Države članice NATO-a ove će godine postići dosadašnji dugogodišnji cilj potrošnje od 2 posto BDP-a na obranu. Istovremeno, samo tri države trenutno postižu novi cilj veće potrošnje koji su čelnici Saveza postavili u lipnju, objavio je NATO u četvrtak, 28. kolovoza.
U opširnom dokumentu NATO navodi da najveći udio potrošnje na obranu ima Poljska s 4,48 posto, a slijede je Litva s 4 i Latvija s 3,73 posto, To su jedine članice Saveza koje u ovom trenutku premašuju novi cilj obrambenih troškova od 3,5 posto BDP-a koji su čelnici NATO-a dogovorili na samitu u Haagu u lipnju ove godine. Procjene Saveza pokazale su da je još prošle godine više od 10 od 32 članice NATO-a bilo ispod cilja od 2 posto, koji je dogovoren sada već davne 2014. godine. Međutim, podaci za 2025. pokazali su da su svi saveznici postigli taj cilj, pri čemu sedam ima minimalnih 2,0%, a nekoliko drugih tek neznatno više. Mnoge zemlje NATO-a znatno su povećale vojnu potrošnju posljednjih godina, nakon ruske invazije na Ukrajinu te zahtjeva predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa europskim saveznicima da više ulažu u vlastitu obranu. Od ciljanih 5 posto, čak 3,5 posto BDP-a godišnje odlazit će za temeljne obrambene zahtjeve za postizanje ciljeva NATO-a o vojnim sposobnostima, dok će se preostalih 1,5 posto odnositi na zaštitu kritične infrastrukture, osiguranje civilne spremnosti i otpornosti, pokretanje inovacija i jačanje obrambene industrijske baze. Same SAD su na 3,22 posto, što je blagi pad ove godine u usporedbi s prethodnim godinama, ali daleko ispred svih ostalih zemalja Saveza.
Hrvatska će ispuniti svoje obveze
Hrvatska se nedavno pohvalila da je ulaganjima u obranu posljednjih godina uspjela prijeći taj čarobni prag od 2%, no sada treba smisliti kako ispuniti nove obveze. Podsjetimo, ministar obrane Ivan Anušić je nakon NATO summita u Den Haagu poručio:
Ivan Anušić i njegova češka kolegica Jana Černochová na NATO summitu (Photo:NATO)
“Nakon današnjeg završetka summita NATO saveza, jednoglasno je donesena ključna odluka o povećanju izdvajanja za obranu na ukupno 5 % bruto domaćeg proizvoda, odnosno 3,5 % plus dodatnih 1,5 % do 2035. godine. Ova odluka predstavlja značajan korak u jačanju sigurnosti i obrambene sposobnosti Europske unije i NATO saveza”.
Ministar Anušić je posebno naglasio važnost učinkovitog upravljanja sredstvima, upozorivši na ozbiljan problem rasta cijena vojne opreme i naoružanja. U tom kontekstu je, odgovarajući na pitanja novinara, istaknuo kako su moguća tri smjera djelovanja radi osiguranja učinkovitosti ulaganja:
“Prvo, to je dogovor unutar NATO-a kako bi se utjecalo na obrambenu industriju. Drugo, svaka država treba razvijati vlastite sposobnosti, znanja i tehnologiju, kako bi mogla proizvoditi vlastito naoružanje i opremu. Tako će i Hrvatska proizvoditi dio vlastitog naoružanja i opreme. I treće, traženje povoljnijih opcija na drugim tržištima, izvan Europe, primjerice u Južnoj Koreji ili Indiji, gdje su cijene još uvijek konkurentne a isporuka brza.”
Također, ministar je tada kazao kako Hrvatska ostaje posvećena ciljevima NATO saveza te da će kao odgovorna članica Europske unije i NATO saveza, ispuniti svoju obvezu ulaganja u sigurnost i obranu, istovremeno štiteći interese hrvatskih građana kroz transparentno i racionalno upravljanje sredstvima.
Zato je posebno zanimljivo pogledati kako Hrvatska stoji u posljednjem NATO izvješću o obrambenoj potrošnji. Hrvatska je prema NATO procjeni za ovu godinu predvodnik obrambene potrošnje u regiji – s 2,03% BDP-a RH predvodi skupinu sastavljenu od Crne Gore, Slovenije i Albanije. No u hrvatskom slučaju najveći postotak obrambenih izdvajanja otpada na kadrove (plaće, mirovine i dodatke za ljudstvo) – čak 54,3%, slijedi izdvajanje za opremu i naoružanje – 29,9%, dok se za operacije i održavanje troši 14,5%, a na infrastrukturu bijednih 1,3 posto. Možda je najzanimljiviji podatak upravo izdvajanje za vojnu opremu – prema NATO-vim podacima zaključno s 03. lipnja ove godine, Hrvatska je sa svojih 29,9% ispred SAD-a s 29,7%. Naravno, ovo su čisti papirnati postoci, budući da kada se pogleda podatke o omjerima obrambene potrošnje u odnosu na BDP primjetna je ogromna i neusporediva razlika.
Što NATO priznaje kao ulaganja u obranu?
NATO u jučer objavljenom dokumentu navodi i definira obrambene rashode kao plaćanja koja vrši nacionalna vlada posebno kako bi zadovoljila potrebe svojih oružanih snaga, snaga saveznika ili Saveza. Glavna komponenta obrambenih rashoda su plaćanja za oružane snage financirana iz proračuna Ministarstva obrane. Oružane snage uključuju kopnene, pomorske i zračne snage, kao i zajedničke formacije poput administracije i zapovjedništva, Specijalnih operativnih snaga, Medicinske službe, Logističkog zapovjedništva, Svemirskog zapovjedništva, Kibernetičkog zapovjedništva itd. Mogu uključivati i “Ostale snage” poput snaga Ministarstva unutarnjih poslova, nacionalne policije, žandarmerije, karabinjera, obalne straže. U takvim slučajevima, rashodi su uključeni samo razmjerno snagama koje su obučene u vojnoj taktici, opremljene su kao vojna snaga, mogu djelovati pod izravnom vojnom vlašću u raspoređenim operacijama i realno se mogu raspoređivati izvan nacionalnog teritorija u potpori vojnoj sili.
I pojedini dijelovi policije mogli bi se uvrstiti kao “ulaganje u obranu”
Također, rashodi za ostale snage financirane iz proračuna ministarstava osim Ministarstva obrane uključeni su u obrambene rashode. Isplate mirovina koje vlada izravno isplaćuje umirovljenim vojnim i civilnim zaposlenicima vojnih odjela uključene su bez obzira na to jesu li te isplate izvršene iz proračuna Ministarstva obrane ili drugih ministarstva, objašnjava NATO. Rashodi za mirovne i humanitarne operacije (koje plaća Ministarstvo obrane ili druga ministarstva), uništavanje oružja, opreme i streljiva, doprinosi prihvatljivim trust-fondovima kojima upravlja NATO i troškovi povezani s inspekcijom i kontrolom uništavanja opreme uključeni su u obrambene rashode. Troškovi istraživanja i razvoja (R&D) uključeni su u obrambene rashode. Troškovi R&D-a također uključuju i rashode za one projekte koji ne vode uspješno do proizvodnje opreme.
Već se sada čuju neslužbene najave ulaganja u infrastrukturu koja bi se mogla prikazati kao ulaganja u infrastrukturu za potrebe obrane. Tako npr. hrvatska Vlada navodno razmišlja o proširenju autoceste Zagreb-Karlovac, gdje bi se treći kolnički trak prijavio kao ulaganje u obrambenu infrastrukturu. Italija je već poduzela ozbiljne korake zaa izgradnje mosta između Sicilije i regije Kalabrija preko Meesinskog tjesnaca. Početkom ovog mjeseca talijanska vlada Giorgije Meloni odobrila je ovaj projekt vrijedan 13,5 milijardi eura, nadajući se da će to ulaganje moći prijaviti kao obrambenu potrošnju. Živi bili pa vidjeli!
