Odrađujući neke stare, pa čak i prastare, multilateralne obveze, hrvatska je Vlada na svojoj posljednjoj, 71. sjednici, održanoj 10. siječnja, potvrdila Memorandum o suglasnosti o načelima osnivanja i djelovanja Borbene skupine EU, te pripadajući Tehnički dogovor. To ne bi bilo ništa neobično, da se ne radi o borbenoj skupini (BG 2012-2) koja je prije točno 15 dana završila sa svojim „stand-by“ djelovanjem, jer je stavljena na raspolaganje Europskoj uniji u drugoj polovici 2012. godine, točnije od 1.srpnja do 31. prosinca 2012. Dotičnu borbenu skupinu činile su države-članice Europske unije – Njemačka, Austrija, Češka i Irska, te dvije ne-članice – Hrvatska i Makedonija. Nju je s prvim danom siječnja ove godine zamijenila borbena skupina s Poljskom na čelu, te još s Danskom i Njemačkom kao članicama. Prošla, 2012. godina, ionako je bila eksperimentalna za borbene skupine EU-a: po prvi puta je na 6-mjesečnoj rotaciji na raspolaganju bila tek jedna borbena skupina.
Prema dokumentu Europske vanjskoposlovne službe (EEAS), plan za europske Borbene skupine u 2012. i 2013. godini donesen je još u travnju 2011. godine. Savezno ministarstvo obrane i sporta Republike Austrije potpisalo ga je u lipnju 2011., mjesec dana kasnije to su učinila ministarstva obrane Hrvatske, Češke i Savezne Republike Njemačke, Irska je to potpisala u veljači 2012., dok je makedonski ministar obrane Fatmir Besimi 12. kolovoza 2011. posebnim pismom obznanio da mu je tekst Memoranduma prihvatljiv te da se time Makedonija smatra njegovim potpisnikom.
Godinu i pol, dakle, trebalo je da spomenuti Memorandum iz MORH-ovog zdanja na Sarajevskoj cesti dođe do Markovog trga, dok je Vlada cijeli dokument primila na znanje i usvojila za manje od 45 sekundi. Tome treba pridodati i da je ministar obrane Kotromanović, valjda također smućen rokovima, ostalim ministarskim kolegama objasnio da se „ta borbena skupina stavlja na raspolaganje Europskoj uniji negdje do 2013., do kraja“. No, i uz krivu informaciju, i sa već završenim zadacima te rotacijom, ministrima je ionako bilo svejedno – svi su bili „za“, pitanja nema, sljedeće dizanje ruku molim!