Samo tjedan dana prije no što se pozabavila Godišnjim izvješćem o obrani za 2018. godinu, Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 157. sjednici od 16. svibnja ove godine usvojila “Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2018. godinu“. Za manje upućene, riječ je o dokumentu kojim Ministarstvo financija podvlači crtu pod državni proračun prošle godine, i daje čvrsti pregled načina na koji su se lani razni proračunski planovi na kraju stvarno i pretočili u državni proračun. Konkretno, u njemu se prikazuje kako je na kraju stvarno završilo financijsko balansiranje u prošloj godini, temeljem planiranja proračuna za 2018. (usvojen u Saboru 30. studenog 2017.), njegova polugodišnjeg izvještaja o izvršenju (izglasanog u Saboru 21. studenog 2018.), rebalansa planova državnog proračuna za 2018. (izglasanog u Saboru 3. prosinca 2018.), kao i preraspodjela unutar proračunskih planova koje su se radile tijekom te godine.

Ovaj je dokument odmah nakon usvajanja u Vladi RH, 16. svibnja 2019. godine, upućen u saborsku proceduru, da bi 31. svibnja dopunom dnevnoga reda pod nazivom “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i Prijedlog godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2018. godinu” bio uvršten i na popis materijala o kojima Sabor tek namjerava raspravljati. Dakle, riječ je o javnom i službenom dokumentu koji je izrađivan u Ministarstvu financija RH po završetku 2018. godine (jednako kao i MORH-ovo Godišnje izvješće o obrani za tu godinu), o dokumentu koji je Vlada RH usvojila tjedan dana prije usvajanja Godišnjeg izvješća o obrani za tu istu 2018. – ali i o dokumentu o kojem će Sabor raspravljati poprilično kasnije, uz pažnju tek malobrojne javnosti zainteresirane za kretanja državnih financija i proračun (te malo ili nimalo sektorskog analiziranja). Posebno je bitno da se takvo “potonuće s horizonta” ove godine ne dogodi – budući da njegove brojke oslikavaju detalje obrambenog financiranja u Hrvatskoj na način koji nema javnoga premca.

Financijska slika iz drugoga ugla

Godišnji izvještaj o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu navodi kako je Ministarstvo obrane tu godinu dovršilo s proračunom od 4.352.491.452,09 kuna. Taj je iznos, doduše, za 115,7 milijuna HRK veći od onog iz 2015. godine (4.236.748.710,27 kuna), zadnje godine mandata ministra Kotromanovića s kojim se aktualni ministar Krstičević voli uspoređivati, a čak je za 279,1 milijun HRK veći i od izvršenja 2016. godine (4.073.429.914,30 kuna) – koju je započeo “nesretni” ministar Buljević da bi je dovršio Krstičević. No, ta ista cifra je ujedno za 86,54 milijuna kuna MANJA od izvršenja državnog proračuna u sektoru obrane 2017. godine, koje je prema podacima Ministarstva financija iznosilo 4.439.029.635,37 kuna. Dakle, od kraja 2017. do kraja 2018. godine nije zabilježen rast, već pad konačno izvršenog obrambenoga proračuna – i to za 86.538.183,28 HRK, odnosno 1,95 posto.

Ovo je konačni rezultat priličnih kolebanja obrambenog proračuna u 2018. godini – koji je, dakle, 2017. završio s godišnjom potrošnjom spomenutih 4.439.029.635,37 kuna. Na to su se nadovezali planovi o obrambenom proračunu za 2018. u prvotnom iznosu od 4.815.494.255 kuna, odnosno o rastu od 376.464.619,63 kuna ili 8,48 posto. Ti su planovi tek manje modificirani tijekom 2018. godine – rebalans s početka prosinca 2018. zadržao je istu ukupnu cifru (uz više preslagivanja unutar nje), no te se brojke do kraja godine nisu ni približno ispunile – što se vidi u Godišnjem izvještaju za 2018. godinu, koji je obrambeni proračun u 2018. godini zaključio na tek 4.352.491.452,09 kuna. Dakle, riječ je tu ne o rastu, već o podbačaju MORH-ovog proračunskog plana u 2018. godini za 463.002.802,91 kuna, odnosno 9,61 posto. Da bi vidjeli gdje su te razlike, trebamo detaljnije pogledati izvršenje obrambenog proračuna RH u 2018. godini po stavkama.

1. Opremanje, modernizacija i izgradnja

Ovaj je segment obrambenog proračuna u promatrani period krenuo 2015. godine s konačnom godišnjom potrošnjom od oko 910,68 milijuna HRK. Iduće 2016. to je palo na oko 880 milijuna, da bi 2017. bila dovršena s porastom na oko 980,68 milijuna kuna. Za 2018. godinu se planirao porast od još 127,75 milijuna HRK ili 13,3 posto (na 1.108.422.400 HRK), što je rebalansom bilo pojačano za još 0,03 posto (dodatnih 383.645 kuna, na ukupno 1.108.806.045 HRK) – što izgleda sjajno, dok se ne primijeti kako je tu bilo ukomponirano i 350 milijuna HRK za nesuđene borbene avione. Dakle, plan je očigledno bio i u slučaju kupovine aviona preostalih oko 221,87 milijuna tu pokriti na račun modernizacije i opremanja ostatka OS RH. Takvu tezu dokazuje i činjenica da je krajem 2018. i izostankom ove kapitalne kupovine segment “Opremanje, modernizacija i izgradnja” zaista i pao radikalno – na 687.780.746,55 kuna. No, iako taj posao ima monumentalni utjecaj na obrambeni proračun, čije smo učinke preliminarno pokušali pojmiti prije nekoliko mjeseci, sada se jasno vidi da problem nije samo u borbenim avionima – što dokazuje i činjenica kako je tu bila riječ o padu od oko 421 milijun HRK u usporedbi s rebalansiranim planovima za 2018. godinu (pad od 37,97 posto), odnosno o padu od oko 292.9 milijuna HRK u usporedbi sa sredstvima za istu svrhu iz 2017. godine (pad od 29,87 posto), kada kupovine aviona uopće još nije ni bilo na računu.

Osim projektne stavke “Opremanje višenamjenskim borbenim  avionom” (K545045), koja je očekivano završila na nuli, manjak su – prema planovima za tu godinu – zabilježile i sve ostale stavke u ovom segmentu. Glavna je promjena zabilježena na stavci “Opremanje materijalno tehničkim sredstvima” (A545042) koja je od 234,8 milijuna kuna u 2017. trebala u 2018. padati na 135,5 milijuna, pa rebalansom na 120,65 milijuna – da bi godinu završila na tek 101,29 milijuna HRK (odnosno, 56,86 posto manje nego 2017. godine). Ovdje se ističe ipak pribavljanje 31 raznolikog vozila (24 više od planova), kao i 358 novih komada pješačkog naoružanja (32 manje od planova). Nažalost, nije daleko ni stavka “Izgradnja, rekonstrukcija i adaptacija objekata i infrastrukture” (A545076), koja je 2017. završila s 203,76 milijuna HRK, da bi za 2018. onda bilo planirano smanjivanje na oko 109,4 milijuna, pa u rebalansu rast na 119,87 milijuna HRK – da bi na kraju završila na tek oko 96,9 milijuna HRK, odnosno sa smanjenjem od 52,42 posto prema potrošnji 2017. godine). Ovdje je podbacila nova gradnja, dok je rekonstruirano 12 građevina umjesto planiranih 5, te je pripremljena dokumentacija za radove na ukupno 20 lokacija (a planiralo se pripremiti papire za 10 budućih gradilišta). Uz to treba istaknuti promjene u projektnoj stavci “Borbeno oklopno vozilo” (K545043), koja je od prvotno za 2018. planiranih 4,4 milijuna HRK prvo rebalansom smanjena na 142.400 kuna, da bi godinu završila na skromnih 69,7 tisuća potrošenih kuna (uz očiglednu odgodu dovršetka projekta), te na projektu “NATO integrirani sustav PZO” (K545046) na koju je 2017. potrošeno 723,7 tisuće kuna, da bi onda plan u 2018. skočio na 18,7 milijuna HRK, što je rebalansirano na 13,98 milijuna, te je do kraja 2018. bilo potrošeno tek oko polovica tako smanjene sume (7,05 milijuna HRK). Slično je masivno kolebanje doživjela i projektna stavka “Obalni ophodni brod” (K545044), koja je 2017. završila s utroškom od oko 16,9 milijuna HRK, što se za 2018. planiralo povećati na 25,12 milijuna – ali je očito otezanje gradnje ostatka klase dovelo do pada od 84% u rebalansu (na 4,02 milijuna HRK), od čega se do kraju 2018. utrošilo oko 3,9 milijuna (76,97 posto manje nego 2017. godine).

Jedine su donekle stabilne ostale stavka “Opskrba materijalnim sredstvima” i projektna stavka “Opremanje dalekometnim topničkim sustavom”. “Opskrba materijalnim sredstvima” (A545049) je od utrošenih 391,6 milijuna HRK 2017. rasla na 399,7 milijuna u 2018. godini. Tu treba spomenuti da je u 2018. pribavljeno ukupno 5.520 novih borbenih odora (planiralo se kupiti njih 4.500), ali je radikalno podbacila opskrba individualnim borbenim obrocima – gdje se planiralo zalihe dići s početnih 39.800 na 40.000, da bi na kraju pojačanih terenskih vježbanja njihovo stanje završilo na 34.271 (13,9 posto manje od početnoga). Godišnja rata za “Opremanje dalekometnim topničkim sustavom” (K545074) u 2018. godini iznosila je gotovo upola manje od lanjske, i kroz manja kolebanja u planiranju završila je na oko 78,8 milijuna HRK. Nažalost, kako se moglo čuti u Saboru, tu će ipak još biti problema, i trebat će vremena da topnički sustav PzH2000 u RH zaživi kako treba.

2. Upravljanje i potpora osoblju

Nije novost da segment “Upravljanje i potpora osoblju” predstavlja najmasivniji pojedinačni dio obrambenog proračuna. U 2015. godini je na njega bilo utrošeno 2.487.086.279,25 HRK, da bi ti rashodi 2016. pali za oko 1 posto, na 2.462.438.059,71 HRK – i onda u 2017. opet narasli na 2.499.583.503,85 HRK (1,51 posto porasta). U planovima za 2018. godinu tu se planirao porast za još 305 posto (na 2.575.861.955 HRK), a onda još i dodatnih 0,89 posto u rebalansu državnog proračuna za 2018. godinu. Na kraju 2018. je utrošak nadišao i te uvećane brojke, tako da je utrošeno ukupno 2.602.533.820,19 HRK (0,15 posto više od plana iz rebalansa). Time je potrošnja tu u 2018. završila 4,64 posto iznad stanja za 2015. i 4,12 posto iznad one do kraja 2017. godine, opravdavši time navode iz Ministarstva obrane o fokusu na kadrove i njihova prava. Ovaj se doseg može pripisati i u pozitivnu ostavštinu pomoćnika ministra za kadrovska pitanja Zorana Piličića, koji baš ovih dana odlazi na novu diplomatsku dužnost izvan obrambenoga sustava.

Uzlazni financijski trend pokazuju obje stavke ovoga segmenta – “Troškovi osoblja i personalna potpora” i “Pribavljanje osoblja i izobrazba”. No, za razliku od stavke “Troškovi osoblja i personalna potpora” (A545052) – koja bilježi lagani linearni rast kroz sve planske i izvršne dokumente od 2016. na ovamo (od 2.451.662.291,90 kuna u 2016., preko 2.487.859.803,08 u 2017., sve do 2.587.127.449,74 HRK krajem 2018. godine) – kod stavke “Pribavljanje osoblja i izobrazba” (A545053) vidi se kako je od početnih oko 11,7 milijuna HRK 2017. bio planiran rast na 14 milijuna početkom 2018. i onda na 15,7 u rebalansu za 2018. godinu – da bi u konačnici utrošak na kraju 2018. ipak završio između te dvije cifre, na 15,41 milijun HRK (nezanemarivih 31,41 posto više nego 2017. godine). Pri tome, iz obrazloženja priloženih uz Godišnji izvještaj o izvršenju proračuna za 2018. godinu naziru se i glavni problemi ovoga segmenta – gdje se nastojalo ukupno brojno stanje obrambenoga sustava održati na 17.210 ljudi, da bi do kraja 2018. ipak bio zabilježen neplanirani gubitak 329 osoba i pad ukupne brojnosti na 16.881 osobu. No, uz samostalne odlaske, ubrzalo se bilo i izdvajanje neperspektivnog osoblja, tako da je tijekom 2018. umjesto planiranih 850 bila izdvojena 1.021 osoba. Tijekom 2018. je i na dragovoljno služenje otposlana 81 mlada osoba manje od plana (njih ukupno 919 umjesto 1.000), ali je praktično duplo povećan broj polaznika izobrazbi postojećih kadrova (od 1.000 krajem 2017. na ukupno 2.041 u 2018. godini).

3. Komunikacijsko-informacijski sustavi i potpora

Proračunski segment “Komunikcijsko-informacijski sustavi i potpora” u 2018. nije prošao baš sjajno. Nakon što je u tu svrhu 2015. bilo utrošeno 248.827.991,44 kuna, izdvajanje je 2016. smanjeno za 26,7 posto (na 182.392.674,27 HRK), da bi u 2017. poraslo na za skoro 51,8 posto, na 276.803.341,93 kuna. No, ovaj trend nije nastavljen u proračunu za 2018. (planirano smanjenje od 13,8 posto, na 238,61 milijun), da bi se stvari probalo mijenjati kroz rebalans (porast planova za 11,38 posto, na 265,8 milijuna HRK) – što se opet nije uspjelo ispuniti do kraja godine. Tako je ovdje konačna potrošnja za 2018. na kraju iznosila 238.767.977,54 HRK, odnosno 10,16 posto manje od planova iz lanjskog rebalansa, te 13,74 posto manje nego je u istu svrhu bilo utrošeno 2017. godine.

Pri tome, stavke vezane uz komunikacijsko-informacijske sustave bile su relativno stabilne. “Održavanje komunikacijsko-informacijskih sustava” (A545055) raslo je od 2015. do 2017. (od 26,8 preko 30,5 na 36,72 milijuna kuna godišnje) – da bi u 2018. godini umjesto laganog rasta došlo do laganog pada na zaključnih 33,8 milijuna HRK (7,85 posto manje nego 2017. godine). Za razliku od toga, “Opremanje i modernizacija komunikacijsko-informacijskim sustavima” (A545054) je 2015. obuhvatilo oko 51,66 milijuna kuna, da bi u 2016. pala za preko 34 posto (na 33,86 milijuna HRK), i onda se u 2017. digla za 8 posto, na oko 36.6 milijuna HRK. Ta se sredstva 2018. planiralo praktično pa udvostručiti, što nažalost nije uspjelo, tako da je 2018. završila s utroškom od oko 45 milijuna kuna – ipak 23 posto više nego 2017. godine. Slično je prošla i stavka “Mrežni računalni sustavi” (K545056), koja je nakon izdvajanja oko 3,33 milijuna 2016. godine u idućoj 2017. porasla za gotovo pet puta, na oko 19,17 milijuna. Umjesto opet skoro dvostrukog rasta u 2018. godini, na kraju je tu do kraja lanjske godine bilo utrošeno tek 12,58 milijuna HRK – punih 34,36 posto manje nego 2017. godine. Nešto bolje je proteklih godina prošla stavka “Sigurnosni poslovi” (A545057), koja je od 15,15 milijuna u 2015. godini rasla 2016. na oko 21,98 milijuna, koliko je zadržala i 2017. godine. Iako se planiralo da tijekom 2018. poraste na 23 milijuna HRK, kraj godine je dočekala na potrošenih 22,88 milijuna kuna (ipak 4,10 posto više nego 2017. godine).

U ovaj širi segment spadaju i tri stavke koje su posljednjih godina rasle. Kao prvo, tu je stavka “Duhovna skrb” (A545072), koja je nakon 2016. krenula rasti uz manja kolebanja, prvo na oko 9,11 milijuna u 2017. godini, a onda i dalje. U 2018. se prvo planiralo 10,37 milijuna, i onda 10,61 milijuna u rebalansu, da bi konačno tu bilo utrošeno oko 10,44 milijuna HRK (14,6 posto više nego 2017. godine) – iako je lani organizirano oko 28 posto hodočašća manje od plana (njih 13 umjesto 18). Rasla je i stavka “Opća potpora” (A545058), koja sumira troškove upravnog dijela MORH i OS RH. Tu se 2015. izdvojilo 7,8 milijuna kuna, i onda 2016. oko 7,2 milijuna (pad za 8,32 posto), da bi se troškovi vinuli na 11,53 milijuna u 2017. godini. U 2018. godini je i tu došlo do popriličnih kolebanja. Prvo se planiralo smanjenje na 9,7 milijuna (minus od 15,72 posto), da bi rebalans donio promjenu planova i povećanje na 16,61 milijuna HRK, a onda je do kraja 2018. stvarno bilo potrošen0 oko 17,1 milijun kuna (48,1 posto više nego 2017. godine). Stavka “Izdavaštvo i informiranje” (A545059) se kolebala sličnim ritmom, iako u manjem opsegu – krenula je s oko 5,23 milijuna kuna 2015. godine, da bi padala 2016. (za 5,7 posto, na 4,93 milijuna) i opet 2017. godine (za još 10,02 posto, na oko 4,43 milijuna HRK). U proračunu za 2018. se planirao rast ove stavke za 18,74 posto (na oko 5,3 milijuna), pa onda još 11,84 posto u rebalansu s kraja 2018. (na 5,89 milijuna) – da bi godina završila između tih cifri, na oko 5,6 milijuna kuna (26,18 posto više nego 2017. godine). Ovo se kretanje očituje i u činjenici da je tijekom 2018. porastao broj produkcijski jeftinijih internetskih objava (49,2 posto više od planiranih 1.650 objava), ali je za oko 57,14 posto (8 umjesto planiranih 14) podbacilo izdavanje tiskanih te audio i video izdanja.

Na kraju, posebna je tema ovdje stavka “Sudske presude i ovrhe” (A545071) kao područje nevjerojatnih kolebanja. U ovu je svrhu 2015. bilo utrošeno oko 126,7 milijuna kuna, da bi za 2016. tu bilo izdvojeno 69 milijuna HRK – gdje se ova ušteda sustavu obila o glavu već iduće 2017. godine, porastom izdvajanja za gotovo 100 posto (točnije, za 94,43 posto, odnosno 134,155 milijuna kuna). No u žaru koncentriranja pažnje na ljudstvo, u 2018. se tu prvotno planiralo samo 40 milijuna HRK, da bi to nastojanje propalo do pred kraj godine i rebalans koji je predvidio tu izdvojiti preko 73 posto više sredstava (70,9 milijuna HRK). Realnost na kraju 2018. značila je povećanje od dodatnih 28,85 posto – na oko 91,35 milijuna kuna (ipak 31,9 posto manje nego 2017. godine).

4. Obuka i logistička potpora Oružanih snaga

Kao i brojni drugi dijelovi obrambenog proračuna, segment “Obuka i logistička potpora OS” je od stanja 2015. godine (utrošeno oko 320 milijuna kuna) u 2016. zabilježio pad (5,37 posto, na 302,85 milijuna HRK), da bi onda krenuo rasti – za 33,28 posto (na 403,62 milijuna) u 2017. godini. Proračunski planovi za 2018. su tu optimistično najavili radikalnije povećanje (29,7 posto, na oko 523,4 milijuna HRH), da bi to rebalansom bilo umanjeno za 7,5 posto (na 484,1 milijun) – a segment je na kraju završio s utroškom od 473.717.101,22 kune u 2018. godini, što je ipak ozbiljnih 17,37 posto više nego je tu bilo investirano 2017. godine.

Rasle su sve tri stavke ovoga segmenta, no ne na isti način. Glavnina ovog segmenta otpada na stavku “Održavanje materijalnih sredstava i sustava” (A545061), koja je 2015. iznosila 218,55 milijuna kuna, i što je 2016. bilo smanjeno za 12 posto (na 192,3 milijuna HRK). U 2017. je zabilježen porast od 44,86 posto (na 278,6 milijuna), a 2018. se planirao dodatni rast za 29,27 posto (na 360,15 milijuna HRK). Do vremena rebalansa te se planove ublažilo (za 12,28 posto, na 315,94 milijuna HRK), a ukupna potrošnja je na kraju 2018. iznosila 1,75 posto manje od plana, onosno oko 310,4 milijuna kuna (ipak 11,41 posto više nego tijekom 2017.). Od posla obavljenog u 2018. posebno se ističe revizija 4 tenka M-84, popravak dva tenka nosača mosta i jednog amfibijskog vozila, kao i remont 6 motora TV3-117 za helikoptere Mi-8MTV-1, te 4 motora za MiG-21. Za stavku “Obuka i vježbe” (A545060) 2015. se utrošilo 68,75 milijuna kuna, što je 2016. smanjeno na 62,6 milijuna (8,95 posto) i onda je 2017. još malo smanjeno (0,36 posto) na 62,37 milijuna HRK. Ova je stavka prema prvim planovima za 2018. trebala jako rasti (65,09 posto, na 102,97 milijuna HRK), no već do vremena rebalansa te su ambicije bile obuzdane (smanjenje plana za 7,05 posto, na oko 95,7 milijuna HRK), da bi stavka na kraju dovršila s dodatnim smanjenjem od 3,19 posto, na 92,66 milijuna kuna – ipak 48,56 posto više nego 2017. godine. Pri tome su 2018. godine provedene 573 obučne aktivnosti i 42 vježbe (11 domaćih i 31 međunarodna) – što je bitno više vježbi od prvotno planiranih 35. Uz to, 761 polaznik je kroz tri ciklusa stekao obuku iz vojnih specijalnosti, a provedena je i obuka 561 pričuvnika za kritične specijalnosti i ključno osoblje pričuvnih pješačkih satnija. Ujedno, 868 kandidata je kroz tri uputna roka prošlo dragovoljno služenje vojne obveze (što je podbačaj od 13,2 posto, budući se planiralo obuku 1.000 dragovoljih ročnika). Konačno, 2015. je za stavku “Održavanje građevina i infrastrukture” (A545062) bilo izdvojeno oko 32,73 milijuna HRK, a onda je ona (pomalo specifično) nastavila rasti i inače restriktivne 2016. godine (za 46,43 posto, na oko 47,9 milijuna HRK), te još i u 2017. godini (za 30,7 posto, na ukupno oko 62,64 milijuna HRK). U 2018. se prvo planiralo ponešto smanjiti ovaj porast (za 3,74 posto, na ukupno oko 60,3 milijuna), da bi do vremena rebalansa ti planovi završili izokrenuti naglavačke – s porastom planiranih izdvajanja od 20,16 posto, na oko 72,45 milijuna HRK. Doduše, do kraja 2018. se te planove podbacilo za 2,48 posto, i na kraju je utrošeno oko 70,67 milijuna HRK – ipak 12,8 posto više nego 2017. godine. Objavljeni pokazatelji provedbe ovdje govore o provedbi održavanja planiranog broja termoenergetskih postrojenja i trafostanica u objektima OS RH, ali i o zabrinjavajućem izostanku dostizanja plana pri zbrinjavanju opasnog otpada na lokacijama u OS RH – gdje je podbačaj iznosio 80 tona na planiranih 100 dodatnih tona opasnog otpada za zbrinjavanje u toj godini (a iz navoda nije jasno je li se tu radi o neperspektivnom UbS-u ili kakvom drugom opasnom otpadu).

5. Međunarodna suradnja

Segment “Međunarodne suradnje” je tijekom posljednje četiri proračunske godine ostao relativno stabilan, uz ukupan pad od 7,98 posto (od 66,12 milijuna 2015. na 60,84 milijuna HRK u 2018. godini). Pri tome, ovaj je segment padao prvo za 9,46 posto u 2016. (59,86 milijuna kuna), i još za 3,72 posto (na 57,64 milijuna HRK), da bi se onda za 2018. tu planiralo rast od 11,5 posto, na 64,26 milijuna HRK. Ovi su planovi bili ublaženi do vremena rebalansa proračuna (smanjenje planova za 4,64 posto, na 61,28 milijuna HRK) – da bi do kraja 2018. sve završilo na utrošku od 60,84 milijuna kuna (5,56 posto više nego 2017. godine). Od dvije stavke u ovome segmentu, tijekom proteklih godina lagano je jačalo financiranje bilateralne i multilateralne međunarodne suradnje (za 7,8 posto), dok su smanjena sredstva za aktivnosti u okviru NATO i EU (za 11,2 posto).

Za stavku “Bilateralna i multilateralna suradnja” (A545063) u 2015. bilo je utrošeno oko 11,18 milijuna HRK, što je 2016. smanjeno za 5,02 posto (na 10,6 milijuna HRK) i onda u 2017. opet dignuto na oko 11,14 milijuna (porast od 4,92 posto). Za 2018. je bilo planirano daljnje povećanje (za 10,89 posto, na 12,35 milijuna HRK), što je rebalansom još i pojačano za 0,99 posto (na planiranih 12,47 milijuna) – od čega je do kraja 2018. bilo ostvareno oko 12,05 milijuna kuna (96,61 posto plana), čime je tu ipak investirano 8,19 posto više nego 2017. godine. Pri tome, dok je broj vojno-diplomatskih predstavništava stagnirao na dosadašnjih 14, lagano je porasla suradnja s međunarodnim organizacijama (multilaterala), dok je većina porasta aktivnosti bila ograničena na bilateralnu suradnju s pojedinim strateškim partnerima i zemljama regije – broj aktivnosti se tu planirano pojačati od početnih 198 na 245 u 2018. (porast od 23,74 posto), da bi na kraju broj aktivnosti narastao za 8,99 posto više od planova (na njih ukupno 267). Proračunska stavka “Aktivnosti u okviru NATO i EU” (A545064) je u 2015. iznosila 54,94 milijuna kuna, što je 2016. smanjeno za 10,04 posto (na oko 49,25 milijuna), a onda opet za 5,58 posto, na oko 46,5 milijuna HRK u 2017. godini. Početkom 2018. se to planiralo povećati za 11,64 posto (na 51,91 milijun kuna), što je u rebalansu smanjeno za 5,98 posto, na oko 48,8 milijuna HRK. Konačno je tijekom 2018. ovdje skoro pa ispunjen plan – potrošeno je 48,79 milijuna kuna (4,93 posto više nego 2017. godine). Ipak, dok se iz ove stavke financira djelovanje Stalne misije RH pri NATO, vojnog dijela misije pri EU, te međunarodne članarine i NATO zajedničko financiranje – pokazatelji učinka tu jasno pokazuju probleme zbog ustrajnog povećanja opsega posla uz staru strukturu hrvatskih predstavništava pri tim organizacijama – u kojoj umjesto planiranih 5 uspjelo dodati samo 4 djelatnika, ali je broj popraćenih radnih sastanaka pri NATO podbacio za 39,3 posto (popratilo se tek 54 umjesto planiranih 89 sastanaka NATO odbora).

6. Mirovne misije

Nakon prvotnog smanjivanja sredstava u 2016. godini, čitav segment “Mirovne misije” posljednjih je godina rastao na krilima pojačanih NATO aktivnosti u sklopu ojačane Prednje prisutnosti (eFP) u Litvi i Poljskoj. Tako se od izdvajanja 90,53 milijuna kuna 2015. godine, i onda smanjenja na 81,44 milijuna (pad od 10,04 posto) 2017.  stiglo na oko 104,65 milijuna HRK (porast za 28,51 posto prema godini ranije). Taj se rast planiralo nastaviti i u 2018. godini (za 71,51 posto, na planiranih 179,5 milijuna kuna), što je u rebalansu za 2018. godinu bilo korigirano, smanjenjem planova za 5,23 posto (na 170,1 milijun HRK). U konačnici je za ovu svrhu u 2018. bilo utrošeno 166,14 milijuna kuna, odnosno 58,75 posto više nego godinu dana ranije.

Oko 90 posto sredstava u ovome segmentu usmjereno je na stavku “NATO operacije” (A545066). Ona je 2015. godinu završila s utroškom od oko 81, 66 milijuna kuna, da bi onda 2016. bila umanjena za 7 posto, na oko 75,95 milijuna kuna. No, nakon NATO summita u Varšavi u srpnju 2016. godine, Hrvatska se uključila u snage pojačane Prednje prisutnosti, pa su i izdvajanja krenula rasti – prvo za 27,54 posto u 2017. godini (na oko 96,86 milijuna HRK), a onda za još 51,88 posto u proračunu za 2018. godinu (na 147,12 milijuna kuna). U rebalansu državnog proračuna za 2018. ta je cifra dodatno povećana za još 1,19 posto, na planiranih 148,87 milijuna HRK) – da bi u ovu svrhu do kraj 2018. ipak bilo utrošeno 1,69 posto manje od plana (146,35 milijuna kuna, što ipak iznosi 51,09 posto više nego 2017. godine). Riječ je tu o ukupno 8 NATO misija i operacija (Resolute Support u Afganistanu, KFOR na Kosovu, NMI u Iraku, Sea Guardian na Mediteranu i NS2TUR u Turskoj, te eFP u Litvi i Poljskoj, kao i Inherent Resolve u Kuvajtu) – čiji je broj u 2018. nadmašio MORH planiranje, kako po samom broju aktivnosti (planiralo se samo njih 4), tako i po broju u 2018. angažiranih pripadnika OS RH (465 umjesto planiranih 450).

U ovom segmentu su rasle i ostale dvije stavke – “EU misije i operacije”, te “UN misije”, no ponešto različitom dinamikom. Stavka “EU misije i operacije” (A545067) je 2015. bila financirana s oko 7,3 milijuna HRK, što je 2016. smanjeno za 53,39 posto (na oko 3,4 milijuna kuna), i onda u 2017. za još 34,63 posto (na oko 2,22 milijuna). U 2018. se ovu stavku prvo planiralo radikalno povećati (za 208,22 posto, na 6,85 milijuna HRK), što je u rebalansu malo umanjeno (za 21,01 posto, na 5,41 milijuna kuna) – da bi ukupna potrošnja na kraju 2018. tu ispunila tek 87,84 posto plana (oko 4,75 milijuna), što je i dalje 113,8 posto više nego 2017. godine. Ova djelovanja obuhvaćaju dvije operacije: EU NAVFOR SOMALIA – Atalanta, i EU NAVFOR MED – Sophia, u kojima su OS RH davale ukupno dva stožerna časnika i AVPD tim od 12 ljudi. Konačno, stavka “UN misije” (A545065) zadnjih godina ustrajno raste, prvenstveno na krilima povratka OS RH u Libanon, uz stabilno sudjelovanje u misijama UNMOGIP (Indija i Pakistan), te MINURSO (Zapadna Sahara). Od oko 1,57 milijuna kuna u 2015. je uvećana za 33,08 posto u inače restriktivnoj 2016. (na 2,09 milijuna HRK), pa opet za još 166,1 posto (na oko 5,57 milijuna) u 2017. godini. Iako se u proračunskim planovima za 2018. tu planiralo skočiti za dodatnih 358,61 posto (na 25,53 milijuna), to je obuzdano u rebalansu (smanjenje plana za 38,03 posto, na 15,82 milijuna HRK) – od čega je do kraja 2018. zaista utrošeno oko 15,03 milijuna HRK, odnosno 170,1 posto više nego 2017. godine.

7. Korištenje OS za pomoć civilnim institucijama i stanovništvu

Kao i većina obrambenog proračuna RH, i segment “Korištenje OS za pomoć civilnim institucijama i stanovništvu” je od stanja 2015. godine (113,48 milijuna kuna) prvo bio umanjen 2016. godine (za 8,01 posto, na 104,39 milijuna), da bi onda krenuo rasti do 116,05 milijuna (porast za 11,17 posto) na kraju 2017. godine. Iako se u 2018. planirao jači rast – prvo proračunom na planiranih 125,42 milijuna (8,07 posto), pa još i rebalansom (dodatnih 1,01 posto, odnosno na 126,69 milijuna) – do kraja 2018. tu je utrošeno 122,71 milijuna kuna, manje od lanjskih planova ali ipak 5,74 posto više nego u 2017. godini.

Inače najvidljivija u javnosti, stavka “Protupožarna zaštita” (A545035) obuhvaća većinu novca investiranog u čitav ovaj segment obrambenog proračuna, s udjelom od oko 67 posto cjeline. Pri tome, ova je stavka zadnjih godina varirala manje od očekivanja – od izdvojenih 77,11 milijuna HRK 2015. godine, preko smanjenja sredstava od 9,04 posto u 2016. (na 70,14 milijuna), pa sve do porasta od 14,57 posto u 2017. godini (na ukupno 80,36 milijuna). Iako se za 2018. planirao nastavak porasta (za 2,27 posto, na oko 82,18 milijuna), pa u rebalansu proračuna za još 2,3 posto (na 84,07 milijuna HRK) – na kraju je 2018. tu utrošeno oko 80,74 milijuna, odnosno samo 0,48 posto (388,6 tisuća kuna) više nego 2017. godine. Kako se navodi u obrazloženju ovih rashoda, 2018. je bila požarno mirnija godina, tijekom koje je uvedeno ponešto novina, a OS RH su djelovale na 88 požarišta. Umjesto planiranih 240 pripadnika, na kraju se na teren poslalo ukupno 540 ljudi, uz ukupno 12 aviona i jedan helikopter Mi-8MTV1, 4 plovila, bespilotne letjelice “Skylark I”, te više motornih vozila. No, zato su ozbiljnijim ritmom rasle stavke “Hitni medicinski prijevoz” i “Pomoć lokalnoj zajednici i ustanovama”, kojima se vidljivo hvalila kako obrana, tako i novoustrojeni sustav domovinske sigurnosti.

Pri tome, stavka “Hitni medicinski prijevoz” (A545068) je 2015. obuhvatila 5,54 milijuna HRK, da bi onda krenula ustrajno rasti širenjem takvih djelovanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. U 2016. je tu bilo utrošeno 22,04 posto više nego godinu ranije (oko 6,77 milijuna kuna), što je u 2017. povećano za još 63,71 posto, na 11,08 milijuna. Za 2018. se tu planiralo daljnji rast od 31,5 posto (na 14,6 milijuna), što je u rebalansu umanjeno za 7,63 posto (na 13,45 milijuna). Konačni je utrošak tijekom 2018. bio u skladu s planom – 13,41 milijun kuna, odnosno 21,08 posto više od 2017. godine. Tijekom 2018. je u stalnoj spremnosti bio po jedan transportni helikopter u vojarni „Knez Trpimir“ u Divuljama i u Zračnoj luci Rijeka na Krku, kojima je korištenje bilo 46,6 posto učestalije od planiranog (umjesto planiranih 530 ostvarenoje 777 letova – 774 hitnih prijevoza i 3 prijevoza organa za transplantaciju). Za to je bilo utrošeno i 15,2 posto letnih sati više od plana (864 umjesto planiranih 750). Bitno je zanimljivije kretanje stavke “Pomoć lokalnoj zajednici i ustanovama” (A545070), koju je posljednje vrijeme intenzivno promovirao ministar Damir Krstičević. Ona je promatrani period započela s utroškom od 2,76 milijuna kuna 2015. godine, da bi u 2016. bila smanjena za 34 posto (na 1,82 milijuna), i opet u 2017. godini (za još 32,6 posto, na 1,23 milijuna HRK). U planovima za 2018. željelo se povećati ova sredstva (porast od 48,38 posto, na 1,82 milijuna), što je bitno ojačano u rebalansu državnog proračuna krajm 2018. (za 79,69 posto, na 3,27 milijuna). Tijekom čitave 2018. u ovu je svrhu na kraju ipak potrošeno nešto manje od planiranog (2,72 posto manje, odnosno oko 3,18 milijuna HRK) – što predstavlja 159,4 posto više novaca nego je za istu svrhu bilo potrošeno 2017. godine. Povećanje sredstava je bilo uzrokovano i povećanjem opsega poslova – umjesto 12 odvojenih akcija pomoći civilnim institucijama (opskrba vodom, čišćenje snijega, obrana od poplava, inženjerijski radovi) obavljeno ih je 21, a povećao se i broj odavanja počasti na pogrebima hrvatskih branitelja, gdje se planiralo sudjelovanje OS RH na 2.400 sahrana, a obavljeno je na kraju čak 2.898 sudjelovanja.

Konačno, treba spomenuti i dvije stavke ovog segmenta koje zadnjih godina nisu bile u posebnom fokusu obrambenog sustava – “Obalnu stražu” i “Potragu i spašavanje”. Riječ je o stavkama koje su na kraju 2018. završile lošije nego na početku promatranog perioda, krajem 2015. godine. Stavka “Obalna straža” (A545039) 2015. godinu završila je s izdvajanjem 26,84 milijuna HRK – što je 2016. smanjeno za 8,08 posto (na 24,67 milijuna) i opet u 2017. za 9,53 posto, na 22,32 milijuna kuna. Ovaj se trend planiralo preokrenuti u 2018. godini izdvajanjem 15,03 posto više sredstava (25,68 milijuna HRK), što je rebalansom bilo smanjeno na 24,8 milijuna (za 3,41 posto) – da bi do kraja godine tu bilo utrošeno 24,3 milijuna kuna. Taj je iznos predstavljao povećanje od 8,87 posto prema prethodnoj 2017. godini, ali je bio ipak za 9,46 posto manji od usporedivog izdvajanja 2015. godine. Pri tome je 2018. na poslovima Obalne straže bilo angažirano manje pripadnika i sredstava od planova (njih 185 umjesto 250, sa 18 temeljnih sredstava umjesto njih planiranih 23). Stavka “Potraga i spašavanje” (A545069) je 2015. završila s proračunskim izdvajanjem 1,23 milijuna kuna, što je 2016. bilo umanjeno za 19,59 posto (na tek 990,5 tisuća kuna). Sredstva za tu namjenu su 2017. ipak bila uvećana za 8,05 posto (na 1,07 milijuna), a za 2018. se planiralo njihovo daljnje uvećavanje (za 10,45 posto, na oko 1,18 milijuna). Ti su planovi obuzdani u rebalansu proračuna za 2018. godinu, kada se planove smanjilo za 7,43 posto, na oko 1,09 milijuna – da bi onda do kraja 2018. tu bilo utrošeno ukupno 1,07 milijuna kuna. Taj je iznos doduše predstavljao povećanje od 0,21 posto prema prethodnoj 2017. (porast od 2.261 kunu), ali je istodobno bio 12,9 posto manji od usporedivog izdvajanja u 2015. godini. Pri tome je ostvareno više akcija od plana – njih 32 (23 potrage i spašavanja na kopnu i otocima, te još 9 potraga i spašavanja na moru) umjesto planiranih 30, uz i nešto veći utrošak letnih sati zrakoplova (65 umjesto prvotno planiranih 56).

Zaključak

Detaljnija analiza dokumenta “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i Prijedlog godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2018. godinu” vodi do niza zanimljivih zaključaka. Kao prvo, iako se višekratno naglašavalo kako posljednjih godina obrambeni proračun RH ustrajno raste, to očigledno nije istina. Naime, prema ovim javnim podacima iz Ministarstva financija (1) obrambeni proračun u 2018. godini nije ni iz bliza dostigao optimistične proračunske planove, kako s kraja 2017. godine (proračun za 2018. godinu), tako ni one tijekom 2018. godine. No, iako smo na portalu Obris.org još u veljači ove godine razmatrali vjerojatni izostanak javno spominjanog porasta obrambenog proračuna u 2018. godini – naša su se tadašnja predviđanja pokazala skromnima i umjerenima. Naime, kako je hrvatskoj javnosti pokazao Godišnji izvještaj o izvršenju proračuna u 2018. godini, (2) obrambeni proračun RH u 2018. uopće nije rastao prema prethodnoj godini već je, dapače, opao – do kraja godine je ispao za 86.538.183,28 HRK, odnosno 1,95 posto manji od konačnog obrambenog proračuna RH prethodne 2017. godine. No, (3) ako ostvarenje do kraja 2018. godine usporedimo s ustrajno održavanim proračunskim planovima za tu istu 2018. godinu, tada je podbačaj još i veći, te iznosi 463.002.802,91 kuna, odnosno 9,61 posto manje od planova. Nažalost, (4) tu se jasno vidi kako problem nije samo u propalom poslu kupovine borbenih aviona iz Izraela (za što je bilo rezervirano 350 milijuna kuna), već je uz to podbacilo i još štošta planiranoga, u vrijednosti dodatnih oko 113 milijuna HRK.

Ako onda izvršenje obrambenog proračuna pogledamo detaljnije, prema njegovim glavnim segmentima, ali u usporedbi s prethodnom 2017. godinom – od ukupno sedam proračunskih segmenata, u 2018. padala su ukupno 2 segmenta, a raslo je njih 5. Pad je bio koncentriran na segmente (1) “Opremanje, modernizacija i izgradnja” (za 292.896.105,61 kuna ili 29,87 posto) i (2) “Komunikacijsko-informacijski sustavi i potpora” (za 38.035.364,39 ili 13,74 posto). Dapače, ova dva padajuća segmenta su do kraja 2018. uspjela pasti ne samo ispod razina prethodne 2017. godine, već čak i ispod razina iz 2015. godine, zadnje godine mandata SDP-a – koju se proteklih godina radije uzimalo za mjerilo nego kaotičnu 2016. (koju su u obrani podijelili mandati ministara Josipa Buljevića i Damira Krstičevića). Nasuprot tome, rast je bio koncentriran na segmente (1) “Upravljanje i potpora osoblju” (za 102.950.316,34 kuna ili 4,12 posto), (2) “Obuka i logistička potpora OS” (za 70.094.395,68 kuna ili 17,37 posto), (3) “Mirovne misije” (za 61.485.099,73 kuna ili 58,75 posto), (4) “Korištenje OS za pomoć civilnim institucijama i stanovništvu” (za 6.660.985,31 kuna, ili 5,74 posto), te (5) “Međunarodna suradnja” (za 3.202.489,66 kuna ili 5,56 posto).

Kad pogledamo te iste glavne segmente izvršenja obrambenog proračuna u usporedbi s planovima iz rebalansa za 2018. godinu, razlike su još i veće. Od ukupno sedam proračunskih segmenata, do kraja 2018. planove je podbacilo njih ukupno 6, dok je samo jedan segment prestigao planove iz vremena poračunkog rebalansa. Planove su podbacili segmenti (1) “Opremanje, modernizacija i izgradnja” (za 421.025.298,45 kuna, ili 37,97 posto), (2) “Komunikacijsko-informacijski sustavi i potpora” (za 27.003.122,46 kuna, ili 10,16 posto), (3) “Korištenje OS za pomoć civilnim institucijama i stanovništvu” (za 3.976.923,87 kuna, ili 3,14 posto), (4) “Mirovne misije” (za 3.963.454,73 kuna, ili 2,33 posto), (5) “Obuka i logistička potpora OS” (za 10.386.408,78 kuna, ili 2,15 posto), te (6) “Međunarodna suradnja” (za 439.709,81 kuna, ili 0,72 posto). Nasuprot toga, rastao je samo masivni segment “Upravljanje i potpora osoblju” (ali za sitnih 3.8 milijuna kuna, odnosno 0,15 posto). Posebno je začudno vidjeti ovakve razlike kada imamo u vidu činjenicu da je spomenuti rebalans državnog proračuna za 2018. godinu ipak donesen na samome kraju godine – na 124. sjednici Vlade RH od 9. studenog 2018. godine, da bi ga Sabor usvojio 3. prosinca 2018. godine. Dakle, iako je rebalans usvojen samo 29 dana prije kraja godine, u njemu se zapravo nije ogledalo prihvaćanje tada aktualnog realnog proračunskog stanja u hrvatskom sektoru obrane, te se obrambene financije nastavilo držati u velikom raskoraku sa stvarnim stanjem (što je tek kozmetički popravljeno još jednom preraspodjelom prije formalnog kraja te proračunske 2018. godine).

Treba zapaziti i radikalna variranja pojedinih proračunskih stavki tijekom godina, ali i unutar pojedinih proračunskih godina – kolebanja koja često iznose dvoznamenkaste, a ponekad i troznamenkaste ili veće postotne razlike. Iako se dio ovakvih odstupanja može opravdati prirodnim uvjetima na terenu ili projektnim uvjetima pojedinih stavaka, teško se oteti dojmu da barem dio ovih radikalnih promjena ipak svoju prirodu nalazi u dubinskim problemima obrambenog planiranja u Ministarstvu obrane RH, te problematičnom proračunskom praćenju takvih sadržajno upitnih obrambenih planova.