Sa Slovenijom iza njih i Austrijom neposredno ispred, tražitelji azila gurali su metalne barijere koje im priječe put, i zazivali u magleni noćni zrak: “Želimo ići!“.

Gotovo 1.000 ljudi čekalo je čitav dan na otvaranje graničnog prijelaza, nagurani na ničijoj zemlji od nervoznih postrojbi naoružanih pištoljima i jurišnim puškama, koji su njihove zahtjeve za hranom i vodom presretali oštrim zapovijedima i pogledima dovoljno ledenim da ih se usporedi s brzo padajućim noćnim temperaturama.

“Već smo proveli dvije noći na otvorenom“, rekla je Galia Ali, pokazujući prema svom jako hendikepiranom osmogodišnjem sinu, koji je ležao drhteći na deki nedaleko gaseće logorske vatre. “Ako ćemo do ujutro još biti ovdje, on će biti mrtav“.

Izbjeglice prolaze kroz selo Dobova, 29. listopada 2015.

Satima kasnije, pregrade su bile uklonjene, i migranti su se sjurili u Austriju. No, uzduž i poprijeko te rute kojom ove godine putuje povijesno velik broj migranata u potrazi za novim životima u Europi, raste pritisak za trajno zatvaranje donedavno ponosno otvorenih granica ovoga kontinenta.

Mađarska je već dokazala da se može uvelike izolirati od migrantske krize razapinjući bodljikavu žicu i prijeteći dugim zatvorskim kaznama za sve one koji je se usuđuju prijeći. Potezi te zemlje prebacili su teret izbjegličke krize na njihove susjede – i sada izazivaju vođe tih država da i sami izgrade svoj vlastite ograde.

Migrantska ruta zaobilazi Mađarsku

Agencija UN za izbjeglice objavila je u ponedjeljak da je rekordnih 218.394 ljudi prešlo Mediteran i dospjelo na europske obale u listopadu – otprilike jednako toliko kao ukupno u prošloj godini. Dok ti brojevi rastu, dužnosnici u državama širom srednje i jugoistočne Europe međusobno se pogledavaju nervozno, bojeći se da bi naglo zatvaranje bilo koje od granica moglo pokrenuti domino efekt širom regije, koji bi desetke tisuća ljudi ostavio nasukane i bijesne, daleko od njihovih namjeravanih odredišta na sjeveru kontinenta.

Rezultat bi bio kaos i nasilje, rekao je hrvatski ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, koji koordinira odgovore svoje države, dok je više od 300.000 ljudi prošlo tu malu obalnu naciju od sredine rujna – uključujući tu i 8.400 samo ove nedjelje. “Zar zaista mislite da ove ljude možete zaustaviti bez pucanja?” rekao je Ostojić: “Trebali bi sagraditi zid oko čitave Europe ako bi zaista željeli zaustaviti tokove ovakve vrste“.

Umjesto da pokuša onemogućiti kretanje migranata, Hrvatska ga je nastojala ubrzati, dogovarajući vlakove za prijevoz ljudi od granice sa Srbijom na istoku pa do granice sa Slovenijom na zapadu. Za to je vrijeme desno orijentirana oporba u državi, koja je i lagani favorit za pobjedu na izborima u nedjelju, predložila drugačije rješenje: ogradu.

Skupina izbjeglica protestira dok napetost pri prelasku granice raste, 29. listopada 2015.

Slovenija je izjavila da razmatra postavljanje vlastite ograde. Ministar vanjskih poslova Karl Erjavec tu je aktivnost opisao kao “zadnji izlaz“, ali je dodao kako je “iznimno zabrinut” da će neke druge zemlje podići barijere, ostavljajući njegovu malu alpsku zemlju da sama nosi neizdrživi teret. Već i sada, rekao je, Slovenija tek s mukom izdržava pritisak.

“Mi ne možemo još dugo tako dalje“, izjavio je Erjavec u odgovoru na pitanje odaslanom elektroničkom poštom. “Mi smo primili više od 100.000 migranata u samo dva tjedna. Taj broj predstavlja 5 posto našeg stanovništva. Naši ljudski, financijski i materijalni resursi su ograničeni“.

Izbjeglice odmaraju kod Šentilja u očekivanju prelaska. Slovenija, nedaleko austrijske granice, 29. listopada 2015.

Dalje uzduž ovoga puta, austrijski dužnosnici prošloga su tjedna izjavili da planiraju postavljanje barijera ne bi li bolje regulirali kretanje migranata koji k njima prelaze iz Slovenije. Oni su brzo razjasnili da nemaju namjeru zatvoriti granicu. Ali, jednako tako, izjavili su i da je neće biti u stanju zadržati otvorenom ako Njemačka  – iduća stanica nakon Austrije i za mnoge tražitelje azila ona konačna destinacija – odluči kako više ne može izaći na kraj s pritokom koji je u tu zemlju doveo više od pola miliuna tražitelja azila tijekom prvih devet mjeseci ove godine. A kako joj pada podrška na istraživanjima javnoga mnijenja, rastu pozivi da kancelarka Angela Merkel napravi baš to.

“Svatko se boji trenutka kada će Njemačka odlučiti da joj je dosta“, rekao je Igor Tabak, hrvatski sigurnosni analitičar s portala Obris.org. Zatvaranje granica, rekao je Tabak, ne samo da bi potkopalo princip slobodnog kretanja u srcu post-hladnoratovskog identiteta Europe, već bi lako moglo djelovati i dubinski destabilizirajuće na Balkan gdje su države, koje su bile u međusobnome sukobu prije manje od jedne generacije, natjerane da surađuju oko savladavanja najvećeg izazova s kojim se Europska unija suočila u više desetljeća.

Stablo je ostalo ogoljeno nakon što su izbjeglice grane iskoristili za potpalu, 29. listopada 2015.

Slovenija, Hrvatska i Srbija posljednje su tjedne provele razmjenjujući optužbe o lošem svladavanju krize. Ako bi se desna vlada u Hrvatskoj odlučila zatvoriti granicu sa Srbijom, izjavio je Tabak, migrantski bi se tok vjerojatno preselio na Bosnu i Hercegovinu, etnički podijeljenu državu koja se ionako mučila opstati po svom krvlju natopljenom rođenju. “Ako imate pritok velikog broja migranata u jedan tako krhak sustav, lako je zamisliti raspadanje lokalnih institucija u Bosni“, izjavio je Tabak.

Ostojić, hrvatski ministar unutarnjih poslova, rekao je da se koordinacija među regionalnim rivalima poboljšala od izvanrednog sastanka balkanskih država u Bruxellesu krajem prošloga mjeseca. Tijekom posljednjih dana, vlakovi su počeli ubrzano prebacivati migrante kroz regiju, u sklopu pokusnog programa čije se cjelovito započinjanje očekuje ovoga tjedna.

Taj sustav nadomještava onaj prijašnji, za kojeg nadležni priznaju da je bio iznimno neprilagođen razmjerima ove krize. Tijekom prva dva tjedna od kada je Mađarska zatvorila svoje granice prema Hrvatskoj, tjerajući time migrante da se upute u smjeru Slovenije, tisuće su ljudi spavale na otvorenom svake noći, po kiši koja je padala jednako kao i vanjske temperature.

Slovenija je optuživala Hrvatsku za slanje migrantskih valova preko granice bez upozorenja. Hrvatska je tvrdila da se Slovenija propustila pripremiti – što je činjenica koju sada priznaju i slovenski dužnosnici. “Nitko nije predvidio što će se dogoditi. Država nije bila spremna“, rekao je Ivan Molan, gradonačelnik Brežica, simpatičnog malog slovenskog mjesta obilježenog krovovima od crvenih crijepova i tihim ulicama koje su sada podnijele glavninu udara krize.

Molan je izjavio i da bi novi sustav prevoženja tražitelja azila preko granice vlakovima mogao pomoći u normalizaciji života u kraju kojim je i do 10.000 ljudi dnevno prelazilo kroz obrađena polja i rastjerivalo turiste koje je inače u Brežice privlačilo kupanje u tamošnjim termalnim kupalištima. Ali i on se boji da će Austrijanci zatvoriti svoje granice, ulovivši time migrante u Sloveniji u svojevrsnu zamku. Ta zemlja, kao i druge na Balkanu, nema nedavna iskustva prihvaćanja izbjeglica iz krajeva izvan regije, a ima i malo toga što bi im mogla ponuditi. “Ako se to dogodi, ovaj kraj Slovenije potonut će u pravu krizu“, rekao je Molan.

Afganistanske izbjeglice kraj logorske vatre kod Šentilja, Slovenija, dok čekaju prelazak u Austriju, 29. listopada 2015.

Na drugome kraju države – samo 75 milja na sjever – izbjeglice koje čekaju priliku za odlazak pješice u Austriju kažu da su očajni u nastojanjima za odlaskom iz tog kraja koji im je donio samo muke. “Nisam ni znala da Slovenija postoji prije no što sam došla ovamo“, kaže Sozdar el-Hassan, 24-godišnjakinja iz Damaska, stojeći stisnuta uz metalnu barikadu i držeći svoju 22 mjeseca staru kćer: “To je najmanja država, ali nam je zadala najviše problema“.

Na putu koji se pretvorio u utrku sa zimom i vjerojatnošću zatvaranja granica, Slovenija je jako usporila napredovanje njene obitelji: oni su prošli kroz pet država u četiri dana, a onda im je samo Slovenija uzela još četiri dana. Jedne su noći spavali na otvorenom, u blatu i bez deka. Tijekom dva dana bili su smješteni u pretrpanom i prljavom šatoru, s teško naoružanom policijom koja je priječila izlaze. Hassan kaže da im je bilo zabranjeno napustiti šator, da bi posjetili druge članove obitelji ili samo otišli na toalet.

Izbjeglice i slovenska konjanička policija

“Pitala sam jednog od policajaca: ‘Zar smo zarobljenici ovdje?’, i on mi je odgovorio: ‘Za sada, vi ste zarobljenici'”, ispričala je Hassan, inače vesela i bistra žena koja kaže kako je engleski naučila gledajući filmove s Tomom Hanksom. “To nas je slomilo!“. Hassan sanja učiti računovodstvo u Njemačkoj, nakon što je njeno dotadašnje obrazovanje prekinuo rat u Siriji. Ali dok je na hladnoći i kiši stojeći čekala otvaranje granica, a njena iscrpljena kćer joj plakala u naručju, priznala je kako bi joj prihvatljivo bilo i ponešto manje od tog sna. “Barem želim dospjeti u Austriju“, rekla je, dodavši: “Samo ne želim ostati ovdje“.

Ovaj je tekst autor Griff Witte objavio 2. studenog 2015. godine na portalu medijske kuće Washington Post (https://www.washingtonpost.com/), pod naslovom “Along the migrant trail, pressure grows to close Europe’s open borders”. U svom originalnom obliku se on nalazi na internetskoj adresi: https://www.washingtonpost.com/world/europe/along-the-migrant-trail-pressure-grows-to-close-europes-open-borders/2015/11/02/31fdfc30-7cc2-11e5-bfb6-65300a5ff562_story.html?hpid=hp_hp-top-table-main_migrants-715pm%3Ahomepage%2Fstory