„Ne znam! Pitajte onoga tko je to odlučio“, iskreno je odgovorio ministar obrane Ante Kotromanović na novinarsko pitanje otkud baš on na putu u Australiju i Novi Zeland s premijerom Milanovićem. Tim više što sastav hrvatskog izaslanstva više nalikuje na društvo „Zoka i prijatelji“, nego na službenu delegaciju jedne zemlje, kako je pokušava predstaviti sam premijer. Dok Milanović tvrdi da je ovo prvi put da jedan hrvatski premijer službeno ide u daleku Oceaniju, u posjet saveznim, regionalnim i lokalnim vlastima Australije i Novog Zelanda, kao i poslovnoj zajednici hrvatskih iseljenika, začudno je da on na te „službene“ susrete vodi svoju suprugu Sanju Musić Milanović, šefa kabineta Tomislava Sauchu, svog savjetnika za vanjsku politiku Nevena Pelicarića i ministra obrane, inače svog dobrog prijatelja Antu Kotromanovića.
Nije nebitno ni to da će Milanović održati predavanja na 3 važna sveučilišta – Macquire (Sidney), Monash (Melbourne) i Auckland (Novi Zeland), pri čemu ono sidneysko sasvim slučajno slavi 30. godišnjicu „Croatian Studies Programa“, prvog priznatog programa hrvatskog jezika u svijetu, kojeg već godinama sufinancira i hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Sasvim slučajno je i Vlada RH, samo dan nakon svoje redovne sjednice, održala i 145. telefonsku sjednicu, na kojoj je donijela odluku da Milanović Centru hrvatskih studija u Sveučilištu Macquire donese ugovor vrijedan 450 tisuća australskih dolara, odnosno 2.268.000 kuna. Temeljem tog ugovora, naime, Hrvatska će tijekom narednih 5 godina subvencionirati visokoškolsko obrazovanje australskih Hrvata, a oni zločestiji mogli bi reći da je njime Milanović platio svoje predavanje na australskom sveučilištu. I uzalud je tu Vladino objašnjenje kako su avio-karte za Australiju i Novi Zeland „kupljene prije više mjeseci, pa su dobivene po najpovoljnijim tarifama, a i u planiranju programa vodilo se računa o tome da troškovi budu što je moguće manji“, kao i to što će put od Australije do Novog Zelanda, kao i boravak na Novom Zelandu, platiti novozelandska Vlada. Troškove boravka ministra obrane u Australiji plaća MORH, koji je netom u rebalansu proračuna izgubio nešto više od 200 milijuna kuna.
Alibi za Kotromanovića
Kad već i ministar obrane ide u zemlju klokana, kiwija i Aboridžina, i za njega je osmišljen kakav-takav program. Tako nam je Ministarstvo obrane potvrdilo da će:
„Ministar obrane u okviru posjeta Australiji održati bilateralne sastanke sa zamjenikom ministra obrane Australije Stuartom Robertom (s obzirom da je ministar obrane Australije u to vrijeme u Londonu), te s ministrom obrane Novog Zelanda, Jonathanom Colemanom“.
Naravno, kao dio službenog izaslanstva, ministar obrane RH prisustvovat će i na svim ostalim predviđenim sastancima. U sklopu svog vlastitog programa, Kotromanović će, među ostalim,
„… razgovarati o pitanjima vezanim uz međunarodnu sigurnost, s posebnim osvrtom na sudjelovanje u međunarodnim misijama i operacijama (Afganistan, protupiratske operacije – obje zemlje značajno sudjeluju i u navedenim operacijama), NATO-u i predstojećem summitu (NATO razvija aktivno partnerstvo s Australijom u okviru svoje partnerske politike), regionalnim sigurnosno-političkim situacijama, statusu nacionalnih obrambenih reformi i mogućnostima razvoja obrambene suradnje, te u tom kontekstu i o mogućnostima suradnje na vojno-tehničkom planu“.
U Vladinom pojašnjenju ovog neobičnog službenog puta stoji još i to da će
„… tema konzultacija biti i istraživanje mogućnosti vojno-tehničke suradnje i transfera tehnologije, ponajprije u vezi s razminiranjem i mornaričkom tehnologijom. Ministar Kotromanović posjetit će i jednu pomorsku vojnu bazu na Novom Zelandu“.
Jako je to puno tema za ministra koji o ovim pitanjima ne voli razgovarati ni u puno bližem Bruxellesu, pa na EU i NATO-sastanke nerijetko pošalje svoju zamjenicu. Ne treba posebno spominjati ni činjenicu da, osim suradnje pod NATO-kišobranom, između Hrvatske i Australije NE postoji nikakva bilateralna obrambena suradnja.
Neslužbeno kolaju priče o i pravim razlozima Kotromanovićevog odlaska na Zemljinu južnu polutku koji, naravno, nemaju nikakve veze s njegovom funkcijom u Vladi. U tim varijantama, Kotromanović bi trebao poslužiti za ublažavanje bijesa australskih Hrvata prema Milanoviću. Većinom desno ili vrlo desno profilirani, tamošnji Hrvati već organiziraju prosvjede protiv Milanovićevog dolaska i boravka, a ministar obrane jedini je član hrvatskog izaslanstva kojem ne mogu prigovoriti da je „komunjara“ ili da je u Domovinskom ratu „radio protiv Hrvatske“. Tu nije za podcijeniti ni njegovo prijateljstvo s jednim drugim Antom, ne onim čije slike vise po klubovima australskih Hrvata, u što se nedavno osobno uvjerila Ruža Tomašić – već onim čije je nedavno oslobađanje od haaškoga uzništva slavila čitava Hrvatska, ali i dijaspora.
Kad bi to bio ozbiljan posjet…
… onda bi i hrvatsko izaslanstvo izgledalo drugačije. Bilo bi tu mjesta ponajprije za ministre znanosti i obrazovanja, te gospodarstva, kao i za predstavnika Ministarstva vanjskih poslova. Možda čak i za nekog iz onog fantomskog Ureda za dobrodošlicu, iz sastava javnosti ne baš osobito poznatog Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Da je u pitanju imalo ozbiljan posjet, nalikovao bi možda i svojedobnom putujućem cirkusu predsjednika Josipovića te hrvatskog izaslanstva u Kataru – obuhvativši među ostalim i ponekog gospodarstvenika te predstavnika hrvatske obrambene industrije. I ne bi tada ni premijer, a ni potpredsjednik Vlade, davali glupave izjave kako se ništa ključno neće dogoditi u ovih 10 dana koliko će premijer i ministar obrane izbivati iz zemlje. A dogodit će se – Hrvatska će dobiti novog državnog odvjetnika, bit će doneseni i rebalans ovogodišnjeg proračuna, te presuda Sanaderu za Fimi mediju… Ni Ukrajina nije daleko – a u Ukrajini su, svi znamo, zapeli hrvatski MiG-ovi.
Da Hrvatska nije slučajna država, ne bi ni ovo bio službeni posjet. Bio bi ono što zapravo i jest – posjet da im g…ca vidi puta.
