Parlamentarna skupština Vijeća Europe zahtijeva istragu NATO-saveza
Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) jučer je prihvatila izvješće Tineke Strik, članice skupštinskog Odbora za migracije, izbjeglice i raseljene osobe o havariji broda s libijskim izbjeglicama, koje nitko nije želio spasiti. Kao što smo već pisali, brod sa 72 ljudi u ožujku prošle godine otisnuo se iz Libije prema europskom dijelu Mediterana, ali je uslijed kvara motora ostao plutati na površini nakon samo 100-tinjak prijeđenih kilometara. Na pozive u pomoć nitko nije reagirao, uključujući i tamo prisutne brodove te helikoptere NATO-saveza, što je rezultiralo smrću 63 od ukupno 72 ljudi koji su bili na brodu. Nakon 15 dana plutanja, brod sa samo 9 jedva preživjelih Libijaca struje su vratile na libijsku obalu, gdje je bila u tijeku intervencija međunarodnih snaga protiv režima Muamera Gadafija.
Rezolucija Parlamenarne skupštine Vijeća Europe
Parlamentarna skupština VE poduprla je mišljenje Tineke Strik da odgovornost za tragediju snose talijanska obalna straža, NATO, zemlje pod čijim su zastavama registrirani brodovi koji su se u tom trenutku nalazili u spornom području, te beskrupulozni krijumčari ljudima. PACE smatra vjerodostojnim svjedočenja preživjelih, uključujući i ona koja kažu da je u jednom trenutku do plutajućeg gumenjaka s izbjeglicama doletio vojni helikopter, bacio im vodu i kekse, obećao da će se vratiti i – odletio u nepovrat. Vjerodostojnim se smatraju i svjedočenja da je 10. dana odiseje u blizinu došao „veliki vojni brod“, koji je libijski gumenjak mogao vidjeti dalekozorom, ali je otplovio dalje, bez ikakve želje ili namjere da pomogne.
Zaključujući da su „izgubljene brojne prilike da se spase životi izbjeglica na brodu“, Parlamentarna skupština Vijeća Europe zahtijeva od NATO-a da provede istragu o incidentu i opširno odgovori na sporna pitanja, a istragu zahtijeva i od nacionalnih parlamenata zemalja kojih se tiče ovaj slučaj. PACE je pozvao i Europski Parlament da od svih nadležnih instanci zatraži daljnje informacije, uključujući i satelitske snimke. Iste zahtjeve je u otvorenom pismu prije nekog vremena postavila i međunarodna koalicija za ljudska prava, kao i Human Rights Watch, no oni do danas nisu ispunjeni.
Za ovakvu rezoluciju Parlamentarne skupštine VE glasalo je 108 članova, 36 je bilo „protiv“, a 7 ih je bilo „suzdržano“. „Protiv“ su uglavnom bili predstavnici onih zemalja koje su bile direktno ili indirektno umiješane u ovaj incident – poput Malte, Italije i Francuske, uz asistenciju pokojeg predstavnika Španjolske, Portugala, Poljske, Češke i Moldove. Predsjednik hrvatskog izaslanstva, Gvozden Flego, glasao je „ZA“, ali bez potpore ostalih članova izaslanstva. Iako to tijelo, uz predsjednika Flegu, broji još 4 člana (Kalmeta, Kolman, Matušić i Vrbat), te 5 zamjenika članova (Komparić Devčić, Milošević, Mondekar, Račan i Vuljanić), nitko od njih nije sudjelovao u glasanju. Iz toga bi se dao izvesti zaključak da nisu ni sudjelovali na ovoj sjednici Parlamentarne skupštine.
Britanski forenzički izvještaj
U pauzi između izvješća Tineke Strik, prezentiranog na Odboru za migracije, izbjeglice i raseljene osobe i plenarne sjednice Parlamentarne skupštine VE, svjetlo dana ugledao je forenzički izvještaj koledža Goldsmiths iz sastava Sveučilišta u Londonu.
Stručnjaci s Goldsmithsa koristili su forenzičku oceanografsku tehnologiju kako bi utvrdili točne lokacije i kretanja libijskog gumenjaka. Plovilo je napustilo Libiju malo iza ponoći 26. ožujka 2011, a poziv za pomoć uputilo je 18 sati kasnije. SOS je uhvatila talijanska Obalna straža, i par sati kasnije proslijedila ga NATO-vom zapovjedništvu u Napulju. U razdoblju između 27. ožujka i 10. travnja, u operaciji u vodama ispred Libije sudjelovalo je oko 38 plovila, kaže se u izvješću. „Pročešljavanjem i analizom podataka s radara, uspjeli smo ustanoviti da je između 28. i 29. ožujka 2011. veliki broj brodova bio lociran u spornom području, a neki od njih su bili udaljeni između 20 i 38 nautičkih milja od broda s izbjeglicama“, navode stručnjaci s Goldsmithsa, uspijevajući s tragedijom povezati britanski vojni helikopter i francuski ratni brod.
Četiri od 9 preživjelih posvjedočili su da je 18 sati nakon početka putovanja (dakle, u vrijeme kada je s gumenjaka poslan poziv u pomoć) iznad njih preletio vojni helikopter. Računajući da će biti spašen, kapetan libijskog broda (za kojeg se smatra da je švercer ljudima) bacio je u more svoj satelitski telefon. Mali helikopter vratio se nekoliko sati kasnije, i izbjeglicama bacio vodu i kekse. Preživjeli kažu da je na sebi imao ispisanu riječ „Army“ ili čak „Rescue Army“ i bio obojan u sivo ili zeleno, a prema tom opisu stručnjaci s Goldsmitsha smatraju da je nalik britanskom Westland Lynx helikopteru, za kojeg se zna da je djelovao u spornom području tijekom libijskog sukoba. No britanski ministar obrane opovrgava da je ikakav britanski helikopter imao bilo kakvu vrstu dodira s libijskim brodom.
Westland Lynx - tip helikoptera kakvog su vidjele libijske izbjeglice
U izvješću se spominje i ratni brod, nalik francuskom, koji je došao relativno blizu gumenjaku – preživjeli su vidjeli ljude u vojnim uniformama kako ih gledaju kroz dalekozor i fotografiraju. „Brod je najprije bio jako daleko. Možda kojih 700 metara. Onda su počeli kružiti oko nas, i približili su nam se na samo 10 metara. Mi smo gledali njih, i oni su gledali nas. Pokazali smo im mrtva tijela. Pili smo morsku vodu, kako bismo im pokazali da smo jako žedni. Oni su nas fotografirali, i ništa više od toga“, svjedočio je jedan od preživjelih, koji je nešto kasnije zatražio azil u Italiji. Gumenjak je došao u kontakt i s dva ribarska broda, koji također nisu pomogli.
Nakon 14 dana plutanja, morske struje vratile su gumenjak s izbjeglicama natrag na libijsku obalu, i to nekih 160 kilometara istočno od Tripolija. Iako je od 72 ukrcanih Libijaca havariju preživjelo samo njih 9, činjenica je da se libijske obale zapravo dokopalo 11 poluživih ljudi. Od toga je jedna osoba umrla kratko nakon dolaska, a druga je umrla od iscrpljenosti i uslijed nedostatka medicinske pomoći.
