Povodom jučerašnjeg taktičko-tehničkoga zbora održanog na zagrebačkome Jarunu, ponovo je u fokus pažnje hrvatske javnosti na kratko uklizala Hrvatska vojska. Pri tome, donekle su različite poruke koje šalju pojedini od glavnih sudionika u obrambenome sustavu Republike Hrvatske. Ove razlike dobro prikazuje prilog iz jučerašnjih večernjih vijesti RTL televizije, koji je u stilu svojevrsnog kolaža započeo djecom što razgledavaju vojnu tehniku, pa profesionalnom vojskom koja kao da potiče prijave građana na natječaje za zapošljavanje u obrani – sve do presjeka najviših relevantnih dužnosnika. Za početak, ministra Antu Kotromanovića se upitalo o štednji i rezanju troškova. Odgovor nije iznenadio poznavatelje situacije:

“Gledamo da uštedimo tu svaku kunu. Smanjili smo niz troškova – na glupostima kao što su telefon, struje, voda, plin… Na nabavi smo prošle godine uštedjeli 120 milijuna kuna, i to reinvestiramo u modernizaciju“.

I stvarno, kako se ove godine mogao vidjeti i prelet za posljednje vrijeme neuobičajeno velikog broja zrakoplova MiG-21, ali i helikoptere i razna vozila – stara i nova – tu je spomen modernizacije baš upao odgovarajuće. Jedino se rezalo na glupostima: na hrani, vodi, grijanju i komunikacijama.

No, idući se na redu našao Vrhovni zapovjednik OS RH, predsjednik države Ivo Josipović, koji je uz štednju ipak priču okrenuo i na pozitivnu notu:

“Mislim da Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci treba čestitati na tom – moram reći, pothvatu… da, uz relativno skromna financijska sredstva… jer nažalost, evo, takva su vremena – drži našu vojsku u visokoj borbenoj spremi“.

I to je bilo očekivano. Ipak se predsjednički izbori bliže, kampanja je u punome jeku, poplave su svima upale u oči posljednjih tjedana, a na godišnjice se čestita.

Ili ipak nije besparica i štednja?

Ponešto je zanimljiviji bio razgovor s generalom Dragom Lovrićem, načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Iako većim dijelom protokolaran – u njemu se nazire čitav niz elemenata koje treba istaknuti i pobliže analizirati, a govore mnogo o odnosu profesionalne vojske u Hrvata i ostatka društva, te obrambenog sektora i javnosti uopće. Naime, na pitanje o općem stanju u OS RH čulo se tek:

“Pa, ja bih prije svega želio reći da je situacija u Hrvatskoj vojsci izuzetno dobra. Da ljudi su izuzetno zainteresirani za prijem u Hrvatsku vojsku, kako za prijem u časnike, tako i u vojnike. A iz vojnika proizvodimo dočasnike. Mi, hrvatski vojnici, možemo biti ponosni u ovom trenutku na zainteresiranost hrvatskih ljudi, ali i na ugled Hrvatske vojske – koji uživa u hrvatskoj javnosti“.

Usprkos novinarskog pokušaja skretanja teme na pitanje raspoloživih novaca – od generala Lovrića saznajemo da stanje gotovo pa i nije teško:

“Pa, Hrvatska vojska danas je optimalna vojska, koja može odgovoriti svim izazovima. Točno da mi štedimo, i da vršimo optimizaciju po svim pitanjima, ali je točno i da smo sposobni izvršiti sve zadaće – kako u Republici Hrvatskoj, tako i u inozemstvu – po pitanju obrane Republike Hrvatske, ali i sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru“.

Dakle, stanje je izuzetno dobro, i vojska je optimalna! Imajući u vidu demokratske uzuse o razdvajanju djelatne vojske od političke sfere – što je tradicija koju HV barem u javnosti sve čvršće prakticira posljednjih godina, barem u obraćanjima javnosti visokih časnika – ipak se teško othrvati doimu da se ovdje dobro vidjelo primjer situacije u kojoj izbjegavanje politike lako pređe u fantazmagoriju – usporedivu jedino s izlaganjima ministra regionalnoga razvoja i EU fondova Branka Grčića o ekonomiji. No da, barem je spomenuto nekakvo “optimiziranje” – što postavlja i pitanje da li i vrh OS RH u dovoljnoj mjeri osjeća učinke dosadašnjih, ali i predstojećih “optimizacija”, koja očigledno mogu dalje slijediti, kad je situacija već tako dobra i optimalna. Naime – ako je u većini društva stanje itekako “sub-optimalno”, onda neće biti ni problem ni dalje “prilagođavati” stanje financiranja OS RH cjelini društva – ako pri tome prije ne dođe do sloma podfinaciranoga sustava obrane RH prije nego do usklađivanja s realnim životom izričaja pojedinih visokih časnika i dužnosnika.

Muke po MiG-u i poplavi

U nastavku razgovora se moglo čuti i ponešto o stanju modernizacije u zrakoplovstvu – koja je posljednjih mjeseci tako žustro okupirala hrvatsku javnost, povezujući domaće jade s televizijskim slikama iz Ukrajine. O modernizaciji i povratku borbenih zrakoplova MiG-21 u Hrvatsku general Lovrić je ustvrdio:

“Pa, želio bih naglasiti da se 5 MiG-ova vratilo u Republiku Hrvatsku, da jedan je upravo ušao u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, da narednih 4 MiG-a biti će u narednih 15 do 20 dana u potpunosti uključeni u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, a da dva MiG-a su u procesu povratka, i da jedan dolazi sutra, a drugi će doći u narednih deset dana“.

Dakle, ipak se vraćaju kući. No to nije novost – kao što nije novost ni činjenica da tek s povratkom ova dva zrakoplova čiji se transport iz Ukrajine priprema – Hrvatska manje ili više tek dolazi do brojnoga stanja letjelica koje smo imali prije donošenja odluke o modernizaciji kod Odese. Dakle, tek idemo prema stanju – poslali 7 zrakoplova i vratilo se njih sedam. Doduše, ako je za vjerovati službenim izvorima, time ćemo imati 5 dokupljenih i tek dva od naših otposlanih, ali barem će broj biti izjednačen, a resursi produženi – što onda i čekanje na preostatak hrvatskih lovaca iz Ukrajine čini lakše podnošljivim.

No nije sve u vojnoj tehnici. Mnogo je i u ljudima, a tu se Oružane snage RH posljednjih tjedana itekako imaju čime pohvaliti. General Lovrić tu podsjeća:

“Pa, situacija je izuzetno ozbiljna u Slavoniji. I mi imamo 352 čovjeka koji tamo rade, koji otklanjaju posljedice poplave, koji vrše dekontaminaciju, i koji pomažu ljudima u tom području – koji vrše izvlačenje uginule stoke, ali i koji grade most u Strošincima, i koji kuhaju hranu za potrebe unesrećenih osoba“.

U Afganistanu svašta nova

A za kraj – šećer – pitanje o Afganistanu i hrvatskom djelovanju u toj dalekoj zemlji. No tu povratka za HV zapravo nema, barem još neko vrijeme – o čemu je načelnik GS OS RH skoro pa izbjegao detaljnije odgovoriti:

“Pa, hrvatski vojnici se stalno vraćaju kući. Mi smanjujemo naš kontingent u Afganistanu. Trenutno u Afganistanu imamo 160 pripadnika – 158 pripadnika Hrvatske vojske, i 2 pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova. Međutim, mi ćemo nastaviti sudjelovati u operaciji “Resolute Support” i kad se naprave operativni planovi – znat ćemo s kojom brojčanom veličinom“.

U čemu je tu stvar? Pa jednostavno! Misija ISAF nedvojbeno ide kraju, a usprkos svojedobnim najavama šireg povratka HV s Hindukuša – ta je odluka u tišini promijenjena. Dapače, bez da se prvo išlo na Hrvatski sabor, bez da je provedena ikakva javna rasprava u širem ili užem krugu – za razliku od čitavoga niza drugih država – Hrvatska je u potpunoj tišini izgleda donijela odluku o ozbiljnom nastavku tamošnjih djelovanja – sada u sklopu operacije “Resolute Support”. A kako mnogi detalji te operacije za sada nisu poznati, ne čudi ni odgovor generala Lovrića na ponovljeno pitanje novinara o točnijem vremenskom okviru hrvatskog odlaska iz Afganistana:

“Pa, konačna… konačno kad odlazimo iz Afganistana – to se ne zna. Ali to će ovisiti o situaciji u Afganistanu… I, mi smo tamo – nećemo mi imati više operaciju… niti borbene operacije, već ćemo prvenstveno biti u operaciji potpore izgradnje Afganistanskih sigurnosnih snaga“.

Dakle, stvari ovise o stanju u Afganistanu – o kojem se u Hrvatskoj već neko vrijeme uopće više suvislo ne informira, niti ne diskutira. Mi ondje ostajemo vojno prisutni – i prije nego je to Sabor razmotrio ili odobrio, a kao utjeha nam ostaje činjenica da sada hrvatski vojnici valjda više neće ondje biti “u borbenoj operaciji”, nego u potpori izgradnji tamošnje vojske i policije – kao da je MORH ikad izrijekom i priznao da su hrvatske snage u Afganistanu u bilo kojem trenutku ondje bilo borbeno – a ne tek kao mentori, pomagači, spašavatelji djece i “saditelji ljubičica”.  Toliko o zahtjevu za koherentnošću naracije u odnosima obrane s javnošću.