U posljednje vrijeme, a posebice nakon potpisivanja ugovora o gradnji još četiri OOB za potrebe MORH, javljaju se rasprave kakav je to brod i bi li bilo bolje rješenja da je odabran brod drugog ponuditelja. Vjerojatno to nećemo nikad saznati, a da li je brod dobar – pokazat će vrijeme. Mi koji ne znamo detalje možemo imati različite stavove – od potpuno pozitivnog i ushićenja do potpuno negativnog i razočaranja. Ovdje će biti spomenuta sama dva stava. (1) Prvi je optimistički pa treba vjerovati odgovornim ljudima iz sustava naručitelja (MORH) i brodogradilištu (BRODOSPLIT) kao isporučitelju, a oni kažu – brod je ispunio zadane uvjete. Bilo bi dobro suzdržati se od izjava kako je to najbolji brod te klase u svijetu. Vrijeme će dati svoj sud, a sud će ovisiti o prodaji brodova na svjetskom tržištu i raspoloživosti za vrijeme korištenja. (2) Drugi je pesimistički pa bi trebalo povjerovati kritičarima kako brod nije ispunio zadane uvjete. Ovdje posebno zabrinjava što ni jedni ni drugi nisu iznijeli nepobitne argumente za svoje tvrdnje. U dobroj vjeri treba dati potporu službenim tijelima, u prvom redu MORH-u, i prigrliti pozitivistički pristup cijeloj stvari.
Na krmi ima dovoljno mjesta i za bočno montiranje manjeg raketnog naoružanja
Naravno, nije moguće zanemariti neke dizajnerske promjene koje su zahtijevale nova rješenja na izvornom projektu. Sigurno je velika promjena povećanje dužine broda a da se nije diralo u širinu. Produženje broda je značajno i prema poznatom blizu graničnom bez povećanja širine. Koliko točno – nije moguće egzaktno tvrditi, a da nije poznat idealan odnos duljine i širine utvrđen na fizičkom modelu u ispitnom bazenu. To je povećalo odnos dužine i širine, a samim tim i jedrenu površinu. U konačnici taj zahvat povećao je osjetljivost broda, posebice na bočne valove i bočni vjetar. Tako nastali problem rješavao se stabilizatorima ljuljanja. Efikasnost stabilizatora je u izravnoj vezi s brzinom broda. Koja je to brzina i je li primjerena za brod koji bi trebao biti stabilan i upravljiv pri malim brzinama, nepovoljnom stanju mora i brzini vjetra? Visoko nadgrađe i ne ulijeva veliko povjerenje u meteorološkim uvjetima Jadranskog mora. Povećanje istisnine zbog povećanja dužine i težine pogonskih strojeve nastojalo se riješiti primjenom čelika s povećanom čvrstoćom. Pitanje je kako bi se to uslijed havarije i oštećenja trupa odrazilo na borbenu otpornost broda, i kasnije (ako tog kasnijeg bude) na cijenu saniranja štete. Pozitivni stav nameće potrebu misliti kako je sve to dobro učinjeno, temeljito ispitano i na kraju ocijenjeno s ocjenom – brod je ispunio zadane uvjete iz taktičko-tehničkog zahtjeva (TTZ) naručitelja, a on ga je na zadovoljstvo korisnika predao u uporabu.
Nakon iskazanog povjerenja naručitelju i brodograditelju, cilj ovoga teksta je propitati mogućnost unapređenja broda i pridodavanja mu borbenih sposobnosti koje su neophodne za HRM. Pretvoriti ga u brod koji će biti u stanju izvršavati zahtjevne zadaće površinskog ratovanja uz zadržavanje zadaća zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru. Nadati se, kako nam je svima jasno, da nisu vremena za skupe projekte, osim u područjima važnim za živote naših ljudi i očuvanje vitalnih djelatnosti društva i države. Ove godine će zasigurno biti ne samo zastoja nego i nazadovanja, a kako će biti nakon što ova pošast prođe – teško je predvidjeti. Nadajmo se da ćemo izvući pouke i nakon svega biti samostalniji i u boljoj situaciji za odlučivanje o vlastitoj sudbini. No, ovaj zastoj treba iskoristiti za intelektualni napor i dobro osmišljavanje svih segmenata društva – pa i obrane i nacionalne sigurnost. Toga ne smije biti pošteđena ni Hrvatska ratna mornarica (HRM).
Kriza će potrajati, pa je potrebno sa što manje sredstava sačuvati postojeće borbene sposobnosti i pripremiti potpuno razrađeni plan – tako da, kada za to dođe vrijeme, bude moguće krenuti u njegovu realizaciju bez zadrške. Ne smijemo biti nespremni i dočekati novu krizu. Valjda smo naučili da nema puno dobrog vremena jer svako malo dođe do krize (Domovinski rat, 2008., 2020., ?). No, OOB-31 „Omiš“ (CPV-42) uz manja ulaganja može se preoblikovati u raketni brod. Dovoljno je velik da na sebe može prihvatiti i protubrodske rakete dugog dosega (> 100nm), ali i rakete malog dosega, izvorno razvijene kao protuoklopne ili lagane protu-brodske zrakoplovne, prilagođene za uporabu s broda protiv broda.
Protuoklopne rakete u brodskoj, protubrodskoj inačici
Ako bi početak gradnje sljedećeg broda bio ove godine, trebalo bi ga graditi po uzoru na prototip uz otklanjanje nedostataka uočenih tijekom ispitivanja i eventualno uočenih za vrijeme dosadašnje uporabe. Međutim, ako bi zbog nekih razloga došlo do odgode početka gradnje do sljedeće godine – bilo bi poželjno razmisliti, sve dobro procijeniti, i donijeti odluku kako dalje. Možda bi (u što sam uvjeren) bilo opravdano provesti određene promjene u projektu i brod od OOB (CPV) dograditi na klasu raketnog broda – RB (MB/C). Naravno, tu bi se ponudilo nekoliko inačica i u ovome tekstu će biti iznesene neke, od najmanje zahtjevnih (najjeftinijih) do složenijih (skupljih). Pošto OOB-31 „OMIŠ“ – označava vrstu, broj i ime broda u Flotnoj listi, u ovom članku biti će korišten naziv iz projekta, CPV-42. Za pretvaranje CPV-42 u RB-42 potrebno je ugraditi protubrodski raketni sustav, a ovisno o raketnom sustavu i radarski motriteljsko-upravljački sustav temeljen na kvalitetnom 2D radaru, te eventualno izvesti izmjenu glavnog topa, ugradnju sustava pasivnog ometanja, te u najskupljoj inačici – po cijeni i kvaliteti prihvatljivog raketnog sustava za PR/PZO i 3D radara. Kod skupljih inačica bilo bi poželjno redizajnirati nadgrađe s prioritetnim ciljem smanjenja visine nadgrađa, a samim time i refleksne površine broda. Također bi trebalo razmisliti o opravdanosti aluminijskog nadgrađa nakon poznatih iskustava s razaračem „Sheffield“ u Falklandskom ratu i načina kako se aluminij ponaša pri dovoljno visokim temperaturama. Što se tiče deplasmana, duljine i širine – brod bi uz neke preinake mogao primiti i najteže protubrodske rakete zapadne (i ne samo zapadne) proizvodnje. Protubrodske rakete puno teže od današnjih, pa i top 76mm, ugrađivani su na brodove deplasmana 45 t, dužine 21,80 m (Dvora); deplasmana 60,6 t, dužine 22,95 m (Sparviero); deplasmana 66,5 t i dužine 25,4 m (Komar).
Brodovi naoružani protubrodskim raketama – deplasman 45-250 tona i dužina od 21.80 do 44.9 m
Inačica 1
Na brod bi se moglo ugraditi protubrodske raketne sustave na bazi raketa AGM-114 Hellfire, Spike LR ili Spike NLOS. Prve dvije rakete u izvorno protuoklopnoj inačici nalaze se u OS RH. Kao što je poznato, nabavljene su za helikoptere Bell OH-58D „Kiowa Warrior“ i borbeno vozilo na kotačima Patria AMV. Te rakete se nude i u protubrodskoj inačici – integrirane su na izraelskim brodovima Super Dvora Mk III, a Hellfire i na američkim brodovima klase LCS. Spike NLOS ima respektabilan doseg od 25 km i blizu je uvjetnoj granici od 30 km što se smatra srednjim dosegom. Naravno, ima još sličnih rješenja, kao što je na slovenskom brodu Triglav ruska raketa 9M120 Ataka (NATO: AT-9 Spiral-2). Bilo bi poželjno ugraditi jedan kvalitetniji 2D radar koji se može integrirati u borbeni sustav s raketama i topom.
Inačica 2
Phalanx CIWS na USS Nimitz (Photo: US Navy/Keenan Daniels)
Na izloženu Inačicu 1, umjesto pramčanog topa koji je dizajniran pretežito za ciljeve na moru i zadaće obalne straže, ugraditi suvremeni borbeni brodski top s primarnom zadaćom PR/PZO. Zapadni proizvođači nude nekoliko izvrsnih jednocjevnih topova u kalibru od 27 do 40mm. te višecjevni top Phalanx CIWS (6*20 mm) i Goalkeeper CIWS (7*30 mm). Višecjevni su osjetno teži i dosta skupi jer se uz njih podrazumijeva zasebni upravljački sustav, a bio bi poželjan i borbeni 3D radar. Primjereniji, osjetno jeftiniji i za održavanja jednostavniji bio bi neki od jednocjevnih topova. Svakako top mora biti nadpalubni i ne smije zadirati u glavnu palubu. Zbog efikasnosti i potpune namjenske iskoristivosti topa bilo bi opravdano ugraditi suvremeni 2D borbeni radar. U ovoj inačici prednost bi dobila raketa Spike NLOS, u prvom redu zbog dosega rakete od 25 km, ili pak raketa nastala prilagodbom zrakoplovne protubrodske rakete.
Inačica 3
S tržišta su praktički nestale izvorne brodske protubrodske rakete dosega od tridesetak do nekih 100 km. Razvoj raketnih i mlaznih motora za rakete, povećanje kvalitete goriva, te smanjenje gabarita suvremene elektroničke opreme dovelo je da osjetno manje rakete imaju puno veći doseg, što se može vidjeti u tablici dva. Sve ove rakete, a one su praktički sve što ima na zapadu i u Izraelu, imaju doseg veći od 185 km. Nestali su nekadašnji norveški „Penguin“ i starije inačice „Gabriela“, pa i ostalih s početka njihovog razvoja. Jedna od rijetkih je europska raketa (MBDA) Marte Mk2/N, inače nastala iz zrakoplovne protubrodske rakete Marte Mk2/S. Ta je raketa i razvijena za brodove dužine 25 do 50 metara. To su u prvom redu brzi napadni i patrolni brodovi. Sustav je konfiguriran s 2*I lanserima težine 1.500 kg, 2*II lanserima težine 3. 000 kg, i 2*IV lanserima težine 5.400 kg. Što se tiče radara, ostalo bi sve isto kao u Inačici 2. Na bazi ove rakete razvijen je sustav obala-more.
Brodska, protubrodska raketa srednjeg dosega MBDA Marte Mk2-N
Inačica 4
Ona podrazumijeva rakete većeg dosega (>185 km). Takve rakete proizvodi nekoliko država članica NATO saveza i Izrael. To bi bilo opravdano ako bi se državno vodstvo odlučilo za zamjenu već zastarjelog i dotrajalog sustava protubrodskih raketa, a istovremeno nema novaca za gradnju novog broda veličine od nekih 45 do 60 m, sličnog pravim ratnim brodovima borbene namjene klase „Šibenik“ („Končar“) ili „Kralj“, ili pak za generalni remont i modernizaciju klase „Kralj“. To bi bili značajni zahvati koji zahtijevaju detaljnu studiju isplativosti, ne samo po cijeni već prije svega po onome što se dobiva na ipak jeftinoj i jednostavnoj konstrukciji CPV-42, koja nije građena po standardima ratne brodogradnje. Svakako, jedna od većih mana je neimanje druge strojarnice glavnih pogonskih strojeva. Ako bi odgovor ipak bio „da“, jer nema novaca za gradnju odgovarajućeg novog broda, trebalo bi se pozabaviti i rekonstrukcijom nadgrađa. S ovim raketama bilo bi dovoljno modernizirati dva broda i preko njih usvojiti novi raketni sustav.
Zapadne protubrodske rakete velikog dosega (više od 100 km)
Inačica 5
Na opisanu Inačicu 4 ugraditi i PR/PZ sustav za samoobranu, te eventualno za obranu bliskog i važnog objekta. Ako bi to bio složeni sustav PR/PZO s visokim performansama, bilo bi potrebno ugraditi suvremeni 3D radar, i ne samo to. To je svakako jedna od mogućih inačica, iako malo vjerojatna. Naime, neki od kvalitetnih sustava PR/PZ obrane efikasnog dosega oko 10-15 km koštaju i preko 25 milijuna USD (to je oko 2,5 puta više od cijene CPV-42), dok suvremeni motriteljski 3D radar košta još nekoliko milijuna.
Što odabrati?
Predsjednik Milanović nedavno je plovio na OOB-31 Omiš (Photo: UPRH)
Već na prvi pogled jasno je kako se u trenutnim i kratkoročno očekivanim financijskim mogućnostima s inačicama 4 i 5 teško može računati. Ostaju inačice od 1 do 3. Bilo koja od njih bi od ovog bezličnog i za ozbiljne zadaće na moru neupotrebljivog broda napravila brod na kojeg bi se u određenim okolnostima mogli osloniti. Svakako, to ne može biti brod koji bi nosio površinsko ratovanje, ali bi mogao biti dobra dopuna glavnim brodovima za površinska borbena djelovanja dužine od oko 45 do 60 m i deplasmana od oko 250 (300) do 500 (600) tona. Dobra odluka bi bila izabrati Inačicu 2 s raketama dosega 25 km. Kada se uzme u razmatranje brod sa svim svojim vrlinama i nedorečenostima, cijena preoblikovanja i doprinos borbenim sposobnostima, najboljim izborom čini se Inačica broj 3 s protubrodskim raketama dosega tridesetak i više kilometara. To su rakete najčešće nastale iz zrakoplovnih protubrodskih raketa. Imaju osjetno težu bojnu glavu od izvorno protuoklopnih raketa, a djelovanje bojne glave je prilagođeno razaranju broda. S takvim raketama na brodu i eventualno kopnu HRM bi prekrila teritorijalno more. To nije dovoljno, ali bi takvo preoblikovanje (redizajniranje) dva do tri od planirana četiri broda, omogućilo zadržavanje raketnih protubrodskih sposobnost, stjecanje novih znanja i kvalitetno iskorišteno vrijeme – do nabavke, za naše prilike strateškog raketnog protubrodskog oružja većeg dosega, sa sposobnostima djelovanja i po ciljevima na kopnu. To je važno i zbog brzog razvoja raketnog oružja te izvjesnog prijelaza na puno veće brzine, u kojem će NATO biti prinuđen preskočiti supersonične. To nije prirodan put i bit će velikih problema. Kvalitetne rakete iz zemalja koje nisu članice NATO ili pak bliski saveznici nisu realna opcija.
Naravno, svakom dobronamjernom je jasno kako je ova godina izgubljena. Treba se nadati da će sljedeće biti bolje – a da sljedeća Vlada, bila „desna“ ili „lijeva“, neće uzalud potrošiti vrijeme i na moru do kraja razoružati hrvatski narod. Pri tome, kako smo naglasili, i ovo vrijeme velike krize treba iskoristiti za maksimalni intelektualni napor, i ne čekajući pripremiti se za bolja vremena. Nije dovoljno „nešto“ željeti, već to treba i napraviti. Svakako, prvi preduvjet za to „nešto“ je znati što je to„nešto“ i kako to„nešto“ napraviti. Nadam se da je to „nešto“ i flota HRM koja će biti garant obrane našeg mora i našeg opstanka na njegovim obalama i otocima.
Kako bi imali uspjeha, u prvom redu moramo imati pozitivan odabir kadrova i od izvrsnih izabrati najbolje iz relativno skromne ponude hrvatskog društva. Naime, valja priznati kako se načelno nema što prigovoriti drugu Staljinu kada je kazao: „Postoji samo jedna politika, a to je kadrovska“. Povijest nas uči kako provedba kadrovske politike može donijeti različite rezultate. U vremenu koje dolazi i na temelju iskustava koje ćemo, nadam se, dobro izučiti – treba konačno shvatiti kako je u krizi najbolje moći osloniti se na samog sebe. Zato zagovaram žurni pristup znanstveno-stručnoj procjeni kako i na koji način na razvalinama Brodarskog instituta izgraditi Tehničko-tehnološki institut obrane (Tehničko-tehnološki institut Oružanih snaga Republike Hrvatske) – jer znanja nikad dosta, iako smo s vlastitom pameti svi prezadovoljni.
*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini
