Na jučer održanoj 123. sjednici Vlade RH našlo se poprilično točaka dnevnoga reda vezanih uz obranu. Konkretno, njih čak 7 – šest pod općim rednim brojem 16, vezanih uz hrvatske misije u inozemstvu, te još jedna – pod točkom dnevnog reda broj 24. (Memorandum o obrambenoj suradnji Hrvatske i Estonije). No, dok se o misijama ponešto i raspravljalo (uz rekordnih 8 minuta obrazlaganja), obrambena suradnja na relaciji Jadran-Baltik kroz sjednicu Vlade RH projurila je u rekordnih 22 sekunde.
Kad kažemo misije u inozemstvu, na repertoaru je bilo njih 3 – ISAF u Afganistanu, KFOR na Kosovu i EUFOR ATALANTA pred obalama Somalije. Za svaku od ove tri misije brzinski su raspravljena po dva dokumenta, jedan s izvješćem o dosadašnjem djelovanju, te drugi – odluka o slanju snaga za iduću godinu. Pa ipak, glavninu pažnje, a i govorničkog vremena ministra Kotromanovića (čak 6 minuta) odnijela je prva od spomenutih misija – ISAF u Afganistanu, koja je i kao prva došla na red Vlade.
ISAF – Afganistan
Niz je otvorilo “Izvješće o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji potpore miru ISAF u Afganistanu od 1. travnja 2012. do 31. ožujka 2013. godine“, smješteno pod točku 16.1 današnjeg dnevnog reda. S obzirom na činjenicu da se prošli put na Vladi ova tematika misije ISAF obrađivala 26. srpnja prošle godine – kada je usvojeno te u Sabor otposlano Izvješće za period od 1. rujna 2010. pa sve do 31. ožujka 2012. godine – današnje je izvješće gotovo pa iznenađujuće ažurno. Dapače, kad ovaj dokument u dogledno vrijeme dođe pred Sabor i njegova radna tijela, Hrvatska će čak biti u prilici znati više o nacionalnome djelovanju u ovoj misiji, nego što se zna o ukupnome stanju u nacionalnome sustavu obrane – za koji je Godišnje izvješće za 2012. (koje završava s 31. prosincem 2012.) raspravljeno i usvojeno ovoga tjedna.
Po riječima ministra Kotromanovića:
“U tom vremenu, u području operacije ISAF bio je raspoređen 19. i 20. kontingent. U 19. kontingentu je bilo 344 pripadnika, u 20. – 291. Znači, tu se vidi tendencija našeg smanjenja snaga u Afganistanu. Oni su težišno radili na zadaćama mentoriranja, savjetovanja i obučavanja afganistanskih snaga sigurnosti, te su obnašali dužnosti u sustavu zapovijedanja i nadzora. Tijekom samog razdoblja nije bilo većih zdravstvenih ugroza – nekih posebnih, velikih – a imali smo nekoliko događaja koji nisu narušili spremnost, ni sposobnost sastavnica kontingenta“.
Ujedno, tijekom spomenutog vremenskog perioda, ovo je djelovanje navodno RH koštalo 285 milijuna kuna – ili kako je fantastično primijetio premijer Milanović: “Znači, milijun kuna godišnje po vojniku”.
Problem “kritičnih događaja”
Pri spomenu ovih “kritičnih događaja”, vjerojatno se radi o dvije situacije opisane odmah na početku Izvješća:
(1) “U svibnju 2012. godine napadnuta je patrola ANA-e u kojoj je sudjelovalo osam pripadnika mentorskog tima s dva motorna vozila. Nakon uništenja improviziranog eksplozivnog sredstva patrola je napadnuta pješačkim oružjem uz uporabu projektila. ANA je uzvratila vatru i vratila se u prednju operativnu bazu bez gubitaka, a pripadnici Oružanih snaga nisu otvarali vatru“, te još onda i…
(2) “Združena patrola snaga SAF-a i ANSF-a, u kojoj su sudjelovali pripadnici mentorskog tima 1./3./209. korpusa ANA, napadnuta je u srpnju 2012. godine vatrom iz lakog pješačkog oružja i na nju su ispaljena dva projektila. U napadu nije bilo žrtava ni materijalne štete“.
Iako tu nije bilo žrtava, ozlijeđenih, ni materijalne štete – hrvatskim su medijima spomenuti opisi zapeli za oko prvenstveno po činjenici da ni jedna od ove dvije situacije nije bila službeno objavljena u vrijeme kada su ovi događaji bili aktualni. Sada, kada su ti incidenti postali vidljivi – izazvali su zanimljivu reakciju. Kao prvo, na ove se napise osvrnuo ministar Kotromanović tijekom sjednice Vlade RH. Tako smo o toj temi čuli:
“Tu se moram osvrnuti – danas se pojavila… doduše, i Ministarstvo obrane je napravilo grešku, zato što je poslalo Vladi u izvješću o ISAF-u, da smo imali i nekakav incident, u svibnju ove godine… 2013. godine. To se nije desilo. Mi smo imali nekakve stvari koje su se dešavale u svibnju 2012. godine, ali to za nas nije incident – zato što je NATO praksa izvješćivanja o takvim stvarima… kada dođe do ranjavanja ili pogibije. Naše snage nisu ni bile u kontaktu s pripadnicima talibana ili drugih pobunjenika… Nisu ni koristili oružje. Znači, nije bilo… Što se tiče nas, nije bilo tu nikakve posebne stvari. Ja moram reći da vojnički posao nije odlazak u cvjećarnicu – to su ljudi koji su spremni na rizik, koji se obučavaju, pripremaju. Sam sam bio gore, prošle godine. Čak sam išao u patrolu, nekih pedesetak kilometara, s tim ljudima našim – tako da sam vidio… Oni su spremni, na sve što se dešava na tom prostoru, i apsolutno su pripremljeni za sve varijante, i obučavani“.
Nakon toga vjerojatno vremenski spada i izjava dana RTL televiziji, snimljena pred zgradom Vlade RH na Markovom trgu, a emitirana u večernjim vijestima ove komercijalne televizije. U njoj ministar Kotromanović dalje razrađuje spomenutu ideju o NATO standardu izvješćivanja o incidentima, objašnjavajući neizvještavanje o ovim “kritičnim događajima riječima:
“…zato što to nije incident za nas. Zato što je NATO standard da se izvješćava samo kad dođe do ranjavanja i pogibije. Ja ne znam ni kako je to došlo uopće u izvješće od ove godine. To ću pitati, i jako me interesira. Super da ste me… da mogu malo propitati te ljude, zašto to uopće smatraju nekakvim incidentom…“
I stvarno, ubrzo potom, u ranim popodnevnim satima, Ministarstvo obrane o spomenutim je događajima izašlo s priopćenjem. U njemu su spomena vrijedna dva segmenta.
Kao prvo, “U konkretnom slučaju koji se dogodio 8. svibnja 2012. u operaciji ISAF u Afganistanu, Ministarstvo obrane nije ništa zataškalo, kao što se navodi u nekim medijima. Tome u prilog ide i činjenica da je isti slučaj opisan u Izvješću o sudjelovanju pripadnika OSRH u operaciji potpore miru ISAF u Afganistanu od 1. travnja 2012. do 31. ožujka 2013. (str. 5)“. Prevedeno: kao, nije bilo zataškavanja, jer se o spomenutim situacijama po prvi put progovorilo godinu i pol nakon njihova odvijanja.
Kao drugo, “Pripadnici OS RH nisu bili meta napada, nisu odgovarali na vatru, niti su napuštali prvobitnu poziciju. Na navedeni napad odgovorili su pripadnici ANA-e i američkog tima nakon čega su se pobunjenici povukli. U incidentu nije nitko ozlijeđen niti je pričinjena veća materijalna šteta. S obzirom da pripadnici OS RH nisu aktivno sudjelovali u navedenom događaju, kakvi nisu neuobičajeni za područje operacije ISAF, procijenjeno je da nema niti razloga da se o tom incidentu posebno izvješćuje javnost“. Dakle, da ponovimo – nije bilo zataškavanja, već je situacija tek prešućena javnosti. Fakat razlika!
O činjenici da te stvari hrvatsku javnost itekako zanimaju govori dovoljno činjenica da su te objave i tako zakašnjelo završile na naslovnicama svih dnevnih novina, jednako kao što su na naslovnicama završili i slični incidenti o kojima se u međuvremeno saznalo, možda i kroz curenje podataka iz samih hrvatskih postrojbi u Afganistanu. Bez želje da budemo zlobni, ova priča poprilično podsjeća na neugodnu situaciju s početka ove godine – kada su naknadno, i ne do kraja planski – u javnost dospjeli i detalji o pravim razlozima hrvatskog povlačenja s Golanske visoravni.
Što dalje u Afganistanu?
U Hrvatskoj se ljudi rado bave prošlošću. Zato i ne čudi da je većina vremena tijekom današnje priče o Afganistanu na sjednici Vlade RH završila posvećena povijesnome Izvješću, i incidentima od prije godinu i pol dana. A što dalje, posebice od predstojećeg ožujka i hrvatskog 22. kontingenta u Afganistanu – moglo se čuti tek ukratko. O tome Kotromanović:
“Nama treba odluka – nova Odluka o sudjelovanju naših pripadnika u operaciji ISAF, za 2014. godinu. Mi ćemo se gore drugačije… drugačije ćemo se organizirati. Težišno ćemo biti gore, na sjeveru, gdje su Njemci. Oni će bit „leaderi“… Oni će biti nacija koja će imati svog zapovjednika… To smo već razgovarali sa Nijemcima, i sa drugim zemljama koje će participirati gore. Radili bi i dalje iste zadaće – savjetovanje, znači, savjetovanje Vojne policije. Doduše, ovaj put bi se digli sa razine bojne, brigade – na razinu korpusa. Radit ćemo savjetovanje, znači, slično kao što smo radili prije… vojna policija, inženjerija…I savjetovanje, isto, recimo, civilne policije, specijalne… Imat ćemo i snage u Force Protection… Tu smo uvukli, isto, jedan vod Crnogoraca. Razgovarat ćemo sa Makedoncima. Također, radi te regionalne inicijative – koja nam je vrlo bitna, A5… Naravno da to podržava i NATO“.
Ujedno, obaviješteni smo da će hrvatski kontingent u misiji ISAF dogodine biti manji. “Predlažemo da odluka za iduću godinu bude: do 200 pripadnika. Znači, sada smo imali odluku do 250“. A, naravno, kao i pri svakoj diskusiji o obrani vođenoj u Hrvatskoj posljednjih tjedana – nije se moglo zaobići ni pitanje “hrvatske generalice”.
Generalica u Hrvata
Uz svo dužno poštovanje temi rodne ravnopravnosti, ova tema – o kojoj se pričalo na Odboru za obranu, a onda i u sabornici, tijekom rasprave o Godišnjem izvješću za 2012. godinu – dobila je danas i još jedan nastavak.
O njoj je ministar Kotromanović izjavio slijedeće:
“Što je još interesantno, za iduću godinu – a to je da ćemo prvi put uputiti jednu našu brigadirku, Gordanu Garašić. Ona će raditi na području ravnopravnosti spolova. Bit će visoko rangirana… u stvari, najviše rangirana časnica Hrvatske vojske ikada u Afganistanu – na mjestu generala. Na mjestu savjetnice za rodna pitanja, u zapovjedništvu ISAF-a. Ona je pripremljena. Očekujemo da ode, recimo, tamo – sredinom 12. mjeseca“.
Dakle, “slučaj Generalica” – samo što nije!
