U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske u četvrtak, 11. travnja, potpisan je Ugovor o državi domaćinu (Host Nation Agreement – HNA) između Vlade Republike Hrvatske i institucije “RACVIAC – Centar za sigurnosnu suradnju”. Radi se o dokumentu čiji je postupak za sklapanje Vlada RH pokrenula na svojoj 83. sjednici (održanoj 28. ožujka ove godine), da bi uglavljeni sporazum onda potpisali Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova, ispred Republike Hrvatske, i veleposlanik Branimir Mandić, direktor centra RACVIAC, ispred ove specijalizirane diplomatske institucije.
Zamjenik direktora RACVIAC tradicionalno je iz zemlje domaćina
Spomenutome događaju nazočila je i Vesna Batistić Kos, pomoćnica ministrice vanjskih i europskih poslova za multilateralne poslove i globalna pitanja, te ujedno u ime Hrvatske i predsjedavajuća osoba MAG-a (Multinational Advisory Group, upravljačko tijelo centra RACVIAC) – koja je na tu poziciju izabrana na razdoblje od godine dana, od studenog 2012. do listopada 2013. godine – kao i Zoran Drča, pomoćnik ministra obrane za obrambenu politiku i planiranje, te hrvatski brigadni general Zdravko Jakop, zamjenik direktora centra RACVIAC.
Spomenuti Ugovor o državi domaćinu zasnovan je na članku 19. Ugovora o RACVIAC-u – Centru za sigurnosnu suradnju, dokumentu sklopljenom u Budvi 14. travnja 2010. godine. Tada su ga potpisale Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Helenska Republika, Crna Gora, Srbija i Turska, kojima se 18. veljače 2011. godine u Zagrebu pridružila i Rumunjska. Sporazum o državi domaćinu određuje pravnu osobnost, znakovlje, ovlasti te diplomatske privilegije i imunitete koje RACVIAC kao međunarodna organizacija ima u Hrvatskoj, svojoj zemlji sjedišta, kao što određuje i prava te diplomatske imunitete koje u Hrvatskoj uživa njegovo diplomatsko osoblje.
Potpisivanjem novog Ugovora o državi domaćinu, RACVIAC se iz međunarodne inicijative preoblikovao u punu međunarodnu organizaciju regionalnoga karaktera. Ujedno, kako je istaknuo i Joško Klisović, RACVIAC se potvrdio kao važan faktor u poticanju regionalnog sigurnosnog dijaloga i zajedničkih vrijednosti, što je i jedan od glavnih hrvatskih vanjskopolitičkih prioriteta. Ovo svojevrsno daljnje sređivanje statusa centra RACVIAC vjerojatno će biti i dodatan poticaj zemljama članicama ove međunarodne organizacije da u Rakitje kod Zagreba šalju svoje osoblje, ne bi li se njihovim djelovanjem te kvalitetnim obrazovnim programom zaista i nastavilo raditi na intenziviranju sigurnosnoga dijaloga na jugoistoku Europe.
Pri tome, financiranje domaćinstva te jedine međunarodne organizacije sa sjedištem u Hrvatskoj riješeno je na klasično hrvatski način. “Izvršavanje Ugovora o državi domaćinu neće zahtijevati dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske, već će se ista osigurati u okviru planiranih proračunskih financijskih sredstava na poziciji Ministarstva obrane, i to u okviru redovite djelatnosti“. Dakle – diplomatska institucija, ugovor potpisuje MVEP, ali proračun je vojni. Iako se ova situacija može opravdavati povijesnim razlozima, riječ je o zanimljivome signalu da sređivanje statusa centra RECVIAC ipak ide brže u međunarodnome okolišu nego u samoj Hrvatskoj.
Spomenimo i da je od donošenja “Odluke o pokretanju postupka za sklapanje Ugovora o državi domaćinu između Vlade Republike Hrvatske i RACVIAC-a – Centra za sigurnosnu suradnju” na Vladi RH, pa do svečanoga potpisivanja Ugovora o državi domaćin – prošlo punih 14 dana. U tom je periodu valjda dovršeno i diplomatsko pregovaranje – postupak kojem su posvećena 2 od ukupno 9 odjeljaka Vladine odluke – prije negoli je Ugovor o državi domaćinu stupio na snagu danom potpisivanja.
Programski sadržaji centra RACVIAC
Visoki gosti u Rakitju kraj Zagreba
Značaj i važnost djelovanja centra RACVIAC za Hrvatsku, ali i zemlje regije, najbolje se vidi kroz program obrazovnih aktivnosti koje ova međunarodna institucija provodi. Riječ je tu o jedinstvenom mjestu na kojem se iz usta stručnjaka može čuti aktualnih stvari na teme toliko različite kao: konvencije o kemijskom ili kasetnom oružju te regionalnog razoružanja, cyber-sigurnosti, problematike privatnih vojnih kompanija, upravljanja granicama i izazova Schengena, zaštite i spašavanja, demokratskog i parlamentarnog nadzora na oružanim snagama ili energetske sigurnosti – nabrojivši tek neke od više desetaka predstojećih godišnjih aktivnosti. Ujedno, rijetko je to mjesto gdje se može čuti i hrvatskoga predsjednika da izlaže na temu Hrvatske te njene regionalne sigurnosti i suradnje – kao 18. ožujka ove godine, pred okupljenim zborom veleposlanika akreditiranih u Hrvatskoj. Druga je tu stvar, da ni dobro okružje, kao niti pažljiva publika, zapravo ne mogu neke hrvatske dužnosnike natjerati da barem ponekad budu jasni, konkretni i relevantni.
