Premijeru Plenkoviću najednom se zaista žuri donijeti i obznaniti odluku koje će borbene avione Hrvatska kupiti. Nakon što je jučer predsjednik Milanović predložio premijeru da sazovu Vijeće za obranu na kojem će glavna tema biti nabava aviona, jutros nakon užeg kabineta Vlade Plenković je odgovorio na ponudu:

„Dakle, Vlada cijelo ovo vrijeme radi na analizi svih ponuda, na analizi rada Povjerenstva koje je oformljeno i koje je svoju zadaću napravilo. Jučer smo imali jedno predstavljanje užem krugu ministara, onih koji su nadležni po različitim aspektima za ovu temu. I, s obzirom da ste vidjeli da je Predsjednik poslao i dopis, meni, za održavanje Vijeća za obranu… ja sam mu odgovorio danas. Poslali smo mu ponudu za dva termina – sutra ili preksutra ujutro, tako da se formalno održi i to tijelo, koje je savjetodavno, koje nema nikakvu ulogu pri donošenju odluke. I, mislim da ćemo i to riješiti. To je ono što je najbitnije.”

Nije trebalo puno čekati – na ponudu “četvrtak ili petak” Milanović je brže-bolje odgovorio “četvrtak”, i tako je u svoj sutrašnji inače prilično zgusnuti raspored ugurao još i sjednicu Vijeća za obranu. Kako je kasno poslijepodne priopćeno iz Ureda predsjednika RH, sutra u 10:15  – “U Uredu predsjednika Republike održat će se 14. sjednica Vijeća za obranu koju su sazvali predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. NAPOMENA: Nakon sjednice Vijeća za obranu bit će objavljeno priopćenje za medije.” Ili u prijevodu, “don’t call us…”

Nakon mjeseci otezanja – žurba

Dva su razloga zašto se premijeru Plenkoviću toliko žuri održati sjednicu Vijeća za obranu. Prvo, jer početkom sljedećeg tjedna (u ponedjeljak i utorak) odlazi u Bruxelles na sastanak Europskog vijeća, te drugo – da bi se odluka o izboru aviona mogla obznaniti, kako se već neko vrijeme nagađa, 28. svibnja. No Plenković danas o tome nije želio reći ni slovca, pa je na novinarsko pitanje “Da li je realno da se do 28.5. donese politička odluka” tek kratko odgovorio: “Pa mi možemo donijeti tu odluku i tada”. No dodao je još i: “Mi ćemo donijeti odluku kada dobijemo svu proceduru”. Ovoga puta procedura bi mogla biti skraćena – budući da nakon sjednice Vijeća za obranu nema više prepreka za Vladinu odluku. Naime, kako je rekao predsjednik saborskog Odbora za obranu, Franko Vidović, to je tijelo odradilo svoj posao donošenjem odluke o zadržavanju borbene komponente HRZ-a i pokretanjem postupka nabave novog višenamjenskog borbenog aviona: “Nema nikakve više zakonske obveze, bilo Ministarstva, bilo Vlade, bilo Predsjednika Republike, bilo koga, da dolazi ponovno na Odbor”. No Vijeće za obranu mora biti održano na tu temu, jer u protivnom, rekao je predsjednik Milanović, to bi bila tema za Ustavni sud.

Osim dva već navedena razloga, postoji i treći razlog koji bi Plenkovića nagnao da požuri s odlukom o kupovini aviona. Taj treći razlog zove se NATO summit, koji će se održati za manje od mjesec dana, 14. lipnja u Bruxellesu, i na kojem će se po prvi put nakon kraja 2019. godine opet ozbiljnije razgovarati o ulaganjima zemalja članica u obranu. Dok je za taj prosinački summit u Londonu 2019. javnosti bilo predstavljeno “Godišnje izvješće o implementaciji DIP-a” kojim se jedini put uopće u nas javno definiralo famozni DIP (Defence Investment Pledge ili po hrvatski “Zavjet o obrambenom izdvajanju”) – u međuvremenu to baš i nije bila tema. Tako Hrvatska već godinama drži neslavno pretposljednje mjesto na NATO tablicama modernizacijskih izdvajanja zemalja članica (ispred abismalne Slovenije, koja bi nas ove godine mogla preskočiti nabavom JLTV), dok to isto društvo RH skoro pa predvodi u izdvajanjima za kadrove (gdje se vojnim kadrovskim troškovima pribraja i famozno velika kvota veteranskih mirovina). I kada se tu ništa ne bi promijenilo, ti bi loši brojevim ostali jedino o čemu se pred ostatkom Saveza može pričati – osim, naravno, ako se tijekom iduća tri i pol tjedna ne desi neko modernizacijsko čudo. A da to uopće nije nemoguće pokazuje i famozan obrat tema – u kojem premijer Plenković danas najednom optužuje predsjednika Milanovića kako on zapravo požuruje Vladu u donošenju odluke o kupnji aviona, iz sebičnih razloga. Naime, radi se tu o želji za “ukrcavanjem u vlak” hrvatskog modernizacijskog suodlučivanja pred vratima NATO summita – što je, tvrdi danas Plenković, razlog zbog kojeg se baš Milanoviću sad najednom žuri:

“Što se tiče Povjerenstva, podsjećam, to je ono isto povjerenstvo u kojem, za razliku od bivše Predsjednice Republike, Kolinde Grabar Kitarović, u onom procesu koji je bio ranije, je bio imenovan njen savjetnik za obranu, čini mi se. Milanović nije htio imenovati nikoga. Dakle, vrlo je važno da ne zaboravimo taj detalj. Dakle, on je odbio imenovati svog predstavnika u to povjerenstvo, pa evo slušamo da on dobiva, valjda, neke neformalne briefinge putem… pretpostavljam, načelnika Glavnoga stožera – umjesto da je imao svoga predstavnika iz Ureda, i pratio cijeli proces, pa u konačnici i sudjelovao u jednom jedinstvenom procesu za Hrvatsku vojsku, za nacionalnu sigurnost, za obranu, za dugoročno građenje sposobnosti Hrvatske vojske kakve trenutno nemamo. Dakle, ovaj proces je izrazito složen, vrlo je kompleksan, tehnički je kompleksan, stručno je zahtjevan, i odluke koje se donose, po mom dubokom uvjerenju, trebaju biti takve da svi oni koji barem pretendiraju da imaju nekakav doticaj s time – budu što bolje identificirani. Očito da sada, uoči sastanka na vrhu NATO-a, koji je sredinom lipnja, Predsjednik želi, eto, ukrcati se u taj vlak suodlučivanja o borbenim avionima”,

kazao je danas premijer Plenković potpuno ignorirajući višestruko iznesene Predsjednikove razloge ne-sudjelovanja u radu Povjerenstva. Milanović je prošle jeseni – prilikom još jedne runde prepucavanja oko protokola (tog puta bila je riječ o polaganju vijenaca na Mirogoju, za Sve svete) – naširoko objašnjavao zašto nije imenovao svog predstavnika u Vladino povjerenstvo za avione. Smatrao je, naime, da je njegov predstavnik u Povjerenstvu admiral Hranj, supredsjedatelj Povjerenstva, ali i glavni vojni savjetnik Predsjednika Republike, te da nema nikakve potrebe u Povjerenstvo inkorporirati i svog savjetnika za obranu, o čemu je Ured predsjednika u rujnu prošle godine poslao i posebno priopćenje u kojem je pisalo:

“Ured Predsjednika Republike Hrvatske nema predstavnika u Međuresornom povjerenstvu budući da bi ono trebalo isključivo sa stručnog i tehničkog gledišta analizirati prispjele ponude za nabavu vojnih aviona i pripremiti prijedlog odluke za Vladu i druga nadležna tijela. Predsjednik Republike sudjelovat će u donošenju političke odluke o nabavci vojnih aviona, isključivo sukladno svojim ustavnim ovlastima”.

To je ujedno i razlika u odnosu na sastav Povjerenstva u vrijeme Kolinde Grabar Kitarović, na što se danas pozvao premijer Plenković – naime, u Kolindino vrijeme u Međuresornom povjerenstvu (osnovanom 4. srpnja 2019. za ponavljanje nabave borbenih aviona) nije bilo generala Mirka Šundova, tadašnjeg načelnika GS i vojnog savjetnika Predsjednice, pa je nju u takvim tijelima i mogao predstavljati njen savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Zrinko Petener. Premijer Plenković, koji u posljednje vrijeme često optužuje svoje političke oponente za zamjenu teza, tu činjenicu zasigurno zna, no umjesto toga se i sam bavi dobrom starom sportskom disciplinom političke zamjene teza.