Kako smo već pisali, u nedjelju 30. studenog, širom Švicarske je održan referendum o građanskoj inicijativi oko promjene sustava služenja vojne obveze za građane. Naime, nakon što je još 22. rujna 2013. godine na odbijen prijedlog zamjene vojske (sastavljene od profesionalca, ročnika – muških obvezno i žena dragovoljno – te pričuve) svojevrsnom dragovoljnom milicijom koja bi obuhvaćala i muškarce i žene – sada je na dnevnome redu bila ponešto drugačija referendumska inicijativa, nazvana “Za angažiranu Švicarsku” odnosno, “Service-citoyen-Initiative”. Njome se opet nastojalo dosadašnje uređenje vojnih snaga i njihove popune šire preoblikovati prema principu milicijske-službe (Milizdienst), kako su već u Švicarskoj uz dio vojske oblikovane među ostalim i službe vatrogastva te civilne zaštite – podjelom vojnoga posla na jednu novu službu, u kojoj bi se poslovi zaštite stanovništva i okoliša obvezno podijelili na sve građane, muškarce i žene, a prema odlukama zakonodavca i na ostale stanovnike bez švicarskog državljanstva. Za ovu novu inicijativu je 107.613 valjanih potpisa bilo prikupljeno 26. listopada 2023. godine, a riječ je bila o razrađenome prijedlogu promjena saveznog Ustava.
Konkretno, “Service-citoyen-Initiative” je tražila da se osobe švicarskog državljanstva podvrgnu službi u korist zajednice i okoliša, u okviru vojne službe, “Zaštitne službe” (Schutzdienst) ili u kojem drugom jednakovrijednom obliku. Među ostalim, spominjala se tu i mogućnost djelovanja u zaštiti od katastrofa i klimatskih promjena, u pružanju njege ili dostavi hrane stanovništvu, u okviru službe koja bi na javnome poslu okupljala sve mlade, nasuprot sve raširenije individualizacije stanovništva – uz istodobno navođenje i stjecanja novih vještina (konkretno: timskog rada, upravljanja krizama, prve pomoći, digitalnih vještina te sticanja svijesti o građanskoj odgovornosti). Uz to se predviđalo da zakonom bude propisan i opseg u kojem bi na takvu službu bile obvezane i osobe bez švicarskog državljanstva, koje su stanovnici države. Dakle, inicijativa je smjerala da se poveća ukupni broj obveznika (uz navode da danas “službe zapravo služi oko trećine obveznika“), a obveznike (do sada ograničene na vojsku, civilnu službu ili Civilnu zaštitu) se predlagalo koristiti i bitno šire, za razne druge društvene ili okolišne namjene.
Ipak, nastojalo se osigurati i sastave vojske i organizacije Civilne zaštite – pa se nije ulazilo u konkretne postupke selekcije obveznika za te službe. Ujedno, baš kako je i danas predviđeno, ostavljalo se i nadalje prostor za osobe koje odbiju sudjelovanje – da plaćaju određeni dodatni porez., a ostavljena je i ovlast državnim tijelima da za obavljeni posao propišu odgovarajuće naknade, kao i naknade štete za osobe koje bi tijekom obavljanja ovakvih obveza pretrpile ozljede ili izgubile život. Ujedno se tvrdilo da bi takvim novim sustavom došlo i do povišenja nacionalnih izdvajanja koja su 2025. samo za vojsku iznosila oko 0,7 posto BDP-a (oko 1 posto za ukupni širi sustav sigurnosti), nasuprot švicarskih susjeda koji se zadnjih godina krežu prema NATO planovima od oko 5 posto BDP-a godišnje. Na čitavoj švicarskoj političkoj sceni su ovu inicijativu poduprle samo Zeleno-liberalna stranka (GLP) te Evangelička pučka stranka (EVP) – koje u donjem domu od 200 mjesta imaju 12 zastupnika, a u gornjem domu od 46 zastupnika imaju jednog.
Vlada i parlament razmotrili inicijativu
Švicarski Budesrat u sastavu za 2025. godinu
Ovaj je prijedlog onda došao na razmatanje Federalnog vijeća (Bundesrat) 16. listopada 2024. godine, te parlamenta 20. lipnja 2025. godine, koji su se svi izjasnili da prijedlog proslijede narodu i kantonima na odlučivanje, ali bez da su ujedno izašli sa ikakvim protuprijedlogom, ili protuprijedlogom koji bi tražio odbijanje inicijative. U federalnoj skupštini je donji dom (Nacionalno vijeće) glasovao sa 173 “Za”, 18 “Protiv” i 6 “Suzdržano”, dok je gornji dom (Vijeće država) glasovao 34 glasa “Za”, 8 “Protiv” i 1 “Suzdržan”.
Dakle, treba zaključiti da se tu zapravo radilo o slanju na referendumsko izjašnjavanje prvo i osnovno odredbi o uljučivanje žena u obveznu primjenu novoga sustava, dok se Švicarska i bez toga kreće prema formiranju jednog novog te šireg oblika Civilne zaštite, u kojoj bi svoju građansku obvezu služili muškarci (sposobni ili ne, odnosno voljni ili za službu u vojsci). Treba napomenuti da su i do sada sustavi Civilne zaštite i vatrogastva u Švicarskoj bili zasnovani na principu milicija – sa obveznim sudjelovanjem svih građana ili stanovnika – ali mimo vojske i sustava civilnog služenja vojne obveze. Zato i ne čudi da se protivljenje državnih tijela ovoj reformskoj inicijativi uvelike zasnivalo na nizu konkretnih prigovora, koje je u više navrata javno obrazlagao i Martin Pfister, od 1. travnja 2025. godine federalni ministar obrane, građanske zaštite i sporta (VBS).
Ministar Martin Pfister imao je mnogo argumenata “protiv”
Kao prvo, predloženom novom građanskom inicijativom bi se godišnje na služenje obvezivalo barem oko 70.000 osoba, što je bitno više no što danas obuhvaćaju sve slične službe u Švicarskoj – pa bi time bilo angažirano previše ljudi. Kao drugo, time bi onda tijekom godine s radnih mjesta izostajalo gotovo dvostruko više ljudi nego danas, što bi imalo i direktno negativne posljedice po gospodarstvo. Kao treće, i direktni troškovi takvog novog sustava bili bi bitno viši od postojećih – očekivalo bi se oko dvostruko više troškova (oko 1,6 milijardi CHF za kadrovske troškove i još oko 320 milijuna CHF za osiguranje osoba – što bi trebali snositi porezni obveznici. Ujedno, trebalo bi očekivati i dodatne troškove kako radi kompenziranja ostalih učinaka izostanka brojnih obveznika s redovnih radnih mjesta, tako i na razini Federacije/kantona koji bi trebale osmisliti te provesti rad svih tih novo-aktiviranih osoba. Kao četvrto, dovelo se u pitanje i izjednačavanje prava muškaraca i žena uvođenjem takve jedinstvene nove službe/obveze – budući da žene i danas obavljaju velik dio neplaćenih usluga njege, odgoja, i rada u kućanstvima. Konačno, kao peto, budući bi takva nova inicijativa preko pola obuhvaćenih osoba usmjerila na poslove izvan sektora obrane i Civilne zaštite, postavilo se pitanje i održavanja međunarodnopravne zabrane prisilnoga rada u takvom novom sustavu. Konačno, ovoj se inicijativi žestoko protivio i Švicarski časnički zbor (Die Schweizer Offiziersgesellschaft – SOG), koje je posebno smetalo micanje naglaska sa služenja u vojsci, prema socijalnim službama, njezi potrebitih ili javnim radovima u prirodi.
Sam referendum na čitavu tu temu bio je održan 30. studenog 2025. godine, i završio je prema prethodnim očekivanjima ustanovljenim u ispitivanjima javnoga mnijenja širom Švicarske (od 64 do 70 posto ispitanika je bilo “Protiv”). Naime, od ukupno oko 5,58 milijuna birača, na njega je izašlo oko 42,94 posto birača (njih 2.394.233) – od čega ih je 84,15 posto (birača 2.014.638) glasovalo “Protiv”, a 15,85 posto (379.595) glasovalo “Za”. Time je referendumski zahtjev bio odbijen, iako i neovisno od čitave te priče i nadalje ostaje na snazi parlamentarni zahtjev prema Bundesratu, da Vlada osmisli reformske korake.
Vojna služba u Švicarskoj
Ishod referenduma po kantonima
Danas muškarci u Švicarskoj imaju obvezu obaviti vojnu službu bilo u vojsci ili civilno (u trajanju 1,5 puta dužem od vojnog), dok žene mogu dragovoljno uću i službu bilo vojske ili Civilne zaštite. Osim toga, moguće je odbiti i bilo kakav oblik služenja – ali tada se plaća poseban dodatni porez (Wehrpflichtersatzabgabe) u slučaju bilo da nije bila obavljena osnovna služba, ili da se tijekom godine nije sudjelovalo u radu pojedinih javnih sustava u koje se onda kasnije spada (minimalno 15 dana vojne obuke ili 25 dana civilne službe godišnje, praktično od 19 pa do 37 godine života). Pri tome, iznos ovog poreza se općenito umanjuje prema postotku odsluženih ukupno 100 + kasnijih 50 dana vojne službe ili 150 + 75 kasnijih dana civilne službe. Treba napomenuti da se vojna obveza služi u Oružanim snagama Švicarske, koje su također uvelike organizirane prema principu milicija (gdje u djelatnom sastavu vojnici i časnici često svoj vojni doprinos daju paralelno s obavljanjem nekog osnovnog zaposlenja). No, i u takvom se sustavu sve učestalije bilježi manjak osoblja (manje za vojnu službu, a više za Civilnu zaštitu, koja umjesto planiranih oko 73.000 djelatnika trenutno obuhvaća tek oko 60.000 ljudi), budući se sve više građana/obveznika odlučuje za civilno služenje vojne obveze, ali raste i broj osoba koje su služenja vojne obveze oslobođene iz medicinskih razloga. Ne bi li se doskočilo takvim trendovima, nedavno je švicarski parlament dodatno postrožio razlike između službe u vojsci i civilnog služenja vojne obveze, a s 1. siječnjom 2026. je produženo i ukupno trajanje pričuvnog roka nakon služenja svih vrsta obveze (sa dosadašnjih navršenih 36 na 40 godina starosti obveznika) – protiv čega se očekuju i referendumske inicijative nezadovoljnika.
Svake godine oko 35.000 osoba u Švicarskoj doraste u godišta za vojnu obvezu, a od toga ih oko 28.000 i stvarno odsluži obvezu bilo u vojsci, u civilnoj službi ili u Civilnoj zaštiti. Švicarska tu ponosno primjećuje da se tako godišnje odradi oko 8 milijuna radnih dana – dok time nastali kadrovski troškovi iznose oko 800 milijuna CHF (oko 856,93 milijuna eura), a troškovi osiguranja za vojne osobe iznose oko 160 milijuna CHF (oko 171,39 milijuna eura) – na obrambeni proračun koji je za 2025. bio predviđen na oko 5,93 milijarde CHF (oko 6,35 milijardi eura). Dok švicarski izvori ne navode točnije procjene troškova koje stvara izbivanje takvih obveznika s potencijalnih radnih mjesta, navodi se kako Švicarska trenutno bilježi oko 7.000 obveznika koji godišnje ne služe bilo koji od oblika ovih javnih obveza, pa zato plaćaju porez u visini od 3 posto ukupnih prihoda (ali najmanje 400 CHF) – čime se na godišnjoj razini generira državni prihod od oko 170 milijuna CHF (oko 182,1 milijuna eura).
Treba posebno napomenuti kako je švicarsko Ministarstvo obrane, građanske zaštite i sporta (VBS) za rješenje kadrovskih problema već ranije razradilo dva načelna modela postupanja o kojima se već načelno raspravljalo u siječnju 2025. godine. Riječ je o (1) uvođenju obveze sudjelovanja u novoj “Sigurnosnoj službi” (Sicherheitsdienstpflicht), opet isključivo na muškarce, gdje bi obveznici ubuduće trebali birati službu bilo u vojsci ili u okviru “Organizacije za zaštitu u katastrofama” (Katastrophenschutz). Ta bi nova organizacija trebala nastati spajanjem dosadašnjih organizacija Civilne zaštite i sustava obavljanja civilne službe za osobe koje ne žele u Oružanim snagama služiti svoju vojnu obvezu, i bila bi kompletno bila u nadležnosti kantona, a ne Federacije. Nasuprot tome se (2) promišljalo i uvođenje potpuno novog oblika obveze “prema potrebi” (bedarfsorientierte Dienstpflicht), koja bi obveznim služenjem obuhvatila i muškarce i žene. Dok se švicarski parlament izrijekom zalagao za prvu navedenu opciju (tzv. “Sicherheitsdienstpflicht”), švicarska Vlada načelno je bila protiv obje ove opcije predložene iz obrambenog resora. Naravno, takvo protivljenje nije ujedno pomoglo pri rješavanju aktualnih društvenih problema, dok parlament do kraja 2027. godine ipak iz obrambenog resora traži i podnošenje jedne kompletno nove verzije reformskih koraka za kadroviranje resora obrane i sigurnosti u Švicarskoj.
