Na jučerašnjoj sjednici Vlade RH, 126. po redu, među ostalim je brzinski prijeđen i niz točaka vezan uz obranu, te upravljanje krizama. Tri takve točke dnevnoga reda obrazlagale su Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova, te Višnja Tafra, zamjenica ministra obrane RH.

CMX14 – NATO sustav upravljanja krizama

Kao osamnaesta točka dnevnoga reda na rasporedu je bilo odlučivanje o sudjelovanju Hrvatske u simulacijskoj vježbi upravljanja krizama Crisis Management Exercise 2014. (CMX14). Riječ je tu o NATO aktivnosti, zakazanoj za period od 5. do 11. ožujka 2014. godine, na kojoj bi se trebalo uvježbavati mehanizme strateških političkih i vojnih konzultacija, te kolektivno odlučivanje u slučaju kriza.

Shodno tako iskazanoj strateškoj razini ove vježbe (u kojoj će Hrvatska sudjelovati po peti put), u njoj bi trebali sudjelovati uredi Predsjednika RH i Predsjednika Vlade, predstavnici 5 ministarstava (vanjskih i europskih poslova; obrane; unutarnjih poslova; pomorstva, prometa i infrastrukture; zdravlja), Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, SOA-e, DUZS-a, Zavoda za sigurnost informacijskih sustava i CARNET-a (koji je Nacionalni CERT – Computer Emergency Response Team). Nositeljem ove aktivnosti, te koordinatorom priprema ove vježbe, određeno je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP), zbog čega je pred Vladom RH ovu aktivnost i obrazlagala njegova čelnica, ministrica Vesna Pusić.

Tek sad, malo više od tri mjeseca pred početak ove aktivnosti, kreće se u osnivanje namjenske Koordinacijske radne skupine (KRS), sastavljene od predstavnika svih tijela koja bi trebala sudjelovati u ovoj vježbi. Uz već navedene dijelove državne uprave RH, MVEP-u je dana i mogućnost pozivanja dodatnih tijela državne uprave u pripremu te provedbu vježbe CMX14. Kako će, osim na prostoru RH, dio vježbe biti provođen i u sjedištu NATO saveza, u belgijskome Bruxellesu – za provođenje tamošnjih aktivnosti zaduženo je Stalno predstavništvo RH pri NATO-u. Pri tome, svi sudionici vježbe moraju biti ovlašteni za pristup podacima klasificiranima oznakom “TAJNO”.

O rezultatima vježbe sva tijela koja u njoj sudjeluju morat će izraditi izvještaje, koje će onda MVEP objediniti. Takav objedinjeni izvještaj se onda dostavlja Vladi RH i svim sudionicima u vježbi iz državne uprave RH. Uz to, MVEP će pripremiti i Izvješće o rezultatima i uspjehu vježbe, koje će biti poslano NATO savezu.

Imajući u vidu dosadašnja ponešto neslavna iskustva u ovakvim simulacijskim vježbama, jednako kao i nevoljkost visokih sudionika da i stvarno sudjeluju u vježbovnim aktivnostima – pa i uz posebnu odluku Vlade RH o vježbi CMX14 – za očekivati je da će se ponovo “tresti brda i roditi miš”. Jedino što je tu zanimljivo primijetiti je količina birokratskoga prostora kojeg u posljednje dvije godine sebi hvata Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na području obrane i sigurnosti. No, kao što je u Hrvatskoj već običaj, zauzimanje birokratskog prostora uopće ne korespondira s učinkom i radnom efikasnošću, tako da od resora koji od proljeća 2012. do danas nije porodio ni retka oko Strategije nacionalne sigurnosti RH ne očekujemo ništa više ni po pitanju uvježbavanja postupanja u kriznim situacijama.

Pripadnici OS RH u NATO strukturama i aktivnostima

Nakon vježbe CMX14, koja je apsolvirana u nepune 43 sekunde, na red Vlade RH došao je i “Nacrt prijedloga odluke o upućivanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske na dužnostima u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a“. Spomenutu radnu točku, koja se odnosi na iduće tri godine (2014. – 2016. godine), obrazložila je Višnja Tafra u nešto više od minute.

Ako se sjetimo da je RH pri ulasku u NATO dobila 26 fiksnih pozicija (25 + jedno podijeljeno generalsko mjesto), od kojih nikad nije bilo popunjeno bitno više od polovice – nije ni čudo da je smanjenje te kvote, u studenom 2010. na NATO summitu u Lisabonu, prošlo prilično tiho. Ovim novim režimom, koji je definiran 1. prosinca 2012. godine, ostalo nam je tek 18 fiksnih ustrojbenih mjesta plus opet jedno generalsko mjesto, koje ovoga puta dijelimo sa Slovenijom. Na tim je pozicijama trenutno 16 pripadnika OS RH.

Uz to, Hrvatska upućuje ljude i u NATO strukturu snaga, te mulinacionalna zapovjedništva – konkretno, jedna je osoba poslana u Multinacionalni korpus Sjeveroistok u Sczecinu, dok se u 2014. planira i slanje jedne osobe put Multinacionalnog združenog stožera u njemačkome Ulmu. Ovo osoblje, uz svoje stožerne dužnosti, može biti upućeno i na teren, u prostor NATO operacija (na do godinu dana, od tri ili četiri godine mandata) – što predstavlja fleksibilnost kojom se pojedinim nacijama želi nadoknaditi manje formacijskih pozicija. Ondje su ovlašteni raditi poslove koje bi i inače radili na normalnim stožernim mjestima.

Ujedno, Vlada RH se obvezala da Hrvatski sabor barem jednom godišnje izvijesti o sudjelovanju najviše 20 ovakovih pripadnika OS RH “u operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu pod vodstvom NATO-a“.

Povjerenstvo za međunarodne misije i operacije

Dvadeseta točka dnevnoga reda Vlade RH ujedno je i najzanimljivija od jučer usvojenih obrambenih stvari – “Prijedlog odluke o osnivanju Povjerenstva za međunarodne misije i operacije“. Ovom se odlukom osniva tijelo – opet međuresorno – kojim predsjedava osobno “prva potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica vanjskih i europskih poslova” ili, tek u slučaju njene spriječenosti, ministar obrane. Uz nju, članova ima još sedam, i to: (1) ministar obrane, (2) ministar unutarnjih poslova, (3) načelnik GS OS RH, (4) ministar pravosuđa, (5) ministar financija, te (6) predstavnik Ureda predsjednika RH i (7) savjetnik Predsjednika Vlade RH zadužen za vanjsku politiku. Kako nije realno očekivati da će se ovi ljudi iole redovito sastajati osobno, svi oni u spomenuto koordinacijsko tijelo mogu imenovati zamjenike.

Smisao ovoga tijela, koje bi se sastajalo po potrebi ili barem jednom godišnje – osim promocije osobe predsjedavateljice – je i usklađivanje vojnog i civilnog angažmana RH sa strateškim nacionalnim interesima i prioritetima na području vanjske i sigurnosne politike (po uzoru na EU područje – Common Foreign and Security Policy, CFSP). Posebice to vrijedi za područja odvijanja misija i operacija UN, EU, NATO, OESS – ali i temeljem bilateralne suradnje s partnerima i saveznicima.

U skladu s tim su i konkretne zadaće ovog novog povjerenstva, definirane kao: (1) predlaganje uključivanja i razine sudjelovanja u misijama i operacijama, sukladno prioritetima vanjske politike RH, (2) koordinacija civilnog i vojnog angažmana RH u misijama i operacijama, (3) analiza i usmjeravanje planiranja nacionalnih sposobnosti za sudjelovanje u međunarodnim civilnim i vojnim misijama i operacijama, te (4) poticanje razvoja normativnog, strateškog i institucionalnog okvira sudjelovanja RH u međunarodnim misijama i operacijama.

Ovaj skup saziva Vesna Pusić ili neka buduća ženska osoba s njenim zbirom titula, ona predlaže dnevni red, na sastanke poziva “predstavnike drugih državnih tijela u cilju rasprave relevantnih stručnih tema iz njihove nadležnosti“, a o radu svog kružoka i obavještava Vladu RH te Predsjednika RH. Stručne i administrativne poslove Povjerenstva treba obavljati MVEP, iz čijih je redova i Tajnik Povjerenstva – državni službenik iz MVEP, kojeg imenuje Vesna Pusić.

Više je tu stvari zanimljivo. Kao prvo, prijedlog kojeg je pred Vladom RH i osobno obrazlagala “prva potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica vanjskih i europskih poslova“, jasno ide za tim da se iskoriste “vrlo pozitivne ocjene, i zapravo, vrlo visok ugled i status” naših vojnih postrojbi u međunarodnim misijama i operacijama. Pri tome, obrambeni sustav – koji je do tih dosega došao teškim radom i dugogodišnjim uspješnim djelovanjem – tu najednom ostaje sekundaran. Primarnim se pojavljuju vanjski poslovi, resor poznat po izostanku organiziranog izvlačenja hrvatskih državljana iz Libije i Sirije, u kojem se i nova Strategija nacionalne sigurnosti stvara toliko dugo da se sektor obrane onda mora ili pomiriti s izostankom ukupnog strateškog planiranja, ili svoje nove strateške dokumente zasnovati na zastarjelom dokumentu iz 2002 (što je za Strateški pregled obrane od srpnja ove godine i napravljeno). Pri tome, kao drugo, govori se o koordiniranju civilnih djelovanja u misijama s onim vojnim djelovanjima – gdje su civilna djelovanja posljednjih godina bila zanemariva, i utroškom novca i brojem angažiranih ljudi, dok vojna djelovanja tu stoje stotine milijuna kuna i obuhvaćaju tisuće pripadnika OS RH.

Kao treće, posebno tu još treba spomenuti i nastojanje vanjskopolitičkoga resora da vodi “analizu i usmjeravanje planiranja unarodnim civilnim i vojnim misijama i operacijama“. Dok u međunarodnim stručnim krugovima ionako Hrvatsku navode kao radikalni primjer zemlje gdje se obrambene reforme malo gleda van njihova konteksta doprinošenja vanjskopolitičkim ciljevima, a gdje je i podrška NATO članstvu bila prvenstveno sredstvo pokazivanja stranačke progresivnosti i modernosti (Anthony Forster u knjizi „Armed Forces and Society in Europe“) – tu sad još samo nedostaje i direktni diktat vanjskih poslova u planiranju te provođenju vojnih mirovnih misija i operacija u inozermstvu.

Jedino što tješi kod ove brzinske odluke o osnivanju novog međuresornog tijela vrha vladinih političara – je činjenica da ako taj diskusijski kružok i zaživi, a onda i počne svašta izvolijevati, da se njegove diskusije ipak može odignorirati – budući da on, barem u danas utvrđenoj formi, nema i mjere kojima bi sudionike ovakovih “teferića” stvarno natjerao na poslušnost. Imajući u vidu stupanj neupućenosti dobrog dijela vanjskopolitičkog sektora u svekolika pitanja vojne ili sigurnosne naravi – to je velika sreća!