Nedavno je nakon prvog čitanja te nekoliko nesuvislih prijedloga, ili pak primjedbi i još nesuvislijih odgovora, u Sabor upućen i konačni prijedlog Zakona o Obalnoj straži Republike Hrvatske. Svatko tko ima osnovna znanja iz međunarodnog pomorskog prava, tko je barem jednom pročitao prvih stotinjak i možda nešto više članaka Konvencije UN o pravu mora (UNCLOS), tko je barem jednom pažljivo pročitao Ustav Republike Hrvatske i ima osnovna znanja o svrsi ustrojavanja te načinu funkcioniranja obalnih straža u svijetu – mora biti zgrožen dotičnim prijedlogom.

Moramo se zapitati tko su ti što dadoše „doprinos“, imaju li bar malo profesionalnog i stručnog dostojanstva ili je glavni cilj – pogoditi želje nadređenih, ne znajući da je ulagivanje hranitelj mana (Adulatiom vitiorum alitrix). Dotični Zakon nije u suglasnosti s Ustavom RH, Konvencijom UN o pravu mora, ne poštuje i u gruboj je suprotnosti s dobrom svjetskom praksom glede mjesta, uloge i organizacije  obalnih straža u sustavu zaštite prava i interesa obalne države na moru.

Na ovom portalu je već dosta napisano o obalnim stražama općenito. Također  su iznijeta promišljanja kakva bi trebala biti Obalna straža Republike Hrvatske. Jesu li se odgovorni i od naroda izabrani ili narodu nametnuti političari zapitali zašto EU na moru vidi obalnu, a na kopnu graničnu stražu? U najmanju ruku trebalo bi im biti jasno kako su poslovi na moru puno kompleksniji, zasnovani na potki Konvencije UN o pravu mora i međunarodnom pravu, a države koje imaju more su blagoslovljene jer imaju vezu s cijelim svijetom.

Na moru državnu granicu i granicu  EU treba čuvati i nadzirati obalna straža i na taj način štiti nepovredivost obalne države odnosno EU. Ovdje se radi o snazi, svrsishodnome skupu ljudi i tehnike koji mogu biti stavljeni pod raznolike oblike upravne nadležnosti, a ne tek o upravnome tijelu koje premiještamo ili preslagujemo. To je valjda teže shvatiti nego prosječno inteligentnom čovjeku zakone kvantne fizike. U našoj bahatosti i primitivizmu najvažnije je pokazati vlastitu osobnu moć i naći odgovor na pitanje: gdje sam ja u svemu tome – jer ja sam tu kako bih vladao, a ne služio. Ipak, ovdje nemam namjeru ponovo dokazivati što je to obalna straža i zašto je uopće imaju najrazvijenije pomorske države svijeta.

Nastojat ću argumentirati tvrdnje s početka teksta:

(1)  (Ne)Suglasnost s Ustavom

• Ustav Republike Hrvatske za oružanu silu RH poznaje naziv Oružane snage i niti u kojem svom dijelu za nju ne rabi naziv Hrvatska vojska. Ne rabi ga ni u povijesnom ili nekom tradicionalnom smislu. Iako svaki zakon, pa tako i Zakon o obalnoj straži RH, mora biti u suglasnosti s ustavom  u smislenom i normativnom smislu, to se u ovom konačnom prijedlogu Zakona o Obalnoj straži RH ne poštuje.
• Konačni prijedlog Zakona Obalnoj straži daje zadaću djelovanja u otvorenom moru i iznad epikontinentalnog pojasa, iako je jasno kako Ustav ne dopušta Oružanim snagama (pa ni obalnoj straži ako je njihov dio) napuštanje teritorija RH bez posebnog dopuštenja Sabora. U ovom djelu zatajili su i tvorci Ustava. Vjerojatno su se vodili načelom neke susjedne države bez mora. Ovakva odredba bi u tom slučaju imala smisla jer bi napuštanje vlastitog suverenog prostora značilo povredu tuđeg suvereniteta i integriteta.
• Predlagatelj je propustio ispraviti nedorečenost Zakona na snazi i eksplicitno kazati tko zapovijeda Obalnom stražom RH, jer kao što piše u Ustavu – zapovijedanje je uređeno Ustavom i zakonom, a ne kao sad – Pravilnikom o unutarnjem redu Obalne straže.

(2)  (Ne)Suglasnost s Konvencijom UN o pravu mora

• Na otvorenom moru subjekti su brodovi, a ne ovlaštene osobe. Brod u prekršaju zaustavlja ovlašteni brod. U prvom redu to je ratni brod, a po načelu mutatis mutandis i brod u vladinoj službi (kod nas, javni brod). Po istom načelu nije predviđeno to pravo prenijeti na ovlaštenu osobu. To bi trebalo biti jasno svakom pomorskom časniku i svakom pravniku, ali eto – to se iz prijedloga ovog Zakona ne vidi.
• Slično je i s pravom progona – Konvencija UN o pravu mora, čl. 111. stavak 5 : „Pravo progona mogu vršiti samo ratni brodovi ili vojni zrakoplovi ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji nose vanjske znakove prema kojima se jasno raspoznaju da su u vladinoj službi i koji su ovlašteni u tu svrhu“.
• Prijedlogom Zakona, javnom brodu Obalne straže na otvorenom moru daju se ovlasti ratnog broda. Za tim nema potrebe jer je to uređeno Konvencijom UN o pravu mora. To pravo koristi po načela mutadis mutandis, a ne iz svog Zakona. U suprotnom, javni brod se na neprimjeren način „pretvara“ u ratni brod što nije u duhu Konvencije. Postoji zakonski uređena procedura kako se bilo koji brod, pa i javni, prevodi u ratni. S druge strane, obalna država ima pravo svome ratnom brodu dati redarstvene ovlasti. Naime, iako je status ratnog i javnog broda (vladinog broda koji se koristi u nekomercijalne svrhe) u mnogočemu izjednačen, on ipak nije identičan. Kako navodi Đuro Degan: „U moru u kojem obalna država ima suverenost, suverena prava ili jurisdikciju (unutarnje vode, arhipelaške vode, teritorijalno more, vanjski pojas, gospodarski pojas i epikontinentalni pojas), ona može ratnom brodu svoje zastave stavljati u zadatak redarstvena ovlaštenja  u provođenju svojih zakona i propisa koje je nadležna vršiti prema režimu za svaki od tih dijelova. Ta ovlaštenja stavljaju se i vojnim zrakoplovima te drugim brodovima u vladinoj službi, koji nemaju položaj ratnog broda (v. infra, §80)“. (V. Đ. Degan, Međunarodno pravo mora u miru i u oružanim sukobima, 165. stranica, dio „Ratni brod“).
• U svjetskoj praksi nije poznato da je operativno u vrijeme mira obalna straža podređena ratnoj mornarici ili da je javni brod u oružanim snagama. U oružanim snagama su ratni brodovi (u hrvatskom jeziku „ratnom brodu“ nije sinonim – „vojni brod“). Kada bi obalna straža bila u svemu dio mornarice u ratu i miru, onda za njom nema nikakve potrebe. Bilo bi nerazumno usložnjavati sustav. To je također riješeno u dobroj svjetskoj praksi.

(3)  Dobra svjetska praksa

Ovo što predlagač Zakona pokušava prodati kao naš model ne postoji nigdje u svijetu. Naš bi model trebala biti obalna straža s javnim brodovima koji imaju ovlasti ratnog broda i viju zastavu ratnog broda u Hrvatskoj vojsci (?). Svakako ga treba patentirati i uz naplatu ponuditi svijetu, inače će ga gotovo svi prigrabiti, a mi ostati bez naknade za intelektualno vlasništvo. Istina, bit će izazov uvjeriti svijet da na svoje jezike ne prevedu „Hrvatsku vojsku“ kao „Hrvatske kopnene snage“.

U svijetu su poznata tri glavna modela zaštite prava i interesa obalne države na moru za vrijeme mira. Odnosi između mornarica i obalnih straža sustavno su obrađeni na primjeru 100 obalnih država u studiji pod naslovom „The Navy-Coast Guard Relationship“, autora Davida Morsea (objavljeno u „Canadian Naval Review“, Dalhousie University, Centre for Foreign Policy Studies). 

• • Prvi (najrasprostranjeniji) model – Prava i interese štite mornarica i obalna straža

Ovaj model je najčešći i od 100 obalnih država je u 63. Naravno, oružane snage su uvijek vojnog (od „military“ kao „armed forces“ – „oružane snage“,  a ne od „vojske“ kao „trupe“ ili „kopnene snage“; „kopnene vojske“) karaktera, a obalne straže su civilnog u dva, paravojnog u 52 i vojnog karaktera u devet slučajeva. Ovaj model također je najzastupljeniji u NATO, Europi, EU i na Mediteranu

• • Drugi model – Prava i interese štiti ratna mornarica

Od ovih 100 obalnih država ratnim mornaricama je njih 28 dalo zadaću zaštite prava i interesa na moru, a samim tim – ratnim brodovima redarstvene ovlasti.

• • Treći model – Prava i interese štiti obalna straža

Obalne straže štite interese na moru u ukupno devet  država. Od toga ih je šest paravojnih i tri vojne.

Mornarice i obalne straže u zaštiti državnih interesa na moru u miru

Republika Hrvatska svrstana je u spomenutoj kanadskoj studiji „The Navy-Coast Guard Relationship“ među zemlje koje nemaju obalnu stražu, što je „de facto“ istina, iako „de jure“ imamo Zakon o obalnoj straži. To je rezultat naših nedosljednosti, različitih kuhinja, začinjenih nejasnim interesima, ali pouzdano ne željom za izgradnjom logičnog, međunarodno kompatibilnog i za društvo korisnog sustava nadzora i zaštite prava te interesa RH na moru. Ovakva percepcija obalne straže nas onemogućava u povlačenju sredstava iz EU za izgradnju primjerene flote, iako je naša pomorska granica skoro u cijelosti (osim manjeg dijela sa Slovenijom) i granica Europske unije. Valjda nama bogatašima taj novac nije potreban pa bolje da ga uzmu Rumunjska, Bugarska, Poljska, Malta, Grčka i posebno siromašna Italija, ili još siromašnija Švedska.

Sumarni prikaz zaštite državnih interesa na moru – države EU, Mediterana, Europe i NATO saveza

Na svijetu nema obalne straže koja ne provodi jurisdikciju svoje države od obale pa do crte punog suvereniteta (vanjske granice teritorijalnog mora), to rade i u isključivom gospodarskom pojasu, a neke u skladu s Konvencijom te međunarodnim pravom djeluju i na otvorenom moru, kao i iznad Zone. Čak i one koje ne djeluju u otvorenom moru i iznad Zone, to pravo sebi ne uskraćuju. No, konačni prijedlog Zakona većim dijelom ograničava rad obalne straže na ZERP-u, prema Konvenciji nedefiniranom morskom prostoru. Postavlja se pitanje je li to neka inačica gospodarskog pojasa i bi li mi na međunarodnom sudu mogli obraniti pravo jurisdikcije nad tamošnjim znanstvenim istraživanjima i nad zaštitom te očuvanjem tog morskog okoliša. Trećeg, ili prema Konvenciji prvog jurisdikcijskog prava (glede podizanja i uporabe umjetnih otoka, uređaja i naprava) smo se odrekli. Također naš ZERP ne uključuje suverena prava. Sva sreća imamo neka prava zahvaljujući epikontinentalnom pojasu.

Suverenost, suverena i jurisdikcijska prava RH na Jadranskom moru

U teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Obalna straža pomaže drugim tijelima. Umjesto da bude stožerna organizacija, ona je – i sve više postaje – nepoželjni priljepak. Kako bi ipak nešto pisalo, u Zakonu se bez ikakve potrebe javnom brodu daju zadaće ratnog broda (ne sve), koje on već ima prema Konvenciji i već nekoliko puta spomenutom načelu mutatis mutandis. Spominje se i zrakoplov obalne straže, a da ne znamo što je to (definicija je u prijedlogu izbačena). Uglavnom, opet tražimo neke svoje „specifičnosti“ jer tako je najlakše opravdati nepoznavanje dobre svjetske prakse. Naime, u svijetu su iskristalizirane  zadaće obalnih straža u miru i ratu:

• • • • • • • U miru:
              • Traganje i spašavanje:
              • Provođenje (nametanje) zakona;
              • Sigurnost brodova;
              • Održavanje oznaka za plovidbu (plovnih putova):
              • Nadzor granice.
            • U ratu (pored mirnodopskih) još su:
              • Obrana i sigurnost luka, pristaništa i sidrišta;
              • Provođenje i poduzimanje protuobavještajnih mjera;
              • Obalne patrole (ophodnje) s ciljem njene zaštite i obrane.

Obalna straža SAD je najrespektabilnija, i mnogima – ako ne i svima – predstavlja nedostižni uzor, iako je peta (a nakon uvođenja svemirskih snaga kao grane bit će vjerojatno šesta) grana Oružanih snaga SAD, nije u vrijeme mira pod „čizmom“ oružanih snaga već je izdvojena u Ministarstvo domovinske sigurnosti (nakon Ministarstva transporta ili još prije Ministarstva financija/trezora). SAD mornaricu i obalnu stražu drži dvjema sestrinskim pomorskim službama. Zašto je to tako lako je zaključiti svakome tko pogleda i bar donekle razumije poslove i zadaće Obalne straže Sjedinjenih Američkih Država.

Spektar poslova i zadaća Obalne straže SAD

Na kraju, nadam se da će ovaj vapaj biti shvaćen bar kod onih kojima je more i pomorska orijentacija Hrvatske, te opći interesi drage nam Domovine na pravom mjestu. Nažalost, nemam nikakvu nadu da će nešto poduzeti nadležni saborski odbori ili Sabor kao zakonodavna vlast. Ovo sam morao napisati kako ne bih bio u svađi sam sa sobom, svjestan kako to u našem društvu nije od koristi, jer je uzaludno raspravljati o „gotovoj“ stvari (Actam rem agere).

*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini