Transparency International Hrvatska je danas, u srijedu 30. siječnja, točno u podne predstavio Antikorupcijski indeks obrambenoga sektora. Novo je to mjerilo, izrađeno po prvi puta, na međunarodnome uzorku sastavljenom od 82 nacionalna obrambena sustava.
Pred dvadesetak novinara, ispred organizacije Transparency Internacional Hrvatska javnosti se prvo obratio Nikola Kristić, predsjednik, koji je otvorio temu objasnivši ponešto o okolnostima provođenja ovog zanimljivog i specijaliziranog istraživanja korupcije i mogućnosti za korupciju – kojom su sigurnosni sektori općenito, i obrambeni sustavi posebno – izuzetno ugroženi.
O detaljima provedenoga međunarodnog istraživanja javnost je obavijestio Zorislav Antun Petrović. U svome je izlaganju istaknuo da Hrvatska po dobivenim rezultatima spada u gornju trećinu promatranih zemalja. Konkretno, od šest mogućih kategorija izloženosti riziku korupcije (vrlo nisko, nisko, umjereno, visoko, vrlo visoko i kritično) – označenih i slovima od A do F, gdje A predstavlja vrlo nisku razinu izloženosti riziku od korupcije.
Promatrane su se države svojim zbirnim rezultatima rasporedile na toj skali, tako da u skupinu A spadaju tek dvije države (oko 2 posto ukupnosti), u skupinu B spada njih 7 (9 posto ukupnoga broja promatranih), u skupinu C spada 16 država (20 posto promatranih obrambenih sustava) – gdje je svrstana i Hrvatska. Skupina D je najbrojnija, obuhvaća ukupno 36 posto promatranih nacionalnih obrambenih sustava, a kao srednji dio skale podijeljena je na dva pod-dijela – D+ dio, koji obuhvaća 15 zemalja (18 posto zemalja), i D- dio, koji obuhvaća još 15 država (i još 18 posto od ukupnog broja promatranih država). U skupinu E, koju se drži vrlo izloženom riziku korupcije, svrstano je ukupno 18 država (ili 22 posto od promatranoga broja obrambenih sustava), dok je u posljednjoj skupini, nazvanoj F i posljedično kritično izloženoj riziku korupcije, smješteno 9 zemalja (11 posto od broja promatranih obrambenih sustava).
Zorislav Antun Petrović istaknuo je i da je samo istraživanje provođeno kroz sustav sastavljen od strane Obrambenoga tima koji djeluje pri Transparency International UK – dok su konkretan terenski rad obavile lokalne podružnice ove organizacije u državama obuhvaćenima ispitivanjem. Sustav ocjene rizika od korupcije u obrambenim je sektorima sastavljen od 77 pitanja podijeljenih u 5 strukturnih cjelina. Posebice su promatrane: obrambena politika (23 pitanja podijeljena u tri segmenta), obrambene financije (11 pitanja, također kroz tri tematska segmenta), kadrovska pitanja u obrani (18 pitanja, razdijeljena na 5 segmenata), operacije (ukupno 5 pitanja u jednom sadržajnome segmentu), te javne nabave u obrani (20 pitanja u 6 segmenata).
Kao što je već spomenuto, Hrvatska je u ovome istraživanju smještena u skupinu C, koju se smatra umjereno izloženu riziku od korupcije. Kako su sva postavljena pitanja bodovana ocjenama od 0 (najlošije) do 4 (najbolje), i svih je 5 promatranih sektora obrambenih sustava na kraju dobilo konkretne numeričke ocjene. Pojedini su nacionalni sektori onda promatrani i prema ocjenama – odnosno, koliko je koji od njih skupio, u omjeru prema ukupnome broju mogućih bodova za pojedini segment. U Hrvatskoj je najboljim ocijenjeno stanje u području obrambene politike (66 posto od ukupnog broja bodova), onda dolazi strukturna cjelina kadrovskih pitanja u obrani (63 posto od ukupnoga mogućeg broja bodova), pa obrambene financije (53 posto od ukupnog broja bodova), rizik od korupcije u operacijama (45 posto od ukupnog broja bodova), te najlošije rangirana strukturna cjelina – javne nabave u obrani (s tek 31 posto ukupnoga broja mogućih bodova).
O uklapanju ovih rezultata istraživanja u sliku obrambenoga sustava u Hrvatskoj govorio je Igor Tabak, analitičar ovoga portala i predsjednik specijalizirane udruge građana “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost”. Tu je istaknuto kako se rezultati ovoga istraživanja bave detaljima obrambenoga sustava – a ne rizicima od korupcije za čitavo društvo. Upravo zato, i njegove rezultate treba promatrati u odnosu s ostatkom hrvatskoga društva, ne bi li se tek tim širenjem obzora uvidjelo punije stanje stvari. Tako, dok je obrambena politika najbolje rangirana, to samo znači da je ona u jednoj fazi reformi hrvatske obrane imala velik značaj i ponešto rezultata. U njenim su njedrima planirane obrambene reforme i pripremljeni strateški dokumenti koji su te reforme određivali i vodili. No, osim što je po tom pitanju već dulje zastoj – pa nema obnove spomenutih dokumenata, ni novih smjernica – ovo je područje zapravo od umjerenoga utjecaja na hrvatski sustav, prožet općom državnom politikom i njenim koruptivnim utjecajima. Zato i obrambena politika kotira dobro – jer se posljednjih godina nije pokazala važnom, utjecajnom ili, uopće, nečim čega bi se sustav stvarno pridržavao. Jednaka je stvar i s kadrovskom politikom u obrani. Dok se ozbiljno kadroviranje vrši izvan obrane, u lobijima visoke politike, nije čudno da uža kadrovska politika obrambenoga sustava kotira dobro – zabavljena tek odlučivanjima na nižim razinama. Financije u obrani, već dugo pod tvrdom čizmom Ministarstva financija, također imaju bitno manji utjecaj na stvari nego što je to bilo prije ponešto godina. Ujedinjavanje proračuna, uvođenje državne riznice i dugoročnoga planiranja koji tek uvjetno u obzir uzima stvarne potrebe obrane – dalo je i tu priliku da financije u sektoru obrane budu rangirane dobro. Pa ipak, ovdje treba spomenuti i svojevrsnu “crnu rupu” koju je uočilo britansko istraživanje. Radi se tu o stavci “Percentage of Secret Spending” – gdje je, za razliku od ostatka ove strukturne cjeline dana najlošija ocjena (0), vjerojatno na temelju neizražavanja načelnih proračunskih iznosa koje godišnje troši VSOA, a koji su umiješani u ukupne troškove obrane (time iskrivljujući donekle i sliku troškova u ostalim, manje tajnim segmentima sustava).
Strukturna cjelina izloženosti riziku u operacijama nije dobra. Dok je to područje na kojem Hrvatska izuzetno aktivno djeluje, prema predstavljenome istraživanju, tu je na djelu malo ili ništa rada i priprema oko suzbijanja korupcije, te poduke naših vojnika kako da i na terenu šire kulturu otpora tom tipu radnji i djelovanja. Dok postojanje pojedinih odredbi o izbjegavanju koruptivnih situacija tu još donekle i spašava stvari – vidljiva je i ustanovljena slabost sustava nadzora vojske u operacijama, što onda rezultira i neodređenošću čitavog tog područja promatranja.
Najlošija promatrana strukturna cjelina, ona o javnim nabavama u obrambenome sektoru, također pokazuje slične probleme kao i prethodno opisan dio o riziku od korupcije pri operacijama. I u javnim nabavama regulativa je ocijenjena još donekle podnošljivom, dok stvari kreću na lošije što se više gleda praksa. Poseban je problem uočen po pitanju uzvratnih poslova (Offset), kod kojih je problem i u zastarjeloj i nepotpunoj regulativi, lošoj provedbi, ali i praktično nepostojećem nadzoru provođenja. Uz to, kod javnih nabava je dijagnosticiran problem i opće transparentnosti poslovanja – što i nije neko naročito iznenađenje, prisjetimo li se sudskih postupaka koji su u tijeku ili medijskih napisa o porođajnim mukama gotovo svih većih poslova i kupovina u obrani tijekom posljednjih godina.
Za kraj, treba posebno istaknuti jedan zanimljivi podatak koji je sa javnošću podijelio Zorislav Antun Petrović na današnjoj prezentaciji – naime, dok se po riziku od korupcije u svom obrambenome sustavu Hrvatska nalazi u gornjoj trećini zemalja obuhvaćenih spomenutim istraživanjem Transparency International UK, u općim ocjenama stupnja percepcije čitavoga društva – Hrvatska se smješta tek oko polovice skale. Dok to ukazuje na činjenicu da su velika žarišta ove pojave ipak u nekim drugim segmentima hrvatskoga društva, to nipošto ne bi trebalo biti razlogom odustanka od bavljenja ovim problemom i u sektoru obrane “Lijepe naše”. Naime, mnogo tu posla još ostaje do idućeg ovakvog istraživanja.