Sjedinjene Američke Države privode kraju drugi tjedan masovnih prosvjeda protiv policijske brutalnosti prema rasnim manjinama, a tijekom posljednjih dana i protiv svih ostalih koji su se na ulici znali zateći na krivome mjestu i u krivo vrijeme. Kako smo već pisali, najave službenog postupanja koje je predsjednik Trump objavio 1. lipnja – o korištenju američke vojske u suzbijanju demonstracija – krajem prošloga tjedna proizvele se javno oglašavanje niza umirovljenih, ali i dalje utjecajnih visokih časnika Oružanih snaga SAD. Riječ je tu o očitovanjima koja idu od relativno suzdržanog umirovljenog generala Martina Dempseya, preko bitno neugodnijeg umirovljenog admirala Mike Mullena, pa sve do iznimno politički ubojitog bivšeg ministra obrane SAD, umirovljenog generala Jamesa Mattisa – da bi se tu uklopile i intelektualno sročene kritike umirovljenog generala Johna Allena, te konačno i riječi Colina Powella, umirovljenog generala te bivšeg ministra vanjskih poslova u republikanskoj administraciji predsjednika Georgea W. Busha.
Trump i generali
Upravo su Mattisovi navodi o Predsjedniku kao razjedinitelju i ugrozi po Ustav bili dovoljno bolni da im Donald Trump odgovori odmah, u večernjim satima 3. lipnja – među ostalim i tvrdnjom kako je sam Trump tog svog ministra Mattisa otpustio, iako nikome tko je pratio američku obrambenu politiku krajem 2018. godine nije moglo promaknuti da je Mattis otišao svojom voljom – o čemu je tom prilikom objavio i otvoreno pismo vrhovnom zapovjedniku. No, za slučaj da je to netko ipak zaboravio, o ovom se događanju moglo u petak 5. lipnja čuti iz izjave Johna Kellya, umirovljenog generala Marinskog korpusa SAD, koji je od 20. siječnja 2017 do 31. srpnja 2017. bio na čelu Ministarstva domovinske sigurnosti, da bi onda od 31. srpnja 2017. do 2. siječnja 2019. godine Donaldu Trumpu bio i šef ureda u Bijeloj kući.
Temeljem svog iskustva pri samome vrhu vlasti SAD, Kelly je za Washington Post izjavio: “Predsjednik ga nije otpustio. Nije on ni zatražio njegovu ostavku“, nastavljajući o odlasku Jamesa Mattisa iz Trumpove administracije:
“Predsjednik je očigledno zaboravio kako se to sve zapravo događalo, ili je zbunjen. Predsjednik je na Twitteru imao jednu vrlo pozitivnu objavu o Jimu, sve do onda kad je na Fox Newsu počeo viđati njihovu interpretaciju njegova pisma. Tada je postao neugodan. Jim Mattis je častan čovjek“.
U nastavku se tog dana od Johna Kellya za CNN moglo dodatno čuti kako je Mattis “velik čovjek”, za kojeg “kad je krenuo govoriti tako, to vam govori kolika je njegova zabrinutost za našu zemlju“. Ujedno, Kelly je zaključio i da se s Mattisom slaže: “Ja se s njim slažem. Mislim da se moramo odmaknuti koji korak, po pitanju politike. Mislim da moramo ozbiljnije razmotriti koga to biramo. Mislim da mi svi, bez obzira na političke poglede koje imamo, da moramo razmotriti ljude koji se nadmeću za dužnosti, da ih trebamo propustiti kroz filter – kakav im je karakter, kakva im je etika“.
No, dok Donald Trump teško nalazi riječi ozbiljne pokude za umirovljenog Mattisa, odgovor Kelleyu stigao je preko Twittera, prije spavanja, u ranim satima petka 5. lipnja ove godine. Naglasivši kako voditelj svih birokratskih operacija Ureda predsjednika nije imao nikakvih saznanja o Predsjednikovom postupanju s Mattisom, Trump nije odustao ni od osobnih uvreda – da bi se samo koju minutu kasnije ponovo osvrnuo i na umirovljenika Mattisa…
No, posebno je zanimljivo primijetiti da je u svjetlu ovog prepucavanja Trumpa i bivših generala gotovo kompletno ispod predsjedničkog radara prošao umirovljeni general John Allen, koji je u popodnevnim satima 3. lipnja (samo koji sat prije Mattisa), u javnost izašao oštrim uvodnikom u specijaliziranom magazinu Foreign Policy. U njemu Allen situaciju u SAD opisuje riječima: “Klizanje SAD u neliberalizam možda je započelo i dobrano prije 1. lipnja 2020. godine. Zapamtite taj datum. On možda označava početak kraja ‘američkog eksperimenta’“, navodeći kako su prošlotjedni potezi Donalda Trumpa bitni iz tri razloga.
Kao prvo, on napominje da – iako je Predsjednik izrazio sućut obitelji Georgea Floyda – ni u jednom se trenutku nije osvrnuo na rasnu podlogu čitavih demonstracija, pokušavajući se pozicionirati kao predstavnik “reda i mira” u kontekstu lijevih uništavača, uz istodobno pomalo začudno inzistiranje kako njegov uvelike bjelački pokret “MAGA” (op.a. “Make America Great Again”) – “voli crnce“. Kao drugo, iako je Trump pljačkaše i podmetače požara koji su pratili prve dane aktualnih američkih prosvjeda jasno karakterizirao teroristima, ne bi li onda zazivao i slanje Oružanih snaga SAD u obračun s takvim skupinama – jasno je da bi takve aktivnosti morale biti provedene kroz javnu proceduru, a ne raspolaganjem s federalnim snagama kao s vlastitim privatnim zaštitarima. Dok za ikakvo proglašavanje domaćih grupa “terorističkim organizacijama” u SAD danas nedostaje podloga u propisima, i Allen se zalaže za potencijalno donošenje takvih propisa – koji bi po donošenju bitno češće bili primjenjivi na oružane organizacije radikalne desnice i bijele suprematiste dokazanog nasilnog djelovanja. No, po Allenu, u današnje doba guverneri američkih saveznih država imaju dovoljne kapacitete postojećih sigurnosnih službi (poduprtih u slučaju potrebe i Nacionalnom gardom), dok za federalna djelovanja bez pristanka guvernera u novijoj povijesti SAD baš i nema presedana. Dapače, takva bi djelovanja pripadnika Oružanih snaga SAD protiv građana države bila izuzetno loša po odnos civila i vojske u državi.
“Čišćenje” Trga Lafayette, 1. lipnja 2020. godine
Kao treće, iako se Trump u prvo vrijeme postavljao kao “saveznik mirnih prosvjednika”, to nije zaustavilo korištenje sile, suzavca i gumenih metaka kada je US Park Police (njeni “Horse mounted patrol” te “Civil Disturbance Units”) krenula raščišćavati Trg Lafayette za predsjedničku foto-predstavu 1. lipnja ove godine. Pri tome, iako je čitava operacija bila provođena pred nizom medija koji su događanja prenosili u živo, još danima su se nadležni branili kako ondje zapravo nije bilo “suzavca”, već samo dimni karnisteri i “pepper-ball” streljivo (dakle, aktivna tvar OC, a ne CS, CR ili CN). Na kraju Allen zaključuje:
“Već i površnom promatraču ponedjeljak je bio grozan za Sjedinjene Države i njihovu demokraciju. Predsjednički govor bio je kalkuliran za projekciju njegove maksimalne i proizvoljne sile, no propustio je prenijeti imalo viših emocija, ili osjećaja vodstva kakvo je nasušno potrebno širom nacije u ovim teškim momentima. I dok je ponedjeljak bio istinski strašan, to nikoga nije trebalo iznenaditi. Dapače, ova je situacija u mnogome bila ilustrativna“.
Pa ipak, ovo nije bio i kraj problema koje posljednjih dana Donald Trump ima s raznim umirovljenim generalima Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država. Za to se u nedjelju 7. lipnja pobrinuo Colin Powell, crni politički republikanac koji je uz karijeru u Kopnenim snagama OS SAD još obavljao i niz drugih visokih dužnosti – National Security Advisor 1987. do 1989. godine, predsjedatelj Združenog stožera OS SAD od listopada 1989. do rujna 1993., te ministar vanjskih poslova u administraciji predsjednika George W. Busha (20. siječnja 2001. do 26. siječnja 2005. godine). On je u nedjeljnoj emisiji “State of the Union” na CNN televiziji zaključio:
“Izuzetno sam sretan zbog onog što je John Allen rekao, i što svi ostali generali, i admirali, i diplomati kažu. Imamo Ustav. I moramo slijediti Ustav. I Predsjednik je zastranio od njega. Jako sam ponosan na to što su svi ti generali i admirali napravili, i drugi što su napravili. Ali, znate, ja nisam pisao pismo, jer sam svoj stav o Trumpu pokazao prije oko četiri godine, kada se on natjecao za dužnost. Kada sam čuo neke od stvari koje je spominjao postalo mi je jasno da nikako ne mogu glasati za tu osobu. Prvo što me je smetalo bio je čitav onaj ‘birther’-pokret (op.a. zavjera da Barack Obama nije rođen u SAD-u, pa ne zadovoljava taj uvjet za biti predsjednikom)… a taj je pokret imao veze s činjenicom da je predsjednik SAD-a, predsjednik Obama, bio crnac. To je bilo dio svega toga. A, nakon toga me duboko uznemirio i način kako je on naokolo vrijeđao razne ljude – vrijeđao majke poginulih ratnika, vrijeđao Johna McCaina, vrijeđao imigrante – a ja sam sin imigranta – vrijeđajući svakoga tko se usudio išta reći protiv njega. A to je opasno po našu demokraciju, i opasno je po našu zemlju… I, mislim da ovo što sada gledamo, ova masivna prosvjedna događanja, najveća koja sam vidio u svome životu… Mislim da to ukazuje kako naša država postaje mudrija, i da to više nećemo trpjeti“.
Prosvjedi u Seatleu, 4. lipnja 2020. godine
Na pitanje zašto je njemu osobno bitno da Trump ne bude ponovo izabran na čelo SAD-a, Powell je odgovorio: “Jer mislim da on nije bio efikasan predsjednik. On laže čitavo vrijeme. Počeo je lagati od dana inauguracije, kada smo imali onu diskusiju o veličini ljudske mase koja je tome prisustvovala. Ljudi o tome pišu knjige, o toj njegovoj omiljenoj navici laganja. I ja ne mislim da je to u našem interesu. Nisam glasao za njega 2016., a situacija do 2020. godine… po mom mišljenju, po mojim iskustvima, samo je postala lošija“.
Naravno, odgovor putem Twitter objave nije trebalo dugo čekati, a Donald Trump tu se pokazao jednako nemaštovitim kao i u slučaju umirovljenog generala Jamesa Mattisa. Tako je po Trumpu Colin Powell “ukočenjak”, koji je odgovoran da se Amerika uključila u ratove na Bliskome istoku, a još je k tome objavio i kako će glasati za istog takvog “ukočenog” Joea Bidena – Trumpovog demokratskog protukandidata koji je tog istog 7. lipnja prikupio dovoljno delegata da i službeno postane predsjednički kandidat Demokratske stranke. Zatim je Trump podsjetio i na epizodu koja će Powella pratiti do kraja života – kada je u ime administracije ustvrdio da se u rat u Iraku ide radi tamošnjih oružja masovnog uništenja, kojih na kraju nije bilo – da bi onda zamolio da netko i tom “precijenjenom” (generalu) objasni sve dosege Trumpove republikanske vladavine zadnjih godina. Naravno, sve to nije moglo ispraviti činjenicu da je Powell prvi crni obnašatelj dužnosti predsjedatelja Združenog stožera i ministra vanjskih poslova SAD, te dugogodišnji republikanac koji je dobar dio svog velikog međunarodnog ugleda gotovo pa prokockao za stranku i predsjednika iz vlastite političke opcije.
Trump i Washington
Vojne i paravojne snage na ulicama Washingtona, 3. lipnja 2020. godine
Dok su prošloga tjedna pažnju svjetske javnosti privukle prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa od 1. lipnja 2020. godine da će mimo odluka guvernera pojedinih američkih saveznih država u njih slati federalne snage (pripadnike Oružanih snaga SAD) – ti su se potezi u praksi pokazali izuzetno teško provedivima. Kako izgleda, zato je onda postignut kompromis – kojim su se federalne aktivnosti koncentrirale na Washington DC (koji je posebna teritorijalna jedinica pod jačom federalnom kontrolom), a ljudstvo je svedeno na pripadnike nacionalnih gardi te zaposlenike drugih federalnih službi – ali bez većeg angažiranja djelatne vojske.
Naime, kako su 6. lipnja objavili američki mediji, u Bijeloj kući je u ponedjeljak 1. lipnja bio održan sastanak državnog vrha SAD baš na tu temu, i na njemu je Trump od svojih ministara navodno zahtijevao ubrzano slanje oko 10.000 pripadnika OS SAD u američke gradove. Tome su se navodno usprotivili William Barr (ministar pravosuđa) i Mark Esper (ministar obrane), kao i general Mark Milley, predsjedatelj Združenog stožera OS SAD. U okviru kompromisa koji je tada bio postignut, tijekom konferencijskog razgovora su onda Esper i Milley kasnije tog ponedjeljka pozvali guvernere da doprinesu postrojbe svojih Nacionalnih gardi – navodno naglašavajući i njima kako je to alternativa širem korištenju Oružanih snaga širom SAD.
helikopterski “Show of Force” iznad Washingtona, noć na 2. lipnja 2020. godine
Pa ipak, paralelno s tim apelima, Pentagon je krenuo području Washington DC primicati oko 1.600 djelatnih vojnika, u washingtonskim prostorima službe FBI (Washington Field Office) ustrojen je zajednički zapovjedni centar za koordiniranje odgovora svih federalnih snaga (vojnih i civilni) na velika protestna događanja, a Esper i Milley krenuli su u Bijelu kuću te ondje završili na konferenciji za mediju u Ružičnjaku, te na kasnijem nezgodnom slikanju pred obližnjom crkvom Sv. Ivana. Iako je službena Bijela kuća kasnije opovrgavala niz detalja ovog medijskog scenarija, ostalo je jasno kako su prošloga tjedna postrojbe Nacionalne garde širom SAD-a preuzele prominentnu ulogu u kontroli nemira,uz tek nešto vojnih djelovanja, od kojih su posebnu pažnju izazvala sudjelovanja vojnih helikoptera u rastjerivanju demonstranata primjenom niskog lebdenja nad protestima – metode o kojoj je i sam predsjednik Trump ima nešto za reći tijekom petka 5. lipnja. Za to vrijeme, na terenu u Washingtonu došlo je do svojevrsnog sučeljavanja federalnih snaga kako s demonstrantima, tako i s lokalnim vlastima predvođenih crnom gradonačelnicom Muriel Bowser.
Zatvorski čuvari iz Texasa u Washigtonu, 3. lipnja 2020. godine
U srijedu 3. lipnja postalo je jasno da su Bijela kuća i Pentagon imali problema pri usklađivanju statusa i aktivnosti oko 700 pripadnika 82. zračnodesantne divizije iz Fort Bragga – koje se prvo primaklo Washingtonu, pa ih se pokušalo vratiti u matičnu bazu, da bi onda ostali “pri ruci” u očekivanju velikih protestnih događanja zakazanih za subotu i nedjelju, 6. i 7. lipnja. Konačno, njih se u petak 5. lipnja ipak vratilo u Fort Bragg, dok je u Washingtonu zadržano tek oko 350 pripadnika aktivne vojske u stanju visoke spremnosti (vjerojatno vojna policija iz sastava 4. bojne 3. pješačke pukovnije “Old Guard” stacionirane u bazi Fort Myer, Virginia). No, iako je to značilo manje ikakve djelatne vojske na ulicama Washingtona, tijekom čitavog prošlog tjedna bilo je teško previdjeti širom tog grada velik broj pripadnika raznih drugih naoružanih federalnih službi i agencija, opremljenih paravojno – ali bez jasnih oznaka pripadnosti. Dok se postupno ipak ustanovljavalo o kojim je tu postrojbama riječ, prosvjedi su i bez toga ostali prilično mirni – tako da su lokalne vlasti krenule tražiti višu razinu normalizacije stanja, što su federalne vlasti praktično predvođene ministrom pravosuđa Barrom u praksi ignorirale.
U četvrtak 4. lipnja gradonačelnica Washingtona je od federalnih vlasti i formalno zatražila povlačenje “čitave izvanredne prisutnosti federalnih snaga reda i vojske“, što nije promijenilo mnogo na stanju u glavnome gradu SAD, u kojem je do tada uz lokalnu DC National Guard bilo raspoređeno još i oko 5.000 pripadnika nacionalnih gardi iz 11 saveznih država (Florida, Idaho, Indiana, Maryland, Missouri, Mississippi, New Jersey, Ohio, South Carolina, Tennessee, i Utah). To se stanje zaoštrilo u petak 5. lipnja, kada je grad Washington prvo prestao plaćati pojedine hotele u koje su federalne vlasti smjestile te vanjske snage, da bi onda uslijedilo i ispisivanje velike parole “Black Lives Matter” jarko žutim slovima preko čitavog kolnika 16. ulice na njenom spoju s Trgom Lafayette – da bi onda taj dio prometnice bio i službeno preimenovan u “Black Lives Matter Plaza”, udaljen oko 200 metara od Bijele kuće i vidljiv s tamošnjih prozora.
Kako je Nacionalna garda iz savezne države Utah privremeno ostala bez hotelskog smještaja u Washingtonu?
Na odgovor predsjednika Trumpa nije trebalo dugo čekati, pa se već u večernjim satima petka 5. lipnja na njegovom Twitter profilu moglo čitati o nezahvalnoj gradonačelnici, koja ne uspijeva uravnotežiti lokalni proračun bez traženja saveznih milodara, ali ima nešto protiv Nacionalne garde – baš onih koji su je spasili od sramote u dotadašnjim protestima – naravno uz najave daljnjih djelovanja, bez obzira na lokalne vlasti.
Samo nekoliko sati kasnije, usred noći od petka na subotu 6. lipnja, Trump je ovu svoju retoriku i dodatno zaoštrio – navodeći kako je gradonačelnica Bowser kompletno nesposobna za svoj posao vođenja tako velikog grada kakav je Washington DC, te ponavljajući kako je samo ljudstvo Nacionalne garde spriječilo masovne devastacije u demonstracijama. Naravno, nije tu bilo ni riječi o velikom broju drugih naoružanih federalnih postrojbi, kao ni spomena konkretnom raspoređivanju pojedinih vojnih postrojbi na ulicama – koje se itekako dobro moglo tijekom protekloga tjedna vidjeti u programima raznih svjetskih televizija.
No, kao i u nizu drugih situacija – trenuci kada Trump zvuči najžešće i najodlučnije obično su oni kada se situacija već kreće prelamati na suprotnu stranu. Tako je i ovaj verbalni obračun federalnih struktura s lokalnim vlastima grada Washingtona zapravo predstavljao tek uvod u predsjedničku odluku objavljenu ponovno na društvenoj mreži Twitter, gdje je Donald Trump već idućeg dana objavio povlačenje Nacionalne garde s gradskih ulica Washingtona. Ovo vrludanje u odlukama bilo je praćeno i medijskim istupom ministra pravosuđa Barra, osobe praktično nadležne za sve te sporne federalne aktivnosti na Washington DC prostoru.
Od njega se u emisiji “Face the Nation” televizijske stanice CBS News na kraju čulo vladine stavove o svim spornima situacijama od protekloga tjedana – da je većina medijskih napisa kriva i lažna, da praktički nitko nije ni pomišljao na aktiviranje spornog propisa “Insurrestion Act” iz 1807. godine, da sustavnog rasizma u američkoj policiji nema, i gotovo pa da se protekla dva tjedna širom SAD ne događa ništa posebnoga. Ujedno je William Barr preuzeo i odgovornost za operaciju “čišćenja” washingtonskog Trga Lafayette, gdje su bili nasilni prosvjednici (koje se nije vidjelo u direktnim prijenosima događanja), kojima su glasno bila izrečena tri upozorenja (koja se nije čulo u direktnim prijenosima događanja), nakon čega je bio korišten dim ali ne i suzavac – već “pepper spray” koji za Barra nije suzavac, i nije kemijski iritant (budući je prirodnog podrijetla). Sam Barr je ustvrdio da je bio ondje u vrijeme operacije, te je vidio nasilje za koje mediji napominju da ga nije bilo – naglašavajući da je tijekom nekoliko prethodnih dana u Washingtonu bilo gotovo 160 ozlijeđenih policajaca, te da su zapovjedi za “čišćenje” trga bile izdane praktično 4 sata prije medijskog istupa predsjednika Trumpa, tako da su se ta dva događanja zapravo slučajno poklopila oko 18;40 u ponedjeljak 1. lipnja 2020. godine.
Kamo dalje?
No, dok su njegovi ministri tako zaklapali priču o spornim događanjima tijekom proteklih tjedana, za to je vrijeme Donald Trump u svojim Twitter-objavama već uvelike krenuo dalje, postavljajući čitave demonstracije i državni odgovor na njih tijekom posljednjih dana u kontekst predstojećih predsjedničkih izbora u SAD-u. Pri tome, on kao i obično ide najkraćim putem prema najjednostavnijem tumačenju stvarnosti. Naime, svog rivala Joe Bidena počinje optuživati za podršku onim zahtjevima prosvjednika koji zvuče maksimalno anti-sistemski (od kojih se i sam Biden izričito ogradio) – ne bi li sebe predstavio kao “zagovornika javnoga reda i mira”.
Dakle, rasprava se nastoji usko svesti na doslovni sadržaj gesla (“Defund the Police” – “Ukinite financiranje policije”), namjerno prešućujući šire značenje koje traži reforme temeljem situacije u kojoj se nalazi velik dio američke javnosti – da su u brojnim krajevima sve lokalne službe ionako bile toliko smanjene da policija ostaje jedina na terenu, tako da bi smanjivanje novaca za policiju trebala pratiti i obnova svih onih drugih socijalnih službi koje se obično bave problematičnim zajednicama (a u SAD su završile smanjene ili ukinute). Pri tome Trump svoju viziju te navodne demokratske politike u hodu nadograđuje i dodatnim pričama o tome kako bi njegov takmac zasigurno te imaginarne mjere prema američkim tijelima unutarnje sigurnosti prenio i na iscrpljivanje vojnih financija Sjedinjenih Američkih Država – naravno, sve to u korist neke radikalne ljevice, koja po Donaldu Trumpu ionako uz čitave ove prosvjede kontrolira i sve koji nisu njegovi direktni politički saveznici. Dakle, kako god da se dalje razvijala situacija oko prosvjeda (i COVID-19 epidemije) u državi, za Trumpa ipak glavnom točkom na horizontu stoje predstojeći predsjednički izbori u studenom ove godine. Koštalo to koliko koštalo…
