Obalna straža je ustrojena za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru u skladu s međunarodnim pravom i propisima Republike Hrvatske. Bez obzira kako će biti organizirana, izrečene uvjete mora zadovoljavati. Obalna straža djeluje po Zakonu o Obalnoj straži Republike Hrvatske, primjenjujući i ostale međunarodne i nacionalne propise koji reguliraju postupanje u provedbi zadaća Obalne straže. Za učinkovito djelovanje mora imati kvalitetnu upravnu strukturu, djelatne pomorske i zrakoplovne snage, dragovoljačku i pričuvnu sastavnicu. Na područnoj razini, radi učinkovitijeg djelovanja, potrebno je uspostaviti blisku suradnju između djelatnih i dragovoljačkih pomorskih snage.

Čelnik Obalne straže RH po funkciji treba biti ravnatelj svih državnih službi za nadzor i zaštiti prava i interesa RH na moru. Kako bi u svojoj funkciji imao veću snagu treba izravno odgovarati predsjedniku Vlade ili potpredsjedniku Vlade odgovornom za nacionalnu sigurnost. U svakom slučaju, u vrijeme mira to mora biti civilni autoritet. Zapovjedništvo (ravnateljstvo, ili… ) treba ustrojiti kao moderni korporacijski menadžment za uspješno i što jednostavnije obavljanje zakonskih zadaća. Kao sastavni dio zapovjedništva nužno je Operativno središte za upravljanje pomorskim situacijama (u daljnjem tekstu Središte) koje je u stalnom dežurstvu po načelu 24/365.

Personal Obalne straže treba se sastoji se od vojnih i civilnih osoba obalne straže. Status, prava, obveze, te međusobni odnosi djelatnika Obalne straže treba urediti posebnim propisom. Časnici Obalne straže moraju imati završen odgovarajući diplomski studij, dočasnici odgovarajući dodiplomski studij i mornari odgovarajuću srednjoškolsku izobrazbu. Poznat je i pristup u kojem obalna straža u sastavu nema dočasnike.

Temeljna zvanja i dužnosti u Obalnoj straži stječu se na brodovima i zrakoplovima a iz kojih se kroz sustavno vođenje i napredovanje stvara rukovodeći kadar za zapovjedništvo i središte za obuku. Pored djelatnih osoba, Obalna straža treba imati i osobe u dragovoljačkom te pričuvnom dijelu. Dragovoljci i pričuvnici prolaze redovitu edukaciju i uvijek su spremni priskočiti kao pomoć djelatnom sastavu Obalne straže. Temeljna aktivnost dragovoljaca je u traganju i spašavanju na moru.

Materijalna osnova Obalne straže

Uz ljudski, izuzetnu važnost ima i materijalni čimbenik. Glavna sredstva svake obalne straže su plovila i zrakoplovi, te infrastruktura na kopnu. Sredstva nužno, po svojoj veličini i brojnosti, trebaju odgovarati zadaćama Obalne straže na cjelovitom morskom prostoru Republike Hrvatske, na plovnom dijelu rijeka Jadranskog sliva. Brodovi i zrakoplovi Obalne straže projektiraju se i nabavljaju primarno za zadaće obalne straže.

Neki brodovi mogu imati sekundarnu zadaću ratnog broda, te u ratno vrijeme postati ratni brodovi sa sposobnošću vođenja nekih tradicionalnih mornaričkih djelovanja. Po svojoj konstrukciji i uvjetima gradnje su identični ili vrlo slični ratnom brodu. Naoružanje i borbeni sustavi su u vrijeme mira reducirani na potrebe obalne straže. Njihova elektronska oprema, kao i snaga pogonskih strojeva, može biti reducirana. To ih čini skupljim i, zavisno o pripremljenosti za borbena djelovanja, udaljuje ih od cijene namjenskog broda za obalne straže i primiče cijeni ratnog broda.

Kako bi Obalna straža bila maksimalno učinkovita i temeljem različitih kriterija optimalno raspoređena potrebno je izgraditi odgovarajuću infrastrukturu – koja uključuje i kvalitetno stambeno zbrinjavanje pripadnika obalne straže. Na ovaj način obalna straža bi bila i u funkciji oživljavanja otoka i povećanje broja stanovnika.

Pomorsku sastavnicu činili bi brodovi i brodice razmješteni na obali, unutarnjim i vanjskim otocima. Veći brodovi načelno bi imali luke operativnog razvoja na granici između unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora. Brodovi bi bili spremni djelovati na cijelom morskom prostoru i plovnim dijelovima rijeka. Sastojala bi se od namjenskih, prema zadaćama organiziranih sastava brodova i brodice, čvrsto povezanih s brodovima dragovoljačke sastavnice u prostoru. Grupa mora biti sposobna, u očekivanim prilikama, samostalno obavljati većinu zadaća obalne straže. Pored navedenih brodova i brodica s posadama, dio pomorske sastavnice činili bi i ronioci osposobljeni za spašavanje stradalnika na moru te podvodne radove.

Zrakoplovnu komponentu trebali bi činiti patrolni zrakoplova akcionog radijusa ne manjeg od 2000 kilometara te helikopteri za izviđanje, progon, traganje i spašavanje. S kvalitetno definiranom pomorskom i zrakoplovnom sastavnicom Obalna straža bi, zajedno s Hrvatskom gorskom službom spašavanja i hitnom medicinskom pomoći, mogla preuzeti traganje i spašavanje te pružanje medicinske pomoći na otocima, obali i kopnu do Kapele. Djelatne zrakoplovne snage Obalne straže bile bi izravno povezane s dragovoljačkom zrakoplovnom komponentom.

Kao što pokazuje iskustvo razvijenih zemalja s bogatom pomorskom tradicijom, dragovoljačka komponenta ima nezamjenjivu ulogu u nadzoru i zaštiti državnih interesa na moru. Uloga dragovoljačke sastavnice ima stalnu važnost i do punog izražaja dolazi kod većih katastrofa, u aktivnostima traganja i spašavanja te u stalnom nadzoru mora i obale. U vrijeme rata iz dragovoljačke sastavnice može se formirati pričuva, poglavito kao zamjena za brodove Obalne straže koji imaju sekundarnu zadaću ratnog broda.

Dragovoljačka sastavnica ima pomorski i zrakoplovni dio. Pomorski dio je težišno sastavljen od ribarskih brodova, brodova pomorskih poduzeća i sportskih društava, dok se zrakoplovni dio težišno organizira od letjelica zrakoplovnih klubova. Dragovoljačke pomorske snage mogu biti organizirane u osmišljene cjeline na razini jedne ili više županija. Bez te dragovoljačke komponente obalne straže, nema cjelovite zaštite i nadzora interesa obalne države na moru.

Obalna straža Republike Hrvatske državna je institucija za nadzor i zaštitu prava te interese RH na moru i plovnim dijelovima rijeka koja djeluje u skladu s međunarodnim pravom i propisima RH. U izvršavanju zadaća je samostalna, a za svoj rad odgovara Vladi te Predsjedniku države u dijelu pripreme za zadaće obrane. Djeluje na cijelom prostoru surađujući s državnim tijelima, regionalnom i lokalnom upravom i samoupravom, te u miru predstavlja stožernu državnu organizaciju za upravljanje kriznim situacijama na moru. Tu je poučan primjer djelovanje Obalne straže SAD (US CG) prilikom ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu.

Vlada uz suglasnost Predsjednika imenuje Vijeće obalne straže (u daljnjem tekstu Vijeće). Vijeće je savjetodavno tijelo za Obalnu stražu i jednom godišnje raspravlja o Obalnoj straži, daje mišljenje i prijedloge koje dostavlja Vladi, Saboru i Predsjedniku države. Administrativni nadzor nad Obalnom stražom ima odgovarajuće ministarstvo. Obalna straža RH djeluje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Cilj je da u što skorije vrijeme u dogovoru sa susjedima, Obalna straža Republike Hrvatske zauzme mjesto stožerne obalne straže za cjelovitu zaštitu Jadranskog mora u okviru Europske Unije (EU). Također, Obalna straža Republike Hrvatske treba biti spremna postati dio jedinstvene Obalne straže EU, na čemu Unija intenzivno radi, a u prilog tome idu i sve veće ovlasti Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA) i najnovija inicijativa o osnivanju Granične i obalne straže EU.

Poradi specifičnih zadaća u kojima vrijeme kao trajanje može imati presudnu ulogu, raspored snaga ima velik i često presudan značaj. Grupe brodova Obalne straže raspoređene na prostoru Umaga, Pule, Lošinja, Dugog otoka, Visa, Lastova, Mljeta i Molunta bile bi poveznica i komponenta u budućoj Obalnoj straži EU. U unutarnjim morskim vodama su pomorska policija i lučke kapetanije, integrirane u Obalnu stražu kao državnu agenciju mrežne organizacije i mrežnog načina rada. Središnjica za traganje i spašavanje trebala bi biti sastavni dio Središta za upravljanje pomorskim situacijama.

Ovakav, čini se optimalni raspored sigurno je poželjan i prihvatljiv imajući u vidu zadaće Obalne straže u ZERP-u, teritorijalnom moru (TM) i velikim kanalima unutarnjih morskih voda (UMV). Nema niti jedne obalne straže, koja na razne načine ne primiče svoje resurse području djelovanja i na taj način, uz povećanje učinkovitosti, smanjuje operativne troškove i povećava pravovremenost djelovanja. Naši susjedi Talijani rasporedili su svoju obalnu stražu u 112 luka, Šveđani u 24, Norvežani su odredili morske prostore u kojima su brodovi s manjim doticanjem kopna stalno nazočni.

Središte za upravljanje pomorskim situacijama

Središte za upravljanje pomorskim situacijama je nezamjenjivo i bez njega je nezamisliv učinkovit rad u nadzoru i zaštiti prava i interesa RH na moru. To je mozak operativnog rada, spreman za djelovanje 24 sata svakog dana u godini bez obzira je li dan ili noć, ružno ili lijepo vrijeme. U Središtu u svakom trenutku trebaju biti predstavnici svih tijela koja imaju snage za zaštitu državnih interesa na moru. Također, središta treba raspolagati potrebnim informacijama bez obzir tko im je izvor.

Prikupljanje i razmjena informacija je od krucijalne važnosti za učinkovito planiranje, organiziranje i provedbu nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru. Informacija mora biti pravovremena i, osim informacija iz nadležnosti sigurnosno-obavještajnih agencija, u izvornom obliku. To se prvenstveno odnosi na radarske, AIS, podatke izviđačkih zrakoplova i satelita. Središte treba biti ekipirano za kvalitetnu obradu podataka, brzo identificiranje važnih informacija, odbacivanje nepotrebnih podataka, smanjivanje neizvjesnosti, te pravovremeno poduzimanje optimalnih mjera, uključujući temeljem dogovorenih procedura i uporabu optimalno raspoloživih snaga u vremenu i prostoru.

Procjena rizika pri djelovanju Obalne straže od iznimne je važnosti. Naime, Obalna straža ima vrlo širok spektar zadaća na moru, a za neka kršenja zakona zapriječene su vrlo velike kazne. Procjena rizika vrši se i na razini obavještajno-sigurnosnog sustava temeljem prikupljenih i razmjenom dobivenih informacija. U slučaju da postoji rizik za živote pripadnika tima za pregled iz Obalne straže, prije njihovog prekrcaja na brod, specijalne snage uspostavljaju nadzor nad brodom koji se pregledava. Specijalne snage mogu biti: specijalne policijske snage, ali i specijalne snaga vojne policije ili druge postrojbe za specijalna djelovanja. Obalna straža mora biti pravovremeno upoznata s rizikom, a ako na razini države nije određeno posebno tijelo za procjenu rizika onda Središte mora biti ekipirano, osposobljeno, te ovlašteno i za taj posao.

Upravljanje sustavom obavlja se iz Središta za upravljanje pomorskim situacijama. Iz Središta se također vrši koordinacija među tijelima za nadzor i zaštitu prava i interesa RH na moru. Zapovijedanje kao čin volje za to ovlaštene osobe ovisno o dogovorenim procedurama može se vršiti iz Središta kao zajedničkog tijela preko ovlaštenih osoba dotičnih tijela. Svi subjekti moraju poduzimati radnje kako bi postupci bili maksimalno učinkoviti. Stalno treba voditi računa o izboru najpovoljnijih snaga, ekonomičnosti snaga i što manjim troškovima.

Svako tijelo izvršno zapovijeda svojim snagama. Glavno operativno i koordinacijsko tijelo je Središte koje odgovara zapovjedništvu/ravnateljstvu Obalne straže koje predstavlja sustav za nadzor i zaštitu prava i interesa RH na moru. Iz središta se upravlja situacijama na moru, a svako tijelo koje ima snage u središtu ima svog predstavnika 24 sata, 365(6) dana godišnje.

Plan i organizacija

Temeljem smjernica Vlade, Obalna straža izrađuje Plan za nadzor i zaštitu prava i interesa RH na moru. Plan odobrava za to ovlaštena institucija. Ocjena rada Obalne straže je prihvaćanje ili neprihvaćanje godišnjeg izviješća o provođenju državne politike glede nadzora i zaštite prava i interesa RH na moru.

Jasno je da Obalna straža organizirana i na najširoj osnovici ne može obuhvatiti sve čimbenika čiji je interes more, pa se nameće nužnost uspostave kvalitetne suradnje. Poslovi se planiraju, dogovaraju i provode u duhu međusobnog uvažavanja i suradnje. Obalna straža pruža potporu svim državnim, regionalnim i lokalnim tijelima u obavljanju njihovih poslova na moru, pruža potporu znanstvenim, ekološkim i gospodarskim institucijama. Međutim, prije svega Obalna straža je državni servis na moru i obavlja poslove iz svoje nadležnosti. Obalna straža je ta koja prva stupa u kontakt s onima koji u Republiku Hrvatsku dolaze s mora u dobroj vjeri, ali je i prva brana onima koji ne dolaze u dobroj vjeri. U tu svrhu Obalna straža uspostavlja i odnose s međunarodnim institucijama koje se bave suzbijanjem, smanjivanjem i nadziranjem onečišćenja mora i morskog okoliša, traganjem i spašavanjem na moru, osiguranjem povoljnog režima plovidbe, nadziranjem morskog ribarstva, zaštitom osjetljivih ekosustava, postojbina vrsta i drugih ugroženih oblika života u moru, zaštitom podmorskih kulturnih dobara, sprječavanjem širenja oružja za masovno uništavanje, borbom protiv terorizma te drugim nedopuštenim aktivnostima. Zbog karaktera rada i nužnim susretima sa stranim pravnim i fizičkim osobama obalna straža je u stalnoj suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova.

Organizacija sustava zaštite obale, odnosno obalne straže i ostalih institucija te tijela ovlaštenih za provedbu zadaća obalne straže (“coast guard function”), stvar je obalne države. Važno pitanje je hoće li, kako i na koji način u provedbi zadaća Obalne straže sudjelovati Hrvatska ratna mornarica te, neovisno o njenom sudjelovanju, kakvi će odnosi biti uspostavljeni između snaga sigurnosti na moru i snaga obrane. Mogućnost zaštite interesa RH na moru u miru i u ratu izravno govori o pomorskoj moći, pomorskoj strategiji, ali i o pomorskoj politici. Rješenje je moguće naći u nekom od slijedećih modela:

(1) Obalna straža i Mornarica su dva relativno samostalna podsustava, sustava obrane i nacionalne sigurnosti.

Poslove nadzora i zaštite prava i interesa na moru u vrijeme mira obavlja obalna straža. Mornarica se priprema za tradicionalne zadaće i sudjeluje u preuzetim međunarodnim obvezama. Prema potrebi, u vrijeme mira sukladno Ustavu i Zakonu, ratna mornarica može pomoći obalnoj straži u provedbi zadaća obalne straže. U vrijeme rata, sukladno odluci Sabora, Obalna straža RH u dijelu ili cijelosti čini dio Oružanih snaga Republike Hrvatske u sastavu Hrvatske ratne mornarice.

(2) U dijelu zadaća Obalne straže HRM čini dio jedinstvenog sustava

Ovo je jako osjetljiva organizacija i podrazumijeva snažno uvjerenja o važnosti mora kao važnog čimbenika za kvalitetan život naroda i blagostanja u hrvatskom društvu. Obzirom na mentalitet i svakako pomanjkanja znanja i spremnosti odricanja od sitnih pojedinačnih interesa i pozicija za svekoliko i opće dobro, mnogi će teško shvatiti „kako to mornarica čini dio obalne straže“. To između ostalog, iako na prvi pogled možda izgleda uopće nije istina, jer mornarica ne čini dio obalne straže već na zakonu uređen način obavlja i zadaća obalne straže te je u tom dijelu odgovorna Vladi kroz zakonski uređen sustav i uspostavljenu organizaciju. Ovakvo rješenje ima uporište i u međunarodnom pravu jer obalna država može svom ratnom brodu dati redarstvene ovlasti (primjer: Republika Francuska). S pravom obavljanja zadaća obalne straže može biti cijela mornarica ili pak njen dio. U slučaju da obalna država dade redarstvene ovlasti svom ratnom brodu nema potrebe iste prevoditi u javne brodove.

(3) Dio (ratne) mornarice je ustrojen i kao cjelina stavljen pod nadležnost tijela nadležnog za obalnu stražu

Ovo je poznat i čest slučaj, a na Mediteranu slično rješenje imaju (Talijanska Republika, Grčka, Turska). Obalna straža u vrijeme mira djeluje pod nadzorom i upravljanjem drugog državnog tijela nadležnog za poslove sigurnosti na moru. U Italiji je to Ministarstvo transporta, u Grčkoj Ministarstvo trgovačke mornarice, a u Turskoj Ministarstvo unutarnjih poslova. U Turskoj je obalna straža ujedno i grana Oružanih snaga te u ratu čini dio pomorskih snaga, a u Italiji je dio mornarice. U Grčkoj obalna straža u vrijeme rata pruža potporu mornarici. U ovakvim rješenjima postoje i druge snage koje štite interese obalne države na moru.

(4) Obalna straža je administrativno u sastavu Ratne mornarice, ali radi po Zakonu o obalnoj straži

Ovo su također poznati slučajevi. Ovakva obalna straža najčešće težišno djeluje dalje od obale. Te poslove bi mogla raditi i mornarica, međutim drži se primjerenijim da policijske poslove radi obalna straža. Bliže obali radi obalna straža i ostale institucije kao što su: carina, pomorske vlasti, policija, itd. Obalna straža radi prema Zakonu o obalnoj straži u kojem su regulirane izvorne i prenesene ovlasti drugih tijela. Načelno, kada radi poslove drugog tijela ima dužnosti i ovlasti toga tijela. Ovakav model je jako dobro razrađen u Norveškoj. Obalna straža je administrativno u mornarici, upravljana od Ministarstva obrane – kojem je i strukturno subordinirana.

Centralizirana nasuprot mrežne organizacije

Obalna straža može biti organizirana (1) centralizirano (linijski) ili (2) mrežno, kao agencija umreženih tijela iz različitih dijelova državne uprave i društva, s zajedničkim ciljem nadzora i zaštite prava te interesa obalne države na moru. Svaki od ova dva načina ima prednosti i nedostatke. Iz dosadašnjeg iskustva je jasno kako je u stvarnim uvjetima, i širokom spektru zadaća, teško stvoriti cjelovitu, centraliziranu obalnu stražu. Često, u centralizirani sustav nije moguće ukomponirati različite institucije pa su takve obalne straže sa suženim rasponom djelovanja.

U centraliziranim obalnim stražama i dalje živi sustav vojne subordinacije, a koordinacija i dogovaranje ustupa mjesto zapovijedanju. Zbog širine poslova i raznolikosti zadaća, nedovoljno je kvalitetne suradnje, slobodne razmjena mišljenja, znanja i iskustva. Moguće su pogreške zbog nesagledavanja cjelovitosti problema, a ovlaštena osoba za zapovijedanje često se krije iza funkcije po načelu „ja sam zapovijedio“, ne vodeći računa da prije izdavanja zapovijedi mora biti sigurna da je zapovijed provodljiva i svrsishodna. Istina, prednost ovakve organizacije je brzina odgovora.

Zbog navedenih nedostataka i nemogućnosti zadovoljavajućeg korištenja ljudskih potencijala bilo bi dobro graditi Obalnu stražu kao sustav, po decentraliziranom modelu. U dosadašnjem razvoju hrvatskog društva, na moru je snažno pozicionirano više ministarstava – sa snagama je za sada prisutno minimalno pet ministarstva i to: obrane, unutarnjih poslova, mora i prometa, financija (carina) i poljoprivrede (ribarstvo). Treba graditi sustav gdje se nitko neće osjetiti zakinutim, već će dobiti na važnosti, kroz osjećaj korisnosti svoga rada za opće dobro.

Decentralizirani, odnosno mrežni ustroj omogućava prijem u svoj sastav svih snaga koje djeluju na moru. Može se slobodno reći da takva obalna straža može biti „država na moru“. Važna je i sposobnost daljnje dogradnje, ustrojavanje specifičnih snaga, ovladavanje novim sposobnostima za nove zadaće koje će se sigurno javljati u budućnosti na planu sigurnosti, zaštite prirodnih resursa i odnosa u međunarodnoj zajednici. Na shemi 6 ističe se (zapovjedno) operativno središte kao središnje tijelo u operativnom radu obalne straže. Središte je dio zapovjedništva (ravnateljstva) obalne straže kao sustava za nadzor i zaštitu prava i interesa obalne države (RH), točka kontakta i suradnje sa susjedima, te u okvirima EU i svjetskog sustava sigurnosti na moru.

Temeljne funkcije zapovjedno-operativnog središta su: komuniciranje, informiranje, koordinacija i potpora. U praksi je za njegov kvalitetan rad nužan cjeloviti pristup koji obuhvaća: definiciju zadaća, definiciju potreba (zahtjeva, funkcija), analizu prikupljenih podataka, definiciju podataka o platformi, mrežno povezivanje i dostupnost podataka, te definiranje korištenja tako obrađenih podataka. Davanjem ovlasti zapovjedno-operativnom središtu za centralizirano postupanje, sukladno dogovorenim standardnim operativnim postupcima (SOP), osigurala bi se i brzina djelovanja na razini centraliziranih sustava, poglavito u aktivnostima gdje je vrijeme presudan čimbenik uspjeha. Mrežna organizacija omogućava stalnu vezu između tijela izravno i putem Središta. Ako postoje i središta unutar pojedinih tijela uz kvalitetnu organizaciju i informacijsko povezivanje, povećava se otpornost sustava u cjelini.

A Hrvatska?

Jadransko more je najveći gospodarski resurs Republike Hrvatske i u mnogim područjima daje joj komparativne prednosti u odnosu na uže i šire okruženje, jača njen geostrateški položaj i povećava geopolitički značaj. Zbog tako velike važnosti za ukupni društveni razvoj zaslužuje posebnu brigu, zaštitu i održivo gospodarenje njegovim resursima.

U suvremenom svijetu sukladno međunarodnom pravu, Republika Hrvatska ima suvereno pravo urediti nadzor i zaštitu vlastitih prava i interesa na moru. Međunarodna zajednica uredila je okvire postupanja u dijelu mora gdje su vlast UN, što znači na otvorenom moru i Zoni. U dijelovima mora na koje se protežu suverenitet, suverena i jurisdikcijska prava (unutarnje morske vode, teritorijalno more, vanjski pojas, gospodarski pojas i arhipelaške vode) obalne države – ona (ne ugrožavajući, prije svega, pravo slobode plovidbe) odlučuje kako će zaštititi svoja prava i interese.

Teško je naći dva apsolutno ista modela, ali isto tako nedvojbeno je moguće tvrditi kako su ciljevi napora isti ili jako slični. Kako i koliko će biti efikasna obalna država na moru zavisi o pomorskoj politici dovedenoj u vezu s pomorskom moći i pomorskom strategijom. Pomorska moć se izražava kroz: diplomatsku, vojnu i socio-ekonomsku ulogu države na moru. Dovoljno je prisjetiti se mornaričke diplomacije još od davnih vremena do danas. Iz pomorske moći proizlazi, ali i pomorsku moć stvara pomorska strategija koja se očituje kroz: odvraćanje, nadzor mora i sigurnost. Sve ovo nije moguće bez kvalitetne pomorske politike koja čini razliku između primorske i pomorske države.

Obalna straža Republike Hrvatske treba biti sastavnica nacionalnih pomorskih snaga, čimbenik pomorske moći, element pomorske strategije i alat u rukama državne pomorske politike. Ona mora biti dio sustava obrane i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

Nakon početnih ulaganja, Obalna straža Republike Hrvatske treba na primjeren način, sukladno njegovoj vrijednosti, štititi hrvatsko more i biti podupirateljica na mnogim poljima razvoja Republike Hrvatske. Drugim riječima, mora se pretvoriti u najbolju investiciju Republike Hrvatske, koja će posredno i neposredno doprinositi njenom boljitku. To mora biti tako prepoznatljivo da je narod shvati kao prvorazrednu investiciju i ulaganje u budućnost – a ne kao tek nepotreban trošak.

Neopravdano je strahovanje kako bi samostalna, primjereno organizirana i opremljena obalna straža ugrozila opstanak HRM. Upravo stanje u kojem se mornarica bavi svakodnevnim policijskim poslovima obalne straže istu odmiče od temeljne zadaće. Poznato je kako u danom trenutku mogu nastupiti nesagledive posljedice ako se netko revno bavi nečim drugim a ne svojim poslovima. Držim da bi i cijena bila manja jer se za zadaće obalne straže koriste puno jeftiniji brodovi i zrakoplovi u odnosu na ratne brodove i borbeno zrakoplovstvo. Pored toga, brodovi i zrakoplovstvo, prije svega helikopteri obalne straže, mogu se koristiti bez zakonskih zapreka i u medicinskom prevoženju, a jeftiniji su i u traganju te spašavanju, na moru i kopnu. Kao što je napisano i u Zakonu o Obalnoj straži – to je posebna stavka državnog proračuna i ne bi trebala opterećivati obrambeni proračun.

Proglasiti “vanjski pojas”!

Uvažavajući aktualna događanja i velike migracije koje mogu zahvatiti i more – bilo bi mudro proglasiti vanjski pojas od 12 milja.

U vanjskom pojasu obalna država može vršiti nadzor potreban da bi: spriječila kršenje svojih carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru. Također, obalna država u vanjskom pojasu može kazniti počinitelja za kršenje tih zakona i drugih propisa počinjenih na svom području ili u svom teritorijalnom moru. Kako će biti organiziran sustav, po kojem modelu, manje je važno. Bitno je da bude učinkovit. Moramo vjerovati u sebe, kako možemo izgraditi Obalnu stražu ravnu najboljim obalnim stražama svijeta, koja će biti prepoznatljiva te u budućnosti biti uzor i težnja drugima. Obzirom na hrvatsku pomorsku tradiciju, ljubav prema moru i stručnost hrvatskih pomoraca, nema nikakve sumnje u uspjeh, samo treba donijeti čvrstu odluku – „dati dite materi“ , odreći se sebičnosti, cijeniti one koji su bili prije nas, očuvati kontinuitet i složno krenuti u realizaciju.

Na kraju, o važnosti mora za Hrvate zorno svjedoče dvorske listine Kralja Zvonimira, zapisi Cara Porfinogeneta, savez s Normanima, Viški boj, borba protiv fašista u Drugom svjetskom ratu i činjenica iz Domovinskog rata u kojem je HRM, tehnički inferiorna i stručno superiorna, brzo uspostavila nadzor nad našim dijelom Jadranskog mora. Glede listina Kralja Zvonimira značajna je činjenica da je odmah iza Kralja na njima bio Admiral (zapovjednik) Hrvatske flote (mornarice). Važno je znati da je ta časna dužnost ujedno bila i župan mora.

 

* Gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini