Novinarka jedne nacionalne televizije naciji je prilično ushićeno objavila kako je saudijski princ Waleed bin Talal bin Abdul-Aziz Al Saud helikopterom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva sletio u Makarsku i susreo se s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem. U predsjednikovoj pratnji, uz par prijatelja iz Makarske i Baške vode, bio je i ministar gospodarstva Vrdoljak, te načelnik Glavnog stožera OS RH, general Drago Lovrić. Iako u civilu, Lovrić je propisno salutirao pred njegovom prinčevskom ekselencijom, te potom pružio ruku i uputio kurtoazni pozdrav. I sve bi to bilo u redu da se ne radi o privatnom posjetu jednoga princa (koji je,naglašeno je nekoliko puta, na odmoru) jednom predsjedniku na (također) godišnjem odmoru, koji mu je pokazao svoje rodno mjesto, kuću svojih roditelja, i odveo ga u prvo veće mjesto na iole pristojan ručak. I načelnik GS OS RH odavao je dojam da se ne radi o službenoj prigodi – za razliku od standarda, nonšalantno se pojavio u civilnome odijelu i prugastoj košulji. U takvom, vrlo neslužbenom okruženju, u oči je jedino upadala prilično službena upotreba helikoptera iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva za privatnu osobu na proputovanju kroz Hrvatsku.
Da podsjetimo – jedan od prvih poteza ove Vlade bilo je donošenje pravilnika o korištenju službenih automobila za državne službenike i dužnosnike. Prema podjeli u tri skupine, pravo na korištenje službenih automobila isključivo za službene potrebe dobili su trećerangirani državni službenici – ravnatelji Porezne, Carinske i Policijske uprave, pomoćnici ministra, glasnogovornik Vlade i glavni državni rizničar. Što znači – da bilo koji privatni posao zahtijeva i upotrebu privatnog, odnosno vlastitog automobila. Tako je, valjda, i s vojnim helikopterima, pa još i strože. Helikopteri HRZ-a do sada su služili za prijevoz vojske, gašenje požara i sprečavanje poplava, te prijevoz bolesnika. Iako zasigurno nisu uređeni za prijevoz gostiju, oni od jučer imaju i novu funkciju – prijevoz bjesomučno bogatih saudijskih prinčeva koji tu uslugu, naravno, neće platiti iz svog džepa, već će se sve pokriti iz jadnog hrvatskog obrambenog proračuna.
Screenshot: HTV
Slab je izgovor (ako ga netko uopće misli izgovoriti) da su predsjednik i načelnik GS-a s princem razgovarali i o mogućnostima hrvatske vojne industrije u Saudijskoj Arabiji.
„Vi znate da mi imamo izuzetno dobre proizvode – to je hrvatska jurišna puška koju bi također željeli izvoziti na jedno tako zahtjevno tržište. Imamo kacige, imamo borbena oklopna vozila Patria, nama je također interes da Saudijska Arabija uđe u Đuru Đakovića s određenim postotkom, tako da zajedno proizvodimo vozilo ne samo za potrebe Oružanih snaga Hrvatske već i Saudijske Arabije, ali i za treća tržišta. Što će se od svega toga realizirati to je pitanje, ali o tome smo razgovarali “,
rekao je ovom prilikom Drago Lovrić. No kako proteklih dana malo tko uz ručak nije porazgovarao o palom MiG-u, ili o ukidanju ratnog zrakoplovstva – samo spominjanje takvih tema za prosječnoga građanina RH ipak nije bilo dovoljno da ga HRZ odmah krene razvažati od Dubrovnika do Makarske i natrag. Ovakvo bahato razbacivanje prije svega ovlastima, a onda i državnim resursima, u svakoj iole normalnoj zemlji dovelo bi ne samo do pitanja odgovornosti, nego i do podnošenja određenih konzekvenci. Sjetimo se samo čuđenja, a i podsmjeha, kada je prije koju godinu švedska ministrica kulture Cecilia Stegö Chilò podnijela ostavku zbog toga što prije dolaska na položaj nije platila televizijsku pretplatu, a i kućna joj pomoćnica nije bila najurednije prijavljena. U Švedskoj je to normalno, u Hrvatskoj nije!
Prije 13 godine je i Rudolfu Scharpingu, tadašnjem njemačkome ministru obrane, među ostalim presudila upravo i situacija (tzv. “Mallorca-Affäre”) kada se otkrilo da je koristio vojne zrakoplove da s godišnjeg odmora s djevojkom u Španjolskoj radi kratke skokove natrag na posao, u Berlin i Skopje. Prije 3 mjeseca zbog slične (zlo)uporabe helikoptera Slovenske vojske došlo je do oštrih političkih prepucavanja između tadašnjeg ministra obrane Romana Jakiča i zastupnika u Europskom parlamentu Jelka Kacina. Naime, Kacin si je samostalno pokušao organizirati prijevoz vojnim helikopterom do Srbije, za koju je bio izvjestitelj u Europskom parlamentu, kako bi joj izručio humanitarnu pomoć i prenio žaljenje predsjednika Slovenije Boruta Pahora zbog žrtava u poplavama. Jakič je to, doduše uz nešto političke pakosti, stopirao, poručujući Kacinu da helikopteri Slovenske vojske ne služe prijevozu euro-parlamentaraca, te da su već angažirani na pomoći u poplavljenim područjima Srbije i BiH. No, praksa u RH tu je izgleda ponešto tolerantnija – podnoseći šutke čak i zrakoplovne povratke premijera Milanovića iz Srednje Bosne u Zagreb, a preko riječkoga aerodroma na Krku početkom listopada 2013. godine.
Teoretski, ali samo teoretski, saudijski je princ možda iznajmio helikopter od HRZ-a. To na papiru nije nemoguće, dapače – postoji i cjenik za takvu vrstu usluge. Donio ga je još Davor Božinović u svom kratkom mandatu, a prema tom cjeniku, iznajmljivanje/eksploatacija helikoptera Mi-8 MTV 1 ili M1-171 Sh košta 18.125 kuna po satu. U tu je cijenu ukalkulirana eksploatacija zrakoplova i troškovi letačke potpore – angažiranje posade, dok se vrijeme eksploatacije računa od trenutka pokretanja motora do trenutka zaustavljanja motora. Dodatno se zaračunava vrijeme koje zrakoplov provede na zemlji, i to do 8 sati čekanja – 40% utroška punog sata rada,a preko 8 sati čekanja – 60% utroška punog sata rada.
Tako smo princu, bez ikakvog pardona, mogli zaračunati minimalno tri sata korištenja vojne letjelice i zaraditi laganih barem 50 tisuća kunića. Umjesto toga, pali smo na nabrajanja najprestižnijih svjetskih kompanija u kojima princ ima vlasničke udjele, te na uvjeravanja kako je zainteresiran samo za “top projekte”. Kako takvih u Lijepoj našoj nema, uskoro ćemo tresnuti o zemlju tješeći se da smo princu ipak priuštili jedan lijep izlet na račun obrambenog proračuna. Kako je krenulo, treba samo držati fige da se ne ispostavi da je i sam princ bio lažan.
