Nakon što je prošao Vladu RH na njenoj 91. sjednici, održanoj 24. svibnja 2013. godine, “Nacrt prijedloga zakona o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, s Nacrtom konačnog prijedloga tog zakona” završio je pred Saborom. Kako je riječ o još jednom od zakona za koje je ocijenjeno da su bitni za hrvatsko pristupanje EU, budući da se promet ove specifične vrste roba konačno usklađuje s nizom europskih direktiva donesenih od 2008. do danas – u Saboru je ovaj propis dobio “ubrzani tretman”. U hitnom postupku, i pod oznakom PZE 377, projurio je kroz Odbor za obranu, Odbor za zakonodavstvo i Odbor za gospodarstvo. Nakon toga je i raspravljen 18. lipnja ove godine, da bi samo tri dana kasnije, u petak, 21. lipnja, bio i donesen – jednoglasno, sa 100 glasova “za”.
Prije nego se osvrnemo na pojedinosti kojima su hrvatski državni organi obrazlagali ovaj zakonski prijedlog tijekom njegova prolaska kroz zakonodavni postupak RH, a onda i na neke odabrane detalje njegova sadržaja – napomenimo samo da je u svoj ovoj zbrci došlo i do gotovo jedinstvene pojave. Naime, neki su dijelovi Zakona o nadzoru prometu robe vojne namjene i nevojnih ubojitih sredstava, pojedini odabrani članci, stupili na snagu i prije cjeline ovoga zakona. Pitate se kako je to moguće? Pa jednostavno. Čitav je zakon objavljen u Narodnim novinama 28. lipnja 2013. (NN 80/13), a u njegovu 89. i ujedno zadnjem članku određuje se da Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. No na istome je mjestu navedena i lista pojedinih članaka ovoga propisa koje stupaju na snagu danom ulaska RH u Europsku uniju. Kako tih osam dana od objave ističe tek 6. srpnja, kada onda i cjelina Zakona stupa na snagu – a RH je ušla u EU prije pet dana, u ponedjeljak 1. srpnja – imamo ovdje neuobičajenu situaciju da su pojedine odredbe propisa stupile na snagu gotovo tjedan dana prije samoga propisa u kojem su sadržane. Toliko o preciznome usklađivanju tekstova zakonskih prijedloga s zakonodavnom procedurom kojom se usvajaju!
Pred Vladom RH
Akt nazvan ” Nacrt prijedloga zakona o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona (EU)” bio je 4. točka po redu na spomenutoj 91. sjednici Vlade RH. Tog ga je petka obrazlagao ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, a u punih 85 sekundi obrazloženja po prvi smo put u proteklih nekoliko tjedana čuli nisku razloga zbog kojih se ovaj propis donosi:
“Razlozi za donošenje ovog zakona odnose se na uređenje uvjeta vezanih za nadzor prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojitih sredstava za komercijalne svrhe, i pružanje usluga koje se odnose na robu vojne namjene, prijenos obrambenih proizvoda unutar EU, kao i utvrđivanje nadležnosti tijela državne uprave RH u provedbi ovog zakona. Također, i prava i obveze izvoznika, uvoznika i pružatelja usluga. Što dobivamo ovim zakonom? Dakle, pridonijet će smanjivanju administrativnih prepreka za naše tvrtke, iz RH, koje se bave proizvodnjom navedene robe, i koja je uglavnom izvozno orijentirana, te će se pojednostaviti i procedura izvoza… odnosno, i uvoza u nekim specifičnim situacijama. Usvajanjem ovog zakona poboljšat će se i učinkovitost izvozne kontrole, uzimajući u obzir sigurnosne ciljeve RH. Znači, utječemo direktno na konkurentnost hrvatskih tvrtki koje se bave prometom robe vojne namjene i nevojnih ubojitih sredstava – na ne samo europskom, nego i na svjetskom tržištu“.
A onda saborski odbori
Dok se ni okvirni sadržaj rasprave pred Odborom za gospodarstvo ne može zaključiti sa saborskih internetskih stranica (budući je na mjesto izvještaja s ove rasprave zabunom spojen izvještaj jednog drugog odbora na jednu posve drugu temu), Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora taj je posao odradio na svojoj 51. sjednici, održanoj 7. lipnja 2013. godine. Tom je prilikom na tekst Prijedloga zakona o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, s Konačnim prijedlogom zakona, P. Z. E. br. 377, uložen čak 21 amandman – koji se svi po redu tiču usklađivanja jezika ovog propisa s nomotehnikom i standardnom praksom, te izričajem zakonskih propisa.
Ponešto detaljnijom bila je tek rasprava pred Odborom za obranu, održana 6. lipnja 2013. godine. Ne ulazeći dublje u razmatranje činjenice da je tu riječ tek o 14. sjednici Odbora za obranu, dok je Odbor za zakonodavstvo u istome periodu djelovanja održao čak 51 sjednicu – spomenimo da je Prijedlog zakona o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, s Konačnim prijedlogom zakona, ovdje predstavljalo dvoje djelatnika Ministarstva gospodarstva. Pred taman za kvorum dovoljno saborskih zastupnika, ovaj su propis u ukupno sedam minuta izlaganja obrazložili Ivo Milatić, pomoćnik ministra i ravnatelj Ravnateljstva za robne zalihe, te Ema Culi, načelnica Sektora za trgovinu i tržište u Ministarstvu gospodarstva RH, ponovivši u svome izlaganju ujedno i većinu teza iznesenih ranije pred Vladom RH.
Nakon ponešto zbunjujuće najave g. Milatića, da se tu radi o prijedlogu zakona kojim će se “izvršiti u cijelosti usklađenje s pravnom stečevinom Europske unije, i… znači… u njemu je u potpunosti implementirana direktiva 2009/43 Europske zajednice, od Europskog parlamenta i Vijeća Europe” – budući da Europske zajednice nema još od 2009. godine, a Vijeće Europe je tek međunarodna organizacija klupskoga stila, za razliku od Europskoga vijeća – saznali smo ipak da je propis kojeg se predlaže zapravo nasljednik “Zakona o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava”, objavljenog u Narodnim novinama 23. srpnja 2008. godine (NN 86/08). Uz to, ovim propisom…
“smanjuju se administrativne prepreke za tvrtke iz Republike Hrvatske koje se bave uvozom, izvozom ove vrste roba i sredstava, tako da se pojednostavljuje procedura. Izvozna dozvola se ovim zakonom predviđa produljiti sa 6 mjeseci na 12, što znači da administrativne troškove, koje te naše tvrtke imaju – oni će se u stvari smanjiti, i na takav način će se njima istima pomoći. Ovim zakonom se stvaraju preduvjeti za učinkovitiju izvoznu kontrolu u Republici Hrvatskoj ove vrste roba i sredstava“.
Tu je riječ o poslovnoj grani koja je 2012. godine ostvarila izvoz od 72.343.000 eura, što je punih 45,4 posto više nego godinu ranije. Konkretno, kako je istaknula Ema Culi iz Ministarstva gospodarstva: “…trenutno u Očevidniku tvrtki imamo upisanih 111 tvrtki, koje zapošljavaju… pa, blizu 1000 zaposlenika, s tendencijom daljnjeg rasta“. Budući je to sve samo ne uobičajen poslovni rezultat za RH, to sve definitivno nije za zanemariti. Posebice je to bitno s aspekta formiranje prioritetnih klastera za ona područja koja ostvaruju veću dodanu vrijednost, što je posao na kojem Ministarstvo gospodarstva već neko vrijeme radi. Obrambeni je sektor na tom području prepoznat, a budući da rabi nove tehnologije i brojne inovacija, navodno je to područje čiji će se razvoj moći financirati i iz fondova Europske unije.
Organizacijski gledano, u provedbi ovog zakona uz Ministarstvo gospodarstva participiraju, dakako, i druga relevantna tijela Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, i po ovom prijedlogu zakona i predstavnici Ministarstva financija, odnosno njegove Carinske uprave. Ovo je novi pomak težišta odgovornosti – od MORH-a prema civilnome sektoru – još izraženiji nego što je to bilo u usporedivome zakonu iz ljeta 2008. godine. Pa ipak, kolika je stvarna uloga MORH-a bilo je vidljivo i iz primjedbi kojima je izlaganje delegacije iz resora gospodarstva dopunio ministar obrane Ante Kotromanović, istaknuvši da:
“Vojna industrija je bitna, i mi smo stvarno se potrudili da je nekako i promoviramo. Da dobiju poslova. I dobili su određene poslove. I radimo na tome. Ja se nadam da će do kraja godine još zaključiti za neke naše tvrtke… mi ćemo pomoći zaključiti određene poslove, što će sigurno biti dobro – i za ljude koje će zapošljavati. Jedan primjer samo. Pomogli smo da jedna tvrtka naša, koja se bavi proizvodnjom obuće, dobije ogroman posao – zaposlit će, mislim, 200 ljudi sada. Radit će jako velike isporuke. I to je, rekao bih, isključivo našim lobiranjem, zajedničkim… i ponosni smo na to… Trebamo im pomoći! Trebamo ih gurati! Imamo dobre proizvode, nekolicinu dobrih proizvoda, i to je ono – sve što je ostalo od te vojne proizvodnje, i ne bi smjeli dati da to padne“.
Rasprava na plenarnoj sjednici Sabora
Na raspravu pred opću sjednicu Hrvatskoga sabora Prijedlog zakona o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava dospio je 18. lipnja, u ranim popodnevnim satima. Ukupnih dvadesetak minuta posvećenih ovome propisu otvorio je u ime Vlade RH kao predlagatelja Alen Leverić, zamjenik ministra gospodarstva. Osim što je u izlaganju ponovio većinu teza i podataka iznesenih ranije, pred Vladom RH i Odborom za obranu, svoju je dodatnu minutažu iskoristio i za neke dodatne podatke. Tako smo ipak saznali još nešto o famoznoj Direktivi 43/2009, koja je u potpunosti implementirana u navedeni zakon.
“Cilj ove direktive je pojednostavljenje uvjeta za prijenos obrambenih proizvoda unutar EU, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU. Naime, do usvajanja navedene direktive, zakonodavstvo je u državama članicama EU, a vezano uz prijenos obrambenih proizvoda unutar EU, bilo različito. Takva različita pravna regulativa je ometala kretanje proizvoda, i narušavala tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, čime se posljedično ugrožavala industrijska suradnja te konkurentnost obrambene industrije EU“.
Uz to, ponovo je istaknuto i produžavanje roka trajanja izvoznih dozvola sa u EU neuobičajeno kratkih 6 na 12 mjeseci, što bi trebalo biti “…od velike koristi izvoznicima, jer će im olakšati izvoz kroz mogućnosti cjelovitog iskorištenja odobrenog iznosa, što do sada u praksi nije bio slučaj“. Dok se ovu okolnost spominjalo kao veliko olakšanje, manje je glasno istaknuto da time tek mičemo vlastitu nebulozu, kojom smo prije koju godinu tek sami ograničili jednu od svojih nacionalnih gospodarskih grana.
Nakon izlaganja predlagača, nije bilo interesa za izlaganjem stavova ni od jednog od ukupno tri izvjestitelja saborskih odbora koji su o ovome aktu raspravljali, pa je brzo pređeno na raspravu po klubovima. A i tu su se za riječ javila tek dvojica zastupnika – ispred kluba HDZ zastupnik Zvonko Milas, i ispred kluba SDP-a, zastupnik Boris Kovačić. Uz određene razlike u pristupu, i oni su u svojim izlaganjima, ponovili većinu podataka već višekratno iznesenih u predstavljanjima ovoga propisa pred Vladom RH, pred Odborom za obranu, a onda opet i na samoj plenarnoj sjednici Sabora, pozivajući se pritom na tragično zastarjelu Strategiju nacionalne sigurnosti RH iz 2002. godine.
Zvonko Milas je u svom izlaganju krenuo kronološki. Podsjetio je na povijest pristupnih pregovora za članstvo u Europskoj uniji, poglavlje 31 – dakle, „Vanjska, sigurnosna i obrambena politika“ po pitanju roba koja se izvozi i uvozi na temelju posebnih dozvola. No osim spomena uvođenja posebnog registra transakcija, njegovo je razmatranje stalo na pozivima za duljim periodom čuvanja dokumenata (s 20 godina kako se predlaže, na 30 ili više), te kaznenim odredbama koje bi mogle biti i veće (uz postojeće novčane i zatvorske do 5 godina). Ni Boris Kovačić, predstavnik kluba SDP-a, nije odmaknuo bitno dalje. Nakon usporedbe novog zakonskog režima u RH s trendovima globalne trgovine oružjem (gdje se govornik potpuno nepotrebno koncentrirao na porast ilegalne trgovine, raspravljajući tu ipak o propisu što regulira legalno poslovanje), on se osvrnuo i na aktualno stanje stvari u RH:
“Broj tvrtki upisanih u Očevidnik za 2012. godinu iznosio je 113, znači, izvoznika i uvoznika robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, te još 15 pružatelja usluga za robu vojne namjene. Dakle, ukupno 128. Ministarstvo gospodarstva, rečeno je već, je u 2012. godini izdalo ukupno 667 dozvola, od čega 319 za izvoz i 344 za uvoz… možda bi bilo bolje da je obrnuto, no tako je bilo. To su fakta… i, 4 za pružanje usluga. Dozvole za izvoz izdane su u ukupnoj vrijednosti od nešto više od 238 milijuna eura – no, realizirano je malo više od 51 milijun eura. Ako se tome i pridoda realizacija iz 2012. godine, prema odobrenim dozvolama, dakle, iz 2011. – dolazimo do ukupno ostvarenog izvoza u vrijednosti od nešto više od 72 milijuna eura“.
No problem je tu ipak nastao u čistoj i elementarnoj logici – kada je na kraju porast globalne trgovine oružjem, prikazan kao nešto globalno loše, neposredno uspoređen s Hrvatskom, koja već dugo radi na ograničavanju te trgovine. Tu je naš nacionalni porast prometa, koji kao da s tim globalnim kretanjima ima ikakve veze, najednom postavljen kao u osnovi dobar – ali tek zato što je tu u pitanju hrvatska nacionalna industrija i prihod – kojem bi na neki način trebao pomoći i ovaj novi propis. Oba ova izlaganja predstavnika političkih klubova su time ispunila svoju formalnu funkciju – bila su simboličan doprinos službenome tijeku rasprave. Pa ipak, uz svo ponavljanje ograničenog broja relevantnih podataka i načelnih stavova, ona su pokazala tek da malo tko zapravo razumije temu ovoga propisa – jednako kao što izgleda da si je malo tko zapravo na čisto kako to da hrvatska obrambena industrija posljednjih godina ipak napreduje, i što bi se uopće moglo ili trebalo učiniti po tom pitanju.
