Konvencija UN o pravu mora rečeno o vanjskom pojasu sažela je u jednom članku, dva stavka, dva podstavka, 81 riječ i 442 znaka. Ipak, s tako malo riječi puno je kazano, dajući vanjskom pomorskom pojasu veliku važnost za obalnu državu. Također je izuzetno važna činjenica da je vanjski pojas obrađen u dijelu s teritorijalnim morem, a teritorijalno more je suvereni prostor obalne države.

Definicija vanjskog pojasa

1. Gdje je mjesto vanjskog pojasa obalne države?

Članak 33., stavak 1, definira mjesto vanjskog pojasa na moru u odnosu na teritorijalno more obalne države:

U pojasu mora koji se nalazi uz njezino teritorijalno more, nazvanom vanjski pojas, obalna država može vršiti nadzor potreban da bi:

(a) Spriječila kršenje svojih carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru;

Podjela morskih prostora prema Konvenciji UN-a o pravu mora

Već na prvi pogled je jasno kako je sve nabrojeno izuzetno važno, te da proglašenjem i uspostavom režima vanjskog pojasa obalna država na posredan način u značajnoj mjeri proširuje jurisdikciju na dio mora izvan svog suvereniteta, poboljšavajući pomorsku i nacionalnu sigurnost te u slučaju potrebe i obranu vlastitog teritorija.

Režim vanjskog pojasa omogućava sprečavanje kršenja i zaštitu vlastitih carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih i drugih propisa na svom području i svom teritorijalnom moru.

Važnost nabrojenog razumljiva je samo po sebi. Uvijek treba imati na umu kako je Republika  Hrvatska sudbinski vezana za more, s razvijenim turizmom, primjerenim ribolovom, važnim lukama, značajnim i perspektivnim pomorskim prometnim koridorima preko Jadranskog mora i dalje kopnenim pravcima prema središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi te obrnuto preko Mediterana s cijelim svijetom.

Prikaz podjele morskih prostora i prostora morskog dna

Ipak, imajući u vidu aktualna događanja u bližem i daljem okruženju – kao što su pojačane migracije u Europu, pokazane slabosti EU na području obrane i sigurnosti, slabe procjene i „uspavljivanje“ većeg broja europskih članica NATO, prebacivanje obrambeno-sigurnosnog težišta vodeće članice NATO izvan europskog geostrateškog područja, te nakana i otvorenih pokušaja nekih velikih igrača da na posljedicama novonastalog stanja zauzmu bolje geostrateške i geopolitičke pozicije u Europi – proglašenje i uspostava vanjskog pojasa ima imperativan i krucijalan značaj za Republiku Hrvatsku, EU i NATO.

1.1. Vanjski pojas i nadzor migracija preko Jadranskog mora

Pogled s viškoga Huma na akvatorij ispred Komiže

Proglašenjem i uspostavom vanjskog pojasa obalna država može nadzirati i pravovremeno poduzimati i potrebne mjere glede protuzakonitog useljavanja. U našem slučaju to se odnosi i na EU. U ovom trenutku puno su atraktivnije rute iz Afrike prema Italiji. No, u slučaju aktiviranja balkanske kopnene rute preko Grčke, Hrvatska se može naći u velikim problemima, posebno ako bi veći broj imigranata ostao u njoj i susjednim zemljama jer bi se na taj način poremetili  sadašnji društveni, prije svega religijski odnosi u ionako turbulentnom području Balkana i jugoistočne Europe. Veliki priljev imigranata može otvoriti i nove rute, uključujući tu i onu preko mora. Za očekivati je da će imigrantima biti interesantna i Hrvatska kada shvate da ne mogu izravno u razvijene europske zemlje. Ako se nasele u Hrvatsku u skoroj budućnosti kada postanu njeni građani i ako im se tu ne dopada krenuti će dalje. Znači, ako ne mogu u jednom koraku ostvariti svoje želje pokušati će ih ostvariti u dva koraka.

Svakako ulazak u RH biti će još poželjniji kada postanemo članica Šengenskoga prostora. Treba znati da se u određenim uvjetima na vanjski pojas, iako je to u stvarnosti dio otvorenog mora, primjenjuju propisi koji vrijede u prostoru punog suvereniteta obalne države.

Međutim, samo proglašenje ne vrijedi puno – čak je kompromitirajuće ako se ne može i stvarno provesti. Za to su potrebne odgovarajuće snage i primjerena organizacija jer se djeluje u prostoru s često složenim uvjetima, na daljinama od 12 do 24 NM od polazne crte.

Potrebne su pomorske i zračne snage za nadgledanje stanja, provjeru prostora, postupanje i vrlo često spašavanje u složenim vremenskim prilikama i nepovoljnom stanju mora, kada vrijeme može biti odlučujući čimbenik uspjeha ili neuspjeha.

BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” na svom redovnom obilasku Jadrana

Za snage bi se na razini države vjerojatno lako složili, ali je organizacija nešto sasvim drugo, posebice kada se postavi pitanje kome će tko odgovarati, ili još važnije – tko će biti šef. Opet dolazimo do poznate uzrečice iz jednog našeg kraja: „ A gdje sam ja tute?“.

Ozbiljna i nepristrana analiza pokazala bi kako je u vrijeme mira za to najpovoljnija poluvojna i paravojna organizacija, odgovorna Vladi. Takva organizacija (u svijetu se najčešće zove obalna straža) mogla bi objedinite sva prava postupanja u provođenju zakona, neovisno kojem resoru izvorno „pripadaju“. Dio zakonskih ovlasti obalna straža provodi kao svoje temeljne zadaće, a dio kao prenesenu ovlast državnih tijela (slučaj Norveške obalne straže i mnogih drugih obalnih straža).

Centralizirana obalna straža

Nadzirana migracija u vanjskom pojasu obalnoj državi daje mogućnost upravljanja krizom, a ne tek bavljenje posljedicom. Postoji mogućnost planskog prihvata i smještaja migranata na za to predviđena mjesta, ili u slučaju opravdanog razloga sprečavanje njihovog ulaska u suvereni prostor.

Izgradnji sustava treba pristupiti na valu odluka iz EU o formiranju Europske granične i obalne straže, uz povlačenje financijskih sredstava za izgradnju hrvatskog segmenta. Obalna straža će biti i u budućnosti trajna obveza, neovisno o ulasku ostalih zemalja ovog prostoru u EU i šengenski prostor. Nije za očekivati da jednog dana Jadransko more u cijelosti postane suvereni prostor EU (trebalo bi graničiti, na primjer, hrvatsko i talijansko teritorijalno more), dok će se granice EU (ako opstane) na kopnu uspostaviti dalje od RH.

Umrežena obalna straža

1.2. Vanjski pojas i sprečavanje kršenja drugih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru

Ova formulacija je jako široka, pomalo neprecizna i s pomanjkanjem logike, te podrazumijeva kako je u vanjskome pojasu moguće procesuirati za sva kršenja propisa na vlastitom teritoriju i u teritorijalnim vodama (UMV i TM). Svakako, ako je kazneno djelo već učinjeno onda se može procesuirati i u vanjskome pojasu. Dvojbena je tvrdnja koja govori  o sprečavanju kršenja propisa koji vrijede u suverenom prostoru. Naime, ako je kršenje već počinjeno – može se sprečavati daljnja šteta, ali nešto što je učinjeno – učinjeno je! Ako je učinjeno, to više nije moguće spriječiti. No, moglo bi se govoriti o sprečavanju kršenja propisa na temelju uvijek upitne sumnje ili osnovane sumnje, posebno ako bi se poduzimale mjere u vanjskom pojasu kada potencijalni počinitelj još nije niti ušao u teritorijalno more i nije se ogriješio o propise koji vladaju u gospodarskom pojasu ili na otvorenom moru.

2. Izricanje kazni za kršenje zakona i drugih propisa počinjenih na svom području ili u svom teritorijalnom moru

Kako kontrolirati plovila u vanjskom pojasu?

Ovo su važne mogućnosti. Na ovaj se način „proširuje“ prostor suvereniteta i na vanjski pojas. Progon broda koji je prekršio zakone obalne države mora početi unutar teritorijalnog mora s mogućnošću nastavka sve do ulaska prekršitelja u teritorijalno more svoje ili neke druge države. Uspostavom režima vanjskog pojasa prema Konvenciji UN o pravu mora prekršitelja se može progoniti i kazniti u vanjskom pojasu ako je počinio prekršaj u teritorijalnom moru ili bilo gdje u suverenom prostoru obalne države, iako u tom prostoru (teritorijalnom moru) nije počeo progon. Izrijekom se nigdje ne naglašava da i u tom slučaju postupak progona mora početi u teritorijalnim vodama.

Kako bi naglasili važnost vanjskog pojasa potrebno je eksplicite istaknuti ciljeve koje postiže obalna država da bi:

• spriječila kršenje svojih carinskih zakona,
• spriječila kršenje svojih fiskalnih zakona,
• spriječila kršenje svojih useljeničkih ili zdravstvenih zakona i
• spriječila kršenje svojih drugih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru.

3. Vanjski pojas ne može se prostirati preko 24 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora

Savudrijska vala – predmet spora RH i Slovenije

U našem slučaju sve je jasno. Republika Hrvatska ima utvrđenu širinu teritorijalnog mora od 12 NM, a vanjski pojas se može proširiti do 24 NM,  tamo gdje nema drugih zapreka (kao u slučaju Sjevernog Jadrana prema granici s Italijom, te prostora oko Palagruže).

Nedvojbeno, proglašenje vanjskog pojasa i izgradnja primjerene infrastrukture za stvarnu i sveobuhvatnu  uspostavu režima vanjskog pojasa učinilo bi Republiku Hrvatsku sigurnijom i više pomorskom zemljom.

* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini