Jučer je u Hrvatskom saboru tijesnom većinom – 76 zastupnika „ZA“ i 50 „PROTIV“ izglasan rebalans proračuna za ovu godinu, dok će rasprava i usvajanje proračuna za 2021. na dnevni red Sabora doći sljedeći tjedan. Proteklih je dana u nekoliko navrata ministar obrane Mario Banožić najavljivao kako će u narednim godinama biti čvrstog vezanja obrambenog proračuna uz projekte opremanja i modernizacije OS RH. Iako se ovi ciljevi spominju i u Nacionalnoj razvojnoj strategiji RH do 2030. godine, osnovni konkretni alat za to trebao bi biti novi Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga (DPR), dokument na kojem se radi posljednjih nekoliko godina.

Bivši ministar obrane Damir Krstičević još je u studenom 2018. pred saborskim Odborom za obranu najavio izradu novog DPR-a do kraja iste te 2018. Potom se najavljivalo da će DPR OS RH biti izrađen do kraja 2019., a onda i do kraja 2020. godine. Krstičevićev nasljednik Banožić u prvim je izjavama rekao kako mu je novi DPR jedan od glavnih ciljeva. U razgovoru za Večernji list od 11. kolovoza ove godine Banožić je izjavio: „Dugoročni je plan razvoja Oružanih snaga u izradi i očekujem da će do kraja godine biti upućen u saborsku proceduru. Dokument je to koji će pratiti jasni izvori financiranja i opremanja u Hrvatskoj vojsci. Cilj nam je modernizacija i opremanje svih triju grana Oružanih snaga, podizanje razine obuke, kao i štićenje dosadašnjih prava koje Hrvatska vojska ima. Tim dokumentom stvorit ćemo desetogodišnji plan opremanja s jasno navedenim izvorima financiranja“.

Naravno, ne treba spominjati da je kraj godine na vidiku, te da itekako curi vrijeme ako se ministar namjerava držati tog fantomskog roka „do kraja godine“. No prošloga je tjedna u dva navrata ministar Banožić pojašnjavao što to zapravo znači. Najprije je na 30. obljetnici „Tigrova“, u četvrtak 5. studenog, izjavio kako se od projekata opremanja i modernizacije nije odustalo, unatoč okolnostima među kojima je i smanjenje obrambenog proračuna:

30. obljetnica ustrojavanja 1. gardijske brigade Tigrovi (Photo: MORH/J. Kopi)

„Mi smo imali u ovoj godini ambiciozno planirani proračun na 5,3 milijarde. 530, odnosno 540 milijardi (greška, riječ je o milijunima, op.a.) je na kraju rebalansom išlo, ne na način da se odustaje od projekata nego su se oni pomakli za malo raniju fazu, prvenstveno zato što ni sama njihova spremnost možda u ovom trenutku nije bila najbolja. Nastavljamo dalje raditi na projektiranju. Riječ je o infrastrukturnim projektima koji se najčešće odnose na smještaj budućih letjelica koje ćemo imati. Na taj način završavamo projektiranje, nešto ćemo – ja bih to rekao kada bi gledali na nekakvoj vremenskoj crti – pomakniti malo udesno, znači ići prema drugim godinama, ali ono što je bitno da one stoje u budućem Dugoročnom planu razvoja i na taj način se radi na modernizaciji Hrvatske vojske. Da bi bilo ljepše da u ovom trenutku imamo projekte, da imamo novce da možemo izvršiti to i to…“.

Dakle, već činjenica da je nešto na papiru predstavlja modernizaciju – što je, doduše, princip prema kojem bi OS RH od donošenja prvog DPR do danas trebale biti međunarodni uzor modernosti. No dan kasnije, gostujući u podcastu Večernji TV, Banožić je konkretno pokušao i dodatno objasniti kako će se kroz novi DPR vezati kretanje obrambenog proračuna, te projekti opremanja i modernizacije.

„Ono što će pratiti 2022. godinu pa nadalje je Dugoročan plan razvoja Oružanih snaga – to je dokument koji će biti po prvi puta izrađen na način da ćete vi u njemu imati konkretne projekte koje će pratiti modernizacija i opremanje Hrvatske vojske, znat će se tko je njen nositelj, što se u njemu konkretno događa, koja je njihova namjena, i znat će se financijska vrijednost, odnosno procjena financijska vrijednost, koja će biti podijeljena na jednu, 2, 3, 4, 5, 6 do 10 godina, koje se odnose za programsko razdoblje. Na taj način mi u biti stvaramo jasan izvor financiranja i jasan projekt. Znači, ako je taj dokument – a mora biti izglasan u Saboru – on je na takav način usvojen, onda ne možemo mi donositi drugačiji proračun. Niti sutra bilo koji drugi ministar ne može donositi drugačiji proračun“.

Kako je Godišnje izvješće za 2012. predstavilo pridržavanje odredbi prvog DPR-a iz 2006. godine (83. str.)

Jer stvarno, bilo bi potpuno nezamislivo da se u Republici Hrvatskoj bilo provode vojni projekti kojih nema u Dugoročnom planu, ili još gore – da se u hodu državni i obrambeni proračun kasapi prema aktualnim potrebama, ako je u DPR-u bilo zapisano nešto drugačije. To doživljavanje Dugoročnog plana kao u kamen uklesane osnove za Banožića podrazumijeva da se financiranje ne može mijenjati samo tako, ali i da će ostati manje nepotrošenih novaca u MORH-ovoj kasi na kraju godine: „Znači, mi ako sada ubilježimo, ja sam jasno rekao, 2022.-2032. godine nabavit ćemo to, to, to i to, mi vidimo sada već u drugoj ili trećoj godini se mijenja iznos financiranja, kao što je to sad slučaj, tada vi dalje morate mijenjati DPR, Dugoročan plan razvoja. Znači, ako ga on prati, prati ga i proračun“. Naravno, budući da DPR donosi Sabor, upravo bi kroz proceduru u tom tijelu trebale ići i njegove potencijalne promjene – što nije palo na pamet ni jednom od šest prijašnjih punih ministara obrane, nego su oni svi radije tiho odustajali od pojedinih točki dosadašnjih DPR-ova, umjesto da se bakću s izmjenama tog ionako ne previše ozbiljno shvaćenog dokumenta.

Većina projekata Ministarstva obrane je višegodišnjeg trajanja, pa je takvo i njihovo financiranje, dodao je Banožić. To je pravilo kojeg bi se trebali držati i ministri obrane koji dođu nakon njega, kako projekti opremanja i modernizacije OS RH ne bi doživljavali nagle preokrete i zaokrete:

„Znači, ako smo se mi pripremili, i rekli smo da ćemo 2022. godine napraviti 3 hangara, 2 marine, jednu uzletnu stazu ili, ne znam, nabaviti 5 Patria vozila, opremiti 70 Bradley vozila, ako smo rekli da ćemo opremiti 4 Black Hawk helikoptera, onda se zna koja to osoba radi, i naši su svi kolegiji i brifinzi podređeni tome zato što je novac osiguran u proračunu. A ne možemo zaključiti da se to dogodi na kraju godine. Ili što nam se događalo, s obzirom da je to nekakva praksa u Hrvatskoj, to ja nisam pobornik toga, a to je da nemate kontinuitet ulaganja. Znači, nema projekta gdje vi možete izvršit nabavku i u godinu dana to riješiti. Ali, ako ste vi to se odlučili i rekli – ‘Ovo je dobro za Hrvatsku vojsku’, znači ne radi ministar ovaj DPR, rade ga ljudi koji su stručni, koji su unutar Hrvatske vojske, na meni je kao managementu bilo da osiguram okvir u kojem će se to najlakše prezentirati i uvjeriti da je to dobro, u tom slučaju ministar koji dođe poslije mene može samo podvući crtu i reći: ‘OK, do ovdje smo stigli. Al ne može doć i reći: ‘Ovo ništa ne valja, ajmo sve ispočetka!’ E to mislim da je najveći problem zašto smo mi došli nakon toliko godina da nama pojedinim resursima ističe… evo sad recimo nabavka višenamjenskih borbenih aviona… Težak trenutak. Težak je bio svaki za takvu… Ali realno, da li smo ga mogli riješiti u prijašnjem razdoblju? Imali smo gospodarsku krizu zadnju tamo 2009. pa 2011. godina, ali od onda smo dobri…“.

Helikopteri OH-58D – jedan od velikih projekata nabavljenih i plaćenih mimo DPR-a

Toliko smo bili dobri nakon 2011. godine da je Hrvatska tek krajem 2015. i u 2016. godini po prvi put zabilježila dva kvartala uzastopnog rasta od prosječno dva posto rasta (što je onda bilo izvorom i novog problema, budući se tu radilo o „točki odmrzavanja“ rasta plaća u javnome sektoru, kojeg su sindikati dogovorili još u vrijeme Sanaderove vlade 2009. godine). A Hrvatska će sada  u DPR-u imati čvrsto definirane projekte i prioritete modernizacije, „po prvi puta“ od 2014. jer, kako su govorili zli jezici, u „Dugoročnom planu razvoja OS RH za razdoblje od 2015. do 2024. godine“ upravo se i odustalo od navođenja konkretnijih projekata ne bi li se izbjeglo ponoviti neugodnu situaciju iz DPR 2006.-2015. gdje su jasno navedeni projekti ostali izrijekom pobrojanim mrtvim slovima na papiru.

Nama susjedna Slovenija je, kako smo već pisali, krenula drugim putem – da bi osigurala financijska sredstva za opremanje i modernizaciju Slovenske vojske, krenula je u izradu „Zakona o osiguravanju sredstava za investicije u Slovenskoj vojsci u godinama 2021.-2026.“, kako bi osigurala da obrambeni proračun kroz godine kontinuirano prati projekte nabave nove opreme za vojsku. U izradi slovenskog zakona sudjelovalo je i Ministarstvo financija RS, što je nužna pretpostavka za uspjeh ovog novog zakonskog čeda.

Već u narednih godinu do dvije bit će zanimljivo promatrati tko je napravio pametnije – Hrvatska s novim DPR-om ili Slovenija s novim popularno nazvanim „Zakonom o obrambenim investicijama“. Ili će kriza, gospodarska i društvena, jednako porezati sve ambicije o velikim vojnim ulaganjima s obje strane državne granice.