Ni na današnjoj 237. sjednici Vlade Republike Hrvatske nije usvojen dokument “Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu”. Na ovaj izostanak upozoravali smo na portalu Obris.org još krajem travnja, a onda i krajem mjeseca svibnja ove godine. Nažalost, ovakav izostanak do danas nije zabilježen u Hrvatskoj, sve tamo od 2006. godine, od kada se ovaj godišnji dokument uopće počelo objavljivati.
Na ovu problematičnu temu poslali smo niz upita u Ministarstvo obrane RH – počevši od toga je li ove godine taj dokument uopće dogotovljen, pa do toga – ako je izrađen, kada ga javnost može očekivati, te koji su razlozi ovog do sada nezabilježenog kašnjenja. Pristigli odgovori na ova pitanja nisu bili ohrabrujući. Naime, iz Službe za odnose s javnosšću i informiranje MORH-a prvo nam je potvrđeno kako je Godišnje izvješće za lanjsku 2019. ipak dovršeno – “Vezano za Vaš upit, možemo Vas izvijestiti kako je Ministarstvo obrane pripremilo i izradilo u travnju ove godine Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu“. No, kako izgleda, Vlada RH taj važni dokument još neko vrijeme ne namjerava slati u proceduru. O tome su iz MORH-a napomenuli:
“Navedeno izvješće bit će u proceduri Vlade RH po konstituiranju Hrvatskog sabora, nakon izbora za zastupnike u Hrvatski sabor“.
Dakle, Ministarstvo obrane i Vlada Republike Hrvatske time su predizborno odlučili do daljnjega zadržati tajnim stanje u obrambenom sustavu RH tijekom protekle 2019. godine.
Otkud to Godišnje izvješće?
No, da podsjetimo o čemu se tu zapravo radi. Kao prvo, riječ je o činjenici kako se Republika Hrvatska već u svome Ustavu (članak 81.) odlučila na primjenu sustava “građanskog nadzora nad Oružanim snagama i službama sigurnosti RH” – što je izričito stavljeno u osnovnu nadležnost Hrvatskoga sabora u Ustavu (točka 6. članka 81. Ustava RH) , ali i u Zakonu o obrani (članak 5, stavak 1) – iako teorija pojam “građanski nadzor” redovito shvaća bitno šire, s pojmom “parlamentarnog nadzora” kao dijelom šireg drušvenog sustava na ovu temu. No, o kojoj god širini ovog pojma govorili, jedan od osnovnih alata ovog “građanskog nadzora” predstavlja i uvid u dokument “Godišnje izvješće o obrani”, kojeg je Ministarstvo obrane dužno proizvesti, te uputiti u parlamentarnu proceduru – sve to prema odredbama Zakona o obrani.
Konkretno, Zakon o obrani (NN 73/13 od 18. lipnja 2013. godine) u svom članku 4 definira prvo “Temeljne dokumente na području obrane”, da bi onda u stavku 2 dodao i definiciju: “Godišnje izvješće o obrani je prikaz aktivnosti Ministarstva obrane i Oružanih snaga u prethodnoj godini, stanja i razvoja obrambenih sposobnosti, provedbe obrambenih priprema te strukture obrambenih resursa i ostvarenja ključnih razvojnih projekata i prioriteta“. Nadalje, prema članku 14, točka 5 istog zakona, Ministarstvo obrane obavlja poslove koji se odnose i na “izradu Godišnjeg izvješća o obrani” – u članku 8 točka 2 Zakona o obrani stoji i da onda Vlada RH “podnosi Hrvatskome saboru Godišnje izvješće o obrani” – da bi, konačno, nadležnost Hrvatskog sabora bila da “usvaja Godišnje izvješće o obrani” (članak 5, stavak 2, točka 4 Zakona o obrani). I sve je to bilo nesporno tijekom proteklih 14 godina.
Izuzetak od redovite prakse
Kompleksna praksa izrade i objave Godišnjeg izvješća o obrani imala je do 2020. samo jednom ozbiljnijih tehničkih problema – i to one politički turbulentne 2016. godine. Tada je koalicijska Vlada RH (HDZ i Most neovisnih lista) pod predsjedanjem premijera Tihomira Oreškovića 4. svibnja 2016. usvojila “Godišnje izvješće za 2015. godinu”, ali ono nije bilo raspravljeno u Saboru.
Taj izostanak rasprave – kako na parlamentarnim radnim tijelima, tako i na plenarnoj sjednici Sabora – bio je iznmno loš, a otvorio je i dodatne mogućnosti da se idućih godina olako zanemaruje kraj jednog punog četverogodišnjeg ciklusa upravljanja obranom. Pa ipak, i tada je Godišnje izvješće bilo objavljeno, stavljeno na uvid javnosti (na Vladinoj web-stranici), i otvoreno za sve one kojima je provedba građanskog nadzora nad obrambenim sektorom bitna.
Izborna politizacija Godišnjeg izvješća
No, ove je godine koalicijska Vlada RH (koju sačinjavaju HDZ, HNS i manjinski zastupnici) krenula bitno dalje – koristeći najuže tumačenje slova zakona, ne bi li predizborno ograničila javni uvid u obrambene teme, a onda time i ograničila provedbu načela “građanskoga nadzora” izvan njegovih najužih tumačenja. Naime, dokument “Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu” izgleda da je dovršen u doba kad je portal Obris.org tek počeo propitivanje njegove objave – a prije naprasne ostavke Damira Krstičevića na dužnost ministra obrane 7. svibnja ove godine. Dakle, taj je dokument bio pripremljen i u periodu kada se nagađalo tko će voditi Ministarstvo obrane, između 8 svibnja kada je premijer Plenković prihvatio ostavku Krstičevića, pa sve do 14. svibnja kada je imenovan državni tajnik Tomislav Ivić za obnašatelja dužnosti ministra obrane – kao i do 18. svibnja kada se Hrvatski sabor samoraspustio u sklopu priprema za predstojeće parlamentarne izbore. Tim izostankom slanja Godišnjeg izvješća za 2019. godinu je čitava tema objave lanjskoga stanja u obrambenome sustavu nažalost završila uvučena u predizborno vrijeme, budući je 18. lipnja objavom kandidacijskih lista započela i službena izborna kampanja za parlamentarne izbore zakazane na 5. srpnja 2020. godine.
Pri tome, dok predizborna kampanja traje do kraja petka 3. srpnja, prilično je jasno kako će trebati još ponešto vremena za konstituiranje Hrvatskoga sabora nakon izbora – kada bi postojeća tehnička Vlada RH tek teorijski mogla “Godišnje izvješće” otposlati parlamentu. Naravno, sve to pod uvjetom da taj čitav posao ne završi kompletno prepušten nekoj budućoj Vladi koja bi se tada mogla konstituirati – u slučaju da to uopće bude moguće politički postići. Time bi Republika Hrvatska izbjegla potencijalno ponavljanje parlamentarnih izbora, ali i s time povezano tehničko odlaganje objave dokumenta “Godišnje izvješće o obrani u 2019. godini” do daljnjega.
Uglavnom, riječ je o političkom manevru bez presedana, koji bez ikakvih sankcija bezočno radi ozbiljnu štetu hrvatskome društvu, široko prihvaćenom načelu civilnog nadzora nad Oružanim snagama, ali i samom sektoru obrane u RH.
