Nakon iznimno uspješnog nastupa u Velikoj Britaniji na najvećoj svjetskoj zrakoplovnoj priredbi „Royal International Air Tattoo“ (RIAT), gdje su dobili i nagradu za sveukupno najbolji letački program, “Krila Oluje” stigla su u Zagreb.
Akrobatska skupina Hrvatskog ratnog zrakoplovstva oko 15:40 preletjela je Zagreb i onda sletjela na Pleso, gdje su imali protokolarni doček. Vođa grupe, pukovnik Damir Barišić dao je prijavak ministru obrane Buljeviću, a onda su piloti primili i čestitke načelnika GS OS RG Mirka Šundova i zapovjednik HRZ i PZO Miroslava Kovača. Tom je prilikom ministar u ostavci, Josip Buljević, izjavio:
“Poštovani predstavnici medija, evo, došli smo čestitati našim pilotima koji su na jednoj od najvećih međunarodnih natjecanja… odnosno najprestižnijem međunarodnom vojnom aero-mitingu, osvojili najprestižniju nagradu. Prvi put su nastupili tamo, i to je velik uspjeh za hrvatske pilote i hrvatsko zrakoplovstvo. Ono što je naročito bitno je da na najbolji mogući način počinjemo proslavu 21. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, čije ime i nosi akro-grupa“.
Uz to, Buljević je na pitanje novinara istaknuo: “Ne, nije ovo njihova prva potvrda, dobili su oni dosta nagrada… međutim, ovo je najznačajnija. Oni su nastupili na najznačajnijem međunarodnom aero-mitingu, i dobili su najprestižniju nagradu – mač… sablju kralja Huseina… I, ja sam izuzetno sretan i ponosan na njih. Oni pokazuju da hrvatsko borbeno zrakoplovstvo ima svoju budućnost, i da se svi trebamo truditi i da ga održimo, i da omogućimo u budućnosti“.
Ako ostavimo po strani sjajan nacionalni običaj slikanja političara sa svakojakim dobitnicima, pa čak kad zanemarimo i zanimljivu činjenicu da uspjeh akrobatskih pilota na nenaoružanim i podzvučnim trenažnim zrakoplovima za vrh obrambenog ministarstva ima neke neposredne veze s političkom odlukom o budućnosti nadzvučnog borbenog zrakoplovstva u RH – ostaje činjenica da je današnji doček slavodobitnih pilota “Krila Oluje” u Zagrebu zapravo bio pripravljen i organiziran tako katastrofalno loše da nešto usporedivo u sektoru obrane već dugo nije viđeno.
Tko stigne – stigne!
Za početak – treba konstatirati da je uspjeh “Krila Oluje” na britanskoj zrakoplovnoj priredbi RIAT stvarno fantastičan. Posebice to vrijedi kad se ima u vidu da je riječ o skupini koja se prije samo godinu dana temeljito presložila – što je uspjelo teškom mukom. Ovakvo veliko priznanje, na glavnoj specijaliziranoj priredbi svjetskoga ranga, predstavlja jedan od profesionalnih vrhunaca koje se uopće može dosegnuti u akrobatskom letenju, a vjerojatno je i kruna takve specijalizirane karijere za pilote koji su ga imali sreću osvojiti.
Pa ipak, pristizanje tako nagrađenih “Krila Oluje” u Hrvatsku prošlo je skoro pa u tišini. Mediji su o njihovom pristizanju na Pleso bili obaviješteni samo sat vremena prije događanja (oko 14:30, za događanje na koje se trebalo stići do 15:30), a nije javno spomenut ni s time povezani prelet nad Zagrebom koji je “Krila Oluje” mogao dodatno prikazati hrvatskim građanima. U samoj zračnoj bazi Pleso okupila se tek šačica dužnosnika i nadležnih zapovjednika (uključujući i umirovljenika, kratkotrajnog bivšeg zapovjednika HRZ-a Josipa Štimca) – na kratke čestitke i sadržajno blijede izjave za nekoliko novinara i fotografa. Zli jezici bi rekli – nije nogomet, pa ne treba ni masovniji javni doček!
No, ovakva situacija definitivno nije proizvod manjka interesa, bilo stručnog ili široke javnosti – koja bi se zasigurno okupila da se objavilo što se to danas ima za vidjeti na nebu iznad Plesa i Zagreba. A i za one koji su obavijest primili, tu su praktični problemi tek započeli. Naime, kako je promet u gradu Zagrebu danas bio otežan (radovi na potezu Branimirova-Držićeva-Vukovarska), a čitavo se događanje odvija upravo u doba početka svakodnevne popodnevne prometne gužve – potpuno je jasno da postoje šira područja grada iz kojih se ni trenutnim kretanjem put Plesa, odmah po primanju obavijesti o stizanju “Krila Oluje”, nije moglo na cilju osvanuti na vrijeme. To je šteta jednaka onoj koju je proizvela i činjenica da zainteresirana javnost uopće nije bila obavještena da će “Krila Oluje” na Pleso pristići u formacijskom letu praćena borbenim zrakoplovima MiG-21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Kako je već i samo dizanje hrvatskih MiG-ova na presretanja interesantna vijest za sebe – njihovo je pristizanje u ulozi svečane pratnje “Krila Oluje” itekako bilo nevjerojatna i rijetka slika na hrvatskome nebu, koju bi mnogi željeli vidjeti te ovjekovječiti u filmu i fotografiji.
Ovako, čak je i niz ondje prisutnih pasioniranih pratitelja zrakoplovnih zanimljivosti na Plesu ostao zatečen neočekivanim spektaklom u zraku. A nije da se prikladan doček nije mogao isplanirati na vrijeme. Naime, Krila Oluje i pripadajući helikopter Mi-171Sh iz baze Fairford krenuli su još jutros, negdje oko 9 sati, da bi MORH tek 5 sati kasnije obavijestio medije o dočeku akro-grupe. Kako saznajemo, u međuvremenu su napravili tehničku pauzu u Njemačkoj, da bi od tamo oko 14 sati krenuli u Hrvatsku. No, nema veze – važno da su ministar na odlasku i nekoliko visokih časnika dobili koji trenutak pred kamerama i fotoaparatima, pa makar i svojim nebuloznim izjavama gotovo zasjenili jedine prave junake, zbog kojih su se mediji i okupili. Za sve ostale valja čekati da “Krila Oluje” ponove jučerašnji podvig te nagradu, ako i tada MORH ne odluči da to zapravo nikoga ne zanima.
Promocija koje nema
O tome kako obrambeni sustav ne misli da treba pratiti svoju jedinu i iznimno uspješnu akro-skupinu mogao bi se napisati podeblji roman. Kada bi se krenulo nabrajati, bilo bi tu svega – od toga kako Krila Oluje nemaju svoju kategoriju na web-stranicama Ministarstva obrane ili OS RH, a kamoli vlastitu web-stranicu, pa do toga da Služba za odnose s javnošću nikada ne pošalje fotografa barem na važnije ili najvažnije zrakoplovne priredbe na kojima oni nastupaju. To da Ministarstvo obrane RH, ali ni Oružane snage, ne znaju čemu služe društvene mreže – nije nepoznanica, a na koji način se tu radi marketing i promocija bilo je više nego vidljivo upravo na primjeru netom završenog RIAT-a. Vrlo živa aktivnost na Twitteru, Facebooku i specijaliziranim zrakoplovnim forumima, najave letova vlastitih timova i novosti vezane uz njih – sve se to dalo pratiti u realnom vremenu, direktno iz dalekog Ujedinjenog Kraljevstva pa na vaš ekran.
Umjesto toga, muk koji je u nas vladao oko objektivno izuzetno atraktivnih nastupa hrvatske akro-grupe teško je razumljiv, pogotovo zato što je za minimalnu dvodnevnu promociju trebalo nabaciti tek 3-4 twitta te koju atraktivnu fotografiju – ako se već po velikom priznanju za dobitnike nije organiziralo i nešto bitno ozbiljnije ili veće. Na pamet tu pada, recimo, masovni doček slavodobitnika kombiniran s općim pozivom građanstvu da uživa u njihovu svečanom preletu nad Zagrebom, s posebnim predstavljanjem na Plesu kako dobitnika tako i živopisne osvojene nagrade. No, za tako nešto bi Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ipak trebalo biti barem rubno zainteresirano za svoj javni ugled, a MORH bi trebao raditi više od osobne promocije jednog političara na odlasku i nekoliko, što aktivnih a što umirovljenih generala.
