Kada se 20. lipnja ove godine predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović na mostu kod Erduta našla s tadašnjim srbijanskim mandatarom Aleksandrom Vučićem, dobivši pritom prigodni crveno-bijeli buketić, izgledalo je kao da će u najboljoj hladnoratovskoj maniri izmijeniti i nekoliko do tada uhićenih ili prebjeglih špijuna. Baš kao u Spielbergovom filmu „Bridge of Spies“. No umjesto razmjene špijuna, Grabar Kitarović i Vučić potpisali su „Deklaraciju o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske“. Nepuna 2 i pol mjeseca kasnije, iz Srbije je došla vijest da je uhićen „hrvatski špijun“, i to baš „dok je bježao u Hrvatsku“.

Balkanski špijun

Naime, u kasnim popodnevnim satima petka, 02. rujna, iz Beograda je najprije preko medija, a onda i iz Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, objavljeno kako je „u suradnji tog tužiteljstva i BIA (Bezbedonosno-informativna agencija) uhićena jedna osoba zbog postojanja sumnje da je izvršila kazneno djelo špijunaže“. U priopćenju Višeg javnog tužilaštva u Beogradu navodi se da je riječ o „osobi koja ima državljanstvo Republike Srbije i Hrvatske, koja je do 1990. godina živjela i radila u Republici Hrvatskoj, nakon čega mu je mjesto prebivališta bilo u Republici Srbiji“. Privedenoj osobi određen je pritvor u trajanju od 47 sati, nakon čega će biti saslušan kod nadležnog tužitelja.  Što se Višeg javnog tužiteljstva tiče, kako piše u priopćenju – „Tužiteljstvo će u skladu sa svojim Ustavnim i zakonskom ovlastima nastaviti postupanje u pravcu utvrđivanja svih okolnosti navedenog događaja, vodeći računa o zaštiti vitalnih interesa Srbije, a sve u cilju potpunog utvrđivanja svih radnji koje čine obilježje ovog kaznenog djela u okviru svojih zakonskih ovlasti.“

Čedo Čolović između dvije vatre

Iako se, ukoliko su točne sumnje, radi o izuzetno delikatnom djelu, koje teorijski može uvelike utjecati na bilateralne odnose između Hrvatske i Srbije, neslužbene informacije počele su ne kapati, već curiti poput najjače monsunske kiše. I hrvatski i srpski mediji vrlo brzo su donijeli detalje o uhićenom, pa se tako moglo pročitati da je ovaj navodno mjesecima, pa čak i godinama, radio za hrvatsku Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA), da je dostavljao podatke o srpskim što umirovljenim što aktivnim vojnim dužnosnicima bivše JNA i Vojske Srbije kako bih ih Hrvatska mogla kazneno goniti zbog sudjelovanja i zločina tijekom Domovinskog rata, te da je VSOA-i dostavljao podatke i o srpskoj vojnoj industriji.

Dok službene potvrde nema, baš kao ni neslužbeno najavljivanog javnog obraćanja nekog od dužnosnika Vlade Republike Srbije, mediji, kako hrvatski tako i srpski, objavljuju i identitet uhićenog „špijuna“. Riječ je, tvrde oni, o 57-godišnjem Čedi Čoloviću, rodom iz sela Tepljuh kod Drniša, umirovljenom časniku vojske tzv. Republike Srpske Krajine, koji je do 1990. godine živio i radio u Hrvatskoj, da bi u vrijeme VRO „Oluja“ kao izbjeglica došao u Srbiju i ostao u Beogradu. Navodno je uhićen u okolici Beograda, odakle se spremao pobjeći u Hrvatsku nakon što mu je javljeno da je otkriven. „Večernje novosti“ pišu da je Čolović Hrvatskoj „prodavao povjerljive vojno-obavještajne podatke, na temelju kojih je protiv srpskih vojnika i časnika podignuto oko 9 optužnica za ratne zločine“. Neki drugi mediji pišu da je Čolović za Hrvatsku navodno prikupljao podatke o ustroju Vojske Srbije, njenoj snazi i opremi, kao i planovima za obranu. Sve to, opet navodno, uz garanciju da hrvatski pravosudni organi neće protiv njega podizati optužnicu za eventualne ratne zločine. Ono o čemu nema informacija je čime se uhićeni „špijun“ bavio po dolasku u Srbiju, te da li je do umirovljenja ostao djelatna vojna osoba. Time bi se moglo i procijeniti da li je on zaista imao pristup iole ažurnijim podacima, te ima li cijela ova priča ikakvog utemeljenja ili je tek svojevrsni pucanj u prazno.

Još sinoć najavljeno obraćanje nekog od dužnosnika Vlade Republike Srbije izostalo je. No, zato je u Hrvatskoj prvi reagirao premijer na odlasku, Tihomir Orešković, koji je u izjavi za HRT rekao kako je razgovarao s ravnateljem Sigurnosno-obavještajne agencije Danielom Markićem, koji mu je rekao da uhićena osoba nije hrvatski špijun: „Mogu potvrditi, prvo da sam se čuo s gospodinom Markićem iz SOA-e i mogu potvrditi da ovaj gospodin o kome mi pričamo – da on nije špijun, hrvatski špijun. Samo znamo da je bio major u vojsci, u JNA, da se borio protiv Hrvatske, da ima hrvatsko i srpsko državljanstvo. Ali nema dovoljno informacija, tako da smo u kontaktu s ministrom Kovačem koji je danas u Bratislavi s ministrom Dačićem, pa čekamo da dobijemo malo više informacija.“ Orešković je dodao kako se nada da ovo nije još jedna provokacija, te da kroz formalne kanale iz Srbije još nije došla nikakva informacija.

Ministar vanjskih poslova Miro Kovač, koji usput vodi i izbornu kampanju, iz Bratislave je poručio da se radi o „trećerazrednoj epizodi sapunice“, o čemu Ministarstvo vanjskih poslova još uvijek nema nikakvu službenu informaciju od Vlade RS. „Budući da je to plasirano u medije, a ne našoj hrvatskoj strani, ispada da je to neka vrsta trećerazredne epizode u ovoj sapunici koja se nama u Hrvatskoj servira već tjednima. To je neka vrsta ‘cirkusa Colorado’,“ izjavio je Kovač. To je Kovač navodno rekao i svom srbijanskom kolegi Ivici Dačiću, koji mu je odgovorio u svom izlaganju na bratislavskom neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU i država kandidata. „Srbija je zabrinuta što se u njenom susjedstvu obnavlja stari vid ekstremizma, kroz tendenciju posrednog i neposrednog promoviranja i rehabilitiranja nacističke i fašističke ideologije iz prošlosti, koja je poražena u Drugom svjetskom ratu,“ rekao je Dačić na skupu kojem je jedna od glavnih tema borba protiv terorizma i prevencija radikalizacije.

„Osobno vjerujem da svi mi imamo dovoljno snage, volje, odlučnosti i hrabrosti da ne dozvolimo obnavljanje dokazano pogrešnih ideja iz prošlosti i porazimo u korijenu nadolazeće i rastuće deformirane političko-vjerske ideologije“, istaknuo je Dačić, dodajući da Srbija posvećeno radi na ispunjenju svog cilja – punopravnog članstva u EU. Pred kraj današnjeg dana oglasila se i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Ona je jedina od današnjih komentatora izjavila: „Treba sniziti tenzije, jer ako bi bila riječ o nekome tko je povezan s našim sigurnosnim sustavom onda je to prethodno trebalo iskomunicirati s nadležnima preko diplomatskih službi.“ Dodala je i da je objavljivanje informacije „neobično ponašanje Srbije“, te zaključila: „Moramo živjeti jedni pored drugih i u konačnici riješiti pitanje nestalih i optužnica da ljudi mogu mirno živjeti i da nastavimo graditi budućnost.“

Tko će kome…

Uhićenjem „špijuna“ višemjesečni napeti odnosi na relaciji Hrvatska-Srbija ušli su u novu fazu. Zaoštravanje retorike, a onda i odnosa, bilo je primjetno već duže, s određenim zaoštravanjem prije više od godinu dana, kada su u Zagrebu počele pripreme za mimohod povodom 20. obljetnice VRO „Oluja“. Službeni Beograd poručivao je kako je ta proslava „uvreda za Srbiju“, da bi se nakon uspješno održanog mimohoda krenule plasirati teze o tome kako Hrvatska vojno prijeti Srbiji. Takve teze počeli su širiti ne samo srbijanski tabloidi, već i mainstrem mediji, koji su u svakoj hrvatskoj nabavi nekog novog američkog otpada vidjeli izravnu prijetnju za Srbiju. Tako su se na novinskim stranicama izredali tekstovi o hrvatskim planovima koji će pogoditi Srbiju nakon nabave PzH 2000, sustava M270 MLRS i OH-58D. Vrhunac ludosti objavljen je upravo dan prije uhićenja „špijuna“, kada su srbijanski tabloidi „otkrili“ da „Hrvati spremaju operaciju ‘Prijedor 2016’“, u sklopu koje će na RS udariti „kajovama i raketama“, za što ih već obučavaju stranci.

No dok su prošle godine teme prijepora bile više utrka u naoružanju te Domovinski rat, naše istočne susjede u posljednje vrijeme ipak više muče dnevnopolitička, ideološka i vjerska pitanja iz Hrvatske. Tome je obilato pomogla i Vlada na odlasku, prije svega kroz postupke i izjave sada već bivšeg prvog potpredsjednika Tomislava Karamarka, te još uvijek aktualnog ministra kulture na odlasku Zlatka Hasanbegovića. No imala je i Srbija aduta na tom bojnom polju – uz već uobičajene najave o tome što sve Srbija namjerava ili želi nabaviti od svojih ruskih prijatelja, ponovno se u javnom prostoru pojavio neosuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, kojem se po puštanju iz haaškog pritvora naglo popravilo zdravlje pa je palio hrvatsku zastavu i najavljivao „diplomatske posjete“ Hrvatskoj i posebno predsjednici Grabar Kitarović. Novi front otvorio se i najavom beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, te poništenjem presude koju je za istoga donio Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu 11. listopada 1946. godine – što je samo jedna u nizu revizija presuda kojeg je ipak otvorila Srbija sa slučajem Draže Mihailovića i Milana Nedića. Naravno, i na spomenuta paljenja zastave u Lijepoj našoj našao se isti odgovor – tako da je u Kninu 5. kolovoza gorjela zastava Republike Srbije, za što je s nešto zakašnjenja ipak bilo privođenja.

U konačnici, na stol je stigla i tema optužnica te istraga koje Srbija i Hrvatska navodno vode protiv osoba koje su sudjelovale u ratovima iz ’90-ih. Na tom tragu, srpske vlasti su 18. kolovoza ove godine na graničnom prijelazu Bogojevo uhitile Osječanina Zdravka Hlobika, zamijenivši ga za njegovog imenjaka iz Jelisavca, kojeg Srbija tereti za terorizam tijekom Domovinskog rata. Upravo zbog tih popisa osumnjičenih branitelja, koje je Srbija samo djelomično pokazala službenom Zagrebu, hrvatska je zaprijetila blokiranjem srpskog pristupa EU. Onda se i Srbija žalila Bruxellesu zbog hrvatskih prijetnji i „rasplamsavanja antisrpske politike“, a šef Europske komisije Jean-Claude Junker hladno je odgovorio Vučiću neka se prihvati konstruktivnog posla, koje se odnosi i na kažnjavanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, što je obveza svih država-članica EU. Nakon vijesti iz Beograda o “uhićenju špijuna”, ne bi bilo nimalo čudno da poruka istog ili sličnog sadržaja bude odaslana i iz Hrvatske prema Srbiji.

Od blokade granica 2015. do blokade politike 2016. godine

Svemu ovome treba pridodati i unutarnje probleme Hrvatske i Srbije. Rasplamsavanje loših odnosa Hrvatske i Srbije došlo je u trenutku predizbornih kampanja u obje zemlje, bilo je potaknuto sporom oko izbjegličkog vala koji se prelijevao “Balkanskom rutom”, da bi se nastavilo se u trenutku kada je u Hrvatskoj pala jedna i bira se druga Vlada, a u Srbiji se cementira despotski status Aleksandra Vučića nakon provedenih izvora. Kao da to nije dovoljno, unazad nekoliko tjedana Srbija se bori i sa zauzdavanjem Milorada Dodika, koji prijeti referendumom u Republici Srpskoj. Referendum zakazan za 25. rujna ove godine trebao bi potvrditi 09. siječnja kao Dan republike Srpske, što se tumači kao pripremu za referendum o odcjepljenju RS od BiH. Suočeni s budnim okom činovnika iz Bruxellesa, i Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić izjasnili su se protiv Dodikovog referenduma, no Dodik ne odustaje.

U svjetlu svih ovih događaja treba gledati i jučerašnju vijest o uhićenju „hrvatskog špijuna“ u Beogradu. Pokaže li se da se zaista radi o hrvatskom obavještajcu ili barem doušniku, Vučić i društvo dobit će dodatan vjetar u leđa, a hrvatske obavještajne službe najavu nove reorganizacije. Ispadne li da je Čedo Čolović još jedan „krivi Zlatko Hlobik“, Srbija neće imati previše manevarskog prostora u predstojećim teškim pregovorima s Europskom unijom.