Teško predvidiva pomorska nesreća kod otoka Šipana, s nepovratnim gubitkom ljudskih života, zavila je u crno mnoge obitelji i unijela je duboku tugu u njihove kuće. Suosjećamo s njima u odlasku njihovih najdražih, koji su u potrazi za “koricom kruha” izgubili živote pred kućnim pragom. Bezazlena plovidba preko Koločepskog kanala, s tako tragičnim posljedicama, otvara niz pitanja o nadzoru međuotočnih područja hrvatskoga priobalja. Jesu li odgovorne državne institucije analizirale potencijalne opasnosti na područjima unutarnjih morskih voda (UMV) Republike Hrvatske? Zar ih nije potaknuo na to niz pomorskih nesreća koji se događao desetljećima na unutarnjim morskim vodama, u međuotočnim područjima uz hrvatsku obalu? U tim nesrećama je bilo ljudskih žrtava i materijalne štete.
Nesreća u Koločepskom kanalu 25. travnja 2017. godine
Ugradnja mreže radara VTS sustava za nadzor pomorskog prometa na teritorijalnome moru RH bila je prioritetna, te je zasjenila i zapostavila mrežu nadzora unutarnjih morskih voda. Izgrađena je i mreža vojnih radara Enhanced Peregrine – “MORE” za nadzor i obranu hrvatskoga mora. Značajke radara u tim dvjema mrežama bitno se razlikuju po moći, a i po cijeni. Treća mreža, tzv. “OBALA”, trebala je biti opremljena posebnim radarima male snage i visoke preciznosti, te s optoelektroničkim sustavima, no do sada to nije realizirano.
Autor ovog teksta javno je upozoravao, kroz intervjue i članke tijekom niza godina, na opasnosti koje vrebaju u međuotočnim područjima duž hrvatske obale i nužnost izgradnje te uspostave nadzorne mreže “OBALA”. U daljnjem tekstu navedeni su mediji u kojima su bili objavljeni “vapaji”, te bitni isječci o problematici nadzora unutrašnjih morskih voda.
1. Komplementarno motrenje Jadrana s mrežama “MORE” i “OBALA” , Hrvatski vojnik, listopad 2004.
– “Ostali ispravni brodovi koji su opremljeni suvremenim navigacijskim uređajima i sustavom automatske identifikacije (vidi Hrvatski vojnik, svibanj 2004.), ulazeći u unutrašnje morske vode Republike Hrvatske ulaze u rizično područje koje je pokriveno nizom otočića i hridi, mnoštvom brodova u redovnoj dužobalnoj plovidbi i stotinama brodica koje kaotično plove međuotočnim područjima. S obzirom da su mjestimice redovne plovne rute ‘provučene’ kroz uske morske prolaze, i s obzirom da mnogobrojni mali brodovi i brodice (ribarski, turistički, športski i dr.) nisu obvezni opremati se uređajem za automatsku identifikaciju (Automatic Identification System – AIS), vođenje navigacije većih brodova u tim područjima zahtijeva veliko umijeće navigatora i savršenu tehnologiju upravljanja brodom. U takvim sredinama čimbenik ljudske pogreške trebao bi, i teoretski, biti sasvim eliminiran”.
Kombinacija radarskih i elektrooptičkih senzora
– “Opisane namjenske razlike radarskih obitelji za daleko i blisko motrenje ukazuju na potrebitost dopune radarske mreže ‘MORE’ takozvanom mrežom ‘OBALA’, kojom bi se nadzirala većina unutrašnjih morskih voda i sjeverni dio teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Te dvije mreže bile bi međusobno komplementarne – ono što ne vidi ‘MORE’ vidjet će ‘OBALA’. Senzori u mreži ‘OBALA’ ne bi bili samo radari, već i optoelektronički te infracrveni sustavi uz pomoć kojih se otkrivaju vrlo mali objekti na površini uzburkanog mora, koje je inače teško otkriti obalnim ili brodskim radarima”.
– “Danonoćno motrenje unutrašnjih morskih voda mrežom ‘OBALA’ u svim meteorološkim uvjetima, i neprekidno praćenje pomorskih mikrosituacija, omogućavalo bi hitnu reakciju pronalaženja i spašavanja ugroženih ljudi u malim plovilima ili u moru. Naime, u takvim potragama bitne su minute, a ne deseci minuta ili sati. To pokazuje i službeno zabilježen broj intervencija i nesreća u hrvatskom obalnom moru tijekom 2002. godine. Provedeno je 218 akcija spašavanja, u kojima je spašeno 957 osoba, dok je 18 osoba poginulo i četiri se smatraju nestalim. Spašena je 141 brodica, a 15 ih je potonulo. U toj informaciji je zanimljiv podatak proteklog prosječnog vremena 37,2 minute od dojave nestanka brodice ili ljudi do izlaska spasilačke jedinice u akciju!
Dometi detekcije sa senzora postavljenog na 20 metara visine
Je li to brza ili kasna intervencija? Budući da se radi o spašavanju ljudskih života, i to većinom u ljetnom razdoblju kada se trebaju očekivati česte nezgode malih brodica, jedino obalnom mrežom kontinuiranog motrenja mogli bi se ranije otkrivati unesrećeni te poduzimati hitne i točno navođene akcije spašavanja. Zbog nepostojanja motrilačke mreže ‘OBALA’ za otkrivanje i praćenje razmjerno bliskih malih objekata, posljednjih godina zbio se niz uzaludnih i neuspješnih potraga koje je pratio angažman velikog broja ljudi, sredstava i novca. Neke od tih akcija u prošloj godini završile su tragikomično, dok je na žalost ona u blizini Brela rezultirala gubitkom tri mlada života.
Nautički turizam u hrvatskom moru je u porastu, sve je veći broj razmjerno malih ali vrlo brzih glisera koji u kratkom vremenu dosegnu velike udaljenosti od obale, raste i broj vrlo malih plovila za zabavu sa snažnim pogonom, te niz drugih priručnih plovila za ‘morsko šetanje’. Uspostavom mreže ‘OBALA’ u okvir postojećih sigurnosnih sustava na našoj obali (lučke kapetanije i pomorska policija), ta mala plovila bi bila stalno nadzirana, a u slučaju bilo kakve dojave za pomoć bila bi i brzo locirana. Broj nesreća, materijalne štete i troškovi uzaludnih traganja jamačno bi se smanjili. Vjerojatno bi i porastao ugled hrvatskog priobalja na sigurnosnim ljestvicama svjetskih turističkih burzi”.
2. Nužna ugradnja malih radara za unutarnje vode, Novi list, 26.10.2009.
– “Tvrdi to za naš list poznati stručnjak za radare i elektroničko ratovanje, umirovljeni inženjer elektrotehnike Vili Kezić, koji godinama upozorava nadležne institucije na važnost stalnog nadzora pomorske situacije na unutrašnjem moru, motrilačkim mrežama s obale. On ističe kako je gotovo u svim pomorskim nesrećama koje su se događale u našem moru odgovoran ljudski faktor, pa tim prije upozorava na potrebu ugradnje malih radara za unutarnje vode. Da je postojao jedan takav sustav, čovjek koji na ekranu prati sve što se događa na moru mogao je upozoriti posadu ‘Marka Pola’ da brod ide u krivom smjeru. U takvim sistuacijama je nužna radarska mreža na obali koja prati svaki objekt koji plovi, pogotovo velike dužobalne brodove jer je i opasnost puno veća, upozorava Kezić”.
3. Hrvatskoj neophodan radarski sustav, Novi list, 21.11.2009.
– “Bizarno nasukavanje ‘Marka Pola’ nedvosmisleno potvrđuje činjenicu o mogućim ljudskim ‘ispadima vođenja broda’, te o neophodnosti postojanja sustava višeg stupnja nadzora s obale elektroničkim ‘očima’ visoke razine razlučivanja objekata na moru, tvrdi Kezić, jedan od najpoznatijih hrvatskih stručnjaka za radare i elektroničko ratovanje. Najavljena moguća cijena odsukavanja ‘Marka Pola’ od više od milijun dolara, a da ne spominjem sve druge troškove koji će ukupnu cijenu dići do velikih iznosa, mogla je pokriti troškove nabavke i montaže dvadesetak VTS radara koji su već odavno trebali biti instalirani u unutarnjim morskim vodama, a ne samo deklarativno ‘postavljeni’ u papirima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, ističe Kezić. Istodobno upozorava da već postavljene obalne stanice za automatsku identifikacijku brodova (AIS) na hrvatskoj obali ne mogu biti nadomjestak radarima pri nadziranju i upravljanju pomorskom situacijom u rizičnim unutrašnjim morskim vodama koje su pokrivene nizom otočića i hridi te s plovnim rutama ‘provučenim’ kroz uske morske prolaze”.
4. Novi sustav nadzora i upravljanja pomorskim prometom (VTMIS) neučinkovit je na unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, dostavljeno Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture RH, 18.01.2012.
– “Nekoliko pomorskih nesreća u proteklom razdoblju aktivnosti VTMIS-a ukazuju na nedjelotvornost sustava na unutarnjim morskim vodama RH. Analiza tih brodoloma navodi na zaključak o neadekvatno i nepotpuno projektiranom radarskom sustavu motrenja”.
– “Stoga samozadovoljstvo i vjerovanje u svemoć instaliranog VTMIS sustava navodi odgovorne dužnosnike na opasne zablude koje povremeno, nažalost, rezultiraju tragičnim i skupim pomorskim nesrećama”.
– “Trenutačno je najkritičnije stanje na unutarnjim morskim vodama, gdje treba odmah početi s izgradnjom sustava mreže preciznih radara za blisko motrenje, praćenje i navođenje plovila, te optoelektroničkih i infracrvenih senzora. Takvo opremanje može se provoditi fazno, počevši od najopasnijih područja s gustim pomorskim prometom, u skladu s financijskim mogućnostima države”.
5. Radarski tuneli i sjene prijetnja su Jadranu, Slobodna Dalmacija, 26.05.2012.
Radarska antena postavljena na visokome položaju ne vidi blizu
– “Tijekom prošle godine dogodio se niz pomorskih nesreća razmjerno blizu obale i na unutarnjim morskim vodama. Kezić je jedan od rijetkih koji kontinuirano upozorava kako je hrvatska mreža VTS radara (Vessel Traffic System – VTS) projektirana neadekvatno i nepotpopuno. Neodgovarajući izbor položaja tih radara uzduž hrvatske obale rezultirao je samo djelomičnim radarskim pokrivanjem morskih prostranstava od unutarnjih morskih voda do ZERP-a. Iako su za učinkovit nadzor pomorskog prometa dostatne visine radara do 100 metara, svi hrvatski VTS radari postavljeni su iznad 100 metara, od čega su šest čak na visinama od 300 do 705 metara. Zbog toga su ostala nepokrivena međuotočna područja i područja uz obalu. Podizanjem radara na relativno velike visine u svrhu postizanja dalekih radarskih obzora do granice ZERP-a, pa i dalje, omogućeno je otkrivanje i praćenje golemih brodova na velikim daljinama, ali ne i malih plovila 5 do 10 metara četvornih radarske površine, jer je za to, uz daleki radarski obzor, potrebna i znatno veća moć radara. Nekoliko brodoloma u proteklom razdoblju aktivnosti VTS-a dokazuje nedjelotvornost sustava na unutarnjim morskim vodama. Te nesreće s tragičnim posljedicama gubitka ljudskih života i znatne materijalne štete, koje nisu bile spriječene preventivnim akcijama državnog Sustava nadzora i upravljanja pomorskim prometom, trebale bi biti ozbiljno upozorenje i poruka institucijama koje skrbe o sigurnosti na moru. Naime, mora se shvatiti da postojeća radarska VTMIS mreža uzduž hrvatske obale nije univerzalne namjene, odnosno da ne može jednako učinkovito detektirati i pratiti mala plovila na velikim daljinama do granice ZERP-a, i plovila blizu obale na međuotočnome moru, u otočnim i obalnim sjenama. S druge strane, treba prihvatiti činjenicu da sigurnost većih brodova ne može ovisiti samo o jednom čovjeku koji ‘drži’ kormilo u rukama. Uz to mora postojati viši stupanj nadzora pomorskog prometa s obale, veli dipl.ing. Vili Kezić”.
Pozicije VTS radara na Jadranu
I ova pomorska nesreća u Koločepskom kanalu je bizarna kao i mnoge druge. Sudar razmjerno velikog i moćnog motornog lučkog broda “Danče” i malog i nemoćnog gumenog čamca na sredini čistog Koločepskog kanala nevjerojatan je i u mašti teško zamisliv. Čudno je da motorni brod s ispravnim navigacijskim radarom nije detektirao gumeni čamac s vanjskim brodskim motorom i devetoricom ljudi, koji svi skupa čine priličnu radarsku površinu, i to na udaljenosti od svega nekoliko desetaka metara i bez obzira na valovitost mora. Takvi radari imaju mogućnost potiskivanja refleksija od valova, a da pri tome odraz od cilja ostane uočljiv.
Treba napomenuti da VTS radar instaliran iznad južnog rta Gruj na Mljetu (na karti radar R9 na visini 134 m) nije mogao “vidjeti” što se događa u Koločepskom kanalu, jer je to područje bilo u radarskoj sjeni iza otoka Šipana i drugih manjih otoka u tome nizu. No to nije predmet ovog teksta, već inspekcijskih službi.
Nasukavanje turskog broda “Murat” na otoku Mrduji 2010. godine
U našoj državi s pomorskom tradicijom, u državi koja od mora zarađuje za svoj opstanak, u državi koja godišnje prima milijune gostiju, ne smiju se događati ovakve pomorske nesereće u kojima se, u banalnim okolnostima, gube dragocjeni ljudski životi: 25. travnja 2017. godine, prošle godine, prije pet ili prije deset godina. Vlada Republike Hrvatske, koja raspolaže ograničenim financijskim sredstvima, mora uspostaviti listu prioriteta za ulaganja prvenstveno u projekte gdje danas “gori”, a tek potom u projekte koji nam nisu sada neophodni – a možda su, po savjetima naših moćnih prijatelja, i nepotrebni.
Neka se pokrene izrada projekta sustava nadzora “OBALA”. Imamo stručne ljude, stotine inženjera, doktora znanosti i akademika koji mogu, bez pomoći nekih vanjskih “autoriteta”, izraditi te projekte i tražiti od EU financiranje izgradnje sustava “OBALA” – sustava koji će pružiti sigurnost našim građanima, te našim mnogobrojnim gostima koji će uživati u sigurnosti našeg čistog mora, ploveći na brodicama između naših prekrasnih otoka.
* gost autor: dipl. ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave i elektroničko ratovanje, u mirovini
