Bio je ovog ponedjeljka baš lijep dan za šetnju i razgledavanje novouređenih objekata na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU). Nije mala stvar ući u jesen s novim studentima, novim studentskim programima i barem dijelom obnovljenim prostorijama. U skladu s planom za ovu godinu, u kompleksu na zagrebačkom Črnomercu uređene su učionice, kabineti, dnevni boravak i spavaonica – sve to za 22 milijuna kuna. Ono što predstoji do pune vrijednosti investicije od 100 milijuna kuna je i završetak izgradnje garaže, bazena, dodatnog prostora za vojni arhiv, te smještajnih objekata Kampusa HVU-a. Naći će se tu još i novi prostori Središta za strane jezike „Katarina Zrinska“ te Centar za strateška istraživanja, kao i sportski tereni, dvorane za borilačke sportove, više od 30 učionica, 7 amfiteatara i razni vojni kabineti.
Ponos pred prostorima koji su konačno vidjeli barem površnu obnovu nije mogao sakriti ravnatelj HVU, general Slavko Barić, a ni uvaženi gosti na čelu s ministrom obrane Antom Kotromanovićem i načelnikom GS OS RH generalom Dragom Lovrićem.
„Do sada smo u izgradnju objekata uložili 22 milijuna kuna, a budući da smo potpisali sporazum s Fondom za okoliš dobit ćemo povrat sredstava koje ćemo opet reinvestirati u druge objekte. Važno je naglasiti da sve poslove na gradnji rade hrvatske tvrtke, što je bio jedan od ciljeva“,
rekao je tom prilikom ministar Kotromanović, dodavši kako je nedavno započeti hrvatski model vojnog školovanja do sada dobio brojne pohvale. Ni načelnik Lovrić nije zaostajao u pohvalama:
„HVU je počelo značajnu transformaciju koja se ogleda u transformaciji hardvera i softvera. Hardverski dio je izgrađivanje objekata, njihovo uređenje i stvaranje uvjeta koji će biti najbolji u RH za školovanje vojnika, dočasnika i časnika, a softver su studijski programi koje smo zajedno sa zagrebačkim Sveučilištem prilagodili izgradnji dočasnika i časnika koji će biti sposobni odgovoriti svim izazovima“.
U obilazak su povedeni i novinari, no svima njima domaćin je, čini se, „zaboravio“ pokazati jedan od objekata, izgrađen čak i prije dovršetka obnove većine novih prostorija za buduće studente.
U zaklonjenom dvorištu na istočnoj strani HVU još sredinom prošle godine osvanula je neobična gradnja – ne baš mali kameni roštilj, s pripadajućom sjenicom ispod koje se nalazi drveni stol s mjestima za sjedenje. Zdanje je to pomalo neobično za instituciju poput učilišta, k tome još i vojnog, no MORH-ova Samostalna služba za odnose s javnošću tvrdi kako je sve po planu:
„U sklopu planiranog uređenja Kampusa Hrvatskog vojnog učilišta (HVU) „Petar Zrinski“, a po uzoru na vojne akademije i učilišta EU-a i NATO-a izgrađeni su popratni sadržaji poput roštilja i sjenice za potrebe časnika, dočasnika Oružanih snaga RH i partnerskih zemalja koji se školuju i borave na HVU za vrijeme vikenda i blagdana, primjerice pripadnici oružanih snaga Republike Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, te Republike Kosovo i Republike Srbije.“
Pritom su, navodno, utrošena minimalna financijska sredstva jer je za izgradnju skrivenog kutka s ognjištem „korišten građevinski materijal (cigla, drvo, crijep, i dr.) prikupljen u vojnim objektima koji su u postupku rušenja ili adaptacije, a predviđen je za otpis, odnosno njegovo uklanjanje“. Ni radna snaga nije iziskivala dodatne troškove – vjerovali ili ne, „sve radove na navedenom objektu izvodili su na dragovoljnoj osnovi isključivo pripadnici Oružanih snaga RH“. Plaćena je tek nabava građevinskog materijala poput cementa i čavala.
Praksu izgradnje popratnih sadržaja u vidu roštilja poznavao je i bivši načelnik OS RH, danas umirovljeni general Josip Lucić. Nakon što se svojedobno počela obnavljati vojarna Kovčanje na Lošinju, upravo je roštilj bio među prioritetnim radovima. No dok tada nije bilo nikakvog javno izrečenog razloga, u ovom slučaju MORH nudi objašnjenje:
„Kako bi se tijekom školovanja razvijali i kvalitetni međuljudski odnosi pripadnika Oružanih snaga RH i partnerskih zemalja, korištenjem roštilja omogućeno je i neformalno druženje polaznika škola, koji primjerice blagdane i državne praznike provode na Hrvatskom vojnom učilištu“.
Po toj logici – roštilji, peke, ili barem prikladna ložišta trebali bi osvanuti i u drugim vojnim objektima u kojima borave i školuju se vojnici partnerskih zemalja. Da onda o diskriminiranosti naših domaćih ljudi prema takvim regionalnim “majstorima grilla” i ne govorimo.
Da o neprimjerenosti takvoga zdanja u akademskoj instituciji ni ne govorimo – to je kao da dođete na Medicinski fakultet (na kojem se školuju i strani studenti), pa u holu naiđete na ekipu koja okreće ćevape i „paca“ krmenadle. Kako je MORH prešutio odgovor na pitanje da li je dotični roštilj u nadležnosti Pletera, jedine ovlaštene tvrtke za ugostiteljstvo u MORH-ovim objektima, vjerojatni je odgovor da se o održavanju i snabdijevanju istoga brine onaj tko i peče. Kada bi se, ne daj Bože, netko od jelaca i roštiljdžija zarazio npr. salmonelom ili trihinelozom, pitanje je tko bi tu odgovarao za njihovu akademsku spriječenost, te kršenje sanitarnih i inih propisa. Vjerojatno bi odgovorno bilo samo Hrvatsko vojno učilište, budući je, valjda, roštilj i svačiji i ničiji. A sve to zbog neuspješnog odolijevanja mentalitetu krkanluka i masnih prstiju, ili još i gore – zbog šireg doživljaja vojske tek kao nekakvog produženog logorovanja, kampiranja ili lovačkoga izleta „za ekipu“, domaću ili regionalnu.
