Danas se veliki dio državnog vrha Republike Hrvatske okupio u susjednoj Austriji, konkretno na Bleiburškome polju, oko 120 kilometara sjeverozapadno od Zagreba. Ondje se održava komemoracija 71. obljetnice bleiburške tragedije i tragedije Križnoga puta, kojoj je organizator Počasni bleiburški vod, a pokrovitelj (od ove godine ponovno) Hrvatski sabor. Supokrovitelj je Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a suorganizator je i Vijeće za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH. Na dotičnom skupu sudjeluju i Oružane snage RH – prisutnošću Klape HRM i dijela Počasno-zaštitne bojne, navodno temeljem zahtjeva za podršku upućenom od strane Hrvatskog sabora Ministarstvu obrane. I upravo je tu nastao problem.
Austrijska policija tijekom provjere oružja pripadnika OS RH
Kako je prvi objavio portal Indeks.hr, pripadnici PZB su se danas susreli s do sada neuobičajenim problemom – s policijom Republike Austrije, koja je odlučila intervenirati u njihov program i opremu. Pri tome, navedeno je da “austrijska policija zaustavila je počasni vod HV-a i ne dozvoljava im pristup komemoraciji“. Da bi se onda opisao i daljnji razvoj situacije – “Potjerani su svi naoružani vojnici. Ne mogu ući u prostor za komemoraciju i vraćaju se kući“, te konačno: “Austrijska policija odvela je pripadnike HV-a oko kilometar od komemoracije te svaku pušku fotografira posebno“. Tijekom ove nemile situacije, ukupno 18 pripadnika OS RH lokalna je policija spriječila pri unošenju vatrenog oružja (ceremonijalnog i onesposobljenog) na prostor komemoracije. Austrijska državna policija navodno je bila obaviještena o njihovome dolasku, ali tu informaciju izgleda nisu podijelili i sa svojim lokalnim kolegama. Na kraju, prema navodu iz MORH – pripadnici HV svoj su posao (polaganje vijenca) ondje ipak obavili, ali bez pušaka – koje su na kraju dogovorno ostale u pohrani (u autobusu), te su vraćene po dovršetku komemoracije. Nitko od prisutnih pripadnika OS RH nije bio prije vremena vraćen u Republiku Hrvatsku. No čitava ova situacija otvara i još neka pitanja – na temu pravne podloge boravka pripadnika OS RH u inozemstvu, i načina na koji se takve situacije rješavaju u praksi.
Procedura i (polu)procedura
Razoružani na posao!
Na prvi pogled stvar je jasna. O slanju pripadnika Oružanih snaga u inozemstvo odlučuje Hrvatski sabor. Ta je ovlast zapisana u Ustavu Republike Hrvatske, čiji članak 7 u svom 5. stavku kaže: “Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske“. Uz to, istim tim aktom propisan je i jedan svojevrstan izuzetak – u stavku 8 tog istog članka Ustava stoji: “Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske“. I tu bi sve trebalo biti jasno.
Za slučaj da se provedba spomenutih odredbi pokaže nejasnom, ove ustavne odredbe dodatno pojašnjava Zakon o obrani, koji u svom članku 49. navodi opću odredbu:
“(1) Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske i djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora koju predlaže Vlada uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.
(2) Na temelju odluke Hrvatskoga sabora iz stavka 1. ovoga članka Predsjednik Republike naređuje uporabu Oružanih snaga“,
koju onda već spomenutim ustavnim izuzetkom dopunjava i članak 69. Zakona o obrani:
“(1) Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora.
(2) Oružane snage država saveznica mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora.
(3) Pod obukom iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podrazumijeva se obuka postrojbi razine satnije i više.
(4) Odluke o prelasku granice radi vježbi i obuke iz stavaka 1. i 2. ovoga članka donosi Vlada uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.
(5) Na temelju odluke iz stavka 4. ovoga članka načelnik Glavnog stožera pripadnike Oružanih snaga upućuje na vježbe i obuku“.
Pri tome, jasno je da se ponekad pokazuju i neke dodatne situacije – u kojima pripadnici OS RH prelaze državne granice u protokolarne svrhe. U ovakve situacije spada sudjelovanje na vojnim mimohodima, vojnim hodočašćima, pa i na službenim komemoracijama. Za takve je situacije bitno teže ustanoviti konkretnu pravnu podlogu u aktualnim propisima RH – jednako kao i ustanoviti jesu li i to situacije koje traže formalno sudjelovanje Hrvatskoga sabora – koji bi, načelno, i u takvim okolnostima morao davati odobrenje za prelazak državne granice, ispunjavajući time svoju ustavnu ovlast. U pravilu tu nije riječ o prelasku granice pojedinih pripadnika OS RH, nego o manjim postrojbama ili vojnim izaslanstvima – koja rijetko, ako ikad, pređu veličinu satnije – da bi tu bila primjenjiva odredba članka 69. Zakona o obrani.
Jednako tako, iako je bilo primjera da se za sportske i protokolarne prilike traži posebno odobrenje Sabora (kao 2010. za BŠ-72 “Andrija Mohorovičić”, prilikom pratnje neretljanskih veslača u Italiju), očigledno je da ima situacija kada se takvu dozvolu i ne traži – ili je se barem ne traži javno i jasno vidljivo. Kako vidimo, i ova praksa lako može biti izvorom međunarodnih problema, čime postaje nedvojbeno da ona mora biti bitno jasnije objavljena javnosti te podrobnije regulirana. Sve dok to ne bude jasno i nedvojbeno – bit će moguće situacije u kojima ceremonijalna postrojba OS RH krene na posao, prijeđe državnu granicu, osvane u stranoj državi sa svojom opremom, a onda prije obavljanja zadaće krenu problemi s lokalnim vlastima – na način na koji se to danas moglo gledati u prijateljskoj nam i neutralnoj Austriji.
