Kada je prije dva tjedna predsjednik RH Zoran Milanović na Šolti nazočio svečanosti obilježavanja 30. obljetnice obrane grada Splita, razbijanja pomorske blokade Jadrana i pobjede nad ondašnjom Jugoslavenskom ratnom mornaricom, na to događanje je došao brodom HRM-a, točnije jahtom „Učka“, uz potporu 13 pripadnika OS RH. Već se tada po kuloarima nagađalo da tim vojnicima neće biti isplaćene dnevnice jer odluku o potpori nije potpisao ministar obrane. Slično se pitanje postavilo i prilikom Milanovićevog posjeta Vatikanu, na što je Predsjednik rekao kako je ministar taj koji odobrava isplati dnevnica, te da će osobno provjeriti jesu li one zaista i isplaćene.
Danas je afera „Dnevnice“ dobila i treći nastavak – rano poslijepodne mini press-konferenciju održali su Milanovićev predstojnik Ureda Orsat Miljenić i predsjednički savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, optužujući ministra obrane da namjerno uskraćuje dnevnice pripadnicima Počasno-zaštitne bojne koji su u potpori Predsjedniku Republike.
„Kao što znate, sve je počelo naprasnim, iživljavajućim umirovljenjem brigadira Burčula. Nastavilo se šikaniranjem i zlostavljanjem načelnika Glavnog stožera admirala Hranja, da bismo danas došli u situaciju da ministrovo zlostavljanje se proteže na hrvatske vojnike, dakle na sve one koji uredno i časno obavljaju svoj posao. O čemu se radi?!
Ministar je prije mjesec dana donio odluku koju provodi, prema kojoj hrvatski vojnici koji pružaju bilo kakvu potporu Predsjedniku Republike – a ovdje vam recimo… reći ću konkretno da ljudi koji su bili postrojeni u Vukovar, ljudi koji su nosili vijence u Škabrnji – njima se ne plaćaju dnevnice. Ne plaćaju dnevnice isključivo odlukom ministra obrane. Dakle, zamislite situaciju gdje bilo koji građanin ove zemlje uredno odradi svoj posao, dobije nalog pretpostavljenog, dobije putni nalog u ovom slučaju, to napravi, onda dođe sa tim da mu se isplati dnevnica na koju ima pravo po zakonu i onda netko kaže – ‘heh, ministar je zabranio, neće dobiti’… Dakle, u ovom sluč… u ovom trenutku, obzirom da nas je načelnik Glavnog stožera upozorio da ima nekoliko desetina takvih slučajeva unazad mjesec dana, smatrali smo da je vrijeme i da moramo, na koncu, reagirati. O svemu ovome upoznat je i predsjednik Vlade, nažalost za sada nema odgo…nikakve reakcije“,
uvodno je referirao predstojnik Miljenić, a nadopunio ga je savjetnik Lozančić:
„Radi se o aktivnim vojnicima koji su prema i godišnjim planovima odrađivali i odrađuju svoje zadaće, a koji na kraju neće dobiti dnevnice. I to je nešto što mislim je nekorektno i trebalo bi se riješiti što prije. Kao što je rekao predstojnik, također, radi se o redovnim aktivnostima koje možete gledati… vidjeti u zadnjih nekoliko godina. Da li je to bio Vukovar, ili u Škabrnji, vojnici su odradili svoju zadaću, svoj posao, a na kraju obaveza je Ministarstva obrane da se te dnevnice riješe. Isto tako, povod ovoga je pismo koje je Predsjednik Republike uputio predsjedniku Vlade, a radi se o dopisu koji smo dobili od načelnika Glavnog stožera gdje piše ministru obrane i upozorava ga – ja bih citirao to…
‘Vašu odluku dijelom doživljavam i kao nastavak dosadašnjeg postupanja koje ima sve elemente strateškog zlostavljanja mene osobno, kao čovjeka i vojnika, a što je počelo traženjem moje ostavke i nastavilo se brojnim javnim prozivanjima i priopćenjima na službenim stranicama MORH-a nizom grubih neistina’.
To se nastavljalo i kroz ovu odluku ministra gdje se vojnicima neće plaćati dnevnice kad izvršavaju potporu Predsjedniku Republike, i to je nešto što također onemogućava da načelnik Glavnog stožera obavlja svoje zadaće po Ustavu i po zakonu prema Predsjedniku Republike i prema Vrhovnom zapovjedniku, i ovo je situacija koja se ne bi smjela više tolerirati“.
Pripadnici PZB-a imali su, tvrde u Uredu predsjednika, valjanu zapovijed i valjane putne naloge, pa cijeli problem leži u ministru, napominje Miljenić:
„Ako ministar sebi uzima pravo da odlučuje gdje će ići predsjednik ili gdje neće ići, il da li će – kad Predsjednik ide na Mirogoj staviti vijenac gore biti trubač ili ne – a to ministar želi odobravati… e, onda je to problem. I to ministar nema pravo. Dakle, Predsjednik će nastaviti dalje raditi kao i do sada. Ići tamo gdje treba, Predsjednik je smatrao da je trebao ići u Vukovar i da je dolje trebala biti PZB, a ministar – ja ne znam temeljem čega – smatra da ima pravo ljudima koji su dolje bili, koji su odradili svoj posao, uskratiti dnevnice. Toga u Hrvatskoj, ni u Ustavu ni u zakonu, nema za to ovlast“.
Reakcije ministra i Ministarstva
Nije trebalo dugo čekati na reakciju druge strane. Najprije se iza 14 sati oglasio ministar obrane Mario Banožić, koji je odlučio spojiti vikend u Vinkovcima s posjetom novootkrivenoj masovnoj grobnici u nedalekoj Boboti. Banožić se najprije oglasio putem društvene mreže Facebook:
„Umjesto što drže neuvjerljive pressice i prebacuju odgovornost na druge, gospoda iz Ureda predsjednika trebala bi se odgovornije posvetiti racionalnijem trošenju proračuna svog ureda, pa onda ne bi bilo problema o kojima su govorili. MORH, dok sam ja ministar, neće pokrivati njihovu nesposobnost“.
Malo nakon toga stiglo je opširno priopćenje Ministarstva obrane, koje prenosimo u cijelosti.
„Ministarstvo obrane oštro demantira izjave dužnosnika iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske da je riječ o nezakonitom umirovljenju brigadira Elvisa Burčula. Kao što smo više puta isticali radi se o prestanku djelatne vojne službe za brigadira Elvisa Burčula s pravom na starosnu mirovinu koju je odluku donio ministar obrane u skladu s ovlastima iz Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom izdvajanja osoblja za 2021. godinu.
Ministarstvo obrane ističe da sukladno pozitivnim zakonskim propisima jedino ovlašteno tijelo u Republici Hrvatskoj koje može ocjenjivati zakonitost pojedinačnog akta je nadležni Upravni sud.
Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u obnašanju službe dužan je poštivati načela i odredbe Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Zapovijedi koje donosi u skladu s člankom 70. Zakona o obrani moraju imati utemeljenje u Zakonu o obrani i odlukama ministra obrane.
Naglašavamo, da je u skladu s člancima 15. i 16. Zakona o obrani, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske združeno tijelo Oružanih snaga Republike Hrvatske ustrojeno u okviru Ministarstva obrane i da Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske u okviru Ministarstva obrane obavlja poslove koji su mu propisani u nadležnosti navedenim Zakonom.
Stoga smo puno puta objasnili kako korespodencija treba ići između Ministarstva obrane i Ureda predsjednika Republike Hrvatske te kako je svaki drugi način postupanja protivan važećim propisima u pravnom sustavu Republike Hrvatske. Ministarstvo obrane oštro demantira da se načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske šikanira i zlostavlja. Napominjemo, da upravo Ured predsjednika Republike Hrvatske svojim postupanjem i zaobilaženjem Ministarstva obrane i stvaranjem paralelnog sustava putem Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske zlostavlja i šikanira načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao i cijeli sustav Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Odluka ministra obrane od 4. studenoga 2021. godine ništa ne zabranjuje i ne ograničava i donesena je na temelju ovlaštenja koje ministar obrane kao čelnik tijela državne uprave ima u skladu sa Zakonom o obrani i Zakonom o fiskalnoj odgovornosti. Za njezinu provedbu traži se jedino postupanje u skladu sa zakonom.
Za potpore koje se odobravaju zapovijedima načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, a koje su donijete bez suglasnosti odnosno odluke ministra obrane nije dopušteno korištenje materijalnih sredstava Ministarstva obrane.
Putni nalog kojim se isplaćuje dnevnica za službeno putovanje mora imati uporište u zapovijedi koja se donosi na temelju odluke ministra obrane odnosno drugog dokumenta Ministarstva obrane, u skladu sa zakonom.
Svako postupanje izvan toga nije u skladu sa Zakonom o obrani i od načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske traži se samo da poštuje zakon i da dodijeljena proračunska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske Ministarstvu obrane troši zakonito i namjenski.
Ministar obrane kao nadređeni načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga republike Hrvatske više puta je ukazivao na takva postupanja i da poslove mora obavljati u skladu sa svojim nadležnostima i zakonito.
Vezano uz odnos prema Hrvatskoj vojsci i hrvatskim vojnicima Ministarstvo obrane navodi da itekako vodi brigu o Hrvatskoj vojsci i svim njezinim pripadnicama i pripadnicima u podizanju standarda, materijalnim pravima, opremanju i modernizaciji Hrvatske vojske, što dokazuje povećanje Proračuna Ministarstva obrane i odluka vezana uz višenamjenski borbeni avion”.
Vrijeme da se stane!
Dok se još čeka i izvješće inspekcijskog nadzora ureda načelnika Glavnog stožera, koji je nedavno naložio ministar Banožić, nedvojbeno je kako su višemjesečne svađe ministra obrane i predsjednika Republike posljednjih tjedana kompletno izmakle kontroli, a obje su strane te svađe proširile i na treće osobe. Milanovićeva odluka da novinari više ne smiju u vojarne pratiti događanja u OS RH (a ne dolaze sami, nego na poziv iz MORH-a ili OS RH) je potez bez presedana, dostojan raznih lukašenka i sličnih diktatorskih „vođa”. Jednako tako, Banožićeva odluka o uskraćivanju zarađenih dnevnica pripadnicima Oružanih snaga je nečuvena, a epilog će – vjerojatno – dobiti na sudu. Pri čemu će Ministarstvo obrane – a ne Banožić iz svog džepa – platiti i dnevnice, i zatezne kamate, i sudske troškove koji ionako rastu iz godine u godinu. Samo u nedavnom rebalansu proračuna za 2021. financijska sredstva za sudske presude narasla su s donedavnih 41,3 na 68,5 milijuna kuna.
Svađa između Banožića i Milanovića je besmislena, jer niti jednom od njih u epicentru nisu Oružane snage RH, nego pitanje tko ima ili nema pravo pisati birokratske odluke i sukladno tome raspolagati vojskom. Iako su tijekom posljednjih mjeseci na margini svađe otvorena brojna i ozbiljna pitanja koja ukazuju na niz problema u obrambenom resoru, niti jedno od ovih pitanja nije postalo suštinsko u natjecanju „tko ima veći”. Vojnici koji nose vijenac ili plove na jahti „Učka” u zapovijednom lancu nemaju ministra obrane, ali zahvaljujući njemu na platnoj listi imaju manji iznos. I zato su politička prepucavanja između Milanovića i Banožića, koja se prelamaju na leđima profesionalaca, bilo vojnika ili novinara, najobičnija svinjarija od koje će štetu snositi samo Oružane snage. Krajnje je vrijeme da to prestane!