastite sposobnosti i svoju autonomiju, da bi se sama zaštitila. To je razlog zašto podižem naša ulaganja u obranu, od klasične obrane pa sve do cyber-područja… i to je razlog zašto želim izgraditi više solidarnosti unutar Europe. Mislim da je to vrlo važno – jer ako želite izgraditi Europu, ako želite ojačati homogenost i snagu naše Europe, morate prenijeti poruku ljudima u Mađarskoj, u Poljskoj, u Finskoj, i u mnogim raznolikim krajevima, da će onoga dana kad budu imali problema… onoga dana kad budu napadnuti.. da je Europa ta koja će ih štititi, a ne neki drugi igrač“.
Ujedno, Macron se osvrnuo i na twitter-poruku Donalda Trumpa od 9. studenog: “Imali smo vrlo dobar razgovor danas ujutro, i on je potvrdio pred medijima da je sve u redu… Ja ne znam, nisam ja taj koji kontrolira njegov ‘Twitter’. Ja uvijek preferiram voditi direktne diskusije, ili odgovarati na pitanja, prije nego voditi svoju diplomaciju kroz twitter poruke. Ali ja mislim da smo imali vrlo jasan razgovor. On se slaže s boljom podjelom tereta unutar NATO-a, i ja se s time slažem. I ja mislim da za postizanje bolje podjele tereta mi svi trebamo više Europe. I ja mislim da bi velika greška bila… bit ću vrlo neposredan s vama… Ono što ne želim vidjeti je da europske države podižu svoje proračune za obranu – da bi onda kupovale američko ili neko drugo oružje, ili materijal koji bi došao iz vaše industrije. Ja mislim, ako mi povećamo naše proračune, to je da bi izgradili našu autonomnost i da postanemo stvarna suverena snaga“.
Dok je dio spomenutih francuskih stavova nedvojbeno išao za smirivanjem transatlantskih prijepora, slušajući standardne teze o vezivanju međunarodnih odnosa i promicanja domaće vojne industrije koje je posljednjih godina u javnost (posebno onu američku) redovito odašiljao Donald Trump – stavovi Emmanuela Macrona po pitanju europske autonomije, nasuprot kupovini vojne opreme iz SAD, lako bi mogli biti okidač novih nesporazuma, te širih političkih i ekonomskih napetosti.
